Povežite se sa nama

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Prioritet Putina  je konflikt sa Zapadom

Objavljeno prije

1 godina

na

Putin vrlo oprezno nastoji da ne pogorša odnose ni sa jednom stranom na Bliskom istoku: da se otvoreno ne stavlja protiv Hamasa zbog novog savezništva sa Iranom, a u isto vrijeme da ne ruši ni odnose sa Izraelom

 

MONITOR: Džozef Bajden je napad Hamasa na Izrael nazvao najvećim napadom na Jevreje od Holokausta. Država Izrael je brzo uzvratila bombardujući pojas Gaze. Premijer Benjamin Netanjahu je govorio o osveti i odmazdi koja će imati strašne posljedice. Pretpostavlja se da je namjera Izraela da uništi militantni Hamas koji je na vlast došao na izborima 2006. godine. Kako se Hamas toliko dugo održao na vlasti?

VEBER: Prošle su skoro dve decenije otkad je mirovni proces ka riješavanju izraelsko-palestinskog konflikta, najkomplikovanijeg konflikta na svijetu, kroz jedino realno riješenje, tj. dvije drzave, zaustavljen. Otad je Izrael, pod vođstvom Netanjahua politički sve više krenuo udesno i sve više se udaljavao od rješenja.

Vladajuća desnica je krenula da „riješi“ palestinski problem putem mijenjanja stanja na terenu, tj, širenjem naselja Jevreja na Zapadnoj obali,  čime se sve više onemogućavalo stvaranje palestinske drzave. Dio te politike je faktična kohabitacija između izraelske vlasti pod Netanjahuom i Hamasove vlasti u Gazi koja se zadnje decenije i po razvila, jer je podijeljeno palestinsko političko vođstvo odgovara(lo) izraelskoj politici. Tako da je odgovor na vaše pitanje o osnovi dugogodišnje vladavine Hamasa u tri faktora – represivni karakter njihove vladavine, slabost Fataha i politika Izraela.

A davno odustajanje Zapada od ozbiljnog angažmana u rješavanju konflikta, dodatno je pomoglo radikalizaciju Palestinaca. Konačno, treba dodati još jedan faktor: podrška drugih država iz regije Hamasu – Irana, te Katara.

MONITOR: U nagađanjima zašto je do ovako iznenadnog i surovog napada na Izrael došlo baš sada, pominje se namjera Hamasa da spriječi dalje približavanje Saudijske Arabije i Izraela. Taj proces podržavaju SAD, očigledno zanemarujući potrebu nastavka palestinsko-izraelskih pregovora.  Izrael je ispalio rakete i na Liban i Siriju.  Može li doći do širenja sukoba?

VEBER: Pregovori o istorijskoj normalizaciji odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, uz posredovanje SAD-a, prijetili su snižavanjem pritiska na Izrael za rješavanje konflikta sa Palestincima.

Predsjednik Bajden u tim pregovorima nije zanemario mirovno rješenje izraelsko-palestinskog konflikta,  jer je dio sporazuma bio zahtjev Izrealu o zaustavljanju politike naseljavanja Zapadne Obale, što bi vjerovatno dovelo to kraha ultradesničarske vlade u Tel Avivu. Ali bi to bio korak još uvijek jako udaljen od konačnog rješenja, a mali korak u odnos na faktični gubitak važnog arapskog saveznika Palestinaca.

Zato se taj politički kontekst čini kao najlogičnije objašnjenje Hamasovog terorističkog napada na jug Izreala, nasilne eskalacije bez presedana. Mada nije još konačno jasna eventualna uloga Irana u tom Hamasovom napadu. Zasad se čini da niti Iran niti Hezbolah u Libanu nisu uistinu zainteresirani za veliki regionalni konflikt. Ali napad Hamasa na Izrael predstavlja takvu vanrednu situaciju koja ne isključuje regionalnu eskalaciju, mimo i protiv interesa svih relevantnih aktera.

MONITOR: Administracija predsjednika Bajdena sada pokušava da privoli Izrael da vodi računa o civilnim palestinskim žrtvama. Međunarodni krivični sud se oglasio nadležnim u slučaju strana u ovom sukobu… Koliko je ponašanje SAD u ovom slučaju važno za glasače predsjednika Bajdena kao kandidata demokrata na predsjedničkim izborima 2024-e?

VEBER: Hamas je ciljano proizveo situaciju koja skoro da nije rješiva bez dalje eskalacije. Zbog razmjere ugrožavanja sigurnosti države Izrael i stravične razmjere zločina, Izrael ne može da ne reaguje tj. da vojnom intervencijom u Gazi odlučno oslabi ili potpuno uništi Hamas kao vojnu snagu. Ali, zbog terena u Gazi i Hamasove uhodane prakse zloupotrebe palestinskih civila i objekata kao de fakto živog štita, intervenciju je nemoguće izvesti bez velikog broja civilnih žrtava što bi se kvalifikovalo kao ratni zločin.

