Ako proces proširenja ne bude deblokiran iduće godine, poslije francuskih predsjedničkih izbora, politika proširenja, perspektiva članstva za zemalje Zapadnog Balkana će zauvijek biti mrtva

MONITOR: Rezultati nemačkih izbora za Bundestag i nisu iznenađenje, ipak je neobično veliki pad CDU koja je sa partnerskom CSU zabilježila najlošiji rezultat u svojoj istoriji. Da li se radi o zasićenju „Merkel efektom“ ili o „konkretnijim“ razlozima?

VEBER: CDU-CSU zaista su zabilježeli najgori rezultat u postratnom dobu. Razlozi su višeslojni. Prvi je sudbina „Merkel efekta“ ili šta se u Njemačkoj zove „Kanzlerbonus“. Dvanaest od njenih 16 godina vladavine imali smo veliku koaliciju sa SPD-om, socijaldemokratski ministri su redovno mogli prezentovati bolje rezultate nego kolege iz većeg koalicijskog partnera, ali se SPD ipak našla u stalnom padu, jer je dominirala kancelarka, njen ugled kod birača kao krizni manadžer u  zemlji i na evropskoj i međunarodnoj bini, garant stabilnost i prosperiteta  u nemirnim vremenima. Na nedeljnim izborima taj bonus kancelarke je otpao, kako za CDU tako i kao teret za SPD. Što više, na neki način on je prešao na SPD, jer se njihov kandidat- Olaf Šolc, uspeo u kampanji predstavljati kao istinski nasljednik Merkelove, kao novi garant za stabilnost i kontinuitet. Drugi razlog je unutrašnja podijeljenost konzervativaca, između liberalnijeg krila u tradicije Merkelove – te više konzervativnog, koji bi volio da ide natrag i malo udesno, da vrati dio konzervativnog programa što je Merkel, svojim reaktivnim, manadžerskim političkom stilom i pristupom puno toga tradicionalno konzervativnog razgradila. A onda i podijeljenost zbog konflikta oko kandidature za kancelara između Armina Lašeta i predsjednika CSU-a i premijera Bavarske, Markusa Zedera.

MONITOR: Zašto su glasači koji su, u ranim predizbornim anketama podržavali Zelene Analene Berbok, na biralištima izabrali drugačije? Koliko su u tome bile važne posljednje debate potencijalnih kandidata za kancelara?

VEBER: Manje su bile važne debate. Zeleni u anketama su doživjeli istorijski uspon tokom proljeća, kad su djelimično bili na prvom mjestu ispred CDU-a, a SPD na trećem mjestu, sa onoliko malo procenata kao zadnjih godina. Onda su njihova kandidatkinja i njen tim napravili niz tehničkih grešaka, što je djelimično pokazalo da je stranka, koja po prvi put istura kandidata/kandidatkinju za kancelara, sa profesionalne strane nije još na nivou zadatka. Imali su istorijsku šansu da uđu u ofis kancelara. Uz to, izborna kampanja se kasnije preokrenula u pravcu kontinuiteta sa vremenom Merkelove, tj. stabilnosti i sigurnosti – a manje ka istorijskim izazovima i promjenama što predstoji Njemačkoj u rukovanju klimatskim promjenama, i što je bila druga dominatna izborna tema. A i na kartu kontiniteta najuspješnije je igrala Socijaldemokratska stranka, dok su dodatni glasovi, zbog kojih su Zeleni dobili najbolji rezultat u svojoj istoriji, bili glasovi za te promjene.

MONITOR: Očekuje se dugo pregovaranje oko formiranja parlamentarne većine. Mandatara će imenovati predsjednik Nemačke, Franc Valter Štajnmajer. Očekujete li da odlazeća kancelarka Angela Merkel, iskoristi svoj nacionalni prestiž u ovom procesu?

VEBER: Ne. Ona je već prije dvije godine predala funkciju predsjednice stranke. Nije imala plan da se miješa u izbornu kampanju, da bi tek na samom kraju nastupila sa njenim nasljednikom Lašetom, što je bio znak zabrinutosti za izborni poraz. U ovim komplikovanim koalicijskim pregovorima što se sad razvijaju, ona ne igra nikakvu ulogu.

MONITOR: I politička opozicija i antirežimski opredijeljeni građani Srbije bili su dosta razočarani posljednjom posjetom Merkelove Beogradu. Smatraju da je ona zanemarila ozbiljne defekte demokratije u Srbiji i pokazala neobičnu naklonost prema predsjedniku Srbije Vučiću. Kako  razumijete njene izjave tom prilikom?

VEBER: Kao nastup žene koja je, kao neplanirani ishod, kolateralnu štetu nedosljedne politike prema Srbiji, (su)stvorila autoritarno-autokratski režim Aleksandra Vučića, a na kraju svoje vladavine nije našla snagu za politički preokret. Ozbiljnim preuzimanjem vođstva u EU  u konfliktu Kosovo-Srbija poslije nasilne eskalacije na Severu Kosova 2011, ona je doprinijela dolasku na vlasti SNS-a. Uspjela je stvoriti politički dijalog, te natjerati vladajuće snage 1990-ih da se okrenu ka istorijskom priznavanju realnosti gubitka Kosova, te gurnula SNS ka evropeizaciji njene politike. Ali njena osnovna slabost – da nije strateg, ostavljala je dijalog bez dugoročne strategije, plana, što je omogućilo padanje u krize, zloupotrebu od strane Vučića i Tačija. A izbjeglička kriza je dodatno forsirala tu promjenu odnosa između Beograda i EU, i osjećaja kod Vučića da  EU i Berlin, više trebaju Srbiju nego obrnuto. U tom strateško-političkom vakuumu, Vučić je autoritarno transformisao Srbiju, umjesto da pro-demokratski transformiše svoju stranku i bazu moći. Merkel, makar njen tim, su toga bili potpuno svjesni, ali u slabijem uticaju Merkelove zadnjih pola decenije unutar EU-a u politici prema Zapadnom Balkanu, nije više imala snagu za ozbiljan reset odnosa sa Beogradom.

MONITOR: Zbog nezamjenljivosti stranke Zelenih u budućoj vladinoj koaliciji, postavlja  se pitanje koliko će oni hteti ili moći da insistiraju na svojoj agendi u vezi sa vladavinom prava i ljudskim pravima, kada se radi o odnosu prema zemljama Zapadnog Balkana? Spekuliše se i o tome da bi Zeleni mogli dobiti mjesto ministra spoljnih poslova?

VEBER: Ko god da će ubuduće vladati u Njemačkoj – a u ovom trenutku se ne smije isključiti nijedna opcija, čak ni ponovna velika koalicija, ovaj put pod vodstvom SPD-a (mada malo vjerovatno) – taj odnos gledanja Vučiću kroz prste neće se nastaviti, pošto je kod Merkelove bio prerastao u lični odnos neuspjeha. Svakako će buduća vlada više naglasak staviti na strukturalne reforme, ne samo zbog Zelenih, nego i zbog više skepticizma prema politici proširenja kod nekih drugih stranaka (Liberala, CDU bez Merkel). Na Balkanu se zadnjih dana sa zabrinutošću pitaju hoće li biti kontinuiteta u njemačkom zalaganju za polituku proširenja prema Zapadnom Balkanu i poslije Merkelove? Po meni to je pogrešno pitanje. Njen uticaj unutar EU-a zadnje pola decenije u tome je bio dosta oslabljen – između ostalog i od strane francuskog predsjednika Makrona, koji blokira otvaranje predpristupnih pregovora sa Severnom Makedonjim i Albanijom, jer intimno odbija proširenje. Merkel nije uspjela da se izbori sa njim. Ako proces proširenja ne bude deblokiran iduće godine, poslije francuskih predsjedničkih izbora, politika proširenja, perspektiva članstva za zemalje Zapadnog Balkana će zauvijek biti mrtva. Zato nam treba resetovanje i oživljavanje vodeće njemačke uloge u politici EU prema regiji. Berlin, nova vlada i kancelar će morati ući u ozbiljan sukob sa Parizom u 2022.

