Dragan Kovačević se sumnjiči da je organizovao kriminalnu grupu koja je nezakonito upisivala državno zemljište u zoni morskog dobra na fizička i pravna lica, a od 24. februara nedostupan je pravosudnim organima

U Crnoj Gori je gotovo postalo pravilo da se osumnjičeni za visoku korupciju, najčešće i visoki državni funkcioneri, nekako nađu van dosega pravde. Većina njih bude lišeno slobode i procesuirano prema pravosudnim organima, ali nakon što „na povjerenje“ ne završe iza rešetaka dok traje postupak, oni više nijesu dostupni organima gonjenja ili sudu.

Najpoznatiji slučaj te vrste je onaj Svetozara Marovića i njegovoog sina Miloša, koju su zatvorsku kaznu izbjegli (izbjegavaju) zbog liječenja u Srbiji. Marovići se i danas nalaze u ovoj susjednoj zemlji, koja godinama, prema tvrdnjama crnogorskih organa bezbjednosti, odbija da ih izruči. Miloš može slobodno da se vrati u Crnu Goru jer mu je kazna istekla, dok slična sudbina, po svemu sudeći, očekuje i njegovog oca.

Događali su se i brojni slučajevi da se osumnjičenima zabrani napuštanje države oduzimanjem pasoša, a da oni ipak pređu u susjedne zemlje na osnovu lične karte. Za prelazak granice sa susjednom zemljom dovoljna je ta isprava.Većina njih je   izručena Crnoj Gori različitim mehanizmima međudržavne bilateralne saradnje. Ta  sudbina, često je zaobilazila „krupne ribe“.

Najsvježiji je slučaj bivšeg direktora Uprave za imovinu Dragana Kovačevića kojeg Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja. Kovačević je krajem februara pobjegao iz Crne Gore i trenutno je nedostupan crnogorskim pravosudnim organima. Za njim je, prema pisanju medija, policija raspisala potragu.

Iz Uprave policije i Specijalnog državnog tužilaštva od ponedjeljka odbijaju da komentarišu ovaj slučaj. Oni nijesu potvrdili niti demantovali ovu informaciju, a nijesu ni odgovorili na pitanja Monitora kada je Kovačević napustio državu i da li je raspisana međunarodna potjernica.

Kovačević se sumnjiči da je organizovao kriminalnu grupu koja je nezakonito upisivala državno zemljište u zoni morskog dobra na fizička i pravna lica. Specijalna tužiteljka Lidija Mitrović, nedavno je na konferenciji za medije saopštila da Kovačevića sumnjiče da je u istu organizaciju infiltrirao neke od podređenih i bliske srodnike. Ona je istakla da je u predmetu Međa, u decembru prošle godine, donijeta naredba o sprovođenju istrage protiv 10 fizičkih i jednog pravnog lica zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršil krivična djela – zloupotreba službenog položaja, zloupotreba položaja u privrednom poslovanju, protivpravnog zauzimanja zemljišta, navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja, falsifikovanje isprave, utaje poreza i doprinosa, te krivičnih djela zloupotreba položaja u privrednom poslovanju.

Prema podacima Interpola, najviše osoba koje potažuje Crna Gora nalazi se u Srbiji, a i najviše izručenih u Crnu Goru takođe  je iz te susjedne države. Kada su poslanici Milan Knežević i Andrija Mandić, pod zabranom napuštanja zemlje zbog suđenja za „državni udar“ i drugih procesa, slobodno putovali do Beograda i nazad, objašnjenje nadležnih bilo je da mogu da „oduzmu pasoš“, ali da građani određene granične prelaze mogu da pređu i sa ličnom kartom. Kneževiću je u jednom periodu bila stavljena i nanogica i određen kućni pritvor, ali u drugom slučaju koji se vodio pred Osnovnim sudom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć smatra da ovdje nije riječ o sistemskom problemu, već o nemaru nadležnih organa. On za Monitor kaže da su se sve dosadašnje reforme pravosuđa uvijek svodile „na šminkanje normi“, što je za posljedicu imalo istu poruku „sa zapada“ – „nije dovoljno usvojiti zakon treba ga i primijeniti“.

„Po mom sudu ovakve stvari su se mogle preduprijediti. Ne želim da griješim dušu, stavljam rezervu, ali mislim da ovdje nijesu problem norme nego jedan prilično komotan odnos prema preduzimanju mjera kada su u pitanju ovakvi slučajevi“, ocijenio je Šoć.

On pojašnjava da prvo treba utvrditi da li je bilo propusta u primjeni odredbi koje regulišu ova pitanja. Ako bi se, kaže, utvrdilo da je bilo propusta kod onih koji primjenjuju norme, njih treba kazniti, dok bi eventualno promjeni normi pribjegao tek ako bi se utvrdilo da je riječ o sistemskom problemu.

Šoć smatra da je riječ o nemaru ljudi na funkcijama, jer su na druge načine morali obezbijediti prisustvo osumnjičenog. Pojašnjava da oduzimanje pasoša i lične karte nije jedini način.

„Da li se može zabraniti napuštanje džave, pa se poslati graničnoj policiji obavijest da je tim ljudima zabranjeno da napuštaju državu bilo sa pasošem, bilo sa ličnom kartom; da li je mogla da se donese odluka da se neko pusti na slobodu pa da mu se odredi obezbjeđenje u smislu nanogice, ako se sjećate, bilo je to određeno i poslaniku. Postoji niz mehanizama i mjera koje se mogu preduzeti, oduzimanje lične karte i pasoša nije jedina. Ne govorimo ovdje o tome da li će neko da prelazi granice na ilegalnim prelazima, planinskim putevima i slično, već o prelasku na legalnim graničnim prelazima“, rekao je on.

Direktor istraživačkog centra u Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac smatra da slučaj Dragana Kovačevića ponovo otvara pitanje odgovornosti u pravosuđu Crne Gore, koje mogu izgledati kao administrativne i slučajne, ali koje imaju opipljive posljedice na postizanje rezultata u borbi protiv korupcije. Ovdje se, kaže on, postavlja i pitanje efikasnosti tužilaštva u procesuiranju krivičnih djela koja se odnose na katastar i duboko ukorijenjenu korupciju u toj instituciji na koju MANS upozorava već godinama, dostavljajući tužilaštvu veoma konkretne dokaze.

„Još je nezahvalno polemisati o tome da li je Kovačević namjerno pušten da pobjegne ili se radi o nedostatku komunikacije između sudstva i tužilaštva. No  sigurno je da još nemamo ni naznake pokretanja bilo čije odgovornosti za činjenicu da Kovačević danas nije dostupan pravosudnim organima Crne Gore. U tom smislu, može se očekivati da će se slični namjerni ili slučajni propusti dešavati i ubuduće jer u crnogorskim pravosudnim institucijama i dalje dominira kadar zbog kojeg se Svetozar Marović nalazi u Beogradu“, pojašnjava Milovac.

On ocjenjuje da sve pomenuto, ali i mnogo drugih, ozbiljnijih propusta ukazuju na potrebu da se konkretne promjene u pravosuđu dese što prije, jer način na koji se ono nosi sa korupcijom i organizovanim kriminalom može biti jedna od ključnih prepreka u evropskim integracijama Crne Gore. Međutim, sigurno će biti prepreka ostvarenju pravde prema visokim državnim funkcionerima, koji joj prečesto izmiču preko državnih granica.

Izašao iz zatvora, presvukao se i otišao

Kako nezvanično saznaju Vijesti, Kovačević je pobjegao 24. februara nakon što je izašao iz Istražnog zatvora”, rekao je taj sagovornik. Osumnjičeni funkcioner za zloupotrebu službenog položaja tog dana je pušten na slobodu, nakon što mu je istekao pritvor koji mu je ranije odredio sudija za istragu podgoričkog Višeg suda. Po žalbi Specijalnog državnog tužilaštva, istog dana vijeće sudija preinačilo je tu odluku zbog čega su policajci pokušali da vrate Kovačevića u istražni zatvor. Međutim, njega nijesu našli na adresi poznatoj nadleženim organima, niti ga od tog dana mogu naći.

Izvor Vijesti je ispričao da je Kovačevića ispred zatvorske kapije sačekao „džip” u kojem se i presvukao. To je bio drugi put da Kovačeviću ukidaju i ponovo određuju pritvor od 23. decembra 2020. godine, kad je prvobitno uhapšen.

 Ivan ČAĐENOVIĆ