Reakcija Bajdenove administracije  je vođena tradicionalnom politkom tj. savezništvom sa Izraelom, ali i insistiranjem na rješavanju konflikta sa Palestincima, te u datom slučaju sprječavanju dalje eskalacije u veliki regionalni konflikt. Situacija je trenutno toliko opasna i fluidna, što se vidi iz Bajdenove posjete regiji i velike tragedije zbog udara rakete na bolnicu Al-Ahli Arab u Gazi, pa tu trenutno nema prostora za neke kalkulacije kako bi se sve to moglo odraziti na predsjedničke izbore u SAD iduće godine.

MONITOR: EU je prekinula pa ipak nastavila slanje pomoći palestinskim civilima. Postoje i simpatije djelova evropskih društava za Palestince kao „slabiju stranu“ i one koji trpe nepravdu prognanih i getoiziranih, posebno raznih ljevičarskih organizacija i antiratnih aktivista. Protesti širom Evrope nisu samo podrška Hamasu od strane doseljenika iz arapskog svijeta. Ali, postoji i strah od antisemitizma. Koliko ova buktinja na Bliskom istoku može uticati na jačanje desnice u Njemačkoj, Francuskoj i drugim zemljama EU i Evrope?

VEBER: Zabuna koju je Orbanov komesar za proširenje Varhelji svojom jednostranom najavom o navodnom prekidu pomoći EU-a Palestini proizveo, ponovo potvrđuje kako uspon iliberalnih aktera unutar Unije podriva jedinstvenu politiku EU. Drugo pitanje je odnos raznih političkih struja, ljevice i desnice, prema konfliktu Izrael-Palestina.

To je komplikovana priča za koju ovdje nema dovoljno prostora da se izloži. Treća stvar je kako konflikt u Gazi diže tenzije u evropskim društvima zbog moguće radikalizacije manjeg dijela migrantske muslimanske populacije. Tu se miješaju politike evropskih država u odnosu na integraciju migranata sa nekim elementima „uvezenog antisemitizma“ , dok poseban senzibilitet prema pitanju Izraela i antisemitizma u, na primjer Njemačkoj, zbog istorijske odgovornosti prema Jevrejima – prijeti da guši legitimno solidariziranje sa Palestincima.

Ne vidim da bi tu ultradesnica mogla profitirati. Ona se, kao na primjer AFD u Njemačkoj, u aktuelnoj krizi solidarizira sa Izrealom kao što to čine sve parlamentarne stranke, iako sama nije nesklona antisemitskim tendencijama.

MONITOR: Putin je nedavno u Moskvi razgovarao sa visokim predstavnikom Arapske lige, povodom događaja u Gazi. Govorio je o potrebi pregovora i brzog mirovnog rješenja. Dok rat na teritoriji Ukrajine traje bez perspektive skorijeg prestanka, Putin kao da psihološki racionalizuje svoju poziciju u nešto što je malo kome prihvatljivo-poziciju mirotvorca. Koju igru, u stvari, igra Putin u ovom slučaju?

VEBER: Moskva je prilično tiho i oprezno reagovala na teroristički napad Hamasa i rat u Gazi. Čini se da Putina vodi ono što ga vodi u Ukrajini, ali i rusku politiku, recimo, u Africi. Glavni prioritet mu je konflikt sa Zapadom, a cilj slabljenje Zapada gdje god stigne. Zato Putin vrlo oprezno nastoji da ne pogorša odnose ni sa jednom stranom na Bliskom istoku – da se otvoreno ne stavlja protiv Hamasa zbog novog savezništva sa Iranom, a u isto vrijeme da ne ruši ni odnose sa Izraelom.

MONITOR: I pregovori o normalizaciji u odnosima Beograda i Prištine su, posle incidenta u selu Banjska, faktički na ledu. Međunarodni faktori traže rezultate istraga i od vlasti u Srbiji i od vlasti u Prištini, a neke zemlje-kao Albanija, međunarodnu istragu. Za Srbiju se pominje i mogućnost uvođenja sankcija. Kako razriješiti kosovski čvor?

VEBER: Eskalacija sukoba između Kosova i Srbije, odnosno na sjeveru Kosova u terorističkom napadu u Banjskoj, na najdramatičniji način, na žalost, potvrđuje ono što govorim od početka godine: da je trenutačni pristup EU i SAD u političkom dijalogu tj. njemačko-francuskoj inicijativi pogrešno koncipiran, i zato od početka osuđen na neuspjeh.

Umjesto da se iskoristi prilika koja se otvorila time što je politika režima Aleksandra Vučića „sjedenja na dvije stolice“ upala u krizu ruskom agresijom na Ukrajinu, Zapad je nastavio sa svojom „appeasement“ politikom. To je dovelo do toga da po prvi put u istoriji političkog dijaloga, pregovori oko novog sporazuma dovode do eskalacije, a ne deeskalacije situacije na sjeveru Kosova te u odnosima Priština-Beograd.

To znači da je i prije dešavanja u Banjskoj već bilo sasvim očigledno da je njemačko-francuska inicijativa propala.

Potrebno je zato sada: prvo, da Zapad prizna neuspjeh, te što prije mijenja politiku dijaloga. Potrebno je ozbiljno resetovanje dijaloga ka istinskim pregovorima o konačnom, sveobuhvatnom sporazumu između Kosova i Srbije koji bi uključivao formalno priznavanje Kosova od strane Srbije na kraju implementacije tog sporazuma, odnosno najkasnije prije ulaska Srbije u EU. Te drugo, da Zapad pod hitno sanira štetu napravljenu na sjeveru Kosova, tj. vraćanje ka jednoj vrsti statusa kvo putem vraćanja Srba u kosovske institucije.

No, preduslov za prvo i drugo je ozbiljan strateški preokret politike Zapada prema Beogradu, te vraćanje potpuno uništenog povjerenja Prištine u EU i Vašington.

MONITOR: Milorad Dodik organizuje proteste obilježavajući entitetske granice RS kao državne, Kosovo je zamalo ponovo postalo „bure baruta“…Neki posmatrači vjeruju da je sve to pokušaj Rusije da otvori „drugi front“ u Evropi i skrene pažnju sa svog napada na Ukrajinu. Koliko je navodni subverzivni uticaj Putina na Balkanu ali i velika podrška Srba „bratskoj Rusiji“ važna za sliku koju sami Rusi imaju o Putinu? Ima li to ikakvog efekta?

VEBER: Nisam siguran da li podrška koju „srpska braća“ pružaju Putinu i Rusiji ima ikakav uticaj na sliku Putina kod samih ruskih građana. Inače, i dalje važi ono što ja i moje kolege iz Savjeta za politiku demokratizacije (DPC) već skoro deceniju upozoravamo u vezi sa rastućim uticajem Rusije na Zapadnom Balkanu: da to nije izraz jačine Rusije i Putina ili nekog strateškog ruskog interesa u regiji, već slabosti politike Zapada koja je stvorila vakuum u koji su uskočili treći akteri.

To Putinu od početka napada na Ukrajinu pruža i mogućnost da otvara drugi front na Balkanu. Da li je Putin odlučio da otvori taj front, u to – unatoč dešavanja u Banjskoj – nisam siguran.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

12 sati

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje

Objavljeno prije

12 sati

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije

 

 

MONITOR: U ovonedjeljnom saopštenju ocijenili ste da Crnu Goru vuku unazad parlamentarne političke stranke, kriminalne grupe i korumpirane ustanove, parapolitička crkva, vladina politika, predsjednik države, predsjednik parlamenta, birači koji glasaju za ovakve partije…Nije, čini se, ostao gotovo niko od onih koji imaju političku moć?

BOJOVIĆ:  Riječ je o saopštenju GI „21.maj“ i odražava naše mišljenje o političkim i društvenim prilikama u Crnoj Gori. Crnogorsku državu i društvo decenijama guši samoživa, kleptokratska i  kolaborantska politička klasa. Kada tome dodamo SPC koja je bila i ostala političko i asimilatorsko oruđe srpskog nacionalizma, kao i većinski dio političke javnosti koja je po pravilu objekat stranačkih, tuđih ili klerikalnih interesa, onda je jasno da je tamo gdje stanuje aktuelna „politička moć“ najtanji oslonac za progresivne, pravedne i prosvijećene društvene politike. Ipak, ohrabruje činjenica da su političke stranke sve više delegitimizovane o čemu svjedoči i istorijski najniži odziv birača na proteklim parlamentarnim izborima.

MONITOR: U posljednjim javnim istupima oštro kritikujete i vlast i opoziciju. Gdje je onda rješenje?

BOJOVIĆ: Decenijama u svojim javnim nastupima govorim o pogubnoj crnogorskoj partitokratiji koja je nakon smjene DPSovog režima dodatno eskalirala. Istovremeno, dugi niz godina su vlast i opozicija dio istog problema i on se uvijek svodi na partijsku okupaciju države i marginalizaciju civilnog društva i slobodnog nestranačkog mišljenja. DPS i njegovi sateliti su tokom dugotrajne vladavine sve činili da državu prisvoje i materijalizuju, dok je današnja vlast ili dojučerašnja opozicija postala čuvar gramzivih tekovina prethodnog režima. Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

1 sedmica

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo