INTERVJU
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Građanima nisu potrebni dokazi Skaj aplikacije

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Sva imena koja se pominju u Skaj aplikacijama nepogrešivo pokazuju ono što je građanima Crne Gore već dobro poznato. Partnerskim državama treba da budemo zahvalni što nam ustupaju egzaktne dokaze
MONITOR: Šta vam govore posljednje objavljene prepiske Skaj aplikacije, koje svjedoče o sprezi nekadašnjeg vrha vlasti i organizovanog kriminala?
GRAHOVAC: U Crnoj Gori, pa i u regionu, se mudruje da li se Skaj aplikacija može koristiti kao tužilačko-sudski dokaz o nečijim protivzakonitim radnjama. Građani Crne Gore, skoro sasvim pouzdano, mogu zaključiti ko se obogatio što im redovna primanja nikako ne bi mogla obezbijediti. Građanima nijesu potrebni dokazi sa Skaj aplikacije, oni to vide svojim svojim očima.
Sva imena koja se pominju u Skaj aplikacijama nepogrešivo pokazuju ono što je građanima Crne Gore već dobro poznato. Partnerskim državama treba da budemo zahvalni što nam ustupaju egzaktne dokaze.
MONITOR: Tim povodom organizovana je i sjednica Nacionalnog vijeća za bezbjednost. Da li se to tijelo zloupotrebljava, kako se govorilo i tokom afere Do Kvon?
GRAHOVAC: Što se tiče sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost one se, po staroj navici, upotrebljavaju u političke svrhe. Ovdje je puka pohlepa za vlašću jača i od zakona i od stvarne želje da se zaštiti državni interes. U pitanju je rđav ljudski materijal koji decenijama upravlja Crnom Gorom.
MONITOR: Kako ocjenjujete aktuelnu društveno-političku situaciju u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Visokom pozitivnom ocjenom. Ovakva ocjena neće biti prihvatljiva mnogim ali pogledajmo neke egzaktne strateške parametre. Građani Crne Gore stabilno pokazuju da su geopolitički svjesni i usmjereni tamo gdje geografski i civilizacijski pripadaju, a to je Evropa. Drugo, bez obzira što Crnu Goru decenijama opterećuju kako srpski klerofašizam tako i crnogorski neofašizam, ipak je antifašizam, kao temeljna civilizacijska vrijednost, preovlađujuće društveno stanje kod građana. Bitno je da je takvo stanje među građanima, jer se pokazalo da se vlastima u posljednje tri i po decenije ne može ništa vjerovati. Konstanta je da skoro svaka vlast laže, krade i zavađa. I treći strateški parametar se ogleda u činjenici da su građani pokazali da imaju visoku političku svijest i građansku hrabrost. To se dokazuje time što su, bez obzira što vlasti pokazuju da su kriminogena i koruptivna utvrda, iste više puta smijenjene olovkom a ne puškom.
MONITOR: Gdje su uzroci u tome što su vlasti takve već decenijama?
GRAHOVAC: Osim u periodu egzistiranja SFRJ, Crna Gora je stoljećima živjela u stanju da su vlasti krale, podmićivale i zavađale pa su na takav način i vladale. To je formiralo jednu vrstu mentaliteta pa je smatrano da je sramotno nešto ukrasti od drugog ,ali je skoro opsesivna karakteristika ukrasti i oteti od države. Na taj način se skoro pa javno pokazuje lična moć. Sadašnja politička svijest građana ukazuje da je takvom vladanju došao kraj. Građani Crne Gore konačno uviđaju da je država najbolji proizvod u istoriji svih civilizacija i da istu treba čuvati kao zjenicu oka svog.
MONITOR: Još se čeka na proglašenje rezultata vanrednih parlamentarnih izbora pa i početka formiranja nove vlade. Kako vidite buduću vladu i današnju političku scenu nakon jedanaestog juna?
GRAHOVAC: Svi su proglasili pobjedu a svjesni su da od te pobjede boli glava. To iz razloga (opet zbog mentalitetskih razloga) niko neće ni sa kim, drugog ne smatra ravnim sebi, zbog toga što više subjekata u vlasti podrazumijeva međusobnu kontrolu i međusobno špijanje u krađama i zloupotrebama. Kada kažem „špijanje“ i to smatram stoljetnim defektom u mentalitetu. Buduću vladu nije teško formirati. PES, lista manje brojnih naroda, Demokrate bez GP URA i SNP mogu imati većinu od 43 ili poželjnih 49 poslanika. Ubijeđen sam da će ta vlada trajati samo godinu dana. Za tu godinu trajanja 44. vlade najveća šansa se pruža DPS. Kako? Da podrži svaki razuman prijedlog vlade čime će se riješiti veliki problemi Crne Gore – da se izaberu: Sudski savjet, sedmi sudija Ustavnog suda, VDT i da se izabere na sudijske i tužilačke funkcije potreban broj lica čime će se elimnisati veliki broj V.D.stanja. Na ovaj način DPS će pokazati da je kooperativna partija, da nije smetnja evropskim integracijama i da građani prepoznaju da je u toj partiji ojačalo zdravo tkivo.
Ovo otvara put da 45. vlada koja će biti izabrana naredne godine traje 4 ili 8 godina.
MONITOR: Kakav je uticaj Do Kvon afere na postizborne kombinatorike ili uopšte na buduću političku scenu?
GRAHOVAC: Uticaj te afere je minimalan zato što Crna Gora preko tri decenije permanentno živi u nekoj od afera. Sve te afere su nekoliko dana bile „tresla se gora“ a nakon toga „rodio se miš“. Baš kao u narodnim izrekama. Afera aferu sustiže i na takav način Crna Gora živi decenijama.
MONITOR: Šta su bile glavne poruke građana na vanrednim parlamentarnim izborima?
GRAHOVAC: Glavna poruka je da su građani Crne Gore savladali strah kako od vlastodržaca tako i od kriminalaca. Oni su se uvjerili da ih je svaka vlast u posljednje tri i po decenije krala i varala i da će svaku buduću mijenjati ukoliko nastavi na stari način.
MONITOR: U najnovijem non paper dokumentu navodi se da je „Crna Gora izgubila fokus na ključnim EU reformama, posebno u oblasti vladavine prava“. Kako vidite te ocjene Brisela?
GRAHOVAC: Svaka vlast je vješta u blefiranju, foliranju i laganju. Crnogorske vlasti su to decenijama usavršile. Zbog bučne priče o evroatlanskim integracijama crnogorske vlasti su lako prodale šejtana briselskim i vašingtonskim birokratama od kojih su ne mali broj bili korumpirani od strane te iste vlasti. Ispod te bučne priče o evroatlanskim inetgracijama mnogi pripadnici vlasti su to dobro unovčili život u „srpskom svetu“, toj klerofašističkoj doktrini za uništenje pa i samosmaknuće srpskog etnosa na ovim prostorima. Ovo je moje najozbiljnije upozorenje.
MONITOR: Gdje je Crna Gora na geopolitičkoj mapi danas?
GRAHOVAC: Crna Gora je srećna zemlja jer su je geopolitički i geostrateški procesi smjestili na mjesto koje se poželjeti može. Tu idilu može narušiti unutrašnji mentalitetski problem i nedostatak političke pameti. Nesporno je da će okosnicu buduće 44. vlade činiti PES. Po političkoj vokaciji to je korporativno-menadžersko-brokerska snaga. Takve snage lome pred sobom sve prepreke. Da bi se sačuvala državna i društvena stabilnost treba uspostaviti političku, društvenu i socijalnu ravnotežu. U ideološkom smislu to pripada socijaldemokratskim partijama. One treba da budu prepoznate po tome da javno politički zastupaju interese: radnika, seljaka, službenika, vojnika, policajaca i penzionera.
MONITOR: Te političke snage su trenutno razjedinjene.
GRAHOVAC: DPS monstrum je decenijama lomio sve te partije da bi eliminisao političku konkurenciju. U tom lomljenju su korišćeni partijski udbaški specijalci. Više puta sam u javnim istupima pozvao i prozvao Ivana Vujovića iz SDP i Borisa Mugošu iz SD da prevaziđu sujete i zaobiđu štetočine iz obje ove partije i da otpočnu postupak za ujedinjenje ili bar približavanje ove dvije partije i da se zajedno počnu boriti za ideje koje su imanentne samo partijama istinske socijaldemokratije. Njih dvojicu sam pozvao iz razloga što oni predstavljaju zdravo političko tkivo u Crnoj Gori.
MONITOR: Toga za sada nema na vidiku.
GRAHOVAC: Svjestan sam činjenice da je umor prateća pojava časnim političarima. Umor je lakše savladati udruživanjem snaga. Oni to ne samo da treba, nego i moraju da urade radi političke i društvene ravnoteže u Crnoj Gori.
Pisani tragovi pokazuju da je onima koji nisu poslušali moj javno iskazani savjet ostalo samo kajanje. A kajanje trajno razdire sopstvenu dušu. Zbog toga javno savjetujem političare da je samokritičko priznanje grešaka veoma ljekovito kako se ne bi ušlo u gorčinu kajanja.
Svjestan sam da to nije lako u našem mentaltetu ali se i taj rubikon mora savladati. Baš kao i strah od promjena. Sve to zbog sopstvenih građana i zbog sopstvene države.
Siguran sam da će sve ovo u Crnoj Gori uskoro zaživjeti.
Podmukla režija Putina, Prigožina i Lukašenka
MONITOR: Kako komentarišete dešavanja u Rusiji i moguće implikacije na region?
GRAHOVAC: Protivnici Rusije i Putina su postupkom Vagner grupe i Jevgenija Prigožina zadovoljni. Ali, ovo treba posmatrati i iz jedne drugačije vizure. Putin nikako ne može biti zadovoljan razvojem događaja u ratu sa Ukrajinom. Međutim, on kao autokrata i vođa imperijalne sile se neće lako pomiriti sa porazom u Ukrajini. Zato ja ovo posmatram kao vrlo podmuklu režiju Putina, Prigožina i Lukašenka. Prigožin će sigurno biti likvidiran zbog toga što je ponizio Putina, ali ne isključujem mogućnost da prije toga, on, kao Putinovu milost što je još uvijek živ, treba da izazove neki novi međudržavni sukob. Možda sa nekom državom NATO saveza, možda sukob u Moldaviji ili sukob između Srbije i Kosova što bi destabilizovalo čitav region. Samo u nekom novom sukobu Putin može produžiti svoje autokratsko trajanje. Njemu je jasno da je građanski rat u Rusiji već počeo – iseljavanje preko 4 miliona građana iz Rusije zbog nepristajanja na rat u Ukrajini, zbog hapšenja i likvidacije neistomišljenika, zbog građanskih protesta…
MONITOR: Da li bi se Srbija mogla naći u takvom riziku?
GRAHOVAC: Decenijama javno upozoravam da Srbija predstavlja poligon ruske mitomanije i da je prerasla u pravo Šešeljevo kraljevstvo. Totalnu političku moć imaju tri ratne partije: Šešeljevi radikali u liku Vućićeve SNS, Miloševićeve SPS (bolje reći nacističke partije), te JUL Mire Marković u liku Aleksandra Vulina. Kosovo im je izgovor kako bi živa trovačnica u liku SPC i režimskih medija mogla da truje duh građana. Niti je EU, a niti su SAD postavile pravu dijagnozu političkog i društvenog stanja u Srbiji. To nisu uradili ni opozicioni politički subjekti ali se građani još uvijek bore. Građani vode najveću antifašističku borbu u Evropi u posljednjih osam decenija. Borbu naroda protiv ostrašćenog fašisoidnog monstruma! Zbog toga nije teško da se ovdje uveze ratni požar bilo otkuda. Kosovski problem zasigurno prerasta u srbijanski problem.
Milena PEROVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
MILO ĐUKANOVIĆ I (NE)DODIRLJIVOST: Oči uprte u Sky i Novovića
-
JAKOV MILATOVIĆ PROGLASIO MOMIRA BULATOVIĆA ZA UZOR DRŽAVNIKA: Sve one godine dosljednog služenja Miloševiću
-
PROBLEMI OPŠTINSKIH PREDUZEĆA NA SJEVERU: Drži vodu dok direktori odu
-
PODIGNUTA OPTUŽNICA U AFERI STANOVI: Stižu li rate za naplatu
-
BEZ UČEŠĆA U INVESTICIONOM PAKETU EU VRIJEDNOM 2,1 MILIJARDE EURA: Crna Gora u društvu Kosova i Republike Srpske
-
(NE)AŽURNOST SUDOVA: Kad pravda kasni
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje