Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Specijalci i dvorske lude na istom zadatku

Objavljeno prije

8 godina

na

grahovac

,,Nije potrebno biti naročito obrazovan pa zaključiti da je, zbog pravničke nekompetentnosti, specijalni državni tužilac Milivoje Katnić izgubio svaki kredibilitet da vodi predmet državni udar. Zbog njegove nekompetentnosti on je državu Crnu Goru uveo u pravi cirkus. Za sada to izgleda komično, ali prijeti opasnost da se pretvori u veoma ozbiljnu stvar”, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, komentarišući posljednji nastup SDT i njegovu izjavu da su iza planiranih napada na crnogorske državne instuticije, uz ruske nacionaliste stajali i ljudi iz ruske vlasti.
GRAHOVAC: Da bi ovaj događaj smjestili na pravo mjesto, valja pravilno procjenjivati geopolitičke procese i geostrateške interese nosilaca tih procesa, a posebno Ruske Federacije na koju se, kobajagi, okomio vrh DPS.

MONITOR: Da li je u pitanju stvarni politički sukob između Crne Gore i RF ili je to fingiranje sukoba?
GRAHOVAC: U pitanju je fingiranje sukoba sa veoma podlim namjerama. Vladimir Putin = Sergej Šojgu = Milan Roćen = Milo Đukanović, konstanta je u višedecenijskom trajanju. Njihov odnos ima veoma snažne ideološke, političke i lične interese. Fingiranjem sukoba između RF i Crne Gore, DPS režim želi postići više ciljeva: kupuju milost zapadnih administracija za svoje političko preživljavanje; žele da proizvođenjem tenzija održe svoju političku aktuelnost; i, konačno, da sačuvaju lične interese stečene sivim poslovima iz crnogorskih privatizacija od kojih su mnoge rađene špekulativnim poslovima sa ruskim tajkunima.

MONITOR: Zar to ne uočavaju zapadne administracije?
GRAHOVAC: Dio briselske i vašingtonske administracije to ne uočava, jer su žrtva sopstvene višegodišnje birokratske tromosti, dok jedan dio to veoma dobro uočava, ali zatvara oči jer je kontaminiran lobiranjem kao opasnom koruptivnom radnjom na planeti. Crnogorski režimski špekulanti odavno su to prepoznali pa to koriste za sopstveno političko preživljavanje. Državnim novcem, naravno. Pored navedenog, Crna Gora ima problem što, pored veoma opakog režima, ima čitavu diviziju režimlija koji su preuzeli ulogu karikaturalnih dvorskih luda.

MONITOR: Vratimo se ,,slučaju državnog udara”. Postoji li mogućnost da je neko sa Zapada pokušao da odglumi „Ruse”?
GRAHOVAC: Mogućnost postoji. Pored ,,slučaja državni udar” sada imamo i ,,slučaj Katnić”. Oba ova slučaja su postala sredstvo u onom stvarnom slučaju, a to je slučaj organizovanog kriminala i korupcije sa političkim ciljem. U krajnjem, ukoliko im scenarij uspije, rezultiraće njihovim političkim preživljavanjem uz veliku ličnu korist. Organizovani kriminal i korupcija sa političkim ciljem je nov svjetski fenomen u nekontrolisanoj globalizaciji. Tim zlom su jednako kontaminirani i Istok i Zapad, pa se ne može isključiti njihova koordinacija u crnogorskom slučaju, koji se jednostavno može nazvati „državni udar i Katnić”.

MONITOR: Šta sa sumnjom tužilaštva da su sa navodnim ruskim pučistima sarađivali poslanici DF? Ko ima jače veze sa moskovskom političko-ekonomskim vrhom DPS ili DF?
GRAHOVAC: Bivši ruski tajkuni, a sadašnji oligarsi, su ili u službi državne politike RF ili ih nema. Teško da neko može pronaći neku manu javnoj politici RF, ali ona tajna ili tajnovita je nešto sasvim drugo. Ova druga njihova politika najjače veze ima sa DPS Crne Gore i vrhom crnogorskog režima. Upravo te njihove veze su velika opasnost po Crnu Goru. Što se DF tiče, on je čist višak i jednim i drugim, iako ga i jedni i drugi koriste kao nezreli politički dekor.

MONITOR: Pustili smo ih da naoružani odu iz Crne Gore…, likvidirali bi ih…, spriječili smo…! Ovo su citati prošlonedjeljnog istupa SDT. Čini li se i Vama da je tužilac, makar u vlastitoj interpretaciji, uveliko izašao iz okvira svoje nadležnosti?
GRAHOVAC: Da gospodin Katnić nije na tako odgovornoj državnoj dužnosti, njegovi postupci bi bili najveća ovovremska sprdnja u Crnoj Gori. Njegova pravnička nekompetentnost služi kao podsmijeh ozbiljnim pravnicima regiona. Ali, slučaj „državni udar i Katnić” nije tako šaljiv. Čovjek sa takvom pravničkom „kompetencijom”, a koji je umislio da je on posljednja odbrana države, slučaj je koji upozorava.

On još ne shvata da je djelokrug njegovog rada tužilački predmet sa bićem krivičnog djela koji sadrži: učinjeno krivično djelo, izvršioce tog krivičnog djela i sredstva kojim je to krivično djelo izvršeno. U slučaju „državni udar i Katnić” ničega od toga nema, a on i njegov tim konstruišu li konstruišu. U emisiji „Mrtva istina” sva njegova pitanja se naslanjaju na noseći stub te konstrukcije, a to je izvjesni Sinđelić. Svjesno se izbjegava pitanje: ,,Šta ako je taj Sinđelić specijalac crnogorske, odnosno, DPS Udbe?” Tada bi i manje obrazovanom građaninu bilo jasno da sva konstrukcija pada u vodu.

Metodi autokratskih režima su trajni – specijalci i dvorske lude su na istom zadatku. Zajedno idu iz razloga da bi zadatak uvijek izgledao dovoljno ozbiljno, a istovremeno i dovoljno „veseo”.

MONITOR: Šta bi potencijalni pučisti dobili da su, zaista, uspjeli da zauzmu Skupštinu Crne Gore i u njoj se zabarikadirali?
GRAHOVAC: Poslije jednog sata ne bi znali šta će sa sobom, a kamoli sa državom. Inače, po strukturi njihovih ličnosti, ne vidim da bi bilo koji član DF-a mogao biti učesnik, a posebno organizator bilo kakvog državnog udara. Nisam siguran da oni politiku dovoljno razumiju, a njihovo neurotično saopštavanje te politike istu vodi u malu perspektivnost. Njih smatram odgovornim što na oktobarskim izborima nije došlo do smjene DPS vlasti. Njihov predizborni slogan je glasio „Mi ili on”, a umjesto toga oni su težišno napadali ostale opozicione partije. Njihova pravoslavno-rusko-srpska opsesija se ne razlikuje od one depeesovske s tim što su ovi drugi veoma vješti da to uspješno prikrivaju, a da one prve uvijek uspješno namagarče.

Jednostavno, normalna Crna Gora je ukliještena između nerazumnosti DF-a i brutalnosti DPS-a, pa ove dvije grupacije imaju uzajamnu sinergiju. DF je postao veoma poželjan rekvizit u politici vladanja DPS-a.

MONITOR: Koliko su za čitav proces relevantni prisluškivani razgovori čelnika DF i njihovog vozača iz januara ove godine?
GRAHOVAC: Opet cirkus SDT – jednako kao i onaj cirkus o, kako Katnić kaže, hapšenju Mila Đukanovića, ukoliko ga neko od „pučista” sretne. Državu Crnu Goru i njene građane treba da zabrine činjenica što SDT čitavu konstrukciju o „državnom udaru” zasniva na iskazu i radnjama mreže problematičnih lica sa kojima njihove domicilne države decenijama imaju velike probleme. Baš kao što je kredibilitet tih problematičnih tipova, takav isti kredibilitet imaju i prisluškivani razgovori, pa i samo SDT Crne Gore.

No, u svemu ovome vidim obrt – DPS je Katnića, baš kao i mnoge druge do sada, upotrijebio, potrošio i osramotio, pa će ga uskoro puštiti niz vodu.

MONITOR: Građanski rat kao realna opcija ili samozavaravanje političkog vođstva?
GRAHOVAC: Građane regiona godinama ohrabrujem da ne treba da se plaše rata jer ga biti neće. U isto vrijeme građane Crne Gore upozoravam da olovkom smijene DPS koja je kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija čiji rad treba zabraniti. Ukoliko se to tako ne uradi, možda će jednoga dana biti potreba za upotrebom ozbiljnijih sredstava!

Ovaj zaključak izvodim iz činjenice što rukovodstvu DPS-a vlast predstavlja isto što i sloboda, a nekima od njih vlast je isto što i život. Njihova imovina njima je jednako važna kao i život. Oni su ovoga potpuno svjesni pa vlast nikome drugome neće prepustiti bez golemih jada. Posljednja šansa da se zlo izbjegne je da se na izborima na svim nivoima primijeni jedna jedina formula koja glasi: ,,Na izbore svi, za DPS niko”! U protivnom, pribojavam se da će biti neizbježno i nešto drugo?!

MONITOR: Politička kriza se zaoštrava u Makedoniji, Srbiji, CG, BiH, pa čak i u Hrvatskoj. Slučajnost ili…?
GRAHOVAC: Nema slučajnosti. Osnovni uzrok je u činjenici da su banditosi, koji su učestvovali u razbijanju Jugoslavije, još na vlasti u ex Yu državama (osim Slovenije). Oni lično i njihove partije. Građani ex Yu država uočavaju da je razbijanje Jugoslavije bilo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Takva ocjena se može čuti i u relevantnim međunarodnim asocijacijama. U skladu sa tim, neminovno je da će doći vrijeme utvrđivanja lične i političke odgovornosti i do zabrane rada ratnih partija. Banditosima samo preostaje da ratnim bubnjevima proizvode i održavaju tenzije i ratno stanje u produženom trajanju. Sve to rade zbog grčevite borbe da se održe na vlasti.

Razbijanje Jugoslavije je operativno počelo 20. avgusta 1988. godine u Titogradu. Banditosi iz prvih borbenih redova te operacije i danas totalno i totalitaristički vladaju Crnom Gorom. Kosmička pravda bi bila da kažnjavanje tih zločinaca otpočne baš u Crnoj Gori.

Interesi

GRAHOVAC: Baš kao i vjekovima ranije, ruska politika ima dvije konstante, a to su nedemokratski režim unutra i imperijalna politika spolja. Strateški prioriteti politike RF u ovom vremenu su: tiho osvajanje prostora Arktika, kao najvećeg resursa planete; otvorena namjera za kontrolom Baltika i Crnog mora; pronalaženje savezništva koje bi Ruskoj Federaciji omogućilo vodeću ulogu u kontroli Bosfora, Dardanela i Bliskog istoka. Postizanje tih ciljeva Ruskoj Federaciji omogućuje da ili ostane ili postane važan geopolitički igrač.

MONITOR: Gdje je tu Crna Gora?
GRAHOVAC: U svjetskom BDP Crna Gora učestvuje sa 0,0012 procenata, a taj procenat je još niži kada je u pitanju veličina teritorije. Kada slušate galamu crnogorskog režima i režimlija moglo bi se pomisliti da se radi o planetarnoj super sili. Dva su uzroka ovog hendikepa. Prvo, sociološko-psihološki, jer davanje sebi tolikog značaja crnogorska je mantalitetska odrednica. I drugo, to ima političko ili bolje rečeno politikantsko utemeljenje, jer je DPS režim postao teret kako građanima Crne Gore tako i relevantnim regionalnim i međunarodnim političkim činiocima. Prozvođenjem skandala visokog intenziteta DPS režimlije pokušavaju osanažiti svoju važnost na unutrašnjoj i spoljnoj političkoj sceni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

8 sati

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

8 sati

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

1 sedmica

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo