Afera listing, nalik pirotehničkom gromu, na trenutak je osvijetlila klupko intriga i podvala što se plete oko kormila izvršne vlasti. To je, nakon napisa i spekulacija o Fabrici duvana Tara u Mojkovcu i Bemaksa, već treća afera ove godine koja, različitim intenzitetima, pogađa čelnike Vlade: Igora Lukšića, Duška Markovića i Milana Roćena. No, premijer je, makar na papiru, najjači igrač i podigla se urnebesna medijska prašina. Lukšić se listingom našao na brisanom prostoru, intimno šokiran otvorenom dilemom da li su ga i po čijem nalogu neposrednoj paljbi izložili iz Uprave policije (UP), dakle one vladine službe koja bi morala da se pobrine za efikasnu istragu ukoliko je, kako se tvrdi, listing sračunat da se premijer kompromituje lažnim podacima.
U svakoj varijanti, službeno i neslužbeno emitovanoj, telefonski listing koji se 4. decembra pojavio u Danu je potekao iz UP-a. Uprkos tvrdnjama o svim ispoštovanim procedurama i normativima u pristupu i dostavljanju listinga Darka Šarića, činjenica je da je jedan policijski dokument, originalan ili falsifikovan, poslužio kao osnovica za kompromitaciju Lukšića, ili barem njen pokušaj.
No, uklanjanje Veselina Veljovića je pitanje o kojem Lukšić, uprkos ustavnim i zakonskim ovlašćenjima, nije mogao sa autoritetom i promptno odlučiti neđeljama.
Konačno, nađena je forma, pa je na sjednici Vlade 22. decembra usvojen prijedlog novog Zakona o unutrašnjim poslovima (policiji), koji je agendom Lukšićeve vlade rada bio predviđen za usvajanje još jesenas. UP će se, nakon šest godina djelovanja kao poseban organ uprave, vratiti pod okrilje Ministarstva unutrašnjih poslova.
Teorijski ostaje mogućnost da Veselin Veljović bude opet izabran, jer je novim prijedlogom predviđeno da ministar unutrašnjih poslova, sada je to Ivan Brajović iz SDP-a, shodno čl. 44 Zakona o državnoj upravi, raspisuje konkurs i za izbor direktora UP-a koji je javan. Može se prijaviti bilo ko, pa i Veljović.
Ali, malo je vjerovatno da će se Brajović za njega odlučiti, jer procedura predviđa da šefa policije, po sprovedenom konkursu, imenuje ministar „po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade”. Dakle – Igora Lukšića.
No, što je ANB? Ništa manja odgovornost od UP-a u aferi listing je i na Agenciji nacionalne bezbjednosti, koja je čl. 6 Zakona o ANB izričito zadužena za kontraobavještajnu zaštitu predsjednika Vlade. Zaključak glasi da su UP i ANB, činjenjem i nečinjenjem, teško zakazale u odnosu na svog poslodavca – Vladu i njenog premijera. Ceh je zasad platio samo Veljović.
Lukšić sadašnje šefove policije i ANB-a nije postavljao, već su oni dio kadrovskog paketa prethodnika, Mila Đukanovića, koji je u Vladu, za početak kao ministra bez resora, sredinom prošle godine doveo Markovića. O njihovim snažnim vezama i koordinaciji poteza govori i to da je Markovićev odlazak sa vrha tajne službe bio uvod i za drugu demisiju Đukanovića.
U narednoj fazi, kada je predložen za premijera, Lukšić je izabrao ili je morao izabrati Markovića, novog vicepremijera za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministra sa resorom pravosuđa.
Marković je zimus preuzeo šokantan popis operativnih ovlašćenja. On sada kao vicepremijer – hijerarhijski posmatrano trebalo bi da bude Lukšićeva desna ruka – nadzire poslove bezbjednosti (ANB) i unutrašnje poslove (UP), sistem odbrane, vanjsku politiku i međunarodnu saradnju; a kao ministar pravde je član Sudskoga savjeta, ima zakonima utvrđene opcije da može pokrenuti opoziv i predsjednice Vrhovnog suda i svakog sudije/sutkinje ponaosob, takođe može predložiti smjenu vrhovne državne tužiteljke.
Čelnici policije i ANB-a, Veselin Veljović i Vladan Joković, Markovićev su izbor, svako na svoj način. Veljović mu je zavičajni komšija i davno ga je preveo iz vojničke u policijsku službu. Joković je njegov pitomac, karijerni udbaš, od operativca do načelnika sektora i člana kolegijuma direktora tajne službe.
No, kriterijumi za izbor Veljovića i Jokovića su bili posve različiti. Veljović je bivši mlađi JNA oficir, nije, dakle, policajac od zanata. Za razliku od njega, Joković je kao rješenje za mjesto šefa tajne službe izbio pod egidom da bi Markovićev nasljednik trabao da bude profesionalac.
Ostaje sada da se vidi što će biti krajnji kadrovski rasplet afere listing; dio medija je najavio smjenu i Jokovića. Smjene šefova policije i tajne službe – sada u Veljovićevom slučaju odluka da se ne reizabere, Joković ima zakonom utvrđen mandat na pet godina – oduvijek je bilo testiranje odnosa snaga u vrhu vlasti, jer onaj ko postavlja direktore policije i ANB ima suštinsku moć.
Duško Marković je poručio u parlamentu kako su „smjene djelotvorne ako proizilaze iz tačno projektovanog cilja i ako imate dobra rješenja; mogu donijeti promjenu, ali ako projektovanom cilju nijesu upodobljene realne kadrovske promjene, to može biti promašen potez”.
Što je htio reći? Odgovor će dati naredna runda: izbor novog direktora Uprave policije. Ko će nametnuti svoga kandidata – biće na dvoru pitanje svih pitanja.
Bitka za vojnu službu
U sjenci raspleta oko afere listing paralelno se odigrava i sukob oko kontrole bezbjednosnih poslova u Ministarstvu odbrane. Nedavno je na dužnost v.d. pomoćnika ministra odbrane imenovan Ivan Mašulović, donedavni savjetnik za bezbjednost Igora Lukšića, takođe blizak sa Milanom Roćenom, koji je, kako smo izvještavali, krajem 2009. bio smijenjen od strane Duška Markovića sa mjesta načelnika Centra ANB-a u Podgorici. Nikada nije objavljeno što su bili razlozi za smjenu.
Tokom posljednje dvije-tri godine, Duško Marković je, skupa sa partnerima iz SDP-a, bio najaktivniji na sprječavanju formiranja Obavještajno-bezbjednosne službe (OBS) Ministarstva odbrane, posebne firme koja bi djelovala nezavisno od ANB-a.
Nakon smjene Mašulovića, usvojene su decembra 2009. izmjene Zakona o odbrani kojim se „obavještajni i kontraobavještajni poslovi u oblasti odbrane organizuju u okviru ANB”. Identičan djelokrug rada kasnije je definisan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ANB.
Tako nije došlo do formiranja OBS-a, iako je upravo posebna vojna služba, nezavisna od klasične državne bezbjednosti, jedan od službenih zahtjeva dostavljen Crnoj Gori od strane NATO partnera.
Da misterija bude veća, predložena normativna akta o OBS-u su rađena po ugledu na rješenja iz zemalja NATO-a. Iako će OBS prije ili kasnije morati biti ustrojena ako Crna Gora želi punopravno članstvo u Alijansi, do toga nije došlo.
No, neposredno nakon imenovanja Mašulovića na dužnost u Ministarstvo odbrane, objavljeno je kako su tamo upućeni i pripadnici ANB-a, koji su „u cilju postizanja NATO standarda i interoperabilnosti” zaduženi „za prikupljanje i obradu tajnih podataka od značaja za odbranu”, što je agenda iz Drugog godišnjeg nacionalnog programa za MAP.
Prije nego je Mašulović preuzeo dužnost u Ministarstvu odbrane, Božidar Lakić, savjetnik ministra odbrane za bezbjednost, otišao je u penziju. Lakić je bio dugogodišnji načelnik Centra ANB-a u Podgorici i blizak saradnik Duška Markovića.
Kako su objavile Vijesti 27. novembra, Marković nije bio prisutan na sjednici Vlade na kojoj je Ivan Mašulović izabran za pomoćnika ministra odbrane. Takođe je objavljena tvrdnja da su članovi Lukšićeve vlade iz SDP-a glasali protiv izbora Mašulovića, što je Ministarstvo odbrane demantovalo.
No, nije precizirano da li su iz SDP-a glasali za Mašulovića, odnosno, da li su podržali njegov izbor. „Nema zvanično dopisa iz SDP-a protiv Mašulovića”, saopšteno je iz Ministarstva odbrane.
Vladimir JOVANOVIĆ
Stav3 sedmice
FELJTON2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice