Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Građanima nisu potrebni dokazi Skaj aplikacije

Objavljeno prije

na

Sva imena koja se pominju u Skaj aplikacijama nepogrešivo pokazuju ono što je građanima Crne Gore već dobro poznato. Partnerskim državama treba da budemo zahvalni što nam ustupaju egzaktne dokaze

 

MONITOR: Šta vam govore posljednje objavljene prepiske Skaj aplikacije, koje svjedoče o sprezi nekadašnjeg vrha vlasti i organizovanog kriminala?

GRAHOVAC: U Crnoj Gori, pa i u regionu, se mudruje da li se Skaj aplikacija može koristiti kao tužilačko-sudski dokaz o nečijim protivzakonitim radnjama. Građani Crne Gore, skoro sasvim pouzdano, mogu zaključiti ko se obogatio što im redovna primanja nikako ne bi mogla obezbijediti. Građanima nijesu potrebni dokazi sa Skaj aplikacije, oni to vide svojim svojim očima.

Sva imena koja se pominju u Skaj aplikacijama nepogrešivo pokazuju ono što je građanima Crne Gore već dobro poznato. Partnerskim državama treba da budemo zahvalni što nam ustupaju egzaktne dokaze.

MONITOR: Tim povodom organizovana je i sjednica Nacionalnog vijeća za bezbjednost. Da li se to tijelo zloupotrebljava, kako se govorilo i tokom afere Do Kvon?

GRAHOVAC: Što se tiče sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost one se, po staroj navici, upotrebljavaju u političke svrhe. Ovdje je puka pohlepa za vlašću jača i od zakona i od stvarne želje da se zaštiti državni interes. U pitanju je rđav ljudski materijal koji decenijama upravlja Crnom Gorom.

MONITOR: Kako ocjenjujete aktuelnu društveno-političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC:  Visokom pozitivnom  ocjenom. Ovakva ocjena neće biti prihvatljiva mnogim ali pogledajmo neke egzaktne strateške parametre. Građani Crne Gore stabilno pokazuju da su geopolitički svjesni i usmjereni tamo gdje geografski i civilizacijski pripadaju, a to je Evropa. Drugo, bez obzira što Crnu Goru decenijama opterećuju kako srpski klerofašizam tako i crnogorski neofašizam, ipak je antifašizam, kao temeljna civilizacijska vrijednost, preovlađujuće društveno stanje kod građana. Bitno je da je takvo stanje  među građanima, jer se pokazalo da se vlastima u posljednje tri i po decenije ne može ništa vjerovati. Konstanta je da skoro svaka vlast laže, krade i zavađa. I treći strateški parametar se ogleda u činjenici da su građani pokazali da imaju visoku političku svijest i građansku hrabrost. To se dokazuje time što su, bez obzira što vlasti pokazuju da su kriminogena i koruptivna utvrda, iste više puta smijenjene olovkom a ne puškom.

MONITOR: Gdje su uzroci u tome što su vlasti takve već decenijama?

GRAHOVAC: Osim u periodu egzistiranja SFRJ,  Crna Gora je stoljećima živjela u stanju da su vlasti krale, podmićivale i zavađale pa su na takav način i vladale. To je formiralo jednu vrstu mentaliteta pa je smatrano da je sramotno nešto ukrasti od drugog ,ali je skoro opsesivna karakteristika ukrasti i oteti od države. Na taj način se skoro pa javno pokazuje lična moć. Sadašnja politička svijest građana ukazuje da je takvom vladanju došao kraj. Građani Crne Gore konačno uviđaju da je država najbolji proizvod u istoriji svih civilizacija i da istu treba čuvati kao zjenicu oka svog.

MONITOR: Još  se čeka na proglašenje rezultata vanrednih parlamentarnih izbora pa i početka formiranja nove vlade. Kako vidite buduću vladu i današnju političku scenu nakon jedanaestog juna?

GRAHOVAC: Svi su proglasili pobjedu a svjesni su da od te pobjede boli glava. To iz razloga (opet zbog mentalitetskih razloga) niko neće ni sa kim, drugog ne smatra ravnim sebi, zbog toga što više subjekata u vlasti podrazumijeva međusobnu kontrolu i međusobno špijanje u krađama i zloupotrebama. Kada kažem „špijanje“ i to smatram stoljetnim defektom u mentalitetu. Buduću vladu nije teško formirati. PES, lista manje brojnih naroda, Demokrate bez GP URA i SNP mogu imati većinu od 43 ili poželjnih 49 poslanika. Ubijeđen sam da će ta vlada trajati samo godinu dana. Za tu godinu trajanja 44. vlade najveća šansa se pruža DPS. Kako? Da podrži svaki razuman prijedlog vlade čime će se riješiti veliki problemi Crne Gore – da se izaberu: Sudski savjet, sedmi sudija Ustavnog suda, VDT i da se izabere na sudijske i tužilačke funkcije potreban broj lica čime će se elimnisati veliki broj V.D.stanja. Na ovaj način DPS će pokazati da je kooperativna partija, da nije smetnja evropskim integracijama i da građani prepoznaju da je u toj partiji ojačalo zdravo tkivo.

Ovo otvara put da 45. vlada koja će biti izabrana naredne godine traje 4 ili 8 godina.

MONITOR: Kakav je uticaj Do Kvon afere na postizborne kombinatorike ili uopšte na buduću političku scenu?

GRAHOVAC: Uticaj te afere je minimalan zato što Crna Gora preko tri decenije permanentno živi u nekoj od afera. Sve te afere su nekoliko dana bile „tresla se gora“ a nakon toga „rodio se miš“. Baš kao u narodnim izrekama. Afera aferu sustiže i na takav način Crna Gora živi decenijama.

MONITOR: Šta su bile glavne poruke građana na vanrednim parlamentarnim izborima?

GRAHOVAC: Glavna poruka je da su građani Crne Gore savladali strah kako od vlastodržaca tako i od kriminalaca. Oni su se uvjerili da ih je svaka vlast u posljednje tri i po decenije krala i varala i da će svaku buduću mijenjati ukoliko nastavi na stari način.

MONITOR: U najnovijem non paper dokumentu navodi se da je „Crna Gora izgubila fokus na ključnim EU reformama, posebno u oblasti vladavine prava“. Kako vidite te ocjene Brisela?

GRAHOVAC: Svaka vlast je vješta u blefiranju, foliranju i laganju. Crnogorske vlasti su to decenijama usavršile. Zbog bučne priče o evroatlanskim integracijama crnogorske vlasti su lako prodale šejtana briselskim i vašingtonskim birokratama od kojih su ne mali broj bili korumpirani od strane te iste vlasti. Ispod te bučne priče o evroatlanskim inetgracijama mnogi pripadnici vlasti su to dobro unovčili  život u „srpskom svetu“, toj klerofašističkoj doktrini za uništenje pa i samosmaknuće srpskog etnosa na ovim prostorima. Ovo je moje najozbiljnije upozorenje.

MONITOR: Gdje je Crna Gora na geopolitičkoj mapi danas?

GRAHOVAC: Crna Gora je srećna zemlja jer su je geopolitički i geostrateški procesi smjestili na mjesto koje se poželjeti može. Tu idilu može narušiti unutrašnji mentalitetski problem i nedostatak političke pameti. Nesporno je da će okosnicu buduće 44. vlade činiti PES. Po političkoj vokaciji to je korporativno-menadžersko-brokerska snaga. Takve snage lome pred sobom sve prepreke. Da bi se sačuvala državna i društvena stabilnost treba uspostaviti političku, društvenu i socijalnu ravnotežu. U ideološkom smislu to pripada socijaldemokratskim partijama. One treba da budu prepoznate po tome da javno politički zastupaju interese: radnika, seljaka, službenika, vojnika, policajaca i penzionera.

MONITOR: Te političke snage su trenutno razjedinjene.

GRAHOVAC: DPS monstrum je decenijama lomio sve te partije da bi eliminisao političku konkurenciju. U tom lomljenju su korišćeni partijski udbaški specijalci. Više puta sam u javnim istupima pozvao i prozvao Ivana Vujovića iz SDP i Borisa Mugošu iz SD da prevaziđu sujete i zaobiđu štetočine iz obje ove partije i da otpočnu postupak za ujedinjenje ili bar približavanje ove dvije partije i da se zajedno počnu boriti za ideje koje su imanentne samo partijama istinske socijaldemokratije. Njih dvojicu sam pozvao iz razloga što oni predstavljaju zdravo političko tkivo u Crnoj Gori.

MONITOR: Toga za sada nema na vidiku.

GRAHOVAC: Svjestan sam činjenice da je umor prateća pojava časnim političarima. Umor je lakše savladati udruživanjem snaga. Oni to ne samo da treba, nego i moraju da urade radi političke i društvene ravnoteže u Crnoj Gori.

Pisani tragovi pokazuju da je onima koji nisu poslušali moj javno iskazani savjet ostalo samo kajanje. A kajanje trajno razdire sopstvenu dušu. Zbog toga javno savjetujem političare da je samokritičko priznanje grešaka veoma ljekovito kako se ne bi ušlo u gorčinu kajanja.

Svjestan sam da to nije lako u našem mentaltetu ali se i taj rubikon mora savladati. Baš kao i strah od promjena. Sve to zbog sopstvenih građana i zbog sopstvene države.

Siguran sam da će sve ovo u Crnoj Gori uskoro zaživjeti.

 

Podmukla režija Putina, Prigožina i Lukašenka

MONITOR: Kako komentarišete dešavanja u Rusiji i moguće implikacije na region?

GRAHOVAC: Protivnici Rusije i Putina su postupkom Vagner grupe i Jevgenija Prigožina zadovoljni. Ali, ovo treba posmatrati i iz jedne drugačije vizure. Putin nikako ne može biti zadovoljan razvojem događaja u ratu sa Ukrajinom. Međutim, on kao autokrata i vođa imperijalne sile se neće lako pomiriti sa porazom u Ukrajini. Zato ja ovo posmatram kao vrlo podmuklu režiju Putina, Prigožina i Lukašenka. Prigožin će sigurno biti likvidiran zbog toga što je ponizio Putina, ali ne isključujem mogućnost da prije toga, on, kao Putinovu milost što je još uvijek živ, treba da izazove neki novi međudržavni sukob. Možda sa nekom državom NATO saveza, možda sukob u Moldaviji ili sukob između Srbije i Kosova što bi destabilizovalo čitav region. Samo u nekom novom sukobu Putin može produžiti svoje autokratsko trajanje. Njemu je jasno da je građanski rat u Rusiji već počeo – iseljavanje preko 4 miliona građana iz Rusije zbog nepristajanja na rat u Ukrajini, zbog hapšenja i likvidacije neistomišljenika, zbog građanskih protesta…

MONITOR: Da li bi se Srbija mogla naći u takvom riziku?

GRAHOVAC: Decenijama javno upozoravam da Srbija predstavlja poligon ruske mitomanije i da je prerasla u pravo Šešeljevo kraljevstvo. Totalnu političku moć imaju tri ratne partije: Šešeljevi radikali u liku Vućićeve SNS, Miloševićeve SPS (bolje reći nacističke partije), te JUL Mire Marković u liku Aleksandra Vulina. Kosovo im je izgovor kako bi živa trovačnica u liku SPC  i režimskih medija mogla da truje duh građana. Niti je EU, a niti su SAD postavile pravu dijagnozu političkog i društvenog stanja u Srbiji. To nisu uradili ni opozicioni politički subjekti ali se građani još uvijek bore. Građani  vode najveću antifašističku borbu u Evropi u posljednjih osam decenija. Borbu naroda protiv ostrašćenog fašisoidnog monstruma! Zbog toga nije teško da se ovdje uveze ratni požar bilo otkuda. Kosovski problem zasigurno prerasta u srbijanski problem.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

 

 

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno  je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu  u polje politike

 

 

MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?

STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju  građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan  udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani,  nezadovoljni i već višestruko razočarani građani  lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda  u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…

MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?

STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike.   U poslednjoj deceniji protesti  su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem  prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i  tragičnim događajima  iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste.  Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo