Na završetak projekta istražno-eksploatacione bušotine na Kiselim vodama, Bjelopoljci čekaju dvanaest godina. Za to vrijeme od projekta koji je najavljivan kao razvojna šansa grada pod Obrovom ostala je samo bušotina.
Nekad omiljeno izletište Bjelopoljaca i putnika namjernika Kisele vode sada ,,krase” gomile smeća. Čitav prostor gdje je nekada dominirao restoran Brskovo s nadaleko čuvenim domaćim specijalitetima pretvoren je u stjecište pasa lutalica, pacova, mačaka i uginulih životinja i prava je sreća, kažu mještani, što do sada nije došlo do zaraze, s obzirom na to da se u blizini nalaze domaćinstva.
Istraživanje izvora termo-mineralne vode, koje je od tog prostora trebalo da napravi banju, stalo je, a lokalna opozicija optužuje vladajuću Demokratsku partiju socijalista za još jedan propali projekat, koji je služio, kako kažu, samo za politički marketing. Iz Opštine tvrde da se stalo zbog manjka novca ali da će se potraga za termomineralnim izvorima nastaviti naredne godine.
Kako je taj projekat bio od državnog značaja, za istraživanja termalnih voda Vlada je 2004. godine, potrošila 230.000 eura. Tadašnji lokalni čelnici nijesu krili oduševljenje darežljivošću Vlade i njavili su da će i Opština izdvojiti isto toliko.
,,Stručnjaci s Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, u saradnji s kompetentnim kolegama iz Podgorice, smatraju da na dubini između 400 i 500 metara postoje termalne tople i mineralne vode i ugljen-dioksid. Ukoliko se ustanovi da postoje termalne vode temperature veće od 45 stepeni, to bi ovo područje opredijelilo za banjsko-klimatsko lječilište. Te vode bi se istovremeno mogle koristiti i za buduću toplanu, čime bi grad i kompletna industrija imali osigurano grijanje. Taj prostor bi, takođe, mogao da bude izazov za sve one, koji žele da investiraju u visoki turizam”, najavljivao je tadašnji predsjednik Opštine Tarzan Milošević.
Nedovršena ,,istraživačka avantura” DPS-a, istina, imala je potporu u sličnim poduhvatima s polovine prošlog vijeka. Istraživanja mineralnih voda u tom dijelu bjelopoljske opštine počela su daleke 1954. godine. To je rađeno u okviru regionalnih studijskih proučavanja, a detaljnija ispitivanja rađena su 1957. zatim 1966, 1969. i 1982. godine. Institut za medicinsku hidrologiju iz Beograda 1956. godine uradio je detaljnija bušenja i fizičko-hemijske analize vode. Geološko kartiranje terena izvela je ekipa Zavoda za geološka istraživanja Crne Gore 1962. godine i tada je urađena osnovna geološka karta.
Za potrebe prostornog plana opštine mr Petko Bošković je 1985. godine uradio studiju Razvoj i perspektiva turizma u opštini Bijelo Polje. Tom studijom predviđeno je da se, nakon završenih bušenja i kompletnih istraživanja, pristupi izgradnji sportsko-rekreativnog i banjsko-klimatskog centra u rejonu Nedakusa, gdje se nalaze Kisele vode.
Očekivali su se povoljni rezultati, te da će se pored mineralne vode (30 milona litara godišnje), pojaviti, na projektovanoj dubini do 500 metara, i termalna voda.
Od svega, međutim, nije bilo ništa, a DPS je, kažu iz opoziicije, mnoge izbore dobila na tom nikad dovršenom projektu ,,bušotina”.
,,Ostala je rupa na tom prostoru koji je bio omiljeno izletište Bjelopoljaca, a ostala je i poduboka rupa u lokalnom budžetu. Ako se na osnovu tog elaborata znalo da se termalne vode nalaze na dubini od 400-500 metara, kako je onda rađeno s mašinama koje nikako tu dubinu ne mogu da dosegnu. Izvođači radova i oni koji su osmislili čitav projekat, oličeni u direktoru vladajuće partije, svjesno su i namjerno suludo trošili novac poreskih obveznika”, tvrde u Građanskom pokretu URA.
U Opštini kažu da se od istraživanja termalnih voda i izgradnje toplane koja bi grijala grad te banjsko-klimatsko lječilišta nije odustalo, a razlog prekida projekta je nedostatak para. Obećavaju nastavak naredne godine.
,,Rezultati u tom momentu nisu bili zadovoljavajući, pa je napravljen aneks jednog projekta u saradnji s Rudarsko-geološkim fakultetom. Smatra se da tamo treba dodatno bušiti do nekih 750-800 metara da bi se našla voda od 36 stepeni, što je nekakav minimalni uslov da bi se radila eksploatacija termalnih voda i u narednom periodu ćemo se potruditi da nastavimo taj projekat”, tvrde u bjelopoljskoj lokalnoj upravi.
Prije nego što nastave projekat, kažu u opštini, biće formirana radna grupa koja će uraditi novi elaborat. Iz vladajućeg DPS-a otvaraju mogućnost da još jednom tokom predizborne kampanje obećaju Bjelopoljcima ,,kule i gradove”. Mještani Nedakusa prisjećaju se kako je to nekada bilo.
Pamte kada je izgrađen savremeni restoran pored same „narodne česme, ali i prelijepi ambijent okružen livadama, potočićem i šumom koji je ,,tjerao” putnike da skrenu sa 200 metara udaljene magistrale Prijepolje-Bijelo Polje i predahnu.
,,Nestale su i kilometarske kolone automobila iz raznih krajeva bivše Jugoslavije. Restoran je pretvoren u deponiju, a nema više ni narodnog veselja koje je do prije dvadesetak godina organizovano na ovom mjestu”, kažu neki mještani.
Na Kisele vode niko više ne dolazi da se odmara i uživa. Rijetki su i oni koji svrate da napune bocu kisele vode s izvora. Čak i oko tog izvora svuda je smeće.
Opozicija i mještani su u više navrata putem medija upućivali apel nadležnim iz vodoprivrede i pozivali inspektore da obiđu vodoizvorište, na-lože uklanjanje smeća i spasu izvorište od bahatog ponašanja i nebrige nad-ležnih, ali i od neodgovornih građana. Pozivali su i nevladine organizacije koje se bave zaštitom životne sredine ,,da dođu, zabilježe i snime ruglo i spriječe ekološku katastrofu koja je već godinama redovno stanje na Kiselim vodama”. Traže i da se konačno utvrdi koliko je tačno novca za izvođenje radova, odnosno bušenje, dosad potrošeno.
Nadležni do sada nijesu reagovali iako nije učinjeno ništa ni na valorizaciji i zaštiti više mineralnih izvora u Bijelom Polju. Inače, na potezu od Čeoča do Dobrinje postoji dvadesetak izvora čiste mineralne vode i nijedan nije zaštićen.
Ipak, na zvaničnom sajtu lokalne Turističe organizacije svi oni, uključujući i onaj u Nedakusima, predstavljeni su kao ,,aduti” bjelopoljske turističe ponude.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