MONITOR: U BIH je na mjesto visokog predstavnika došao Njemac, Kristijan Šmit, iskusan visoki birokrata. Milorad Dodik ga ne priznaje, opstruiše rad zajedničkih BiH institucija. Najavio  je i mogućnost stvaranja vojske RS. Da li je „srpski svet“ samo propaganda Beograda ili bi mogao postati i realnost, na neki način?

VEBER: Kandidovanje gospodina Šmita od strane odlazeće kancelarke je u isto vrijeme izraz svijesti o nezavršenom poslu Njemačke, Zapada, na Balkanu, te odsudstva koherentne, odlučne i strateške politike – pogotovo prema BiH, koja je postala žrtva zbog 15 godina odsudstva zajedničke, dugoročne politike EU/Zapada. Njegov dolazak na mjesto visokog predstavnika, a koji je vodio do eskalacije političkih prilika od strane Milorada Dodika, teoretski može biti šansa za politički preokret – ali to će uveliko zavisiti od angažmana buduće njemačke vlade u BiH, te širem regionu.

Angela Merkel  je jedinstven fenomen

MONITOR: Odlazi „Muti“, najmoćnija žena svijeta. Za jednu naučnicu iz DDR-a  njen uspjeh, i lični i uspjeh ujedinjene Nemačke, su pokazetelj da je ona pronalazila najbolja moguća rješenja?

VEBER: Ona je prije svega jedinstven fenomen. Još danas se čini nevjerovatno kako je uspjela kao mlada političarka koju je kancelar Kol uveo u vladu, a koju skoro niko nije uzimao za ozbiljno a svi potcjenjivali, da se popne na vrh CDU-a i zemlje, te uzmanevriše i preživi sve muške konkurente unutar stranke. Stvorila je sopstveni politički stil, stil vladavine, „naučni“: ona, što se dugo nije razumjelo, imala je menadžerski pristup politici, bez mnogo strategija ili političkih vizija. Kao vrsni krizni manadžer u kriznim vremenima postala je dominatna figura u evropskoj politici, i garant stabilnosti i prosperiteta za njemačke građane, ali bez da je ostavila iza sebe neke prepoznatljive političke sadržaje, političku viziju. Tako njen uspon objektivno predstavlja značajan korak za ravnopravnost spolova te za ujedinjenje, ali ona nije doživljena kao takva. Uz to, odbijala je uvijek da sebe predstavlja kao feministkinju.

Te su podjele između Istoka i Zapada rasle poslije Evropske izbegličke krize i uspona ekstremne desnice AFD-a, sa posebnim uporištem u istočnim pokrajinama.

Kriza Zapada stvorila je prostor za nacionalističke agende u regiji

MONITOR: Kako  razumijete uzavrele strasti regionalnih lidera koji sve češće komentarišu ono što se radi u susjedstvu?

VEBER: Slabljenje uticaja EU-a i Zapada u cijelini, kao izraz krize Zapada, koja je stvorila politički vakuum i otvor za domaće, neispunjene nacionalističke agende u regiji, destabilizirala regiju, uveliko poništila prethodni napredak u regionalnoj saradnji, te stvara -potencijalno opasne – tenzije.

Njemačka sa zabrinutošću gleda na ambivalentnosti i stare i nove vlasti u Crnoj Gori

MONITOR: Crna Gora je dobila pohvalu od Angele Merkel na njenom sastanku sa liderima regiona, nedavno u Tirani. Pomenuta je uspješnost Crne Gore u evrointegracijama. Koliko je to bilo više diplomatično i kurtoazno, a koliko Nemačka zaista gleda na Crnu Goru kao državu koja bi mogla biti prva sljedeća članica EU?

VEBER: To, rekao bih, je bio više izraz kurtoaznosti. Njemačka je sa zabrinutošću gledala na ambivalentnost Đukanovićevog režima koji je bio i naš (po zapadnoj orijentaciji) i nije (po demokratičnosti), a sa sličnom zabrinutošću gleda ambivalentnosti sadašnje Vlade koja opet, na svoj specifičan način, i jeste i nije naša.

Nastasja RADOVIĆ