Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI: Svjet ruše tri cunamija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Turska je i dalje u centru svjetske javnosti. Erdogan sprovodi velike čistke u vojsci, sudstvu, policiji… Čemu to vodi?
GRAHOVAC: Vodi prema odavno zacrtanom cilju Erdoganove politike koji, na sreću, neće biti ostvaren. Nije bilo teško detektovati da je puč isceniran od strane Erdoganove klike koja uskoro može očekivati njeno svrgavanje, ali putem stvarnog puča.

MONITOR: Vi u intervjuima i autorskim tekstovima nekoliko godina upozoravate na Erdogana, kvalifikujući ga kao evropski problem. Na čemu ste to zasnivali?
GRAHOVAC: Upozoravao sam i na Erdogana i na Davutoglua. Nije bilo teško detektovati da njihova politika ima elemente imperijalne politike zasnovane na islamizmu. Iako je Davutoglu bio idejni vođa takve politike više od samog Erdogana, on je zaključio da je Erdogan svojim autokratskim vladanjem predaleko otišao, pa je podnio ostavku na dužnost premijera. Erdogana na njegovom putu ništa neće zaustaviti osim svrgavanja u bilo kom obliku.

MONITOR: Kako će se pokušaji puča u Turskoj odraziti na naš region?
GRAHOVAC: Demokratska, a prvenstveno sekularna, turska država imala bi blagotvorno dejstvo na naš region. Ona danas nije niti demokratska niti sekularna što vrlo nepovoljno utiče ne samo na naš region nego i na stanje u Evropi, pa i u NATO-u. Ali, rješenje treba tražiti gledajući kroz jednu drugačiju prizmu. Na turskom primjeru treba objašnjavati da ničeg dobrog nema u politikama koje se zasnivaju na imperijalizmu i nedemokratičnosti, posebno ako se te politike zasnivaju na deformisanim ili nakaradnim društvenim osnovama kao što je bilo koji monizam.

MONITOR: Da li od EU, a prvenstveno od Njemačke, očekujete da će pomoći u stabilizaciji prilika u Turskoj i da li se u Evropi realno ocjenjuje to što se dešava u toj državi?
GRAHOVAC: EU, a posebno Njemačka, će pokušati pomoći u rješavanju turskog problema, ali to neće dati rezultat jer se još uvijek ne uočavaju stvarni uzroci problema, a koji su daleko širi.

MONITOR: Koji su to uzroci i šta je suština savremene geopolitike?
GRAHOVAC: Uzroci su sistemske prirode. Da bi lakše shvatili ovaj problem, konstatujmo tri činjenice: prvo, čovječanstvo nikada u istoriji nije bilo na ovako visokom stepenu tehničko-tehnološkog razvoja; drugo, nikada u istoriji nije bilo manje međudržavnih ratova; i treće (koje djeluje paradoksalno), nikada u istoriji čovjek kao pojedinac nije bio svakojako ugrožen kao što je ugrožen danas. Nije teško zaključiti da u ovim paradoksalnim relacijama stoje uzroci sistemske prirode.

MONITOR: Hoćete li to konkretnije pojasniti?
GRAHOVAC: Nekontrolisana globalizacija je produkovala tri društvena procesa koji kao cunami ruše društveno-političke odnose na planeti. Prvi cunami je neoliberazam, koji je prvenstveno generisan na Zapadu, i koji nije ništa drugo nego fašizam najgoreg oblika. Drugi cunami je organizovani kriminal i korupcija sa mafijama kao svojom vojskom, a koji je težišno generisan na Istoku. Ova dva cunamija u dužem periodu haraju južnom hemisferom, a koji su u socijalno ugroženu masu ubacili miksovanu politiku i religiju što je generisalo naoružani fanatizam kao treći cunami. Sudar navedenih cunamija ima rušilačko dejstvo među kojima je ukliještena Evropa najviše ugrožena.

MONITOR: Ko je operativni nosilac takvih procesa, oficijelne države ili neko drugi?
GRAHOVAC: Širom planete je došlo do sprege fatalnog trojstva kojeg sačinjavaju: pojedine multinacionalne kompanije, nedemokratski režimi i mafije kao operativna vojska organizovanog kriminala i korupcije. Ta sprega ruši sve ispred sebe.

MONITOR: Gdje su tu države i njihove vlade?
GRAHOVAC: One sve više postaju žrtvom tog fatalnog trojstva, jer korupcija ima razorniju moć od nuklearnog oružja. Demontiranje tog fatalnog trojstva je postalo uslovom opstanka planete. Ovo će biti moguće uraditi tek onda kada političke vlasti shvate da su demokratske, pravno uređene i naglašeno sekularne države, jedini garant mira na planeti.

MONITOR: Naglašavate sekularizam kao poseban atribut država?
GRAHOVAC: Religijske i vjerske slobode se masovno zloupotrebljavaju u mnogim državama. Vjerske zajednice danas postaju najveća prijetnja sekularizmu država. Zloupotreba vjerskih i religijskih sloboda ide do te mjere da pojedinci ili grupe žele da budui vrhovni tumači religijskih kanona. Neminovno to vodi u fanatizam, pa čak i onaj naoružani. Nažalost, danas se suočavamo sa tom realnošću.

