Povežite se sa nama

FOKUS

Biju, pale, ruše

Objavljeno prije

na

U nedjelju veče, dva sata prije ponoći, eksplodirala je bomba u blizini automobila novinara Monitora i Vijesti Tufika Softića. Automobil je bio parkiran u blizini njegove porodične kuće u Beranama. Samo pola sata ranije, Softić je sa kćerkom izašao iz automobila.

„Bio sam u kući, za kompjuterom, kada je eksplodiralo. Bio je to tako snažan prasak, da su kćerke počele da plaču”, priča za Monitor Softić. „Tješio sam ih da to nije u našoj blizini. Nijesam ni slutio da je bomba bačena ispred moje kuće, već sam mislio da se radi o još jednom obračunu”.

Policija je utvrdila da je ispod Softićevog automobila postavljen trotil. Radi se o najčešće korišćenom vojnom eksplozivu srednje snage od koga onaj ko se nađe u blizini može da nastrada.

„Srećom, u kući nije bila srednja kćerka koja me je prije šest godina kada su me napali pronašla u lokvi krvi”, kaže Softić.

Softić je 2007. godine napadnut i pretučen ispred kuće, gotovo na istom mjestu gdje je sada podmetnut vojni eksploziv. Napala su ga dvojica muškaraca, nanijevši mu teške povrede bejzbol palicama. Policija ni šest godina nakon napada nije otkrila napadače.

U Monitoru i Vijestima Softić već dugo istražuje šverc cigareta, poslove narko klanova i veze između politike i kriminala. Prije nego što je 2007. napadnut primio je prijetnje od osoba iz opasnog narko klana Darka Šarića.

„Te osobe policija nikada nije ispitala, iako sam imenom i prezimenom naveo ko mi je prijetio”, kaže Softić. Ne vjeruje da će počinioci tog napad biti otkriveni. „Zamislite, u policiji su mi tek sada kad su me saslušavali zbog posljednjeg napada uzeli DNK da ga uporede sa onim pronađenim na bejzbol palicama koje su prije šest godina pronašli kod nekih očigledno interesantnih osoba”.

Članovi klana Darka Šarića u međuvremenu slobodno su se kretali u Crnoj Gori i prali novac u crnogorskim bankama, Prvoj banci braće Đukanović i Hipo alpe adria banci, i nakon što je podignuta međunarodna optužnica protiv ovog moćnog narko klana. Crnogorsko tužilaštvo je sa optužnicama čekalo dok se moglo. A onda su jedan po jedan pripadnici klana nesmetano napustili Crnu Goru. Brat Darka Šarića, Duško, osuđen je zbog pranja novca, ali se ovdašnji sudovi nijesu bavili porijeklom tog novca. U crnogorskom zatvoru Duško Šarić uživa status VIP zatvorenika.

Policija je, prenose mediji, nakon napada na Softića saslušavala lica povezana sa Berancem Vladanom Simonovićem o kom je Softić pisao u posljednjem broju Monitora. Simonović je uhapšen krajem prošlog mjeseca zbog sumnje da je sa Rožajcem Velijom Hotom oprao preko milion eura stečenih od narkotika u inostranstvu. Softić je u posljednjem broju Monitora pisao o sjeveru Crne Gore kao velikoj praonici novca i evropskom rasadniku narko dilera.

Da li policija provjerava sve koji bi mogli biti povezani sa napadom na Softića ili kao onda kada je napadnut 2007, tek forme radi vodi istragu, ispitujući tek one okolo moćnih kriminalnih klanova? Vladan Simonović je samo jedan od lokalnih narkodilera o kojima je Softić pisao, daleko manje moćan od drugih o kojima je pisao istraživačke tekstove.

Softić je za Monitor i Vijesti pisao o klanovima Keljmendija, Šarića, Kalića, ali i o švercu koji se nesmetano godinama odvija na granici sjevera Crne Gore. Pisao je o dugogodišnjoj ilegalnoj fabrici cigareta u Mojkovcu. Nakon istraživanja tog unosnog posla, koji, prema tvrdnjama svjedoka i opozicije, kontroliše državni vrh, poznato je, napadnuta je i novinarka Vijesti Olivera Lakić.

Nijesu samo novinari prebijani zbog istraživanja šverca na sjeveru. Monitor je više puta pisao da je nekoliko policajaca moralo napustiti Crnu Goru nakon svjedočenja o tom poslu, da se sumnja da je zbog pokušaja da stane na put švercu ubijen načelnik rožajske policije Ernad Kalač, da je nedavno napadnut Muharem Fejzić. Ove sedmice oskrnavljen je grob ubijenog inspektora Slavoljuba Šćekića koji je istraživao šverc.

Urednik Dana Duško Jovanović, koji je ubijen 2004. godine ispred redakcije Dana, pisao je o švercu cigareta. Italijanski tužilac Đuzepe Šelzi potvrdio da je među svjedocima u postupku u Italiji bio i Jovanović. Na italijanskoj optužnici pored premijera Mila Đukanovića našli i drugi crnogorski državljani, Đukanovićevi prijatelji poput Branislava Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Dušanke Jeknić i drugih. Šelzi je Đukanovića označio kao šefa te kriminalne organizacije. Optužnica protiv Đukanovića arhivirana je zbog njegovog imuniteta. On se decenijama trudi da ga zadrži.

Zbog napada na Oliveru Lakić optužen je Ivan Bušković, ali nikada nije utvrđen njegov motiv za napad. Prethodno se za napad na novinarku prijavio Danilovgrađanin Milan Grgurović, koji je potom osuđen jer se radilo o lažnoj prijavi, još jednom dobrovoljcu.

Nakon napada na Željka Ivanovića, direktora Vijesti, u septembru 2007. godine, koji je pretučen u noći proslave godišnjice te novine, policiji su se prijavila dvojica dobrovoljaca tvrdeći da su oni napadači, a potom su i osuđeni. Ivanović je tvrdio da je taj proces montiran i da dvojica dobrovoljaca nemaju veze sa napadom.

Napadi na novinare medija koje Đukanović ne kontroliše, a koji su nakon ubistva Duška Jovanovića postali redovna i sve učestalija pojava, u najvećem broju ostali su nerasvijetljeni, ne računajući hapšenja dobrovoljaca ili izvršilaca bez motiva.

Zbog ubistva Duška Jovanovića kažnjen je saizvršilac, dok se za nalogodavcima nije ni tragalo. Ne zna se ko je napao Milana Stojanovića, novinara Vijesti, u njegovom stanu nakon što je progovorio o fudbalskoj mafiji i Branislavu Branu Mićunoviću. Ne zna se ko je zapalio automobile Vijesti, iako je to učinjeno na parkingu preko puta Agencije za nacionalnu bezbjednost. Prethodno je premijer oštro napao medije koje ne kontroliše. Nakon napada nikada se nije ogradio od toga, kao što nikada nije osudio nasilje nad novinarima tih medija.

Samo naivni mogu nastaviti da se uzdaju u crnogorske institucije nakon što se tužilaštvo svojski potrudilo da od Miomira Mugoše napravi žrtvu, a od Mihaila Jovovića, glavnog urednika Vijesti, napadača na gradonačelnika. Mugoša je, poznato je, napao Jovovića i fotoreportera te novine Borisa Pejovića dok su pripremali tekst o nepropisno parkiranom automobilu Mugoše. Mugošin sin Miljan, koji se tu našao, prijetio im je i pištoljem. U istražnom postpuku pištolj se nije ni pominjao. A čitava priča završila se sa 400 eura koje je Mugoša morao da plati zbog napada. Miljan Mugoša kažnjen je uslovno. Prethodno je dokazano da je lagao na sudu.

Nekoliko dana kolašinskoj policiji trebalo je da samo na razgovor pozove Mila Šukovića, predsjednika SO Kolašin, koji je u telefonskom razgovoru najprizemnije prijetio redakciji našeg nedjeljnika. I tako redom.

Napadi su, kao što je poznato, tek jedan od načina Đukanovićevog režima da se obračuna sa medijima koje ne kontroliše, ali i ostalim neistomišljenicima. Tu su pritisci i laži državnih i prorežimskih medija. Nakon Pobjede, palicu je preuzeo Pink i Beba Popović. Niko od tih medija nije se oglasio nakon napada na Softića. Reagovao je samo Sindikat medija Crne Gore, tražeći da se napadi na novinare rasvijetle.

„Tražimo da rasvjetljavanje ponovljenog napada na Tufika Softića bude prvi efikasno riješen slučaj ugrožavanja novinara. Dok se to ne desi svaki medijski radnik treba da zna da nije slobodan, da se ne može pisati o kriminalu i korupciji niti uopšte baviti našom profesijom, da crnogorsko društvo nije slobodno i da država neće da nas štiti”, ocijenila je predsjednica Sindikata Marijana Camović.

Reagovale su i brojne domaće i međunarodne organizacije, poput OEBS-a, SEEMO, opozicione partije… Saopštenjem je reagovala i delegacija EU: „EU poziva vlasti da hitno istraže i krivično gone počinioce napada iz 2007, kao i onom posljednjem protiv Tufika Softića”.

U moru saopštenja našlo se i jedno iz DPS-a. Nepotpisano. Treba imati razumijevanja, teško je u toj partiji naći nekog ko u radnu biografiju nije upisao napad na novinare medija koje Đukanović ne kontroliše.

Tu je i finansijsko iscrpljivanje. Upravo je Đukanović otvorio sezonu visokih odštetnih zahtjeva, tražeći milion eura kada je tužio Vijesti. Đukanovićevim stopama nastavili su njegovi prijatelji i saradnici. Zbog pisanja o aferi Telekom Vijesti, Monitor i Dan nedavno je tužila premijerova sestra Ana Kolarević tražeći po 100 hiljada eura od svakog medija pojedinačno.

Istovremeno, finansijski su obilato pomagani državni i prodržavni mediji. Kontrolisanjem novca koji odlazi medijima za reklamiranje, režim je takođe pokušao da ućutka one koje ne kontroliše.

Napadi na medije tek su dio nasilja prema onima koji svjedoče o kriminalu i zločinima vlasti. Režim se istovremeno na slične načine obračunavao i sa ostalim svjedocima, od Slobodana Pejovića do policajca Gorana Stankovića.

To je snaga države. Biju, pale, ruše…

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo