U nedjelju veče, dva sata prije ponoći, eksplodirala je bomba u blizini automobila novinara Monitora i Vijesti Tufika Softića. Automobil je bio parkiran u blizini njegove porodične kuće u Beranama. Samo pola sata ranije, Softić je sa kćerkom izašao iz automobila.

„Bio sam u kući, za kompjuterom, kada je eksplodiralo. Bio je to tako snažan prasak, da su kćerke počele da plaču”, priča za Monitor Softić. „Tješio sam ih da to nije u našoj blizini. Nijesam ni slutio da je bomba bačena ispred moje kuće, već sam mislio da se radi o još jednom obračunu”.

Policija je utvrdila da je ispod Softićevog automobila postavljen trotil. Radi se o najčešće korišćenom vojnom eksplozivu srednje snage od koga onaj ko se nađe u blizini može da nastrada.

„Srećom, u kući nije bila srednja kćerka koja me je prije šest godina kada su me napali pronašla u lokvi krvi”, kaže Softić.

Softić je 2007. godine napadnut i pretučen ispred kuće, gotovo na istom mjestu gdje je sada podmetnut vojni eksploziv. Napala su ga dvojica muškaraca, nanijevši mu teške povrede bejzbol palicama. Policija ni šest godina nakon napada nije otkrila napadače.

U Monitoru i Vijestima Softić već dugo istražuje šverc cigareta, poslove narko klanova i veze između politike i kriminala. Prije nego što je 2007. napadnut primio je prijetnje od osoba iz opasnog narko klana Darka Šarića.

„Te osobe policija nikada nije ispitala, iako sam imenom i prezimenom naveo ko mi je prijetio”, kaže Softić. Ne vjeruje da će počinioci tog napad biti otkriveni. „Zamislite, u policiji su mi tek sada kad su me saslušavali zbog posljednjeg napada uzeli DNK da ga uporede sa onim pronađenim na bejzbol palicama koje su prije šest godina pronašli kod nekih očigledno interesantnih osoba”.

Članovi klana Darka Šarića u međuvremenu slobodno su se kretali u Crnoj Gori i prali novac u crnogorskim bankama, Prvoj banci braće Đukanović i Hipo alpe adria banci, i nakon što je podignuta međunarodna optužnica protiv ovog moćnog narko klana. Crnogorsko tužilaštvo je sa optužnicama čekalo dok se moglo. A onda su jedan po jedan pripadnici klana nesmetano napustili Crnu Goru. Brat Darka Šarića, Duško, osuđen je zbog pranja novca, ali se ovdašnji sudovi nijesu bavili porijeklom tog novca. U crnogorskom zatvoru Duško Šarić uživa status VIP zatvorenika.

Policija je, prenose mediji, nakon napada na Softića saslušavala lica povezana sa Berancem Vladanom Simonovićem o kom je Softić pisao u posljednjem broju Monitora. Simonović je uhapšen krajem prošlog mjeseca zbog sumnje da je sa Rožajcem Velijom Hotom oprao preko milion eura stečenih od narkotika u inostranstvu. Softić je u posljednjem broju Monitora pisao o sjeveru Crne Gore kao velikoj praonici novca i evropskom rasadniku narko dilera.

Da li policija provjerava sve koji bi mogli biti povezani sa napadom na Softića ili kao onda kada je napadnut 2007, tek forme radi vodi istragu, ispitujući tek one okolo moćnih kriminalnih klanova? Vladan Simonović je samo jedan od lokalnih narkodilera o kojima je Softić pisao, daleko manje moćan od drugih o kojima je pisao istraživačke tekstove.

Softić je za Monitor i Vijesti pisao o klanovima Keljmendija, Šarića, Kalića, ali i o švercu koji se nesmetano godinama odvija na granici sjevera Crne Gore. Pisao je o dugogodišnjoj ilegalnoj fabrici cigareta u Mojkovcu. Nakon istraživanja tog unosnog posla, koji, prema tvrdnjama svjedoka i opozicije, kontroliše državni vrh, poznato je, napadnuta je i novinarka Vijesti Olivera Lakić.

Nijesu samo novinari prebijani zbog istraživanja šverca na sjeveru. Monitor je više puta pisao da je nekoliko policajaca moralo napustiti Crnu Goru nakon svjedočenja o tom poslu, da se sumnja da je zbog pokušaja da stane na put švercu ubijen načelnik rožajske policije Ernad Kalač, da je nedavno napadnut Muharem Fejzić. Ove sedmice oskrnavljen je grob ubijenog inspektora Slavoljuba Šćekića koji je istraživao šverc.

Urednik Dana Duško Jovanović, koji je ubijen 2004. godine ispred redakcije Dana, pisao je o švercu cigareta. Italijanski tužilac Đuzepe Šelzi potvrdio da je među svjedocima u postupku u Italiji bio i Jovanović. Na italijanskoj optužnici pored premijera Mila Đukanovića našli i drugi crnogorski državljani, Đukanovićevi prijatelji poput Branislava Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Dušanke Jeknić i drugih. Šelzi je Đukanovića označio kao šefa te kriminalne organizacije. Optužnica protiv Đukanovića arhivirana je zbog njegovog imuniteta. On se decenijama trudi da ga zadrži.

Zbog napada na Oliveru Lakić optužen je Ivan Bušković, ali nikada nije utvrđen njegov motiv za napad. Prethodno se za napad na novinarku prijavio Danilovgrađanin Milan Grgurović, koji je potom osuđen jer se radilo o lažnoj prijavi, još jednom dobrovoljcu.

Nakon napada na Željka Ivanovića, direktora Vijesti, u septembru 2007. godine, koji je pretučen u noći proslave godišnjice te novine, policiji su se prijavila dvojica dobrovoljaca tvrdeći da su oni napadači, a potom su i osuđeni. Ivanović je tvrdio da je taj proces montiran i da dvojica dobrovoljaca nemaju veze sa napadom.

Napadi na novinare medija koje Đukanović ne kontroliše, a koji su nakon ubistva Duška Jovanovića postali redovna i sve učestalija pojava, u najvećem broju ostali su nerasvijetljeni, ne računajući hapšenja dobrovoljaca ili izvršilaca bez motiva.

Zbog ubistva Duška Jovanovića kažnjen je saizvršilac, dok se za nalogodavcima nije ni tragalo. Ne zna se ko je napao Milana Stojanovića, novinara Vijesti, u njegovom stanu nakon što je progovorio o fudbalskoj mafiji i Branislavu Branu Mićunoviću. Ne zna se ko je zapalio automobile Vijesti, iako je to učinjeno na parkingu preko puta Agencije za nacionalnu bezbjednost. Prethodno je premijer oštro napao medije koje ne kontroliše. Nakon napada nikada se nije ogradio od toga, kao što nikada nije osudio nasilje nad novinarima tih medija.

Samo naivni mogu nastaviti da se uzdaju u crnogorske institucije nakon što se tužilaštvo svojski potrudilo da od Miomira Mugoše napravi žrtvu, a od Mihaila Jovovića, glavnog urednika Vijesti, napadača na gradonačelnika. Mugoša je, poznato je, napao Jovovića i fotoreportera te novine Borisa Pejovića dok su pripremali tekst o nepropisno parkiranom automobilu Mugoše. Mugošin sin Miljan, koji se tu našao, prijetio im je i pištoljem. U istražnom postpuku pištolj se nije ni pominjao. A čitava priča završila se sa 400 eura koje je Mugoša morao da plati zbog napada. Miljan Mugoša kažnjen je uslovno. Prethodno je dokazano da je lagao na sudu.

Nekoliko dana kolašinskoj policiji trebalo je da samo na razgovor pozove Mila Šukovića, predsjednika SO Kolašin, koji je u telefonskom razgovoru najprizemnije prijetio redakciji našeg nedjeljnika. I tako redom.

Napadi su, kao što je poznato, tek jedan od načina Đukanovićevog režima da se obračuna sa medijima koje ne kontroliše, ali i ostalim neistomišljenicima. Tu su pritisci i laži državnih i prorežimskih medija. Nakon Pobjede, palicu je preuzeo Pink i Beba Popović. Niko od tih medija nije se oglasio nakon napada na Softića. Reagovao je samo Sindikat medija Crne Gore, tražeći da se napadi na novinare rasvijetle.

„Tražimo da rasvjetljavanje ponovljenog napada na Tufika Softića bude prvi efikasno riješen slučaj ugrožavanja novinara. Dok se to ne desi svaki medijski radnik treba da zna da nije slobodan, da se ne može pisati o kriminalu i korupciji niti uopšte baviti našom profesijom, da crnogorsko društvo nije slobodno i da država neće da nas štiti”, ocijenila je predsjednica Sindikata Marijana Camović.

Reagovale su i brojne domaće i međunarodne organizacije, poput OEBS-a, SEEMO, opozicione partije… Saopštenjem je reagovala i delegacija EU: „EU poziva vlasti da hitno istraže i krivično gone počinioce napada iz 2007, kao i onom posljednjem protiv Tufika Softića”.

U moru saopštenja našlo se i jedno iz DPS-a. Nepotpisano. Treba imati razumijevanja, teško je u toj partiji naći nekog ko u radnu biografiju nije upisao napad na novinare medija koje Đukanović ne kontroliše.

Tu je i finansijsko iscrpljivanje. Upravo je Đukanović otvorio sezonu visokih odštetnih zahtjeva, tražeći milion eura kada je tužio Vijesti. Đukanovićevim stopama nastavili su njegovi prijatelji i saradnici. Zbog pisanja o aferi Telekom Vijesti, Monitor i Dan nedavno je tužila premijerova sestra Ana Kolarević tražeći po 100 hiljada eura od svakog medija pojedinačno.

Istovremeno, finansijski su obilato pomagani državni i prodržavni mediji. Kontrolisanjem novca koji odlazi medijima za reklamiranje, režim je takođe pokušao da ućutka one koje ne kontroliše.

Napadi na medije tek su dio nasilja prema onima koji svjedoče o kriminalu i zločinima vlasti. Režim se istovremeno na slične načine obračunavao i sa ostalim svjedocima, od Slobodana Pejovića do policajca Gorana Stankovića.

To je snaga države. Biju, pale, ruše…

Milena PEROVIĆ-KORAĆ