Povežite se sa nama

FOKUS

BITKA ZA ANB: Predsjednik i premijer razmjenjuju fotografije i optužbe, tužilaštvo ćuti

Objavljeno prije

na

Sukobljene strane se trude da nametnu utisak kako baš oni imaju podršku zapadnih partnera.  Dok u USA i britanskim medijima, vrlo upadljivo, nije bilo ni slova o smjeni šefa jedne obavještajne službe iz zemlje NATO-partnera. ,,Rječito ćutanje”, kažu bolje verzirani

 

Smijenjeni premijer Dritan Abazović krenuo je u obračun sa „predstavnicima Bemaks koalicije“ infiltriranim u njegovu Vladu. Da, kako kaže, otuda zastupaju i brane interese organizovanog kriminala, čiji su interesi ugroženi zapljenama švercovanih cigareta i kokaina. Prvi potez bilo je razrješenje Raška Konjevića, ministra odbrane, sa mjesta koordinatora službi bezbjednosti. Sječa je  nastavljena u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Parlamentarne partije okupljene oko Mila Đukanovića, čiji su poslanici dali blizu 2/3 glasovi neophodnih za formiranje aktuelne Vlade (i isto toliko za njenu smjenu) insistiraju da je tekući obračun posljedica „neutralisanja malignog uticaja ruske agenture“. I naglašavaju kako su, „prema hijerarhiji krivičnih djela”, ona protiv ustavnog uređenja najviše rangirana.

,,Pomoć projektu velika Rusija i velika Srbija zato su veća krivična djela od organizovanog kriminala”, ustvrdio je ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić  na ovonedjeljnoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu.

Akteri se spore čak i o razlozima međusobnog konflikta. Po jednima (DPS, SDP i njihovi saveznici) to je usvajanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, dok drugi (URA, SNP i CIVIS) tvrde da se motivi kriju u pokušaju sprječavanja borbe sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Nedavni događaji natjerali su ih, sve skupa, da skinu rukavice.

Prvo je v.d. direktora UPC Rade Milošević podnio ostavku, pet dana nakon što je u tužilaštvu, svu noć, objašnjavao svoju ulogu i saznanja o ,,nestanku” kamiona sa približno 1.000 paketa cigareta zvanično upućenih na spaljivanje u Nikšić (oko 500.000 paklica koje na crnom tržištu vrijede oko miliona eura). Potom je Vlada smijenila v.d. direktora ANB-a Sava Kenteru, na sjednici koja nije održana pred TV kamerama. U međuvremenu je i ministar odbrane ražalovan. Premijeru se nije dopalo to što je sjednicu Biroa za operativnu koordinaciju zakazao deset dana uoči lokalnih izbora, pa ga je smijenio sa mjesta koordinatora službi bezbjednosti. Mjesto u Birou i Vijeću za nacionalnu bezbjednost Konjeviću pripada ,,po službenoj dužnosti”, pa premijer na to nije mogao uticati.

To je Abazovića podstaklo, da ponovi optužbe na račun kolege iz 43. Vlade. ,,Cilj DPS, SDP i Bemaks koalicije jeste da na onom potezu gdje smo ih devastirali 30. avgusta (šverc, kriminal, korupcija – prim. Monitora), oni pokušaju istu stvar da prebace nama na teret“, obrazložio je Abazović.

Mnogi su njegov potez protumačili kao iznuđen odgovor na prethodna dešavanja. Djelovalo je da je Konjević bolje informisan i mnogo lagodnije pozicioniran o aferama ruski špijuni i izgubljeni kamion od Abazovića i Filipa Adžića, ministra unutrašnjih poslova i funkcionera GP URA. Predsjednik SDP-a nije se libio da javnosti, direktno ili u preko medijskih posrednika u formi nezvanično,  predoči pažljivo probrane/selektovane detalje tih događaja kako bi se stekao utisak da premijer i njegova partija sa njima imaju mnogo više veza nego što to žele i mogu da priznaju.

Konjević je tako, dok je akcija bila u toku, ministru Adžiću na sjednici Vlade dobacio da on još ne zna ko su uhapšeni ruski špijuni i da će biti neprijatno iznenađen kad dobije tu informaciju. Slijedila je priča o navodnoj bliskosti jedinog privedenog u toj aferi sa premijerom i njegovom partijom (riječ je o penzionisanom službeniku Ministarstva vanjskih psolava koji je, nakon višednevnog veličanja spektakularne međunarodne akcije, zvanično osumnjičen samo za nedozvoljeno držanje oružja i municije). A završilo se Konjevićevom tvrdnjom da su ljudi iz URA bili ,,u jasnim kontaktima sa kriminalcima” i da su na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost dobili informacije da, što se novootkrivenog šverca cigareta tiče ,,nije u pitanju kamion nego (postoji) indicija da je u ovim performansima Abazovića i Miloševića 90 odsto kontigenta cigareta završavalo u švercu, a svega 10 odsto je spaljivano”.

Abazović je isprva pokušavao pokazati kako je on jednako, ako ne i bolje, informisan o svemu što se dešava. Ubrzo je digao ruke od rasprave i preduzeo, spram ministra odbrane, sve sankcije koje su mu bile na raspolaganju. ,,Nerelevantno je to što on priča… Čovjek stvara politički narativ da bi oprao politički svoj obraz u odnosu na sav kriminal dok je SDP držao kesu DPS-u… Rječnik koji upotrebljava nedostojan je ministra odbrane i pokušaj je urušavanja integriteta Crne Gore”, zaključio je premijer polemiku. Za sada. I prihvatio se posla, kako bi umanjio DPS-SDP uticaj na službe bezbjednosti, a učinjenu štetu stavio pod kontrolu.

„Sad više nije brat Abaz Škaljarac, sad će se pojaviti neka treća grupa. Možda će se pojaviti velika Srbija ili imperijalna Rusija, ali ne dozvoljavam da se politizuje sektor bezbjednosti“, poručio je Abazović. Radeći upravo ono što kaže da nedozvoljava a što, tradicionalno, rade njegovi aktuelni politički oponenti – politizujući sektor bezbjednosti.

Kentera se, očekivano, prvi našao na meti. Sada već bivši v.d. direktora ANB-a na to je mjesto došao iz Atlantskog saveza Crne Gore, gdje je bio predsjednik od 2008. U upravnom odboru te organizacije su Ranko Krivokapić i Milica Pejanović Đurišić, bivša ministarka odbrane i jedan od osnivača DPS-a. To kazuje da od Kentere nijesmo mogli očekivati političku neutralnost, makar ne u onom značenju o kome sada priča premijer.

Ni Kenterini prethodnici nijesu bili gadljivi na moć i politički uticaj. Duško Marković je iz ANB stigao u Vladu i došao do mjesta premijera. Dejan Vukšić, najavljeno je, sa Zdravkom Krivokapićem, priprema stranku. Njegovom prethodniku Dejanu Peruničiću sudi se zbog nezakonitog prisluškivanja – opozicionih političara, novinara, svještenstva SPC-a… sve do glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, u čijem kabinetu su 2020. pronađeni prislušni uređaji.

Bivši rukovodioci UPC-a i ANB-a su razgovarali sa Abazovićem neposredno prije podnošenja ostavke, odnosno smjene. Milošević kaže da je to bila konstruktivna razmjena informacija, i da premijer nije insistirao na njegovoj ostavci. Kentera, naprotiv, tvrdi da mu premijer, sa kojim se sreo nekoliko sati prije smjene na 2BS (To Be Secure – biti bezbjedan) forumu, nije najavio smjenu. Abazović to demantuje. ,,Direktoru ANB-a sam saopštio da ima dva puta – da podnese ostavku ili da bude smijenjen”.

Potom je premijer preciznije pojasnio motive odluke koju je Vlada donijela krajem prošle nedjelje. ,,Određeni ljudi unutar ANB-a pokušavaju da pripreme ili su već pripremili afere u odnosu na neke članove Vlade i neke pripadnike Uprave policije”, rekao je Abazović inisistirajući da time ne misli (,,ne targetira”) na Kenteru. Potom je najavio: ,,Mislim da imenovanje novog direktora ANB-a mora da povuče druge poteze unutar ANB-a i da ne smijemo dozvoliti da Agencija koja je dio bezbjednosnog sektora na bilo koji način pokušava da naruši odnose u drugom dijelu, odnosno Upravi policije”.

Slijedili su i konkretni potezi. Za novog v.d. direktora ANB-a Vlada je imenovala Borisa Bata Milića, dugogodišnjeg službenika ANB-a sa rukovodećim iskustvom. Ne časeći, on je smijenio Miloša Vujisića, jednog od pomoćnika bivšeg direktora, Draga Spičanovića, rukovodioca kontraobavještajne službe u ANB-u i Radovana Ivanovića, načelnika sektora za kontraobavještajne poslove.

Spičanovića je, prethodno, Rade Milošević označio kao osobu povezanu sa švercerima. Pozivajući se na ,,operativne podatke”. Što mogu biti kafanski tračevi ali i ozbiljne sumnje koje nijesu potkrijepljene valjanim dokazima. ,,Drago Spičanović je čovjek za kojeg postoje operativni podaci da je povezan sa švercom cigareta. Povezan je sa Đ. P., jednom od glavnih švercera cigareta u Luci Bar. Nek se vidi ko je s kim kum, blisku vezu imaju Savo Kentera, Drago Spičanović, Đ. P., Raško Konjević, a ne kažem da Konjević ima vezu sa P.”, kazao je Milošević. Poslije je premijer proširio krug političara, novinara, poslovnih ljudi i pripadnika ANB-a koji su se, ,,prema operativnim podacima”, urotili protiv njega i bliskih mu saradnika kako bi štitili švercerske poslove.

Očigledno, Abazović je ubijeđen (baš kao i mnogi drugi) da određene strukture unutar ANB-a povjerljivim informacijama hrane njegove političke protivnike okupljene oko DPS-a. Da li samo njih?

ANB ima informaciju da je, uz pomoć visokog državnog funkcionera, formirana kriminalna grupa koja je, preko ogranka kriminalnog klana iz Tuzi, švercovala cigarete zaplijenjene u Luci Bar, ustvrdio je neki dan Nebojša Medojević. ,,Taj visoki državni funkcioner je od ove kriminalne grupe tražio 300.000 eura po šleperu, ali su se naknadno nagodili na 150.000 eura. Ova grupa je prošvercovala najmanje 20 šlepera, a ovaj funkcioner je dobio tri miliona eura”.

Medojević je pozvao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da od ANB-a zatraži obavještenja o švercu. Priliku za skupljanje političkih poena nije propustio ni Andrija Mandić. ,,Danas, kada slušate Abazovića, mnogim ljudima djeluje kao da je otkriveno nešto novo, ali ovo javnost zna dugi niz godina”, kazao je Mandić tokom kontrolnog saslušanja u parlamentu, pozivajući premijera da iskoristi moć i službe koje mu stoje na raspolaganju kako bi otišao korak dalje. ,,Čitava Crna Gora vidi kamione koji voze cigarete, vidi narkotike koji prelivaju na sve strane. Da li je premijer tužilaštvu dostavio valjane dokaze da se ova priča otvori prvi put na valjan način i da se završi”, upitao je Mandić, uz nadu da će odgovore na to pitanje Skupštini ponuditi Novović i v.d. vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović.

Svoje viđenje smjene Sava Kentera ponudio je i Milo Đukanović. ,,On je (Abazović) smatrao da ima pravo da prisvoji bezbjednosni sistem Crne Gore i da prisvoji tužilaštvo i sudstvo koji bi mu poslužili za obračun sa svojim političkim protivnicima”, ocijenio je predsjednik DPS-a i Crne Gore. ,,Ovo što je juče uradio je potez očajnika. Ovo niko ne bi uradio, a svi bi protumačili da se ovim spašava od dalje aktivnosti i istrage ANB-a. Da je imao dovoljno pameti političke podržao bi aktivnosti državnih organa, makar te istrage dovele do bilo kog pojedinca, on je pokazao ovim da se plaši”.

Ali, oni sa malo dužim sjećanjem pamte kako se Đukanović nakon afere S.Č. politički razračunao sa tadašnjim ministrom policije Andrijom Jovićevićem, zamjerajući mu  da je u tom slučaju postupao mimo njegovog znanja i dozvole (Đukanović je u to vrijeme bio predsjednik države). I rječnik uvreda kojim Abazović danas komunicira sa kritičarima iz politike i medija, a pokušava instrumentalizovati ANB i tužilaštvo, podsjeća na nekadašnji rječnik  predsjednik DPS-a.

Te istupe, danas, ne prate prijetnje i fizički/bombaški napadi ,,crnih trojki”. Zato su tu fotografije iz restorana, kafića i sa političkih promocija kojima DPS, SDP i URA potkrijepljuju tvrdnje kako su oni drugi povezani sa pripadnicima kriminalnih klanova (za sada, uglavnom, samo jednoga kotorskog klana – onog koji je u višegodišnjem krvavom ratu pretrpio teže gubitke). Uz najavu da će, ,,uskoro”, javnosti prezentovati nove dokaze za svoje optužbe.

Uporedo, sukobljene strane se  trude da nametnu utisak kako baš oni imaju podršku zapadnih partnera. Dio  ovdašnjih medija dao je  veliki publicitet izjavama diplomata i analitičara koje od ranije prepoznajemo po podršci Đukanoviću, a koji su kritikovali smjene čelnika ANB-a, stavljajući ih u kontekst zaustavljanja borbe protiv malignog ruskog uticaja.

Stvari nijesu tako jednoznačne. Prema onome što su  registrovali novinari Monitora, u USA i britanskim medijima, vrlo upadljivo, nije bilo ni slova o smjeni šefa jedne obavještajne službe iz zemlje NATO-partnera. Zato su izvještavali o Prajdu u Podgorici koji je održan ,,uprkos protivljenju SPC-a”. To je ,,rječito ćutanje”, kažu bolje verzirani, pa ukazuju da na prošlonedjeljnom 2BS forumu koji organizuje Atlantski savez Crne Gore, prvi put za 12 godina, nije bilo posebnog gosta iz SAD. Već ,,samo” ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke.

Prema istoj interpretaciji, znakovito je i to što je britanska ambasadorka u Podgorici Karen Medoks prigovorila načinu na koji je smijenjen doskorašnji v.d. direktor ANB-a, ali ne i njegovoj smjeni. Ukoliko su tačne kuloarske priče da je upravo Britanija zemlja čije službe pomažu i nadgledaju crnogorsku borbu protiv šverca cigareta, onda i taj jezik diplomatije dodatno dobija na težini.

Đukanović je, međutim, u pravu kada ukazuje na drugu dimenziju dvogodišnje vladavime nove/stare većine. One koje se tiče borbe protiv DPS-pokroviteljstva nad visokom korupcijom i organizovanim kriminalom u Crnoj Gori. ,,To je bila teza koja je poslužila kao faktor ujedinjenja opozicije nakon tridesetogodišnjih gubitaka. Dvije godine kasnije, nema optužnica protiv bilo koga iz izvršne i zakonodavne vlasti koje je predstavljala DPS”, likuje on.

Dok čekamo politički rasplet, sve više je očiju uprtih u tužilaštvo. U sjenci aktuelne borbe za ANB, ukinut je pritvor Veselinu Vukotiću, Božu Mihailoviću i Dušku Peroviću, bivšim članovima borda Plantaža osumnjičenim za zloupotrtebu položaja. Bliži se i rok za podizanje optužnice protiv Vesne Medenice, a optužnice još nema. Onda na red dolazi tužilački rasplet slučaja Privredni sud i stečajna mafija u kome je pritvoren i tadašnji predsjednik tog suda Blažo Jovanić. Vremena i strpljenja sve je manje. Dok istina sve teže izlazi na vidjelo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Konačno, tu su 22 projekta za koje su tenderi ugovoreni ili raspisani u toku prošle godine. Nije, ipak, precizirano da li se tim tenderima traže izvođači ili projektanti. Ta bi informacija ukazala na stepen njihove pripremljenosti za realizaciju. U svakom slučaju, iz dostupnih podataka proizilazi da je makar trećina novih projekata u kapitalni budžet uvršćena reda radi, sa priličnom izvjesnošću da se do kraja godine neće stići dalje od kamena temeljca. Možda ni do njega.

Među pomenutim projektima od izuzetnog značaja za državu izdvaja se  Stambeni kompleks na Veljem brdu u Podgorici. Status posebnog taj projekat zaslužuje kako namijenjenim novcem tako i evidentnom nepripremljenošću. Stambeno-poslovni kompleks na Veljem brdu je, danas, tek nešto više od ideje koju su javnosti prezentovali premijer Spajić i ministar urbanizma Slaven Radunović. Izazvavši, tako, brojne nedoumice i kontroverze.

Za pripremne radove na izgradnji budućeg (?) naselja na Veljem brdu u kapitalnom budžetu namijenjeno je 10 miliona. To je jedna šestina ukupne  vrijednosti projekta koja je, prema objavljenim podacima Parlamentarne budžetske kancelarije, procijenjena na 60 miliona eura. Prema onome što smo do sada čuli o tom projektu/ideji, stvarna vrijednost investicije morala bi biti višestruko veća.

Najvrijednija planirana investicija u ovogodišnjem kapitalnom budžetu je početak izgradnje druge dionice autoputa od Mateševa do Andrijevice. Iako je za taj posao planirano 100 miliona (više od trećine kapitalnog budžeta ali i manje od 20 odsto planirane vrijednosti tog projekta), od poslanika vladajuće većine u Skupštini čuli smo da on, možda, neće biti započet do kraja godine. Kako je muštulugdžija bio Milan Knežević, predsjednik partije (NDP) iz koje dolazi aktuelna ministarka saobraćaja Maja Vukićević,  upozorenje treba shvatiti za ozbiljno. Vladini zvaničnici se i dalje drže optimističkog scenarija, po kome će davno obećani radovi (paf-paf i ašov u zemlju, najavljivao je premijer još za lanjski septembar), početi krajem ljeta ili na jesen.

Knežević je u parlamentu problematizovao mogućnost da prošlogodišnji predkvalifikacioni tender za izvođača radova na drugoj dionici autoputa bude „poništen“. Zapravo zanemaren. Suštinski, to bi omogućilo da se na tenderu za izvođača prijave i kompanije koje nijesu učestvovale u predkvalifikacijama. Knežević je insistirao da EU i EBRD (Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj) na taj način pokušavaju favorizovati neke evropske kompanije na račun   firmi iz Kine, Turske i Azerbejdžana. Samo nije pojasnio zbog čega bi Crnoj Gori, kao sufinansijeru tog projekta, smetala dodatna konkurencija na strani izvođača zahtjevnog i, iz ovdašnje perspektive, prilično skupog projekta. „Nama je EBRD kredibilan partner i treba da sarađujemo sa njom, ali pitanje ovog granta mi je vrlo nejasno“, kazao je Knežević, pa dodatno razradio: „ Kada vam neko daje pare on vam postavlja i neke uslove… Šta je u pitanju, vrijeme će pokazati. Ali se plašim da prije 2026. godine, ovom dinamikom, nećemo početi da gradimo tu dionicu.“

Eventualno odlaganje početka gradnje druge dionice autoputa nije jedini razlog zbog koga bi građani koji, „jedva čekaju da vide sve te projekte“, prema očekivanjima premijera Spajića, trebalo da se naoružaju strpljenjem.

Uzmimo za primjer izgradnju neophodnih škola i vrtića u Glavnom gradu. Duže od decenije slušamo kako su podgoričke škole prebukirane. Zato neke, poput Osnovne škole Milorad Musa Burzan, rade u pet smjena. Reklo bi se da su u Vladi prepoznali zlu priliku, pa krenuli da problem riješe. Ili koliko-toliko ublaže. U kapitalnom budžetu nailazimo na šest objekata obrazovanja koji će se graditi, odnosno rekonstruisati i nadograđivati uz pomoć kredita Evropske investicione banke. Gradiće se: Druga Gimnazija, osnovne škole na Zabjelu, u City kvartu i Karabuškom polju, a rekonstruisati i nadograditi vrtići na Zabjelu i Momišićima.

Isti objekti, istim redosljedom, uz istog sufinansijera, navedeni su i u kapitalnom budžetu za 2023. Prije nego počnemo klicati hvala vladi i aplaudirati skorom završetku radova – nije škola autoput da se radi duže od tri godine – nekoliko bitnih informacija. Prema Izvještaju o reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023, koji je prošle godine uradila Državna revizorska institucije (DRI), procenat izvršenja planiranih radova na ovim školama i vrtićima iznosi – 0,00 odsto. U kapitalnom budžetu za prošlu godinu na istim objektima planirani su isti radovi, samo je njihova vrijednost podignuta sa nepune 3,5 na pet hiljade eura. I opet ništa.

Treća –sreća. Iste škole i vrtići na popisu, ista vrijednost planiranih radova (pet hiljada eura) i plan koji mora obradovati svakog dobronamjernog stanovnika Podgorice: od opredijeljenih pet hiljada eura, za konsultantske usluge, projekte i studije namijenjeno je, šest puta po 4.998 eura (tekući izdaci). Ostatak od dva eura ide na izdatke za kapitalne objekte.Do kraja godine valjda saznamo šta se to može sagraditi za dva eura. Ako se posao, ponovo, ne prenese u narednu godinu.

Za izgradnju i rekonstrukciju dječjih vrtića u Podgorici (četiri), Baru, Beranama, Bijelom Polju i Plavu u kapitalnom budžetu za ovu godinu umjesto nekadašnjih 3.451 euro sada je planirana investicija teška pet hiljada (kapitalni izdaci –dva eura). I tako sedam puta. Tu je i jedno iznenađenje: za izgradnju vrtića u City kvartu Vlada je u ovogodišnjem kapitalnom budžetu namijenila 105.002 eura. Na sto hiljada i jedan euro procijenjena je vrijednost neophodnih konsultantskih usluga, projekata i studija. Pet hiljada i jedan euro biće utrošeni pod stavkom izdaci za građevinske objekte. Eto, konačno, i jednog kamena temeljca. Ako opet ne iskrsne nešto preče.

I u zdravstvu ista priča. Planovi o izgradnji Univerzitetsko kliničkog centra  u Podgorici i bolnice u Pljevljima našli su svoje mjesto još u kapitalnom budžetu za 2022, koji je u ime Vlade Zdravka Krivokapića, pripremio i u parlamentu branio tadašnji ministar finansija Milojko Spajić. Tender za izradu tehničke dokumentacije i izvođenje radova u Pljevljima raspisan je sredinom prošle godine. U ovogodišnjem kapitalnom budžetu za pljevaljsku bolnicu namijenjena su dva miliona. I jedan euro pride, valjda da ne zafali. Pošto je vrijednost radova za izgradnju i opremanje bolnice u Pljevljima procijenjena na 40 miliona, ovom dinamikom posao bi mogao biti završen za nekih 20 godina. Ako požure.

Podgorički Univerzitetsko klinički centar malo je komplikovanija priča. Procijenjena vrijednost 199 miliona, za ovu godinu opredijeljen milion. Namjena ista kao i prethodnih godina – konsultantske usluge, projekti, studije…

„Zakonom o budžetu Crne Gore za 2023. godinu planirani su radovi na ukupno 63 projekta“, navodi se u Izvještaju DRI o realizaciji budžeta za 2023, poslednjem koji imamo. „Bilo je ukupno 25 aktivnih projekata od kojih je 8 okončano, 17 su u toku, dok za 38 projekata za koje su planirani radovi nije bilo realizacije sredstava“. U međuvremenu, promijenili su se vlada i vladajuća većina, ali je praksa planiranja kapitalnog budžeta, izgleda, ista. Obećanja političara bila su i ostala jeftina roba.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo