Prebrojali smo se. Crnogoraca u Crnoj Gori ima 278.110 ili 44,98 odsto, Srba je 178.110, odnosno 28,73 procenata. Bošnjaka ima 53.605, Muslimana 20.537; u procentima: 8,65, prema 3,31. Albanci, njih 30,439, čine 4,91 odsto stanovništva Crne Gore. Preko jednog procenta, precizno 1,01, prešli su još Romi kojih ima 6.251. Blizu jednan odsto -0,97, ili 6,021 ima Hrvata. Skoro pet procenata, oko 30 000 ljudi,odbilo je da se izjasni o nacionalnoj pripadnosti. Srpski jezik maternjim smatra 42,88, crnogorski 36,97, bosanski 5,33, albanski 5,27, srpsko-hrvatski 2,03, a hrvatski 0,45 odsto stanovništva. Gotovo četiri odsto građana nije htjelo da se izjasni po tom pitanju.
Pravoslavnih je 72,07 odsto, pripadnika islamske vjeroispovjesti 15,97, katolika 3,44, dok je pripadnika muslimanske vjeroispovjesti 3,14 odsto. Dijeljenje ljudi na pripadnike islamske i muslimanske vjeroispovijesti je, u oštroj konkurenciji, najnecivilizovanjiji, osim što je i najgluplji postupak na ovom popisu.
„Iznenadila nas je i povrijedila podjela jedne priznate i poznate monoteističke vjere čiji smo pripadnici”, rekao je reis Islamske zajednice Rifat Fejzić i upozorio da će, ukoliko ta greška ne bude ispravljena, pozvati pripadnike islama na nepoštovanje rezultata popisa.
U odnosu na popis iz 2003. godine, broj građana koji se izjašnjavaju kao Crnogorci povećao se za 1,82 odsto, dok se broj onih koji su se izjasnili kao Srbi smanjio za 3,26 procenata. Broj Bošnjaka porastao je za 0,88, broj Muslimana se smanjio za 0,66 odsto.
Prema popisu iz 2003, srpski je govorilo 393.740 ljudi, sada ih je 265.895. Minus 127.845. Crnogorski je bio maternji za 136.208 ljudi, sada njime govori 229.251 ljudi. Plus 93.043. Nije moguće precizno utvrditi kojim su jezikom progovorile preko 34 000 ljudi koji više ne govore srpski, a nema ih ni kod onih što zbore crnogorski. Oko 12 500 je onih koji maternjim smatraju srpsko-hrvatski, u „ostale” svoj jezik je upisalo oko tri hiljade ljudi. Precizno 3.318 osoba izjasnilo se da im je maternji jezik – maternji. Vjerovali lili ne.
Godine 2011, stanovnici Crne Gore, prema nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti dijelili su se na 24 kolone. Pored ostalog na: Crnogorce, Srbe, Crnogorce-Srbe i Srbe-Crnogorce, zatim na Bošnjake, Muslimane, Bošnjake-Muslimane, Crnogorce-Muslimane. Fale samo bošnjački Srbi crnogorske vjeroispovijesti.
Pametne glave ukazuju da je Crne Gora i zemlja nijansi, ne samo zemlja kontrasta. Namćoraste glave u svemu vide magičnu ruku vlasti koja, kad ne može da izgura svoje, pokušava da što više zamuti.
Naravno, stigla su i prva tumačenja. Dok jedni ističu da je sve više i Crnogoraca i onih koji govore crnogorskim jezikom, drugi se diče da je srpski i dalje jezik većine u Crnoj Gori. U duši, narednih deset godina moraće da pate: Crnogorci zato što ih nema preko polovine, Srbi zato jer se broj čeljadi koja govori srpski smanjio za trećinu. Ruku na srce, i dalje smo niđe.
Nova srpska demokratija odmah je objavila da ne priznaje rezultate koji se odnose na nacionalnost i jezik i najavila da će podnijeti dokaze da je popis falsifikovan.”Ne možemo da prihvatimo rezultate popisa, jer ne možemo da prihvatimo laž kao istinu”, kazao je predsjednik Nove Andrija Mandić. On je kazao da je Nova, zajedno sa Socijalističkom narodnom partijom, imala uvid u 206 hiljada popisnica, te da su Srbi pokradeni za četiri odsto. Svašta može biti, samo, čak i za naše prilike malo nevjerovatno zvuči da je trećina Crne Gore bila spremna da svoje papire nosa po partijama.
Nema veze, Srbi, ipak, na mala vrata priznaju podatke o jeziku. “Srpski jezik mora biti tretiran kao službeni”. Čak i pokradeni podaci, kažu, pokazuju da je srpski jezik najbrojniji u Crnoj Gori “i to mora imati zakonsku valorizaciju kada je u pitanju školovanje”. Zaprijetili su da bez toga nema izbornog zakona; ko pristane, biće izdajnik. I iz SNP-a su ocijenili da će broj ljudi koji govori srpski “uticati na drukčije, odnosno realno pozicioniranje srpskog kao najdominantnijeg jezika u Crnoj Gori”.
Iz DPS-a je poslanik Zoran Vukčević kazao je da će svima koji govore srpski biti omogućeno školovanje na tom jeziku.”To je moguće obezbijediti u skladu sa instrumentima kao što je fakultativni izborni predmet”. Ta se, dakle, igranka nastavlja. Sva sreća te je crnogorski u sigurnim, Migovim, rukama.
Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić smatra da su rezultati popisa pokazali da je građanska država snažna i da se Crna Gora ne može praviti bez Crnogoraca. Naglasio je “da se Crnogorci ne mogu izbrisati, kao temeljni i narod koji je stvorio državu, a onda je pretvarao u građansku i dao mogućnost da svi budemo ono što jesmo, građani Crne Gore”. Vrlo se jedna fina nit nazire u Krivokapićevom viđenju stvari: neko je temeljan, pa je nekome nešto dao…Svi smo mi, zapravo, na Krivokapićevoj babovini, samo je on velikodušan. Nije, doduše, predsjednik parlamenta sam. Svako bi ovdje, manje više, htio da za Crnu Goru može reći: građanska, a naša.
Bošnjačka stranka prigovorila je da je veliki broj stanovnika, prije svega bošnjačke nacionalnosti, koji su u dijaspori ili su privremeno odsutni iz Crne Gore, ostao nepopisan. Zbog toga nijesu zadovoljni rezultatima i smatraju da oni ne daju realnu sliku nacionalne strukture u Crnoj Gori.
Među Crnogorcima po profesiji, glede popisa, pojavila se i nova moderna riječ: “trend”. Elem, nijesmo prezadovoljni time što nas je manje od pola i što više ljudi priča srpski nego crnogorski, osobito zato što među njima ima i Crnogoraca, međutim, važan je trend rasta. Problem sa trendom je što nije baš jasno kako ga uočiti.
U zemlji Crnoj Gori, 1991. godine živjelo je 380.467 ili 61,86 odsto Crnogoraca u bratstvu i jednistvu sa 57.453 ili 9,34 odsto Srba i 89.614 ili 14,57 odsto Muslimana. Bilo je oko 6,5 odsto Albanaca, jedan procenat Hrvata i oko četiri odsto Jugoslovena. Kao što se zna, kamen na kamenu ostao nije. Na popisu 2003. Crnogoraca je bilo 43, Srba 32, Bošnjaka 7,77, Muslimana oko četiri odsto. Dvadesetak procenata Crnogoraca, za dvanaest godina, nestalo je, kao rukom odnešeno. Poslije deset godina pojavilo ih se nepunih dva procenta. Kome je to trend i Brus Li mu je junak Grahovske bitke.
Kosara BEGOVIĆ