Sve dok ostaje Dejtonski BiH-sistem „patronaže i straha“, tj. disfunkcionalni ustavnopolitički poredak u kojem sijanje međuetničkog straha od strane vladajućih etnopolitičkih elita služi njihovom trajnom, koruptivnom ostanku na vlasti, nesuočavanje sa prošlošću- počevši sa negiranjem genocida u Srebrenici, ostaje egzistencijalni alat te vladajuće politike

MONITOR:. Kakvo je Vaše mišljenje o dometima i efektima Rezolucije UN o Srebrenici u bližoj i daljoj budućnosti?

VEBER: Mimo simboličnog moralnog značaja i određenog zadovoljenja koje neposredne i žive žrtve genocida mogu imati od rezolucije, efektive – i pozitivne i destabilizirajuće biće-bojim se, minimalne do nikakve. I to kako na domaćem planu-u BiH i široj regiji, tako i na planu međunarodne zajednice, politike Zapada prema BiH i regiji. Na domaćem planu se radi o čistoj instrumentalizaciji rezolucije i genocida u Srebrenici  od strane Dodika i Vučića, tako da svako od njih odvuče pažnju od svoje trenutačne krize. Dodikove- vezano sa prijetnjom da zbog martovskog nametanja tzv. „paketa integriteta“ izbornog zakona od strane visokog predstavnika Schmidta izgubi buduće izbore, a Vučićeve vezano sa političkom krizom pokradenih beogradskih izbora prošlog decembra. To su vještačke eskalacije, u kojima- da ironija ne bi mogla biti veća, jedini promotori ideje o „genocidnosti srpskog naroda“ su upravo bili oni koji su izmišljali tu tezu – Dodik i Vučić – za kratkotrajnu upotrebu. A na pozitivnoj strani, rezolucija neće imati nikakve efekte na suočavanje sa prošlošću i „pomirenje,“ jer sve dok ostaje Dejtonska BiH-sistem „patronaže i straha“, tj. disfunkcionalni ustavnopolitički poredak u kojem sijanje međuetničkog straha od strane vladajućih etnopolitičkih elita služi njihovom trajnom, koruptivnom ostanku na vlasti, nesuočavanje sa prošlošću- počevši sa negiranjem genocida u Srebrenici, ostaje egzistencijalni alat te vladajuće politike. Na međunarodnoj strani, predsjednik Vučić čak je postavljao i jedno pravo pitanje, tj. motiv i tajming za njemačku inicijativu o rezoluciji – samo što, naravno, nije bio zainteresiran da ponudi ozbiljan odgovor, nego propagandni. Problem sa njemačkom inicijativom nije bio u njenoj moralnoj motivaciji, nego u tome što je to bilo sve. Inicijativa nije bila ugradjena ni u koju političku ideju- političku strategiju Berlina prema BiH, jer ova sadašnja njemačka vlada-sem dobrih namjera što se tiče Zapadnog Balkana, na moju veliku žalost, demonstrirala je da nema definisanu politiku niti volju za ozbiljno vođstvo.

MONITOR: Frankfurter algemajne cajtung piše da su rezultati glasanja na tekst Rezolucije neka vrsta vjetra u leđa Aleksandru Vučiću pred vrlo važne lokalne izbore u Srbiji. Dio globalnih medija iznosi i tezu o glasanju koje je pokazalo da postoji veliko neslaganje u međunarodnoj zajednici čak i o pitanju genocida u Srebrenici i da je Zapad, na neki način, ostao u manjini. U kakvom svijetu danas živimo?

VEBER: U multipolarnom svijetu svjetskog neporetka, u kome se Zapad poslije petnaest godina nastojanja da se poslije propale američke intervencije u Iraku povlači sa globalne scene,vraća -više kao iznuđena reakcija na Putinovu agresiju nad Ukrajinom, ali bez jasne vizije i strategije, bez jedinstva i oslabljen unutrašnjim prijetnjama liberalnim demokratskim porecima. Uz sve agresivniji nastup Kine koja se na svjetsku scenu vraća. Svijet u kome su zbog političke nedosljednosti Zapada (na primjer naspram rata u Gazi) globalni utjecaj  Zapada te stara atraktivnost liberalno-demokratskih vrijednosti oslabljeni. U kojem je tzv. Globalni jug puno samouvjereniji nego dosad- koji kritikuje te se distancira od Zapada, a dio autoritarnih država u tom dijelu svijeta, sve više instrumentalizuje i zloupotrebljuje anti-kolonijalnu argumentaciju.

MONITOR: Nedavno je Kristijan Šmit rekao da  Vučić poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH i da nije pristalica politike Milorada Dodika koji je najavio početak procedure odvajanja RS od BiH, posle izglasavanja Rezolucije o Srebrenici. Da li dijelite ovu ocjenu Visokog predstavnika?

VEBER: Samo djelomično – Vučić i Dodik nikad nisu djelovali kroz iste interese, niti u svojoj politici prema Zapadu niti u regionalnoj politici, čak ni u politici prema Rusiji. Vučiću- makar dosad, nije bilo u interesu otcjepljenje RS-a, jer njemu ne odgovara eskalacija stanja u regiji. Njegov jedini interes jeste apsolutna vlast u Srbiji i održavanje na vlasti. Sve drugo su prvenstveno alati (počevši od regionalne i međunarodne politike izmedju Zapada i Istoka). Ali zadnjih par godina-otkad je osjetio slabosti EU i Zapada, a jos više od kada je sam upao u političku krizu u Srbiji, prešao je od ranije politike držanja distance prema Banjaluci na početku SNS-ove vladavine, ka sve intenzivinijem performansu združenog nacionalnog nastupa, te duple igre prema BiH: daljeg insistiranja na suverenosti BiH uz nedistanciranje od antiustavne secesionističke politike  Dodikovog režima u RS-u.

MONITOR: U jeku Vučićeve aktivnosti protiv rezolucije koju je predložila Njemačka, on se čuo sa kancelarom Olafom Šolcom. Iz kabineta Predsjednika Srbije tada je saopšteno da je Vučić zahvaljivao Šolcu na podršci srpskoj privredi i raspitivao se o mogućnostima novih njemačkih investicija. Republika Srpska je već pod nekom vrstom ekonomskih sankcija Njemačke…Da li bi to moglo da se dogodi i Srbiji, poslije svega što se iz Beograda čulo i činilo ovih dana?

VEBER: Ne. Kao prvo, ta politika „sankcija“ prema RS-u je više ikebana, poslije kapitulacije Berlina u proljeće 2022-e unutar EU-a pred inicijativom Budimpešte i Zagreba i de facto ukidanja režima sankcija EU prema BiH. A u Srbiji -vlada kancelara Scholza sa tzv. Njemačko-francuskom inicijativom u političkom dijalogu Srbija-Kosovo, odlučila se za nastavak dokazano propale politike povlađivanja EU  režimu Aleksandra Vučića. Ta pogrešna, propala politika, srušila je ostatak dostignuća političkog dijaloga, te omogućila i “Banjsku” i izborne krađe na decembarskim izborima u Srbiji.  To nereagovanje Zapada na vodeću ulogu Vučićevog režima u terorističkom napadu u Banjskoj niti na izbornu kradju, dokazuje da Zapad-počevši sa Berlinom ,a unatoč svijesti o propasti svoje politike, nema snagu za prijeko potreban politički i strateški  preokret u odnosu prema Beogradu.

MONITOR: U EU se sve češće tvrdi da je neophodno dodatno naoružavanje. Apsolutna većina članica je i dalje za to da se Ukrajina vojno pomaže, ali je Njemačka odbila da joj pošalje krstareće rakete dugog dometa Taurus kao i njemačke vojnike za obuku ukrajinskih. Uskoro počinju izbori za Parlament EU. Koliko će odbrambena i bezbjednosna pitanja biti od uticaja na odluke birača?

VEBER: Teško je reći, i zbog toga sto nemamo jasnu-dosljednu politiku stranačkih grupacija prema tim pitanjima. U Njemačkoj, na primjer, Scholz je pokušavao u zadnje dvije godine da nalazi nekakav srednji put izmedju građana koji su shvatili trenutak rata u Ukrajini i suštinske političke promjene koje on donesi i onih koji bi voljeli da se vrate starom, mirnom kontinentu te odnosu saradnje sa Rusijom – ali sa rezultatom da se to uglavnom prepoznaje kao da je kancelar neodlučan, slab vođa. Dok ultradesna AFD okuplja one građane koji bi da se vrate u stari, harmoničan svijet.  Znači, pitanje rata i sigurnosti jača ultradesnicu u Njemačkoj. Ali takav slučaj nije i u drugim evropskim državama gdje se ekstremna desnica poslije ruske agresije, preokrenula protiv Moskve. Kao,na primjer, Meloni u Italiji ili Le Pen u Francuskoj.

MONITOR: Emanuel Makron pominje i mogućnost da zapadne vojne snage i kopneno intervenišu u Ukrajini. On je bio u trodnevnoj posjeti Berlinu, prvoj posjeti jednog Predsjednika Francuske poslije 24 godine. Djeluje da je ova posjeta visoko simbolička. Da li će i kakve posljedice ona izazvati?

VEBER: Posjeta služi i za pokušaj popravljanja izvanredno lošeg odnosa između Pariza i Berlina, tj. Macrona i Scholza, što podriva jedinstvo i stabilnost EU-a. Na simboličnoj  ravni-vjerujem da je to i uspjelo, ali sumnjam da će imati održiv efekat. Jer, ostaje suštinski problem: nedostajuće političko liderstvo u EU. Imamo na jednoj strani

Macrona koji želi da vodi u EU, ali je njegovo vođstvo dosta stihijsko, „disruptivno“, a na drugoj strani imamo Scholza koji je,-na neki način, kopija svoje prethodnice Merkel u tome što nema jasniju viziju o EU, ali nema ni Merkelove kvalitete operativnog liderstva tj. nije čak ni krizni manadžer.

Njemački  mediji su  najviše izvještavali kontroverzi koju je rezolucija UN izazvala u regiji

MONITOR: Rezolucija GS UN o danu promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici inicirana je od strane Njemačke i Ruande. Kako se u njemačkom javnom mnjenu, javnosti i medijima ova inicijativa i proces koji je uslijedio u UN, ocjenjuju?

VEBER: Kako njemačkoj javnosti Zapadni Balkan odavno nije više relevantna tema, javna pažnja je bila vrlo limitirana. Ništa ni blizu dominantnog mjesta koji je tema zauzimala sedmicama u Srbiji, BiH, pa onda i u Crnoj Gori od trenutka kad su Dodik i Vučić počeli da je instrumentaliziraju-a za koju i tamo dotad praktično niko nije bio čuo, za svoje histerične kampanje. Tako da su njemački mediji na dan i poslije dana glasanja u UN-u, najviše izvještavali o glasanju, te o kontroverzi koju je rezolucija izazvala u regiji.

Vučić nemilosrdno iskorištava  nedoraslost  vladajuće ekipe u Podgorici

MONITOR: Crnogorski premijer je nedavno boravio u Berlinu, a to je bio i povod da neki od njemačkih zvaničnika izađu sa pretpostavkom da će Crna Gora biti sljedeća članica EU, već u 2026-oj. U UN je podržana i crnogorska inicijativa amandmanima na tekst Rezolucije o Srebrenici. U Beogradu je to ocijenjeno kao „nož u leđa“.  Kako procjenjujete ove poteze Podgorice i Beograda?

VEBER: Nastup premijera Spajića u i poslije Berlina, kao ništa prije na međunarodnom terenu, dokazao je da je-naspram onog providnog narativa o proevropskoj i prozapadnoj vladi i izvanrednom reformskom momentumu koju Spajić i Milatović godinu dana promovišu na svojim turnejama po zapadnim prijestonicama, na vlasti u Crnoj Gori zapravo ekipa koja pokušava-kako prema Zapadu tako i regionalno prema Srbiji, da kopira Vučićevu politiku sjedenja izmedju dvije stolice. Ali i da njoj nedostaju Vučićeva politička vještina da takvu politiku uspješno sprovede. Odnosno, da njoj uspijeva samo onoliko koliko EU očajno žele da vjeruju u pro-evropsku priču u Podgorici. Vučić nemilosrdno iskorištava tu nedostatnost vladajuće ekipe u Podgorici u svom desantu nad Crnom Gorom, i prodor koji je uspeo učiniti od 2020-e do izbora prošle godine – bez ikakve reakcije Zapada do sada.

Nastasja RADOVIĆ