Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Nepotizam je najopasnija korupcija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Terorizam i organizovani kriminal trenutno su jedna od najaktuelnijih tema u svijetu. Jedni tvrde da je Al Kaida mrtva, drugi da počinje novi, opasniji teror – fanatici će bez vođe praviti još veće užase? GRAHOVAC: Terorizma je bilo uvijek od nastanka država pa do danas, samo su se načini i dimenzije njegovog djelovanja mijenjali. Buduća teroristička djejstva treba posmatrati u sljedećem kontekstu: globalizacija je čovječanstvu donijela sve ono što su današnja političko-pravna, demokratska i tehničko-tehnološka dostignuća. Ali, ona je donijela i ono što se može nazvati nus pojavama prethodno rečenog. Organizovani kriminal i korupcija su tipična nus pojava globalizacije, i već danas imaju transnacionalne razmjere. Mafije su vojska organizovanog kriminala, koja je ustrojena po najrigidnijim vojnim pravilima. Imaju svoje ,,generalštabove”, operativne jedinice, kažnjeničke formacije i strogu vojničku hijerarhiju. Na terorizam ne treba više gledati tradicionalno, kao na kažnjavanje neistomišljenika iz ideoloških, religijskih ili političkih razloga. Terorizam danas sve više postaje jedan oblik ,,biznisa”.

MONITOR: Kako to praktično izgleda?
GRAHOVAC: Organizovani kriminal i korupcija danas postaju gornje geopolitičko sredstvo. Nadmašili su čak i nuklearni faktor, koji je to bio decenijama. Organizovani kriminal i korupcija će u budućnosti biti težišni proizvođači i ratova i terorizma.

MONITOR: Zašto?
GRAHOVAC: Zato što je rat uvijek bio, a u budućnosti će biti sve više, najjači biznis za određene političko-klanovske krugove, ili za multinacionalne kompanije. Kada se teroristički akt desi, uvijek ga prate tri stanja: zbunjenost vlasti, prepadnutost građana i neizvjesnost budućnosti. Upravo su to ona stanja koja su bogomdan ambijent za djelovanje mafija u njihovom ,,biznisu”. Iz toga proizilazi da će mafije, kao vojska organizovanog kriminala, u budućnosti biti težišni proizvođači i terorizma i ratova.

MONITOR: Koja su društva u najvećoj opasnosti od toga?
GRAHOVAC: To su ona društva u kojima nije osnažena vladavina prava u svim oblastima čovjekove potrebe. Vladavina prava je ono kada čovjekovo pravo i potrebu štite državne i društvene institucije. Tada su te institucije čovjekov zaštitnik. Ali, ako su institucije neotporne na korupciju onda one nijesu čovjekov zaštitnik nego su njegov nasilnik. A korupcija je uvijek osnova za organizovani kriminal. Udruženi postaju generator i terorizma i ratova. Da zaključim, nedemokratski režimi, gdje korupcija predstavlja način življenja, su najveći rizik, ne samo za svoju državu i njezine građane, nego postaju transnacionalni rizik. Iz ugla običnog građanina nema velike razlike između autokratskih ili diktatorskih režima i Al Kaide.

MONITOR: Koja korupcija je najopasnija?
GRAHOVAC: Svaka je veoma opasna, ali dvije su posebno opake i lako se detektuju. Prva, i najopasnija korupcija, je nepotizam. Nepotizam je u suštini najveća politička korupcija, a to se još nedovoljno ozbiljno shvata. Pojednostavljeno rečeno, to je ona korupcija koja se u Crnoj Gori poima tek kao kumovsko-rođačka veza. Druga korupcija po opasnosti se ogleda u neotpornosti izabranih i imenovanih osoba na određenim funkcijama, na kumovsko-rođačko-političku kombinatoriku. U Crnoj Gori imamo čak i ministre i pomoćnike ministara koji nikada ništa nijesu uradili ili postigli u svojoj struci, nauci, ili u privredi. Proizilazi da je političko-partijska korupcija jedan od najtežih oblika korupcije. Njezino raščišćavanje, po pravilu, se teško može sprovesti bez revolucionarnih metoda.

MONITOR: Kakvo je bezbjednosno stanje na Zapadnom Balkanu, da li su mogući novi sukobi, na primjer zbog BiH ili Kosova?
GRAHOVAC: Međudržavni sukobi, kao klasični oblici rata, na Zapadnom Balkanu su završeni. Ali, možda bi pitanje ,,Zašto na Zapadnom Balkanu preko dvije decenije traje političko-bezbjednosna pat pozicija bez izglednog izlaska iz nje”, bilo pitanje koje zahtijeva odgovor sa pravom dijagnozom. Moj odgovor, a i čvrst stav, je – zato što je na Zapadnom Balkanu decenijama izjednačena snaga država i paradržava. Znamo ko čini države, ali je nedovoljno poznato ko čini paradržave. To su oni državni i politički dužnosnici koji su, uz vršenje državnih funkcija, vrlo bliski sa ljudima iz organizovanog kriminala. Oni su uspjeli uspostaviti paralelne sisteme u skoro svim oblastima kojima se bavi država: u zdravstvu, školstvu, ekonomiji, bezbjednosnoj oblasti, a posebno u medijima. Sistem duplih igrača je kancer i država i društava Zapadnog Balkana. Brisel na jeziku, Moskva u srcu, oči u tuđem dvorištu, a ruka u tuđem džepu, osnovna je karakteristika duplih igrača. Zbog svega toga Zapadni Balkan je u velikom, velikom riziku.

MONITOR: Koliko je organizovani kriminal uzeo maha i Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Kada u nekoj državi postoji i minimum organizovanog kriminala, odgovorna vlast sve diže na uzbunu. Kada od zvaničnika čujete ocjenu da organizovanog kriminala ima taman toliko koliko i u drugim sredinama, to je najpouzdaniji indikator da je baš taj zvaničnik ili diletant za državnu politiku, ili je u mreži organizovanog kriminala. Ove dvije ocjene daju najbolji odgovor na vaše pitanje. Mislim da je Crna Gora, po ovom pitanju, u veoma velikom riziku i ponovo napominjem da organizovani kriminal i korupcija uvijek idu zajedno.

MONITOR: Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović pohvalio se ovih dana velikim uspjesima policije tvrdeći da je Crna Gora jedna od najsigurnijih zemalja u regionu…
GRAHOVAC: Da je stanje čak i bolje od rečenog, kada od zvaničnika čujete hvalisanje o rezultatima, u odgovornoj vlasti, on je trenutno zreo za smjenu sa dužnosti. A ko li će ovdje koga smijeniti kada se svi hvališu. Kada poslije nekog ubistva u Crnoj Gori policija poturi ,,pouzdanu informaciju” da je u vezi sa tim sve jasno, znajte da to ubistvo sigurno neće biti rasvijetljeno. Epiloga za više ratnih zločina, za decenijski organizovani kriminal i korupciju i za više nerasvijetljenih ubistava još uvijek nema. A epiloga nema jer bi se u rasvjetljavanju slučajeva došlo do saznanja da postoji odgovornost i nekih ljudi u blizini vrha vlasti. To je najbolji pokazatelj ko suštinski ima vlasništvo nad državnim institucijama.

MONITOR: I ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović pohvalio se na skupu direktora nacionalnih institucija i agencija za borbu protiv korupcije u Jugoistočnoj Evropi da je Crna Gora na tom planu ostvarila značajan napredak.
GRAHOVAC: Već sam objasnio. Ako nekakvog napretka ima, onda se on ogleda u hrabrosti građana da traže raščišćavanje nagomilanih problema. Ali, u Crnoj Gori ima još jedan problem. Još se ne shvata da vođenje jedinstvene državne politike ne isključuje iznošenje različitih stavova o mnogim pitanjima. Naime, različitost stavova ne ugrožava jedinstvenu državnu politiku. Naprotiv, osnažuje je. U Crnoj Gori imamo inverziju koja se ogleda kroz javno iznošenje jednoumlja o različitim pitanjima od strane zvaničnika, a očigledno je da nedostaje jedinstvo u vođenju državne politike. Paradržavno djelovanje još uvijek ugrožava državnu politiku. SDP-u nije ostalo još mnogo vremena da kaže istorijsko NE. Ako SDP ima vlastitu političko-partijsku ideologiju, logično je da građani od njega očekuju da zaustavi organizovani kriminal i korupciju. Radnici i seljaci u Crnoj Gori još nemaju zaštitnika niti u jednoj partiji, a upravo se od socijal-demokrata očekuje da oni budu njihov zaštitnik. Posebno da ih zaštiti od arogantnih i osionih moćnika DPS.

MONITOR: Šta mislite o suprostavljenim stavovima vlasti i opozicije u vezi akcije Balkanski ratnik?
GRAHOVAC: Sve afere će dobiti epilog. Bilo bi dobro da se do epiloga dođe baš ovdje kroz institucije Crne Gore. Ako to ne uradi ova vlast, to će uraditi neka buduća. I ništa neće zastariti. Po ugled Crne Gore i njezinih građana bi bilo najgore ako sva ta raščišćavanja uradi neko iz okruženja. Nažalost, to postaje izgledno.

MONITOR: Šta je po Vašem mišljenju najteže promijeniti u Crnoj Gori da bi ispunila uslove za evropske integracije?
GRAHOVAC: Svaka država, aspirant za EU, će ispuniti uslove samo onda kada građani shvate da, ama baš svaku vlast, treba često, a najkasnije nakon četiri godine, mijenjati, kako bi vlast uvijek bila službenik države. U protivnom, određeni klan te iste vlasti će postati vlasnik te države, a njezini građani će zauvijek ostati njihove prepadnute sluge. Upravo je to Rubikon koji će se morati preći da bi ušli u svijet demokratskih društava. Stoljetni sistemski proizvodi ovdje su: idolatrija, udvorištvo i doušništvo. Svaka vlast je to koristila kao svoj najjači rekvizit vladanja. Takva vlast se, po pravilu, gadi na sopstveni narod, a dio građana je zaljubljen baš u nju takvu. Do suicida. Da li DPS vlast podjednako cijeni i uvažava sve građane Crne Gore? Ne, oni vole samo građane iz centralnog spiska DPS, a koji su svrstani u tri rubrike: ,,članovi”, ,,sigurni glasači” i ,,potencijalni glasači”. Svi ostali su im teret koji preziru

Dupli igrači

MONITOR: Podsjetili ste prije neki dan da ste savjetovali premijeru Lukšiću da se zahvali na daljim uslugama Milanu Roćenu, Veselinu Veljoviću, Ranki Čarapić, Vesni Medenici i Boru Vučiniću. Zašto baš njima?
GRAHOVAC: Prije pet godina u ovom listu, baš Vama, dao sam intervju u kome sam pozvao Vujanovića, Marovića i Maraša da podnesu ostavke zbog istih stvari o kojima danas govorimo. Danas je svima sve jasno da ih je i prije moje prozivke trebalo posmjenjivati sa svih dužnosti. Zbog njihove izražene strasti za vlašću, oni su tada mene i tužili i sudili. Epilog je logičan – ja i dalje živim na slobodi, a oni žive u neslobodi i u strahu od suđenja. Samo ih strast za vlašću još drži. Dupli igrači su tradicionalni crnogorski problem. Ja nikada nikoga nijesam prozvao radi prozivke. Vrijeme je najbolje potvrdilo da je to uvijek bilo sa dubokim razlogom. Pored ovih koje ste pomenuli još sam neke prozvao. Za nekoliko godina ja ću i dalje živjeti u slobodi, a prozvani će, siguran sam, tumarati u nekoj od nesloboda ili u dezerterstvu, i čekaće suđenje. Zbog toga moje stavove treba prvenstveno shvatati kao dobronamjerne savjete i državi i prozvanim.

VCG treba rasformirati

MONITOR: Da li je išta primijenjeno od Vaših ideja o tome kako treba da izgleda Vojska Crne Gore ?
GRAHOVAC: Malo šta je primijenjeno, ali ih je vrijeme počelo prisiljavati pa se sada muče, a neće javno da priznaju. Ovako formirana vojska je neodrživ sistem po svim relevantnim pitanjima. Vojsci, u kojoj vojnici, kroz institucije i javno, traže spas i zaštitu od samovolje svojih komandanata i šefova, nema spasa. Ona postaje, ne zaštitnik, nego rizik po sopstvenu državu i samu sebe. Pošto država nema snage da posmjenjuje sa dužnosti takve šefove i komandante onda Vojsku Crne Gore treba što prije rasformirati. Pitanje je ko će to da uradi. Neka naredna, ali odgovorna vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo