Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJELO POLJE: REVITALIZACIJA NEKADAŠNJEG IZLETIŠTA KISELE VODE: Od izbora do izbora

Objavljeno prije

na

Na završetak projekta istražno-eksploatacione bušotine na Kiselim vodama, Bjelopoljci čekaju dvanaest godina. Za to vrijeme od projekta koji je najavljivan kao razvojna šansa grada pod Obrovom ostala je samo bušotina.

Nekad omiljeno izletište Bjelopoljaca i putnika namjernika Kisele vode sada ,,krase” gomile smeća. Čitav prostor gdje je nekada dominirao restoran Brskovo s nadaleko čuvenim domaćim specijalitetima pretvoren je u stjecište pasa lutalica, pacova, mačaka i uginulih životinja i prava je sreća, kažu mještani, što do sada nije došlo do zaraze, s obzirom na to da se u blizini nalaze domaćinstva.

Istraživanje izvora termo-mineralne vode, koje je od tog prostora trebalo da napravi banju, stalo je, a lokalna opozicija optužuje vladajuću Demokratsku partiju socijalista za još jedan propali projekat, koji je služio, kako kažu, samo za politički marketing. Iz Opštine tvrde da se stalo zbog manjka novca ali da će se potraga za termomineralnim izvorima nastaviti naredne godine.

Kako je taj projekat bio od državnog značaja, za istraživanja termalnih voda Vlada je 2004. godine, potrošila 230.000 eura. Tadašnji lokalni čelnici nijesu krili oduševljenje darežljivošću Vlade i njavili su da će i Opština izdvojiti isto toliko.

,,Stručnjaci s Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, u saradnji s kompetentnim kolegama iz Podgorice, smatraju da na dubini između 400 i 500 metara postoje termalne tople i mineralne vode i ugljen-dioksid. Ukoliko se ustanovi da postoje termalne vode temperature veće od 45 stepeni, to bi ovo područje opredijelilo za banjsko-klimatsko lječilište. Te vode bi se istovremeno mogle koristiti i za buduću toplanu, čime bi grad i kompletna industrija imali osigurano grijanje. Taj prostor bi, takođe, mogao da bude izazov za sve one, koji žele da investiraju u visoki turizam”, najavljivao je tadašnji predsjednik Opštine Tarzan Milošević.

Nedovršena ,,istraživačka avantura” DPS-a, istina, imala je potporu u sličnim poduhvatima s polovine prošlog vijeka. Istraživanja mineralnih voda u tom dijelu bjelopoljske opštine počela su daleke 1954. godine. To je rađeno u okviru regionalnih studijskih proučavanja, a detaljnija ispitivanja rađena su 1957. zatim 1966, 1969. i 1982. godine. Institut za medicinsku hidrologiju iz Beograda 1956. godine uradio je detaljnija bušenja i fizičko-hemijske analize vode. Geološko kartiranje terena izvela je ekipa Zavoda za geološka istraživanja Crne Gore 1962. godine i tada je urađena osnovna geološka karta.

Za potrebe prostornog plana opštine mr Petko Bošković je 1985. godine uradio studiju Razvoj i perspektiva turizma u opštini Bijelo Polje. Tom studijom predviđeno je da se, nakon završenih bušenja i kompletnih istraživanja, pristupi izgradnji sportsko-rekreativnog i banjsko-klimatskog centra u rejonu Nedakusa, gdje se nalaze Kisele vode.

Očekivali su se povoljni rezultati, te da će se pored mineralne vode (30 milona litara godišnje), pojaviti, na projektovanoj dubini do 500 metara, i termalna voda.

Od svega, međutim, nije bilo ništa, a DPS je, kažu iz opoziicije, mnoge izbore dobila na tom nikad dovršenom projektu ,,bušotina”.

,,Ostala je rupa na tom prostoru koji je bio omiljeno izletište Bjelopoljaca, a ostala je i poduboka rupa u lokalnom budžetu. Ako se na osnovu tog elaborata znalo da se termalne vode nalaze na dubini od 400-500 metara, kako je onda rađeno s mašinama koje nikako tu dubinu ne mogu da dosegnu. Izvođači radova i oni koji su osmislili čitav projekat, oličeni u direktoru vladajuće partije, svjesno su i namjerno suludo trošili novac poreskih obveznika”, tvrde u Građanskom pokretu URA.

U Opštini kažu da se od istraživanja termalnih voda i izgradnje toplane koja bi grijala grad te banjsko-klimatsko lječilišta nije odustalo, a razlog prekida projekta je nedostatak para. Obećavaju nastavak naredne godine.

,,Rezultati u tom momentu nisu bili zadovoljavajući, pa je napravljen aneks jednog projekta u saradnji s Rudarsko-geološkim fakultetom. Smatra se da tamo treba dodatno bušiti do nekih 750-800 metara da bi se našla voda od 36 stepeni, što je nekakav minimalni uslov da bi se radila eksploatacija termalnih voda i u narednom periodu ćemo se potruditi da nastavimo taj projekat”, tvrde u bjelopoljskoj lokalnoj upravi.

Prije nego što nastave projekat, kažu u opštini, biće formirana radna grupa koja će uraditi novi elaborat. Iz vladajućeg DPS-a otvaraju mogućnost da još jednom tokom predizborne kampanje obećaju Bjelopoljcima ,,kule i gradove”. Mještani Nedakusa prisjećaju se kako je to nekada bilo.

Pamte kada je izgrađen savremeni restoran pored same „narodne česme, ali i prelijepi ambijent okružen livadama, potočićem i šumom koji je ,,tjerao” putnike da skrenu sa 200 metara udaljene magistrale Prijepolje-Bijelo Polje i predahnu.

,,Nestale su i kilometarske kolone automobila iz raznih krajeva bivše Jugoslavije. Restoran je pretvoren u deponiju, a nema više ni narodnog veselja koje je do prije dvadesetak godina organizovano na ovom mjestu”, kažu neki mještani.

Na Kisele vode niko više ne dolazi da se odmara i uživa. Rijetki su i oni koji svrate da napune bocu kisele vode s izvora. Čak i oko tog izvora svuda je smeće.

Opozicija i mještani su u više navrata putem medija upućivali apel nadležnim iz vodoprivrede i pozivali inspektore da obiđu vodoizvorište, na-lože uklanjanje smeća i spasu izvorište od bahatog ponašanja i nebrige nad-ležnih, ali i od neodgovornih građana. Pozivali su i nevladine organizacije koje se bave zaštitom životne sredine ,,da dođu, zabilježe i snime ruglo i spriječe ekološku katastrofu koja je već godinama redovno stanje na Kiselim vodama”. Traže i da se konačno utvrdi koliko je tačno novca za izvođenje radova, odnosno bušenje, dosad potrošeno.

Nadležni do sada nijesu reagovali iako nije učinjeno ništa ni na valorizaciji i zaštiti više mineralnih izvora u Bijelom Polju. Inače, na potezu od Čeoča do Dobrinje postoji dvadesetak izvora čiste mineralne vode i nijedan nije zaštićen.

Ipak, na zvaničnom sajtu lokalne Turističe organizacije svi oni, uključujući i onaj u Nedakusima, predstavljeni su kao ,,aduti” bjelopoljske turističe ponude.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo