Braći Radunović, Miodragu i Miroslavu, krenulo je od kada je stariji od njih, 2006. godine, postao ministar zdravlja. Još veća slučajnost: krenulo je, istovremeno, i ljudima bliskim njima.
Miodrag Radunović, član predsjedništva DPS-a, prema više dobro upućenih Monitorovih izvora, za uspon na ministarsko mjesto, prije svega može da zahvali predanom partijskom angažmanu. Rođen u Beranama, u uglednoj ljekarskoj porodici, koja je, zajedno sa njim, u turbulentnim vremenima tokom sukoba Đukanovića i Momira Bulatovića stala na premijerovu stranu. Od tada u beranskom kraju odrađuju ozbiljan posao za partijsku stvar. Zasluge nijesu zaboravljene. Naprotiv – teče mu treći ministarski mandat.
Izvori našeg lista tvrde da je Radunović, svojim vezama, povukao veliki broj ljudi, porijeklom iz njegovih Berana, na razna mjesta – kako u zdravstvu, tako i u drugim resorima. Svojevrsna beranizacija zdravstva. Jedan od njih je, recimo, njegov pomoćnik i desna ruka za delikatne poslove – Nebojša Todorović. Njega je Radunović u svoj kabinet doveo nedugo nakon zauzimanja ministarske fotelje. Todorović je završio Elektrotehnički fakultet.
Narečeni je, uz amin ministra, bio zadužen i za izradu Nacionalne strategije upravljanja medicinskim otpadom usvojene 2008. godine. To je bila uvertira za raspisivanje tendera o petnaestogodišnjoj koncesiji za lukrativno upravljanje medicinskim otpadom u Crnoj Gori (Todorović je, ispred Ministarstva, takođe bio zadužen za tender) na kojem je, dvije godine kasnije, pod sumnjivim okolnostima pobijedio konzorcijum dvije firme. Jedna od njih je misteriozna Ekomedika. Iza nje (pisali smo detaljno o tome u broju od 12. jula), prema Monitorovim saznanjima, stoji Radunovićev zemljak (Berane) i prezimenjak Janko Radunović sa svojim partnerom iz Farmegre Sretenom Đikanovićem.
Pod Radunovićevom ministarskom dirigentskom palicom, pisali smo i o tome, udobno posluje i firma Urion, oficijelni distributer kompanije Simens, koja je u okviru velike međunarodne afere, optužena za korupciju na regionalnom nivou – da je u zemljema Jugoistočne Evrope davala mito u zamjenu za unosne poslove. Tek isječak: Urion nije ispunjavao Zakonom određene uslove za dobijanje dozvole za promet medicinske opreme i materijala, kako u trenutku izdavanja Rješenja za rad tako ni dvije i po godine kasnije. Uz to, u trenutku kada je na tenderu dobio svoj najunosniji posao, u vrijednosti većoj od osam miliona eura (riječ je o 2008. godini), Urion nije imao predviđeni stručni kadar! Ne smeta to ministru.
Radunović korupciju svodi na, kako je nedavno istorijski kazao, deset do dvadeset ljekara, koji primanjem mita narušavaju ugled bijelog mantila. Stvarnost je nešto drugačija – sva istraživanja javnog mnjenja o percepciji korupcije, pokazuju da je korupcija u zdravstvu na vrhu liste. Bez obzira na takvo stanje, broj procesuiranih krivičnih prijava je neznatan – tek nekoliko.
O oblastima najpodložnijim visokoj korupciji – nabavkama zdravstvene opreme i potrošnog materijala, ministar ne voli da priča, iako se upravo tu kriju najozbiljnije sumnje u nezakonite poslove. Iako su tu na sceni priviligovane firme.
I ministar je privilegovan. Dok se bavi vladinim resorom u oblasti zdravstva, vodi se kao zaposlen u Kliničkom Centru Crne Gore. Tu mu je zamrznut radni status. Uz to, tvrdi naš izvor, radi na odjeljenju digestivne hirurgije koje je subspecijalističko, iako je on opšti hirurg, što nije praksa po važećoj organizaciji KCCG. U Kliničkom centru, pričaju nam sagovornici, ne pamti se kada je doktor Radunović poslednji put operisao pacijenta.
Teorija mu bolje ide. Miodragu Radunoviću naporni ministarski poslovi nijesu bili smetnja za uspinjanje na ljestvici akademskih zvanja. Naprotiv: nakon što se ustoličio doktorirao je (Medicinski fakultet u Beogradu, 2006. godina), postao docent u nastavi (Medicinski fakultet u Podgorici, 2007. godina), te završio primarijat (Ministarstvo zdravlja Crne Gore – 2008. godina)! Ko nije za sebe nije ni za druge.
On je i za druge. Prevashodno, bližnje. Rođeni brat ministra, Miroslav Radunović, takođe je napredovao za mandata brata. Vijeće Medicinskog fakulteta, na sjednici 22. 01. 2009. godine, predložilo se da se Miroslav Radunović, (specijalista oftalmologije), izabere u zvanje docenta Univerziteta Crne Gore, Medicinskog fakulteta u Podgorici, za predmet anatomija. Nije mu bilo teško: na raspisani konkurs, u dnevnom listu Pobjeda, od 12. 07. 2008. godine, prijavio se samo jedan kandidat. On. Predlog Vijeća je prihvaćen. Braća su, sada, kolege na fakultetu. Nekoliko godina kasnije, na sjednici Komisije za dodjelu zvanja primarijus, održanoj 23. novembra 2012. godine, mlađi brat unapređuje svoje akademsko zvanje.
Njemu praksa bolje ide. Ima ga svuda. Hoće ga ambijent kojim rukovodi brat Miodrag. Uz posao na Medicinskom fakultetu, na pretkliničkom predmetu (anatomiji), dopunski radi u Kliničkom centru. Tu je, takođe, kolega sa bratom.
Osim na Medicinskom fakultetu u Podgorici, mlađi Radunović anatomiju predaje i na Fakultetu za farmaciju. I na Fakultetu za stomatologiju. I na visokoj medicinskoj školi u svojim Beranama. Tamo je, opet, kolega sa starijim bratom koji predaje hirurgiju.
Brat je prisutan i u privatnom sektoru. Onom dijelu koji je od strane starijeg brata privilegovan. Miroslav Radunović aktivan je u očnoj privatnoj ordinaciji Lutovac iz Berana, koja je obuhvaćena Mrežom zdravstvenih ustanova – riječ je o listi, između ostaloga, privatnih firmi u kojima se pacijenti mogu liječiti o trošku države. Naime, Fond za zdravstveno osiguranje potpisao je koncem 2011. godine, prvi put, ugovore sa privatnicima koji će u narednom periodu biti uključeni u Mrežu. Ugovor sa ordinacijom Lutovac produžen je najnovijom odlukom o Mreži, donešenoj ove sedmice.
Ugovor je produžen i oftalmološkoj ordinacija iz Podgorice – Radojević, čiji je vlasnik iz Berana. U njoj, takođe, ordinira Miroslav Radunović.
,,Brat ministra pokušava da kontroliše stanje u crnogorskoj oftalmologiji i da favorizuje miljenike ministarstva sa kojima on ima saradnju”, kaže izvor Monitora iz crnogorskog zdravstva koji je insistirao na anonimnosti.
Fond za zadravstveno osiguranje uputilo je javni poziv za proširivanje Mreže, između ostalog, u oblasti operacija prednjeg i zadnjeg segmenta oka, kao i za operacije katarakte (do 300 postupaka). Uslov za korišćenje usluga privatnika (o trošku države) jeste da Klinički centar potvrdi da se ta usluga, kod njih, ne može pružiti u roku od 30 dana.
Potrebna je, dakle, potvrda bazirana na listi čekanja. Sa kojom se, kaže sagovornik Monitora iz Kliničkog centra, sračunato manipuliše.
,,Dugogodišnja glavna sestra očne klinike KCCG i veoma bliska saradnica Miroslava Radunovića, koja je nedavno premještena sa tog mjesta, potpuno je privatizovala listu čekanja i sa nje problematično sklanjala operisane pacijente – namjerno ih usporeno brisala. Tako se sticao utisak da se lista ne smanjuje, što je pogodovalo da se donese odluka o Mreži.”
Tako to rade složna braća crnogorskog zdravstva.
Marko MILAČIĆ