„Nepodobni bilbord” iz centra Berana preseliće se pedesetak metara dalje, preko puta ulice, u zgradu Osnovnog suda. Podgorička advokatica Azra Jasavić podnijeće ovih dana tužbu protiv odgovornih iz lokalne uprave zbog nezakonito skinutog plakata, koji je postavio američki državljanin porijeklom iz Berana Jovan Lončar. Jasavićeva smatra da se radi o jedinstvenom primjeru kršenja sloboda izražavanja.
„Slučaj Jovana Lončara predstavlja rijedak primjer građanske hrabrosti i individualnosti, jer je van organizacionih, do sada prepoznatih oblika djelovanja u Crnoj Gori – partijskih, nevladinih, vladinih. Jovan je našao originalan i legitiman način da javno artikuliše svoju misao, koja budi uspavanog crnogorskog čovjeka”, kaže ona za Monitor.
POVRIJEĐENA PRAVA: Beranska lokalna uprava, prema njenom mišljenju, nedopustivo se umiješala u slobodu izražavanja građanina Jovana Lončara. „Slučaj će, nadamo se, dobiti pozitivan sudski epilog pred domaćim sudovima, neće biti potrebe za predstavkom Strazburu”, dodaje Jasavićeva.
U najkraćem, objašnjava ona, Lončaru je povrijeđeno Ustavom zagarantovano pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način (čl. 47). Takođe mu je povrijeđeno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja utvrđeno članom 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Povrijeđeno mu je i pravo na slobodu izražavanja propisano članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
„Jovan Lončar ima pravo, shodno članu 149 u vezi sa članom 206 Zakona o obligacionim odnosima, da podnese Osnovnom sudu tužbu radi povrede navedenih prava i naknadu nematerijalne štete protiv Opštine Berane i odgovornih u njoj. Takođe ima pravo podnijeti tužbu Upravnom sudu radi poništaja upravnog akta predsjednika Opštine Berane, ako je takav akt donijet, na osnovu koga je Služba zaštite uklonila sadržaj bilborda, jer je selektivno primijenjeno pravo, tačnije jedino je iz grada uklonjen bilbord za koji je Jovan uredno platio cijenu ovlašćenom pravnom licu”, kaže Azra Jasavić.
Jovan je postao junak crnogorskih internet foruma i priča je već poznata. Revoltiran odlukom lokalnih vlasti u Beranama da u njegovom rodnom Beranselu, koje zapravo predstavlja prigradsko naselje, na izvoru pitke vode, locira deponiju s namjerom da preraste u regionalnu, on se, nakon bezuspješnih pokušaja da animira javnost, odlučio na nesvakidašnji potez.
Posredstvom marketinške agencije zakupio je kod podgoričkog preduzeća Metropolis jednu stranu bilborda u centru grada, i postavio plakat s velikom slikom divlje deponije, manjom fotografijom izvora Vasova voda i natpisom – „dokle”?!
„Prije nego smo postavili bilbord raspitali smo se da ne kršimo bilo kakav zakon, kao i da sadržaj poruke ne vrijeđa ničija osjećanja. Učinio sam sve što bih učinio da sam se na taj potez odlučio u Americi. Želja mi je bila samo da pokažem tu apokalipsu od divlje deponije i da individualno podignem glas protiv uništavanja životne sredine”, priča Lončar za Monitor.
TRN U ZDRAVU NOGU: Bilbord je jednog jutra osvanuo, izazivajući znatiželju građana i pitanje ko stoji iza toga. Lokalne vlasti su ga doživjele kao prst u oko. Kada su otkrili da iza bilborda ne stoji nikakva partija niti organizacija, naređeno je da se pocijepa. „Manuelne radove” skidanja plakata s bilborda izveli su vatrogasci, pod velom noći.
Načelnik opštinske Službe zaštite, u čijem sastavu radi vatrogasni vod, Đoko Veljić, izjavio je da je naređenje dobio od direktora Agencije za izgradnju grada Milana Golubovića. Rođenog brata gradonačelnika Vuke Golubovića. Da su lokalne vlasti znale da je Lončar državljanin Sjedinjenih Američkih Država, vjerovatno bi razmislile o potezu koji su napravile, ali bilo je kasno. Previše providno bilo je objašnjenje da je to učinjeno zbog neplaćenih obaveza Metropolisa. Ostale bilborde u gradu nijesu do danas dirali.
Jovan se obratio ambasadi SAD u Podgorici, gdje mu je rečeno da su prekršena njegova građanska prava, i da treba da podnese tužbu. Ponudili su mu logistiku i predočili spisak crnogorskih advokata, koji zastupaju američke državljane. On se, ipak, odlučio za Azru Jasavić, kao specijalistu za ljudska prava.
„Znate, kada sam se odlučio da podnesem tužbu, jedino mi je bilo na pameti da nekoga moram da kaznim za takvu bahatost. Ići ću do kraja”, kaže Lončar.
Prije povratka za SAD on je štampao dvije hiljade flajera s fotografijom deponije, bilborda i „akcijom” vatrogasaca. Okupio je i građane u svojoj mjesnoj zajednici i organizovao potpisivanje peticije. Protest i zahtjev lokalnim vlastima da u roku od devedeset dana iznađu drugu lokaciju za odlaganje smeća, potpisalo je skoro dvjesta domaćinstava Beransela. Oni tvrde da ih niko nije pitao kada je deponija formirana, već da je bivša lokalna vlast ugovor o pravljenju privremene deponije na Vasovim vodama sklopila s trojicom mještana iz susjednog sela. Nakon isteka devedeset dana spremni su, vele, da Vasove vode brane tijelima i stanu pred kamione.
ĐE SU PARE: Kako je privremeno postalo stalno, pa još i s namjerom da bude regionalno? Selekcija lokacije za regionalnu deponiju zanimljiva je priča koja je počela još 2004. Tada se u igri pored pet lokacija, među kojima nije bilo Vasovih voda, nalazila planina Turjak u administrativnom pojasu razgraničenja beranske i rožajske opštine.
Mještani Bihora, s područja Berana i nekoliko sela sa strane rožajske opštine, tada su organizovali masovne proteste. Oni su ukazivali na stupidnost ideje da se deponija gradi na nadmorskoj visini od 1300 metara, usred četinarske šume, na izvoru Trpeške rijeke. Da su bili u pravu, potvrdila je kasnije Studija o izboru lokacije za regionalnu sanitarnu deponiju za opštine Berane, Rožaje, Andrijevicu i Plav. Ta studija je pokazala ne samo da lokacija Turjak nije najbolje, već naprotiv – najgore moguće rješenje.
„Ko je to mjesto predložio, nikome nije mislio dobro”, izjavio je autor studije Božidar Vučinić.
Novom studijom ovog je puta obuhvaćeno sedam lokacija na području beranske opštine, a najekonomičnijom je ocijenjena ona u selu Buče, četiri kilometra od Berana, dok je drugorangirana, naknadno ubačena lokacija, Vasova voda.
„Mene sada interesuje kako je prvorangirana lokacija Buče zaobiđena. Da li je to zbog toga što u tom selu živi gradonačelnik”, pita Lončar.
Jovan od deponije, kako je nazvan na forumima, postavio je i niz drugih nezgodnih pitanja, kao, na primjer, gdje je i na šta potrošeno 700 hiljada eura, koliko je do sada prikazano u lokalnoj upravi, za pripremu izgradnje regionalne sanitarne deponije.
„Možete li nam, gospodo, pokazati račune”, zapitao je Lončar.
Tako je počelo s pričom o nepodobnom bilbordu i kršenju ljudskih prava i sloboda, a završava se pitanjem – đe su pare? Zaplet tek počinje. Rok od 90 dana curi. Sve se odvija dok lokalna uprava po Evropi traži dobrotvora koji će u vremenu recesije donirati 14 miliona eura, na koliko je procijenjen projekat regionalne deponije i reciklažnog centra.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU2 sedmice