Među radnicima koji su prije petnaestak dana u centru Kolašina, u organizaciji MANS-a, prikupljali potpise za inicijativu da skupštinski Odbor za antikorupciju pribavi preko tužilaštva i policije informacije o privatizacijama u njihovim preduzećima i da raspravlja o tome, bili su i nekad zaposleni u Ski centru Bjelasica. To skijalište je izgrađeno prije više od dvadeset godina, a od njega su i lokalna uprava i država očekivali mnogo. Skijalište je slovilo za šansu za ubrzan razvoj kolašinske opštine i cijelog sjevera. Zadivljujuću zvaničnu statistiku o broju gostiju na skijaškim stazama Bjelasice, koja je godinama stvarala iluziju da za to preduzeće nema bojazni,1998. godine obesmislio je stečaj. Nije mali broj onih, iako rijetko o tome javno govore, koji smatraju da je stečaj u tadašnju Bjelasicu uveden isforsirano i, kako tvrde, nezakonito.
„Kada je Privredni sud pokrenuo stečaj u tom preduzeću, dug je bio manji od pet procenata od ukupne imovine kojom je firma raspolagala. Nakon toga DD Ski centar Bjelasica podnio je žalbu Vrhovnom sudu Republike Crne Gore u zakonskom roku protiv rješenja o otvaranju postupka stečaja Privrednog suda u Podgorici zbog bitnih povreda Zakona o prinudnom poravnanju stečaju i likvidaciji i Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud uskoro je u cijelosti je uvažio žalbu”, tvrdi bivši sekretar tog preduzeća Boško Vlahović.
U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud počinio niz bitnih povreda postupka. Između ostalog postupak se vodio u nepropisanom sastavu, nije ispitana mogućnost prinudnog poravnanja, nijesu uzeti u obzir i cijenjeni pribavljeni dokazi i mišljenje vještaka finansijske struke. Prvostepeni sud, uopšte nije zakazao ročište za raspravljanje postojanja uslova za otvaranje stečajnog postupka.
Nasuprot tendencioznom insistiranju na provođenju stečaja od strane fondova, kao većinskih vlasnika, Privredni sud je, smatraju bivši radnici, ignorisao zaključke organa upravljanja o mogućnosti poslovanja uz izmirenje ili prolongiranje dospjelih obaveza, a sa čime su se saglasili njihovi izabrani predstavnici u Upravnom odboru dužnika.
„U žalbi Vrhovnom sudu predstavnici DD Ski centar Bjelasica naveli su i to da je preduzeće u izuzetno otežanim višegodišnjim uslovima poslovanja sačuvalo cjelokupni kapital i kroz segmentaciju u 10 akcionarskih društva, skoro privelo kraju postupak transformacije i trajne privatizacije”, napominje Vlahović.
Vrhovni sud je odlučio da je „ pobijano rješenje o stečaju donijeto uz bitne povrede odredaba postupka i na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.”
Odlučeno je i da, s obzirom da raspolažu sa preko 1/10 kapitala društva, radnici u ovom slučaju imaju pravo da se tretiraju kao samostalna stranka u sporu, koja će takođe biti uredno zastupana.
No, kako tvrdi predstavnik manjinskih akcionara Rajko Vlahović, Privredni sud je ignorisao odluku Vrhovnog suda. Kako radnici kažu, stečajno vijeće je nastavilo sa postupkom, a da nikada nije donesena odluka o drugom uvođenju stečaja. O drugom stečaju 1999. godine nijesu bili obaviješteni manjinski akcionari, ali ni tadašnji direktor Luka Medenica, na čiji je prigovor Vrhovni sud poništio rješenje o uvođenju stečaja.
To potvrđuje i tadašnji predsjednik sindikata i šef servisa u hotelu Bjelasica Veso Peković. „Nikada nijesam dobio rješenje o drugom stečaju. Nije mi poznato da je bilo kome drugom dostavljeno”, kaže on.
Prema riječima Vlahovića „nezakonite radnje” traju sve do prodaje Ski centra 2007.
„Privredni sud je bio karika u lancu onih koji su omogućili da firma Bepler i Džejkobson profitira na štetu javnog interesa i radnika. Za svega 550.000 eura prodato je 147.000 m2 zemljišta, kao i žičara Ćupovi i tri ski lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni do, tabač snijega… Da je samo prodavano zemljište to bi bila smiješna cijena, jer je prodato po nešto više od tri eura po kvadratu”, tvrdi Rajko Vlahović.
Kako su za Monitor kazali neki bivši radnici, nezakonite radnje traju i poslije prodaje skijališta Zoranu Bećiroviću. Privredni sud je umjesto da vrati preostalu imovinu manjinskim akcionarima, pošto je izmirio sva dugovanja DD Ski centar Bjelasica i isplatio većinskim vlasnicima (Fondu za razvoj, Fondu PIO i Zavodu za zapošljavanje) 250.000 eura od prodaje njihovog dijela imovine, suprotno zakonu, bez saglasnosti akcionara, prepisao njihovu imovinu u akcije kao dio firme kupca Beppler Jacobson LTD .
„Sud je bio obavezan da kako propisuje Zakon o insolventnosti privrednih društava vrati preostalu imovinu manjinskim akcionarima a da oni po svojoj volji unesu svoju imovinu u novo društvo kao nenovčani ulog ili da svoju imovinu prodaju novom vlasniku društva ili da je zadrže. Sud je omogućio većinskom vlasniku Beppler Jacobson LTD da kroz nekoliko nezakonitih dokapitalizacija skoro potpuno izbači manjinski dio”, kaže Rajko Vlahović.
Dio preko 300 akcionara u Ski centru Bjelasica iznosio je oko 13 procenta. Sada je to zanemarljiv procenat, koji se odnosi samo na imovinu skijališta, a ne i hotela Bjelasica, koji je bio u sastavu tog preduzeća.
„Izigrali su nas i opljačkali. Niko nas nikada nije obavijestio šta je sa našom imovinom”, kaže Vlahović.
Sud je, smatraju predstavnici radnika, omogućio kupcu da ne poštuje ugovor o prodaji i u dijelu investicija. Kupac je bio obavezan da u imovinu investira 3,5 miliona eura za period od tri godine. Novi vlasnik, umjesto toga poduže kredit od 2,5 miliona eura kod Prve banke i zalaže imovinu društva.
„Ta dugovanja sada kupac koristi kako bi emitovao akcije u procesu dokapitalizacije čijom se prodajom vraća dug Prvoj banci i ujedno se smanjuje manjinski udio u firmi New ski centar Bjelasica odnosno Kolašin 1450. U završnim računima se ne prikazuju prihodi od dokapitalizacije pa se tako izbjegava plaćanje poreza na kapitalnu dobit. Caldero trading limited podiže kredit kod Prve banke po kamati od osam odsto koji zatim daje kćerci kompaniji Ski resort Kolašin1450 po kamati od 18 odsto (10 odsto Caldero i osam odsto Prvoj banci) što je klasično izvlačenje novca iz kćerke kompanije. Caldero trading limited nije registrovan kao banka i ne može davati kredite”, objašnjavaju predstavnici radnika.
Oni tvrde i da je Privredni sud omogućio da se umjesto da isplati regres za godišnji odmor radnicima DD Ski centar Bjelasica za pet godina koji je bilo uredno prijavljen u potraživanja, isplaćuju plate iz sredstava prodaje za period od 24.04.2007. pa do 31.12.2007. godine u iznosu od 28.000 eura. To je po ugovoru bio dužan da isplati novi vlasnik.
Za navedeni period sud plaća i utrošenu električnu energiju iako je i to bila obaveza kupca.
„Privredni sud iako se kupoprodajnim ugovorom obavezao da će pratiti njegovo izvršenje svjesno dozvoljava kupcu da ga krši ne poštujući pravosnažna sudska rješenja. Pošto je odbijen prigovor kupca na dio ugovora o preuzimanju svih (26) radnika i pošto je tu odluku potvrdio i Apelacioni sud, Privredni sud dozvoljava kupcu da ne zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa dva radnika”, kažu sagovornici Monitora među sadašnjim i bivšim radnicima kolašinskog skijališta. Na redu je Skupština, vidjećemo hoće li čuti glas radnika.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