MONITOR: Skoro svakodnevno širom svijeta imamo borbene napade na nedužne ljude. Ko to i kako može spriječiti?
GRAHOVAC: To mogu spriječiti samo pravne, demokratske i, naglašavam, sekularne države u kojima vlasti razumiju da imamo društvene poremećaje sistemske prirode. Ponovo naglašavam da je nekontrolisani neoliberalizam najopakiji oblik fašizma što ga istorija pamti.

MONITOR: Da li su, kako se može čuti u međunarodnim krugovima, Rusija i džihadisti najveća prijetnja svjetskom miru?
GRAHOVAC: To je površno tumačenje. Istorijska konstanta ruske politike je da je ona i nedemokratska i imperijalna. Ali, i Rusija će biti žrtva današnjih globalnih procesa ukoliko se ne shvate njihovi uzroci. Džihadisti nisu uzrok nego su posljedica sistemskih problema o kojima govorim. Više godina ukazujem na uzroke i posljedice koje planetu uvode u svekoliki rizik. Takođe iznosim i formulu koja može zaustaviti kataklizmične lomove, a koja glasi: ,,Bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama, planeta će biti svekoliko ugrožena”.

MONITOR: Sve se više govori o kontrolisanom haosu kao sredstvu geopolitičkog rata?
GRAHOVAC: To djeluje pesimistički i bez objašnjenja je. Ja iznosim procjenu koja je realistična, a to je da bez pomenutog partnerstva neće biti kontrolisani nego nekontrolisani haos. To političari moraju konačno da shvate.

MONITOR: Kakve će posljedice po Evropu imati odluka Velike Britanije da napusti EU?
GRAHOVAC: Neće imati posljedice po EU nego će imati povoljan rezultat. Evropske vrijednosti nemaju bolju alternativu, ali godinama iznosim tvrdnju da je EU pogrešno strukturirana. Neprirodno je, a društveno-politički je nepravedno, da isti kriteriji važe za različite mjerljive veličine u svakom smislu posmatrano. Pojasniću svoju tvrdnju da će EU opstati samo pod uslovom da ona bude ili višeslojna ili višeprstenasta.

Ujedinjena Evropa nema alternativu, ali se njena održivost (po mom mišljenju) može postići ako nju bude sačinjavalo pet klubova: prvi klub su šest država osnivača; drugi klub su države koje su u EU ušle zaključno sa 2003. godinom; treći klub su države koje su u EU ušle od 2004. godine do danas; četvrti klub treba da sačinjavaju pridružene članice EU; i peti klub da budu države aplikanti za EU. Regulativom se mogu urediti prava i obaveze država članica u navedenim klubovima, te uslovi pod kojima neka država može preći iz jednog u drugi klub. Izlazak Velike Britanije iz EU je jedan od pokazatelja da je EU nužna reorganizacija.

MONITOR: Da li bi izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD predstavljao katastrofu za tu zemlju i za svijet, odnosno da li bi njegova pobjeda na izborima značila da svijet ulazi u novu epohu?
GRAHOVAC: Pobjeda Trampa bi značila da se konačno moramo suočiti sa realnošću geopolitičkih procesa koje sam naveo. Od toga ne treba imati strah, jer je to suočavanje sa nečim što je realno. Jednostrano je tumačenje da bi Trampova pobjeda bila neka vrsta revolucije. Društveno-politička revolucija u SAD je neminovnost bez obzira na to ko će pobijediti na izborima. Ne treba zaboraviti da je Berni Sanders, konkurent Hilari Klinton za predsjednika SAD iz Demokratske stranke, svoju kampanju zasnivao na političkoj revoluciji i da je neznatno zaostao iza gospođe Klinton. On je na kraju podržao njenu kandidaturu ne odričući se političke revolucije. SAD se već suočava, a uskoro će se suočavati u još većoj mjeri, sa rušilačkim dejstvom sva tri cunamija koje sam objasnio. Od njih će se moći odbraniti samo ukoliko otpočnu sistemske društveno-političke promjene i ukoliko počnu iskreno graditi američko-evropsko-rusko partnerstvo na novim osnovama.

MONITOR: Gdje je u svemu tome Crna Gora?
GRAHOVAC: Ako ozbiljno i odgovorno analiziramo stanje u Crnoj Gori doći ćemo do zaključka da je ona već ugrožena od prva dva cunamija. Ako se iz toga ne izvuku ozbiljne pouke, ne može se isključiti da može biti ugrožena i od onog trećeg.

MONITOR: Kada se sve ovo što se dešava na planeti svestranije sagleda, kuda po Vašem mišljenju ide ovaj svijet?
GRAHOVAC: Prelazak iz kontrolisanog u nekontrolisani haos će se moći izbjeći samo pod uslovom da otpočne kroćenje neoliberalizma kao opasnog fašizma kako bi se otpočeli eliminisati uzroci i preostala dva cunamija koje sam naveo. Da bi se krenulo tim putem nužno je ostvariti navedeno partnerstvo koje je postalo uslovom opstanka planete. Iskreno vjerujem u politički razum da će se ovo i ostvariti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo