Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bilbord pred sudom

Objavljeno prije

na

„Nepodobni bilbord” iz centra Berana preseliće se pedesetak metara dalje, preko puta ulice, u zgradu Osnovnog suda. Podgorička advokatica Azra Jasavić podnijeće ovih dana tužbu protiv odgovornih iz lokalne uprave zbog nezakonito skinutog plakata, koji je postavio američki državljanin porijeklom iz Berana Jovan Lončar. Jasavićeva smatra da se radi o jedinstvenom primjeru kršenja sloboda izražavanja.

„Slučaj Jovana Lončara predstavlja rijedak primjer građanske hrabrosti i individualnosti, jer je van organizacionih, do sada prepoznatih oblika djelovanja u Crnoj Gori – partijskih, nevladinih, vladinih. Jovan je našao originalan i legitiman način da javno artikuliše svoju misao, koja budi uspavanog crnogorskog čovjeka”, kaže ona za Monitor.

POVRIJEĐENA PRAVA: Beranska lokalna uprava, prema njenom mišljenju, nedopustivo se umiješala u slobodu izražavanja građanina Jovana Lončara. „Slučaj će, nadamo se, dobiti pozitivan sudski epilog pred domaćim sudovima, neće biti potrebe za predstavkom Strazburu”, dodaje Jasavićeva.

U najkraćem, objašnjava ona, Lončaru je povrijeđeno Ustavom zagarantovano pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način (čl. 47). Takođe mu je povrijeđeno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja utvrđeno članom 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Povrijeđeno mu je i pravo na slobodu izražavanja propisano članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

„Jovan Lončar ima pravo, shodno članu 149 u vezi sa članom 206 Zakona o obligacionim odnosima, da podnese Osnovnom sudu tužbu radi povrede navedenih prava i naknadu nematerijalne štete protiv Opštine Berane i odgovornih u njoj. Takođe ima pravo podnijeti tužbu Upravnom sudu radi poništaja upravnog akta predsjednika Opštine Berane, ako je takav akt donijet, na osnovu koga je Služba zaštite uklonila sadržaj bilborda, jer je selektivno primijenjeno pravo, tačnije jedino je iz grada uklonjen bilbord za koji je Jovan uredno platio cijenu ovlašćenom pravnom licu”, kaže Azra Jasavić.

Jovan je postao junak crnogorskih internet foruma i priča je već poznata. Revoltiran odlukom lokalnih vlasti u Beranama da u njegovom rodnom Beranselu, koje zapravo predstavlja prigradsko naselje, na izvoru pitke vode, locira deponiju s namjerom da preraste u regionalnu, on se, nakon bezuspješnih pokušaja da animira javnost, odlučio na nesvakidašnji potez.

Posredstvom marketinške agencije zakupio je kod podgoričkog preduzeća Metropolis jednu stranu bilborda u centru grada, i postavio plakat s velikom slikom divlje deponije, manjom fotografijom izvora Vasova voda i natpisom – „dokle”?!

„Prije nego smo postavili bilbord raspitali smo se da ne kršimo bilo kakav zakon, kao i da sadržaj poruke ne vrijeđa ničija osjećanja. Učinio sam sve što bih učinio da sam se na taj potez odlučio u Americi. Želja mi je bila samo da pokažem tu apokalipsu od divlje deponije i da individualno podignem glas protiv uništavanja životne sredine”, priča Lončar za Monitor.

TRN U ZDRAVU NOGU: Bilbord je jednog jutra osvanuo, izazivajući znatiželju građana i pitanje ko stoji iza toga. Lokalne vlasti su ga doživjele kao prst u oko. Kada su otkrili da iza bilborda ne stoji nikakva partija niti organizacija, naređeno je da se pocijepa. „Manuelne radove” skidanja plakata s bilborda izveli su vatrogasci, pod velom noći.

Načelnik opštinske Službe zaštite, u čijem sastavu radi vatrogasni vod, Đoko Veljić, izjavio je da je naređenje dobio od direktora Agencije za izgradnju grada Milana Golubovića. Rođenog brata gradonačelnika Vuke Golubovića. Da su lokalne vlasti znale da je Lončar državljanin Sjedinjenih Američkih Država, vjerovatno bi razmislile o potezu koji su napravile, ali bilo je kasno. Previše providno bilo je objašnjenje da je to učinjeno zbog neplaćenih obaveza Metropolisa. Ostale bilborde u gradu nijesu do danas dirali.

Jovan se obratio ambasadi SAD u Podgorici, gdje mu je rečeno da su prekršena njegova građanska prava, i da treba da podnese tužbu. Ponudili su mu logistiku i predočili spisak crnogorskih advokata, koji zastupaju američke državljane. On se, ipak, odlučio za Azru Jasavić, kao specijalistu za ljudska prava.

„Znate, kada sam se odlučio da podnesem tužbu, jedino mi je bilo na pameti da nekoga moram da kaznim za takvu bahatost. Ići ću do kraja”, kaže Lončar.

Prije povratka za SAD on je štampao dvije hiljade flajera s fotografijom deponije, bilborda i „akcijom” vatrogasaca. Okupio je i građane u svojoj mjesnoj zajednici i organizovao potpisivanje peticije. Protest i zahtjev lokalnim vlastima da u roku od devedeset dana iznađu drugu lokaciju za odlaganje smeća, potpisalo je skoro dvjesta domaćinstava Beransela. Oni tvrde da ih niko nije pitao kada je deponija formirana, već da je bivša lokalna vlast ugovor o pravljenju privremene deponije na Vasovim vodama sklopila s trojicom mještana iz susjednog sela. Nakon isteka devedeset dana spremni su, vele, da Vasove vode brane tijelima i stanu pred kamione.

ĐE SU PARE: Kako je privremeno postalo stalno, pa još i s namjerom da bude regionalno? Selekcija lokacije za regionalnu deponiju zanimljiva je priča koja je počela još 2004. Tada se u igri pored pet lokacija, među kojima nije bilo Vasovih voda, nalazila planina Turjak u administrativnom pojasu razgraničenja beranske i rožajske opštine.

Mještani Bihora, s područja Berana i nekoliko sela sa strane rožajske opštine, tada su organizovali masovne proteste. Oni su ukazivali na stupidnost ideje da se deponija gradi na nadmorskoj visini od 1300 metara, usred četinarske šume, na izvoru Trpeške rijeke. Da su bili u pravu, potvrdila je kasnije Studija o izboru lokacije za regionalnu sanitarnu deponiju za opštine Berane, Rožaje, Andrijevicu i Plav. Ta studija je pokazala ne samo da lokacija Turjak nije najbolje, već naprotiv – najgore moguće rješenje.

„Ko je to mjesto predložio, nikome nije mislio dobro”, izjavio je autor studije Božidar Vučinić.

Novom studijom ovog je puta obuhvaćeno sedam lokacija na području beranske opštine, a najekonomičnijom je ocijenjena ona u selu Buče, četiri kilometra od Berana, dok je drugorangirana, naknadno ubačena lokacija, Vasova voda.

„Mene sada interesuje kako je prvorangirana lokacija Buče zaobiđena. Da li je to zbog toga što u tom selu živi gradonačelnik”, pita Lončar.

Jovan od deponije, kako je nazvan na forumima, postavio je i niz drugih nezgodnih pitanja, kao, na primjer, gdje je i na šta potrošeno 700 hiljada eura, koliko je do sada prikazano u lokalnoj upravi, za pripremu izgradnje regionalne sanitarne deponije.

„Možete li nam, gospodo, pokazati račune”, zapitao je Lončar.

Tako je počelo s pričom o nepodobnom bilbordu i kršenju ljudskih prava i sloboda, a završava se pitanjem – đe su pare? Zaplet tek počinje. Rok od 90 dana curi. Sve se odvija dok lokalna uprava po Evropi traži dobrotvora koji će u vremenu recesije donirati 14 miliona eura, na koliko je procijenjen projekat regionalne deponije i reciklažnog centra.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo