Povežite se sa nama

MONITORING

Blago nama stvarno

Objavljeno prije

na

Prebrojali smo se. Crnogoraca u Crnoj Gori ima 278.110 ili 44,98 odsto, Srba je 178.110, odnosno 28,73 procenata. Bošnjaka ima 53.605, Muslimana 20.537; u procentima: 8,65, prema 3,31. Albanci, njih 30,439, čine 4,91 odsto stanovništva Crne Gore. Preko jednog procenta, precizno 1,01, prešli su još Romi kojih ima 6.251. Blizu jednan odsto -0,97, ili 6,021 ima Hrvata. Skoro pet procenata, oko 30 000 ljudi,odbilo je da se izjasni o nacionalnoj pripadnosti. Srpski jezik maternjim smatra 42,88, crnogorski 36,97, bosanski 5,33, albanski 5,27, srpsko-hrvatski 2,03, a hrvatski 0,45 odsto stanovništva. Gotovo četiri odsto građana nije htjelo da se izjasni po tom pitanju.

Pravoslavnih je 72,07 odsto, pripadnika islamske vjeroispovjesti 15,97, katolika 3,44, dok je pripadnika muslimanske vjeroispovjesti 3,14 odsto. Dijeljenje ljudi na pripadnike islamske i muslimanske vjeroispovijesti je, u oštroj konkurenciji, najnecivilizovanjiji, osim što je i najgluplji postupak na ovom popisu.

„Iznenadila nas je i povrijedila podjela jedne priznate i poznate monoteističke vjere čiji smo pripadnici”, rekao je reis Islamske zajednice Rifat Fejzić i upozorio da će, ukoliko ta greška ne bude ispravljena, pozvati pripadnike islama na nepoštovanje rezultata popisa.

U odnosu na popis iz 2003. godine, broj građana koji se izjašnjavaju kao Crnogorci povećao se za 1,82 odsto, dok se broj onih koji su se izjasnili kao Srbi smanjio za 3,26 procenata. Broj Bošnjaka porastao je za 0,88, broj Muslimana se smanjio za 0,66 odsto.

Prema popisu iz 2003, srpski je govorilo 393.740 ljudi, sada ih je 265.895. Minus 127.845. Crnogorski je bio maternji za 136.208 ljudi, sada njime govori 229.251 ljudi. Plus 93.043. Nije moguće precizno utvrditi kojim su jezikom progovorile preko 34 000 ljudi koji više ne govore srpski, a nema ih ni kod onih što zbore crnogorski. Oko 12 500 je onih koji maternjim smatraju srpsko-hrvatski, u „ostale” svoj jezik je upisalo oko tri hiljade ljudi. Precizno 3.318 osoba izjasnilo se da im je maternji jezik – maternji. Vjerovali lili ne.

Godine 2011, stanovnici Crne Gore, prema nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti dijelili su se na 24 kolone. Pored ostalog na: Crnogorce, Srbe, Crnogorce-Srbe i Srbe-Crnogorce, zatim na Bošnjake, Muslimane, Bošnjake-Muslimane, Crnogorce-Muslimane. Fale samo bošnjački Srbi crnogorske vjeroispovijesti.

Pametne glave ukazuju da je Crne Gora i zemlja nijansi, ne samo zemlja kontrasta. Namćoraste glave u svemu vide magičnu ruku vlasti koja, kad ne može da izgura svoje, pokušava da što više zamuti.

Naravno, stigla su i prva tumačenja. Dok jedni ističu da je sve više i Crnogoraca i onih koji govore crnogorskim jezikom, drugi se diče da je srpski i dalje jezik većine u Crnoj Gori. U duši, narednih deset godina moraće da pate: Crnogorci zato što ih nema preko polovine, Srbi zato jer se broj čeljadi koja govori srpski smanjio za trećinu. Ruku na srce, i dalje smo niđe.

Nova srpska demokratija odmah je objavila da ne priznaje rezultate koji se odnose na nacionalnost i jezik i najavila da će podnijeti dokaze da je popis falsifikovan.”Ne možemo da prihvatimo rezultate popisa, jer ne možemo da prihvatimo laž kao istinu”, kazao je predsjednik Nove Andrija Mandić. On je kazao da je Nova, zajedno sa Socijalističkom narodnom partijom, imala uvid u 206 hiljada popisnica, te da su Srbi pokradeni za četiri odsto. Svašta može biti, samo, čak i za naše prilike malo nevjerovatno zvuči da je trećina Crne Gore bila spremna da svoje papire nosa po partijama.

Nema veze, Srbi, ipak, na mala vrata priznaju podatke o jeziku. “Srpski jezik mora biti tretiran kao službeni”. Čak i pokradeni podaci, kažu, pokazuju da je srpski jezik najbrojniji u Crnoj Gori “i to mora imati zakonsku valorizaciju kada je u pitanju školovanje”. Zaprijetili su da bez toga nema izbornog zakona; ko pristane, biće izdajnik. I iz SNP-a su ocijenili da će broj ljudi koji govori srpski “uticati na drukčije, odnosno realno pozicioniranje srpskog kao najdominantnijeg jezika u Crnoj Gori”.

Iz DPS-a je poslanik Zoran Vukčević kazao je da će svima koji govore srpski biti omogućeno školovanje na tom jeziku.”To je moguće obezbijediti u skladu sa instrumentima kao što je fakultativni izborni predmet”. Ta se, dakle, igranka nastavlja. Sva sreća te je crnogorski u sigurnim, Migovim, rukama.

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić smatra da su rezultati popisa pokazali da je građanska država snažna i da se Crna Gora ne može praviti bez Crnogoraca. Naglasio je “da se Crnogorci ne mogu izbrisati, kao temeljni i narod koji je stvorio državu, a onda je pretvarao u građansku i dao mogućnost da svi budemo ono što jesmo, građani Crne Gore”. Vrlo se jedna fina nit nazire u Krivokapićevom viđenju stvari: neko je temeljan, pa je nekome nešto dao…Svi smo mi, zapravo, na Krivokapićevoj babovini, samo je on velikodušan. Nije, doduše, predsjednik parlamenta sam. Svako bi ovdje, manje više, htio da za Crnu Goru može reći: građanska, a naša.

Bošnjačka stranka prigovorila je da je veliki broj stanovnika, prije svega bošnjačke nacionalnosti, koji su u dijaspori ili su privremeno odsutni iz Crne Gore, ostao nepopisan. Zbog toga nijesu zadovoljni rezultatima i smatraju da oni ne daju realnu sliku nacionalne strukture u Crnoj Gori.

Među Crnogorcima po profesiji, glede popisa, pojavila se i nova moderna riječ: “trend”. Elem, nijesmo prezadovoljni time što nas je manje od pola i što više ljudi priča srpski nego crnogorski, osobito zato što među njima ima i Crnogoraca, međutim, važan je trend rasta. Problem sa trendom je što nije baš jasno kako ga uočiti.

U zemlji Crnoj Gori, 1991. godine živjelo je 380.467 ili 61,86 odsto Crnogoraca u bratstvu i jednistvu sa 57.453 ili 9,34 odsto Srba i 89.614 ili 14,57 odsto Muslimana. Bilo je oko 6,5 odsto Albanaca, jedan procenat Hrvata i oko četiri odsto Jugoslovena. Kao što se zna, kamen na kamenu ostao nije. Na popisu 2003. Crnogoraca je bilo 43, Srba 32, Bošnjaka 7,77, Muslimana oko četiri odsto. Dvadesetak procenata Crnogoraca, za dvanaest godina, nestalo je, kao rukom odnešeno. Poslije deset godina pojavilo ih se nepunih dva procenta. Kome je to trend i Brus Li mu je junak Grahovske bitke.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunovićće u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Radunović je jedini procijenio koliko će nas koštati ovaj njegov službeni put. Za razliku, u ostalim novembarskim predlozima platformi putovanja, takvih podataka – nema.  Sigurno je, međutim, da će građane Boga oca koštati odlazak naše četrnaestočlane delegacije u Baku.

Delegacija Vlade putuje 17. novembra na  29. Konferenciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Njih 14. Osim ministra ekologije Damjana Ćulafića i Radunovića, u Baku idu i ministarka turizma Simonida Kordić i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić.

Spisak onih koji ih prate je podugačak. Sve u svemu: dva državna sekretara ministarstva turizma, po jedan iz drugih ministarstava, pravni savjetnici, piarovi, koordinatori, samostalni savjetnici…Koliko će ovo masovno putovanje koštati građane, posebno je pitanje, na koje za sada nema odgovora. U Platformi se samo navodi da će troškovi puta pasti na teret ova četiri ministarstva.

Interesantno je, takođe, da se detaljno preciziraju aktivnosti troje ministara/ki – sa kim će se susresti, kojim će panelima prisustvovati i slično,  dok u slučaju ministarke Nišić,  pisac Platforme pokazuje posebnu kreativnost. Osim što nema podataka o tome šta će tačno ministarka raditi u Bakuu, konstatuje se: „Ova posjeta predstavlja korak ka osiguravanju da Crna Gora bude dio globalnih napora u stvaranju radne snage spremne za izazove klimatskih promjena i razvoja tržišta rada usklađenog sa ciljevima održivog razvoja”.  Baš.

Nije tu kraj novembarskim putovanjima. Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministar pravde Bojan Božović, istog su dana, 10. novembra, napustili zemlju. Svako svojim putem.

Ministar Božović, sa dvojicom direktora direktorata, u Budimpšetu na  međunarodnu konferenciju pod nazivom Pravna konkurentnost – instrument prava za konkurentniju Evropu. Zvanično pojašnjenje: “Konferencija ima za cilj da analizira dva odlučujuća aspekta pravne konkurentnosti, a to su unaprijeđeno zakonodavstvo i deregulacija, te odnos novih tehnologija i građanskog prava”.  Zvuči interesantno.

Ministar će se  tom prilikom “na marginama događaja“, sastati sa  ministrom pravde Mađarske, Bencom Tuzsonom i ministrom evropskih poslova Mađarske, Jánosem Bókom.“ Sastanci će biti dobra prilika za razmjenu mišljenja sa zvaničnicima evropskih institucija i drugim partnerima, koji će biti od značaja za osiguranje dalje podrške pregovaračkom procesu Crne Gore s EU“,  navodi se. Šta će raditi dva direktora direktorata ne piše. Ni koliko nas  koštaju.

Ministarka Jakšić Stojanovć odlazi u Italiju da potpiše  Sporazum o naučnoj saradnji između  Ministarstva  i Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije (CNR). U Platformi se navodi da smo takav sporazum  potpisali u julu  2013. godine u Podgorici.“Od 2015. godine, zaključno sa 2020. godinom realizovano je 16 projekata”, navodi se. I taj je put o trošku građana, ali možda donese neku dobrobit.

U Budimpešti će se ukrstiti putevi ministra pravde i minstra policije Danila Šaranovića, koji je 12. novembra na VII Ministarskoj konferenciji Budimpešta procesa.

“ Učešće na konferenciji je prilika da se  razmijene mišljenja i iskustva u oblasti migracione politike, i trenutne situacije po pitanju migratornih tokova,” navodi se u Šaranovićevoj Platformi.  Ministru su u Budimpešti srpske vlasti saopštile i da ubica Alija Balijagić, bjegunac za kojim se duže od dvije sedmce bezuspješno traga,  trenutno “migrira” iz Srbije nazad u Crnu Goru. Sad zna.

Ministar odbrane Dragan Krapović biće u radnoj posjeti državi Mejn od 18 do 24. novembra na međunarodnom bezbjednosnom forumu Halifax.

Kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, većina ministara biće kod kuće. Vratio se i premijer Spajić iz Bahreina. Gdje je potpisao „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore i Fonda rada (Tamkeen) Kraljevine Bahrein”. Morao je neko. Ministarka je bila u Italiji. U Spajićevoj Patformi navodi se i da je premijer predstavnicima Bahreina predstavio “aktivnosti Crne Gore na planu evropskih integracija”. Na pravu adresu.

S premijerom su bili i Branko Krvavac, njegov šef kabineta, Milena Milović, savjetnica za ekonomsku politiku i Jovana Bojović, savjetnica  i rukovoditeljka službe za odnose s javnošću. Koliko nas je koštao Bahrein, opet – ne znamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo