INTERVJU
BODO VEBER, VIŠI SARADNIK SAVJETA ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE U BERLINU: Deblokada proširenja ili krah pregovora za zemlje Balkana

Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Ako proces proširenja ne bude deblokiran iduće godine, poslije francuskih predsjedničkih izbora, politika proširenja, perspektiva članstva za zemalje Zapadnog Balkana će zauvijek biti mrtva
MONITOR: Rezultati nemačkih izbora za Bundestag i nisu iznenađenje, ipak je neobično veliki pad CDU koja je sa partnerskom CSU zabilježila najlošiji rezultat u svojoj istoriji. Da li se radi o zasićenju „Merkel efektom“ ili o „konkretnijim“ razlozima?
VEBER: CDU-CSU zaista su zabilježeli najgori rezultat u postratnom dobu. Razlozi su višeslojni. Prvi je sudbina „Merkel efekta“ ili šta se u Njemačkoj zove „Kanzlerbonus“. Dvanaest od njenih 16 godina vladavine imali smo veliku koaliciju sa SPD-om, socijaldemokratski ministri su redovno mogli prezentovati bolje rezultate nego kolege iz većeg koalicijskog partnera, ali se SPD ipak našla u stalnom padu, jer je dominirala kancelarka, njen ugled kod birača kao krizni manadžer u zemlji i na evropskoj i međunarodnoj bini, garant stabilnost i prosperiteta u nemirnim vremenima. Na nedeljnim izborima taj bonus kancelarke je otpao, kako za CDU tako i kao teret za SPD. Što više, na neki način on je prešao na SPD, jer se njihov kandidat- Olaf Šolc, uspeo u kampanji predstavljati kao istinski nasljednik Merkelove, kao novi garant za stabilnost i kontinuitet. Drugi razlog je unutrašnja podijeljenost konzervativaca, između liberalnijeg krila u tradicije Merkelove – te više konzervativnog, koji bi volio da ide natrag i malo udesno, da vrati dio konzervativnog programa što je Merkel, svojim reaktivnim, manadžerskim političkom stilom i pristupom puno toga tradicionalno konzervativnog razgradila. A onda i podijeljenost zbog konflikta oko kandidature za kancelara između Armina Lašeta i predsjednika CSU-a i premijera Bavarske, Markusa Zedera.
MONITOR: Zašto su glasači koji su, u ranim predizbornim anketama podržavali Zelene Analene Berbok, na biralištima izabrali drugačije? Koliko su u tome bile važne posljednje debate potencijalnih kandidata za kancelara?
VEBER: Manje su bile važne debate. Zeleni u anketama su doživjeli istorijski uspon tokom proljeća, kad su djelimično bili na prvom mjestu ispred CDU-a, a SPD na trećem mjestu, sa onoliko malo procenata kao zadnjih godina. Onda su njihova kandidatkinja i njen tim napravili niz tehničkih grešaka, što je djelimično pokazalo da je stranka, koja po prvi put istura kandidata/kandidatkinju za kancelara, sa profesionalne strane nije još na nivou zadatka. Imali su istorijsku šansu da uđu u ofis kancelara. Uz to, izborna kampanja se kasnije preokrenula u pravcu kontinuiteta sa vremenom Merkelove, tj. stabilnosti i sigurnosti – a manje ka istorijskim izazovima i promjenama što predstoji Njemačkoj u rukovanju klimatskim promjenama, i što je bila druga dominatna izborna tema. A i na kartu kontiniteta najuspješnije je igrala Socijaldemokratska stranka, dok su dodatni glasovi, zbog kojih su Zeleni dobili najbolji rezultat u svojoj istoriji, bili glasovi za te promjene.
MONITOR: Očekuje se dugo pregovaranje oko formiranja parlamentarne većine. Mandatara će imenovati predsjednik Nemačke, Franc Valter Štajnmajer. Očekujete li da odlazeća kancelarka Angela Merkel, iskoristi svoj nacionalni prestiž u ovom procesu?
VEBER: Ne. Ona je već prije dvije godine predala funkciju predsjednice stranke. Nije imala plan da se miješa u izbornu kampanju, da bi tek na samom kraju nastupila sa njenim nasljednikom Lašetom, što je bio znak zabrinutosti za izborni poraz. U ovim komplikovanim koalicijskim pregovorima što se sad razvijaju, ona ne igra nikakvu ulogu.
MONITOR: I politička opozicija i antirežimski opredijeljeni građani Srbije bili su dosta razočarani posljednjom posjetom Merkelove Beogradu. Smatraju da je ona zanemarila ozbiljne defekte demokratije u Srbiji i pokazala neobičnu naklonost prema predsjedniku Srbije Vučiću. Kako razumijete njene izjave tom prilikom?
VEBER: Kao nastup žene koja je, kao neplanirani ishod, kolateralnu štetu nedosljedne politike prema Srbiji, (su)stvorila autoritarno-autokratski režim Aleksandra Vučića, a na kraju svoje vladavine nije našla snagu za politički preokret. Ozbiljnim preuzimanjem vođstva u EU u konfliktu Kosovo-Srbija poslije nasilne eskalacije na Severu Kosova 2011, ona je doprinijela dolasku na vlasti SNS-a. Uspjela je stvoriti politički dijalog, te natjerati vladajuće snage 1990-ih da se okrenu ka istorijskom priznavanju realnosti gubitka Kosova, te gurnula SNS ka evropeizaciji njene politike. Ali njena osnovna slabost – da nije strateg, ostavljala je dijalog bez dugoročne strategije, plana, što je omogućilo padanje u krize, zloupotrebu od strane Vučića i Tačija. A izbjeglička kriza je dodatno forsirala tu promjenu odnosa između Beograda i EU, i osjećaja kod Vučića da EU i Berlin, više trebaju Srbiju nego obrnuto. U tom strateško-političkom vakuumu, Vučić je autoritarno transformisao Srbiju, umjesto da pro-demokratski transformiše svoju stranku i bazu moći. Merkel, makar njen tim, su toga bili potpuno svjesni, ali u slabijem uticaju Merkelove zadnjih pola decenije unutar EU-a u politici prema Zapadnom Balkanu, nije više imala snagu za ozbiljan reset odnosa sa Beogradom.
MONITOR: Zbog nezamjenljivosti stranke Zelenih u budućoj vladinoj koaliciji, postavlja se pitanje koliko će oni hteti ili moći da insistiraju na svojoj agendi u vezi sa vladavinom prava i ljudskim pravima, kada se radi o odnosu prema zemljama Zapadnog Balkana? Spekuliše se i o tome da bi Zeleni mogli dobiti mjesto ministra spoljnih poslova?
VEBER: Ko god da će ubuduće vladati u Njemačkoj – a u ovom trenutku se ne smije isključiti nijedna opcija, čak ni ponovna velika koalicija, ovaj put pod vodstvom SPD-a (mada malo vjerovatno) – taj odnos gledanja Vučiću kroz prste neće se nastaviti, pošto je kod Merkelove bio prerastao u lični odnos neuspjeha. Svakako će buduća vlada više naglasak staviti na strukturalne reforme, ne samo zbog Zelenih, nego i zbog više skepticizma prema politici proširenja kod nekih drugih stranaka (Liberala, CDU bez Merkel). Na Balkanu se zadnjih dana sa zabrinutošću pitaju hoće li biti kontinuiteta u njemačkom zalaganju za polituku proširenja prema Zapadnom Balkanu i poslije Merkelove? Po meni to je pogrešno pitanje. Njen uticaj unutar EU-a zadnje pola decenije u tome je bio dosta oslabljen – između ostalog i od strane francuskog predsjednika Makrona, koji blokira otvaranje predpristupnih pregovora sa Severnom Makedonjim i Albanijom, jer intimno odbija proširenje. Merkel nije uspjela da se izbori sa njim. Ako proces proširenja ne bude deblokiran iduće godine, poslije francuskih predsjedničkih izbora, politika proširenja, perspektiva članstva za zemalje Zapadnog Balkana će zauvijek biti mrtva. Zato nam treba resetovanje i oživljavanje vodeće njemačke uloge u politici EU prema regiji. Berlin, nova vlada i kancelar će morati ući u ozbiljan sukob sa Parizom u 2022.
MONITOR: U BIH je na mjesto visokog predstavnika došao Njemac, Kristijan Šmit, iskusan visoki birokrata. Milorad Dodik ga ne priznaje, opstruiše rad zajedničkih BiH institucija. Najavio je i mogućnost stvaranja vojske RS. Da li je „srpski svet“ samo propaganda Beograda ili bi mogao postati i realnost, na neki način?
VEBER: Kandidovanje gospodina Šmita od strane odlazeće kancelarke je u isto vrijeme izraz svijesti o nezavršenom poslu Njemačke, Zapada, na Balkanu, te odsudstva koherentne, odlučne i strateške politike – pogotovo prema BiH, koja je postala žrtva zbog 15 godina odsudstva zajedničke, dugoročne politike EU/Zapada. Njegov dolazak na mjesto visokog predstavnika, a koji je vodio do eskalacije političkih prilika od strane Milorada Dodika, teoretski može biti šansa za politički preokret – ali to će uveliko zavisiti od angažmana buduće njemačke vlade u BiH, te širem regionu.
Angela Merkel je jedinstven fenomen
MONITOR: Odlazi „Muti“, najmoćnija žena svijeta. Za jednu naučnicu iz DDR-a njen uspjeh, i lični i uspjeh ujedinjene Nemačke, su pokazetelj da je ona pronalazila najbolja moguća rješenja?
VEBER: Ona je prije svega jedinstven fenomen. Još danas se čini nevjerovatno kako je uspjela kao mlada političarka koju je kancelar Kol uveo u vladu, a koju skoro niko nije uzimao za ozbiljno a svi potcjenjivali, da se popne na vrh CDU-a i zemlje, te uzmanevriše i preživi sve muške konkurente unutar stranke. Stvorila je sopstveni politički stil, stil vladavine, „naučni“: ona, što se dugo nije razumjelo, imala je menadžerski pristup politici, bez mnogo strategija ili političkih vizija. Kao vrsni krizni manadžer u kriznim vremenima postala je dominatna figura u evropskoj politici, i garant stabilnosti i prosperiteta za njemačke građane, ali bez da je ostavila iza sebe neke prepoznatljive političke sadržaje, političku viziju. Tako njen uspon objektivno predstavlja značajan korak za ravnopravnost spolova te za ujedinjenje, ali ona nije doživljena kao takva. Uz to, odbijala je uvijek da sebe predstavlja kao feministkinju.
Te su podjele između Istoka i Zapada rasle poslije Evropske izbegličke krize i uspona ekstremne desnice AFD-a, sa posebnim uporištem u istočnim pokrajinama.
Kriza Zapada stvorila je prostor za nacionalističke agende u regiji
MONITOR: Kako razumijete uzavrele strasti regionalnih lidera koji sve češće komentarišu ono što se radi u susjedstvu?
VEBER: Slabljenje uticaja EU-a i Zapada u cijelini, kao izraz krize Zapada, koja je stvorila politički vakuum i otvor za domaće, neispunjene nacionalističke agende u regiji, destabilizirala regiju, uveliko poništila prethodni napredak u regionalnoj saradnji, te stvara -potencijalno opasne – tenzije.
Njemačka sa zabrinutošću gleda na ambivalentnosti i stare i nove vlasti u Crnoj Gori
MONITOR: Crna Gora je dobila pohvalu od Angele Merkel na njenom sastanku sa liderima regiona, nedavno u Tirani. Pomenuta je uspješnost Crne Gore u evrointegracijama. Koliko je to bilo više diplomatično i kurtoazno, a koliko Nemačka zaista gleda na Crnu Goru kao državu koja bi mogla biti prva sljedeća članica EU?
VEBER: To, rekao bih, je bio više izraz kurtoaznosti. Njemačka je sa zabrinutošću gledala na ambivalentnost Đukanovićevog režima koji je bio i naš (po zapadnoj orijentaciji) i nije (po demokratičnosti), a sa sličnom zabrinutošću gleda ambivalentnosti sadašnje Vlade koja opet, na svoj specifičan način, i jeste i nije naša.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije
4 danana
28 Februara, 2025
Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije. I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila
MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je: pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?
TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.
Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.
MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?
TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.
Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.
Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.
MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?
TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.
MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama, rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?
TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i 10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto. Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.
Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.
MONITOR: Kako gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…
TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.
MONITOR: Dodik je izjavljivao da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?
TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.
Drugo, prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.
MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom. Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?
TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.
Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.
Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje

Objavljeno prije
4 danana
28 Februara, 2025
Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije
MONITOR: U ovonedjeljnom saopštenju ocijenili ste da Crnu Goru vuku unazad parlamentarne političke stranke, kriminalne grupe i korumpirane ustanove, parapolitička crkva, vladina politika, predsjednik države, predsjednik parlamenta, birači koji glasaju za ovakve partije…Nije, čini se, ostao gotovo niko od onih koji imaju političku moć?
BOJOVIĆ: Riječ je o saopštenju GI „21.maj“ i odražava naše mišljenje o političkim i društvenim prilikama u Crnoj Gori. Crnogorsku državu i društvo decenijama guši samoživa, kleptokratska i kolaborantska politička klasa. Kada tome dodamo SPC koja je bila i ostala političko i asimilatorsko oruđe srpskog nacionalizma, kao i većinski dio političke javnosti koja je po pravilu objekat stranačkih, tuđih ili klerikalnih interesa, onda je jasno da je tamo gdje stanuje aktuelna „politička moć“ najtanji oslonac za progresivne, pravedne i prosvijećene društvene politike. Ipak, ohrabruje činjenica da su političke stranke sve više delegitimizovane o čemu svjedoči i istorijski najniži odziv birača na proteklim parlamentarnim izborima.
MONITOR: U posljednjim javnim istupima oštro kritikujete i vlast i opoziciju. Gdje je onda rješenje?
BOJOVIĆ: Decenijama u svojim javnim nastupima govorim o pogubnoj crnogorskoj partitokratiji koja je nakon smjene DPSovog režima dodatno eskalirala. Istovremeno, dugi niz godina su vlast i opozicija dio istog problema i on se uvijek svodi na partijsku okupaciju države i marginalizaciju civilnog društva i slobodnog nestranačkog mišljenja. DPS i njegovi sateliti su tokom dugotrajne vladavine sve činili da državu prisvoje i materijalizuju, dok je današnja vlast ili dojučerašnja opozicija postala čuvar gramzivih tekovina prethodnog režima. Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije.
MONITOR: Kako vidite i zvanični povratak Đukanovića na političku scenu i njegove razloge za to?
BOJOVIĆ: Đukanović se nikada nije ni povukao sa političke scene i sada je samo formalizovao svoj status u stranci koja inače zavisi od njega i njegove socijalne i kadrovske mreže. Što se tiče razloga za tzv.povratak njih možete tražiti u svemu osim u njegovoj „brizi“ za prosvijećeno, slobodno i pravedno društvo.
MONITOR: Ocijenili ste da je DPS bila lična Đukanovićeva partija, a da je sada njegov talac. Da li je i opozicija generalno Đukanovićev talac?
BOJOVIĆ: Opozicija je u konačnom samo produžetak DPS- a. Tzv. državotvorne stranke, mahom okupljene u koaliciji „Evropski savez“, uvijek su spremne da budu Đukanovićeva posluga, dok je kreaturna URA otvorena za kalkulantski zagrljaj, što i nije neka novost. Međutim, problem sa ovakvom opozicijom je u tome što i bez Đukanovićeve sjenke ona nije u stanju da motiviše kritičnu masu birača. Naime, opozicija je i bez „talačkog statusa“ skupina političara i stranaka koji nijesu u stanju da godinama organizuju makar jedan rezolutan, jasan i masovan protestni skup protiv nesposobne i agenturne vlasti a kamoli da nepokolebljivim i principijelnim radom pobijedi na izborima.
MONITOR: Kakve sve implikacije na političku i društvenu scenu ukupno ima povratak višedecenijskog vođe?
BOJOVIĆ: I bez Đukanovićevog „povratka“ politička scena je groteskna slika jedne kontuzovane države i razglavljenog društva. Kada tome dodamo i brojne negativne inostrane uticaje onda je sasvim jasno da izlazak iz crnogorskih stranputica ne može biti niti brz niti lak. Naravno, to će zahtijevati prestrojavanje na političkoj sceni gdje bi se za početak makar najgori među lošima morali ukloniti sa vlasti. Taj proces mora biti pomognut od strane javnosti koja nije pod kontrolom stranaka ili bilo čijih „talačkih“ politika. Dok što se tiče dometa novog Đukanovićevog postavljenja oni su izvjesno negativni po opoziciju i njihovu stožernu stranku ali ih amortizuje činjenica da su vladajuće partije u tolikoj mjeri degradirane da im ni Đukanović neće puno pomoći. Uostalom, vodeći triling političara u Crnoj Gori je takav da kada ih sastavite teško da ostavljaju bolji utisak od Đukanovića. Spajić, Mandić i Milatović su živopisna slika jedne amaterske, populističke i nesuverene politike.
MONITOR: Slažete li se stavom da jačanje Đukanovića jača i partije okupljene oko bivšeg Demokratskog fronta?
BOJOVIĆ: Te nacionalističke partije su tipična politička agentura kojom se upravlja iz Vučićevog kabineta. Osim što diskredituju sebe jer su trabanti tuđe države stranke bivšeg DFa su takođe, kao i gotovo sve druge partije, organizacije koje očigledno gube podršku birača i teško da će ih moći spašavati i Đukanovićev „pasivni“ povratak u politiku. Kratkoročno mogu računati na mobilizatorsku frustraciju ciljanih birača ali njihova ukupna politika je takva da ih neće ojačati prisustvo počasnog predsjednika DPS- a. U ovom trenutku za njih je veća briga sve izvjesniji slom Vučićevog režima što bi oslabilo njihov kolaborantski položaj u Crnoj Gori. U međuvremenu, dok pronađu novog gazdu u Beogradu njihovo učešće u crnogorskoj vlasti postaće upitno.
MONITOR:Kako komentarišete izjavu predsjednika parlamenta da njegova “spaljena lutka sa karnevala u Kotoru bude buktinja koja će osvjetljavati naš evropski put”?
BOJOVIĆ: Kada bi kojim slučajem identično karnevalsko „spaljivanje“ ponovili još desetak puta sve te buktinje zajedno ne bi dobacile svjetlost ni do hrvatske granice a kamoli da bi „osvijetlile“ čak i zametak našeg evropskog puta. Tako da su Mandićeve „proevropske“ samarićanske opaske jednako uvjerljive kao četnička zaklinjanja na vjernost Titu nakon sloma njihove izdajničke politike.
MONITOR: Gdje je Crna Gora na evropskom putu?
BOJOVIĆ: Crna Gora je pod Đukanovićevim režimom brzinom kornjače išla prema EU. Danas se kreće kao pijani puž iako su očigledne namjere Brisela da pokuša od puža napraviti zeca. Za sada je to neuspješan pokušaj osim što se Spajić ponaša kao zec kada je u pitanju njegova nekoherentna, partitokratska, neuvjerljiva i od beogradskih službi izbušena vlada. Tako da je Crna Gora još uvijek daleko od nepokolebljive i istrajne proevropske politike.
MONITOR: Ministar ekonomije Nik Đeljošaj saopštio je da će Albanski forum do kraja ovog mjeseca preispitati učešće u Vladi. Nije prvi put da se takvi tonovi čuju iz Vlade, ali do sada to nije uticalo na njen sastav. Zašto?
BOJOVIĆ: Neće ni ubuduće uticati. Vlada čija ministarstva ne može nabrojati niti jedan njen član je skup niza materijalnih stranačkih i ličnih interesa koji su za sada garant njenog trulog opstanka. U tom pogledu etničke stranke su se odlično uklopile u kolorit jedne bizarne izvršne vlasti.
MONITOR: Kako vidite studentske proteste organizacije Kamo sjutra i odnos vlasti prema njima?
BOJOVIĆ: Svaki protest pa i ovaj organizacije „Kamo sjutra“ koji za cilj ima pitanje političke i etičke odgovornosti javnih funkcionera je opravdan i razumljiv. Posebno kada imamo u vidu povod za proteste koje su studenti pokrenuli. Što se tiče odnosa vlasti on je očigledno ignorantski i usput praćen salvom uvreda od strane partije čiji rukovodioci su pozvani da podnesu ostavke. Način na koji su reagovale tzv. Demokrate samo potvrđuju široko prisutno mišljenje da se radi o trenutno najodvratnijoj partiji u odista snažnoj konkurenciji odvratnih stranaka.
MONITOR: Očekujete li da će vlasti, odnosno vrh bezbjednosnog sektora, ispuniti njihove zahtjeve?
BOJOVIĆ: Neće. Jer, ispunjenje zahtjeva bi značilo da ova vlada može da počne „pakovati kofere“.
MONITOR: Kako komentarišete to što se na protestima pojavljuju članovi familije Đukanović?
BOJOVIĆ: Tako što je njihova gorčina prema ovoj vlasti jača od razumne odluke da se ne pojavljuju na studentskim ili građanskim skupovima čime nesumnjivo kompromituju i organizatore i samo okupljanje. Pritom, to ide u prilog vladajućim partijama u kreiranju konstrukcija o studentima kao marionetama DPS- a, dok istovremeno demotiviše brojne građane da svojim prisustvom podrže stranački neutralne proteste.
MONITOR: Šta će donijeti povratak opozicije u parlamentarne klupe?
BOJOVIĆ: Cirkus ide dalje.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Februara, 2025
Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti
MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?
SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.
Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.
Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.
MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?
SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.
Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.
Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja, pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.
U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.
MONITOR: Šta tu može da se uradi?
SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.
Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).
Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.
Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.
MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?
SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.
Spajić je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.
Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.
MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?
SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.
Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.
Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli proces okrene naglavačke i vrati u normalu.
To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.
Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.
MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?
SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.
U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.
Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
Izdvojeno / prije 4 dana
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Vatre
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Odisej u Gazi
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Koncentraciona vlast
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Dekoracija
Milena Perović

Novi broj


NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Povratak onoga koji nije ni otišao
-
INTERVJU4 sedmice
DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“
-
U SJEĆANJU3 sedmice
TEOFIL PANČIĆ: Život kao legat borbe za ličnu i opšteljudsku slobodu
-
Izdvojeno2 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
INTERVJU4 sedmice
STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni
-
HORIZONTI4 sedmice
SUMRAK CRNOGORSKIH INTERESA U AMERICI: Šetnja na Molitveni, umjesto ozbiljne diplomatije
-
INTERVJU3 sedmice
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija