INTERVJU
BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije
11 mjesecina
Objavio:
Monitor online
Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja. Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti
„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.
MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?
GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.
Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.
MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija?
GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.
Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.
MONITOR: Mislite li da je ta opasnost prošla?
GRAHOVAC: Nije prošla, ali je sada potpuno vidljiva pa i rješiva. Milorad Dodik je tipičan predstavnik srpske banditske politike koja želi uništiti državu BiH, ali je i produžena ruka ruskog neonacizma i srbijanskog klerofašističkog hegemonizma.
U Srbiji ne samo srpski nacionalisti, nego srpski neonacisti počinju dominirati u političkoj, društvenoj i medijskoj sferi pa počinju preuzimati preimućstvo čak i u sportskoj oblasti. Ovih dana su pokušali da preotmu jedan državni filozofski fakultet. Sve to rade u funkciji služenja ruskom neonacizmu i ruskoj imperijalnoj politici. Srbija se još uvijek bori protiv tog zla.
Na drugoj strani, opstrukcija u suđenju Vesni Medenici pokazuje da je još uvjek žilav crnogorski neofašizam. Vidljivo je da niži nivoi sudske vlasti ili imaju strah ili imaju lični interes od te DPS hobotnice. Biće blagotvorno ako novi SDT udari i na kriminalnu mrežu u advokatskoj organizaciji.
Država Crna Gora više nije zarobljena i djelimično je profunkcionisala.
MONITOR: Mogu li tome naškoditi političko-partijska mimoilaženja u vladajućoj koaliciji, posebno ona između predsjednika i premijera?
GRAHOVAC: Većini građana Crne Gore sigurnost uliva to što je država ustavno-pravno uređena kao antifašistčka, građanska, evroatlanska i sekularna, pa lični egocentrizam teško prolazi, pogotovo ako je blizak klerofašističkoj organizaciji kao što je SPC.
Milatović treba da shvati da su građani Crne Gore na posljednjim predsjedničkim izborima bježali od DPS i Đukanovića, u nadi da su u Milatoviću prepoznali političku i državničku budućnost.
Spajić je tipičan primjer korporativne, menadžerske i brokerske vokacije, i ukoliko ne bude imao jaku parlamentarnu kontrolu, bojim se da bi mogao krenuti DPS putanjom.
MONITOR: Glasanje o Kosovu u SE oživjelo je pitanje koliko je vladajuća koalicija proevropska i koliko je privržena pomirenju u regionu?
GRAHOVAC: Kosovo je u posljednjih deset godina na izborima pet puta promijenilo vlast dok Srbija nije niti jednom. Država Kosovo je faktičko stanje i tu činjenicu treba prihvatiti zbog pomirenja u regionu.
Očigledno je da sporenja o statusu Kosova mogu dovesti do novih podjela u grupacijama vladajuće većine. I to je dobro, jer svi politički subjekti treba da se politički „izuju“. Tek nakon toga će početi političko ukrupnjavanje i to će biti znak da je Crna Gora ušla u fazu političkog ozdravljenja. Taj proces je otpočeo a lokalni izbori u Budvi su pozitivan primjer.
MONITOR: Možemo li u istom kontekstu, govoriti i o odnosu vlasti prema aktuelnoj rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici?
GRAHOVAC: Kosponzorstvo Rezolucije o genocidu u Srebrenici može biti blagotvorno za svaki narod i svaku državu kao nauk i opomena budućim generacijama.
MONITOR: Kako komentarišete polemike nakon hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića – „revanšizam“ ili dokaz pregalaštva novih vlasti i funkcionisanja pravne države?
GRAHOVAC: Vjerujem da je to dokaz pregalaštva novih vlasti i to blagotvorno djeluje i na državu i na društvo. Uz dozu opreza: biće dobro ako se izbjegnu osvete bilo koje vrste, koje su inače jedna od karakteristika crnogorskog mentaliteta.
Javna saopštenja DPS-a poslije hapšenja Vesne Medenice, Veljovića, Čađenovića, Jovanića, Vukotića, Mihajlovića, Katnića, Lazovića te Jelene Perović, pokazuju da toj partiji nema političkog spasa.
Veoma blagotvorno, u cijeloj toj priči, djeluju reakcije nevladinog sektora i većine medija.
MONITOR: Prepoznatljiva je želja ovdašnjih partija da, čim se domognu vlasti, poklope bezbjednosni sektor. Zašto je to tako?
GRAHOVAC: To ima svoju istorijsku genezu. Korupcija je još od antičkog doba bila alat materijalno oskudnih društava, pa ukoliko to potraje generacijama, materijalna oskudica prerasta u onu duhovnu i moralnu. Najbolji indikator za to je kada uočite da se ljudi koji bi trebalo da se bave humanističkim profesijama bježe u politiku a politika određuje ko će čime da vlada.
Onaj ko vlada bezbjednosnim sektorom on upravlja svim alatima korupcije. Zato društva u kojima živi vladavina prava ne dozvoljavaju da državnu politiku vode oni koji se nalaze u zoni malograđanske i sitnosopstveničke psihologije.
MONITOR: Kad govorimo o bezbjednosti nezaobilazna tema je tzv. strani uticaj. Koliki je uticaj Rusije na ex Yu prostorima?
GRAHOVAC: Veći nego što se pretpostavlja. Rusijom odavno vlada tipična nacistička politika i ona se uskoro neće odreći svojih imperijalnih ciljeva. Procjenjujem da će njene službe i agenture uskoro pojačati djelovanje prema Crnoj Gori. Srbija i RS odavno predstavljaju poligon ruske mitomanije, a njihove crkve truju narod pravoslavnim fundamentalizmom.
Upozoravam predstavnike koalicije ZBCG da se ne igraju vatrom jer mnogi od njih ili nisu svjesni velike geopolitičke igre ili su veoma svjesni te igre paklenih namjera. Upozoravam zagovornike „srpskog sveta“ da je to klerofašistička doktrina sa elementima nacizma koja će skupo koštati mnogo koga, ali najviše Srbe i državu Srbiju.
Sjeverna Makedonija bi, takođe, mogla biti meta ruskog neonacističkog uticaja, ali preko Bugarske. Ona je kroz svoju istoriju imala ali i danas ima, kroz politiku Borka Borisova, slične skolonosti. Ruski uticaj će se evidentno ispoljiti kroz naredne predsjedničke izbore u Sjevernoj Makedoniji, koji se održavaju ovih dana.
MONITOR: Zbog čega se građani i države na ex Yu prostoru toliko dugo i svakojako muče kako bi pobjegli od davno prepoznatih problema?
GRAHOVAC: Zbog toga što su partije koje drže vlast učestvovale u razbijanju Jugoslavije i što su one težišno partije zločina.Zato i ne dozvoljavaju da na našim prostorima zavlada mir.
U Srbiji vlast drže Vučićeva SNS koja je tipična Šešeljeva klerofašistička partija, Dačićeva i Vulinova, nacističke partije, koje su političke vlasnice mnogih ratnih zločina. U BiH suštinski vladaju ratne partije, a u Hrvatskoj HDZ koja se nije oslobodila nasljeđa ratnih zločina. Kosovo vida ratne rane, a u Crnoj Gori DPS još uvijek djeluje iz sjenke. Samo se Slovenija oslobodila Janšine ratne partije, pa ne čudi što joj dobro ide.
U ovakvom političkom ambijentu ne treba da čudi što imamo rat u produženom trajanju ali drugim sredstvima. Na Zapadnom Balkanu mir će zavladati tek onda kada sa vlasti odu sve ratne partije.
MONITOR: Nedavno ste u Ljubljani govorili o potrebi regionalnog povezivanja kao preduslova za napredak i približavanje Evropi.
GRAHOVAC: Regionalno povezivanje je uslov za širu evropsku integraciju. Pogrešnom politikom DPS Crna Gora je propuštila priliku da ona bude pokretač te inicijative. Treba raditi na tome.
MONITOR: Kako aktuelni sukobi (Ukrajina i Bliski Istok) utiču na poziciju Crne Gore i regiona?
GRAHOVAC: Geopolitički procesi u svijetu itekako determinišu mnoga pitanja, pa i ova. Došlo je vrijeme da je Zapadni Balkan ključan prostor u odbrani Evrope. To prepoznaju mnogi geopolitički igrači pa je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti.
MONITOR: Ima li taj proces ozbiljnih protivnika u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Ima, iako oni predstavljaju manjinu. Treba nastaviti borbu za evropske integracije pa će i ta manjina postati minorna. A sve nas čekaju bolja vremana ukoliko istrajemo na politici da je Crna Gora: građanska, evroatlanska, antifašistička i sekularna država.
DPS fasada
MONITOR: Nakon, makar formalnog, povlačenja Đukanovića, DPS je izabrao novo rukovodstvo. Kakva je njegova politička budućnost?
GRAHOVAC: Rđava! Providnom političkom fasadom ne može se napraviti otklon od zločina, te od vidljivog kriminala što ta partija decenijama sa sobom nosi. Politički stavovi nekih od novoizabranih potpredsjednika te partije neodoljivo liče na stavove rigidnih i nedovoljno obrazovanih političkih komesara minulih vremena.
Nema mane javno proklamovanim politikama te partije ali je problem što je stvarno djelovanje i ono političko, i ono državno, i ono moralno bilo sasvim suprotno deklarisanim stavovima. Tek kada ta partija napravi otklon od svog višedecenijskog učinka može biti i prihvatljiva drugim političkim subjektima.
MONITOR: Naglašene podjele opstaju. Na prvom proljećnom zasjedanju Skupštine Crne Gore na Cetinju bilo je burno i u sali i van nje. Kako to komentarišete?
GRAHOVAC: Razumijem građane Cetinja koji decenijama dežuraju nad antifašističkom državom Crnom Gorom. Ne bi bilo dobro ako su neki od njih dozvolili da upadnu u klopku manipulacije koju kreira DPS.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje