Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJELO POLJE 15 GODINA BEZ AUTOBUSKE STANICE: Autostop iz nužde

Objavljeno prije

na

,,Želeći najveće dobro svojim građanima i Crnoj Gori u cjelini, Bijelo Polje je nizom kapitalnih projekata tokom prethodnih godina, sprovodilo razvojnu politiku koja pruža najrealnije mogućnosti da spremno odgovori svim izazovima vremena, ali i da prepozna i realizuje šanse koje se tek ukazuju”. To piše u izvještaju predsjednika Opštine Bijelo Polje Aleksandra Žurića, koji je prije nekoliko mjeseci na sjednici lokalnog parlamenta jednoglasno prihvaćen. Žurić je tada kazao da je protekla godina u tom gradu bila obilježena ,,uspješnim nastavkom rada na realizovanju značajnih investicionih projekata i precizirao da se radilo na gradskom šetalištu, sportskim objektima, dječijim igralištima, značajnim gradskim ulicama, raskrsnicama, vodovodu, ali i strateškim razvojnim projektima – poput početka valorizacije Đalovića pećine ili prve faze projekta otvaranje bjelopoljske strane Bjelasice.

Među svim tim ,,poduhvatima” bjelopoljske vlasti, ni prošle, kao ni minulih 15 godina nije rečeno ništa o vraćanju u funkciju autobuske stanice. Tačnije, iako je u infrastrukturu tog grada, prema riječima opštinskih funkcionera, uloženo 20 milona eura, još nije nađen način da se reguliše međunarodni autobuski saobraćaj. Bjelopoljci autobuse za Srbiju i dalje čekaju pored puta s podignutom rukom. Već skoro dvije decenije od kada je transportno preduzeće Trans servis prestalo s radom, Bijelo Polje nema autobusku stanicu. Nekadašnja stanica u industrijskoj zoni u Nedakusima propada, a za međugradske autobuse koristi se privatno stajalište u centru grada.

Stanica u Nedakusima izgrađena je krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka u sklopu nekadašnjeg autosaobraćajnog preduzeća Trans servis. Tokom privatizacije Trans servis je podijeljen na četiri firme, pa je autobuska stanica pripala DD Putnik prevozu u kojem je početkom 2001. godine Privredni sud otvorio stečajni postupak.

Bjelopoljci tvrde da, pored autobuske, i ostali objekti koji su bili vlasništvo te firme propadaju, a da su neki čak ,,na divilje” postali privatno vlasništvo, a zatim i prodati. Potpredsjednik Opštine Petar Smolović nije do zaključenja broja odgvorio na pitanja Monitora o planovima lokalne vlasti o autobuskoj stanici, kao i razlozima zbog čega ona godinama ne funkcioniše.

,,Ne znam kada ću uspjeti da odgovorim na Vaša pitanja. Treba to da pripreme nadlažene službe, a zatim i da predsjednik Opštine pogleda. Poslije toga treba da mi pošaljete tekst na autorizaciju, kako bih izbjegao da se moja izjava nađe u nekom pogrešnom kontekstu, jer se to do sada više puta dešavalo. Osim toga, Bijelo Polje ima autobusku stanicu i taj problem je predimenzioniran”, rekao je on.

Međutim, potpredsjednik Opštine je početkom septembra na sastanku s lokalnim preduzetnicima, s kojeg su izvještavali neki mediji, bio mnogo rječitiji. Tada je najavljeno da je lokalna uprava zainteresovana da se autobuska stanica u Nedakusima renovira, ponovo aktivira i stavi građanima na raspolaganje. Nacrtom programa uređenja prostora za prošlu godinu, za izradu glavnog projekta rekonstrukcije glavne autobuske stanice planiran je iznos od 20.000 eura, saopšteno je na sastanku. Naime, kako je Smolović kazao, u planu je da se prostor stanice otkupi od Željeznice kako bi projekat njenog aktiviranja ponovo oživio.

Iz lokalne uprave ranije je više puta najavljivano da će biti sačinjeni elaborati postojećeg i planiranog stanja no, nikada nije bilo precizirano kada se konkretno može očekivati stavljanje u funkciju autobuske stanice.

U nezvaničnom razgovoru u bjelopljskoj Opštini objasnili su da je glavna smetnja aktuelni detaljni urbanistički plan, čije su izmjene u toku. Važećim planom lokacija autobuske stanice bila je, kako su rekli, zarobljena u jedinstvenoj urbanističkoj parceli željezničkog terminala.

Navodno, u razgovoru s predstavnicima Željeznice dogovoreno je da se nekadašnja autobuska stanica izdvoji kao zasebna parcela pa će se nakon usvajanja novog DUP-a steći uslovi da se obavi parcelizacija, čime bi bili riješeni i imovinsko pravni odnosi.

,,Nikad ne znate hoće li stati autobus koji čekam pored puta kad idem do Prijepolja. Mlataram rukama, pa koji stane, stao je. Nevjerovatno je da Bjelo Polje nema autobusku stanicu, gdje bismo normalno mogli da sačekamo autobus za Srbiju. Međutim, navikli smo se na mnoge nevjerovatne stvari, pa evo, i sada nam prelazi u naviku stopiranje”, kaže Bjelopoljka, koja zbog poslovnih obaveza bar tri puta mjesečno mora u susjednu državu.

Ona, kao ni još nekolko njenih sugrađana, koji imaju slična iskustva, ne vjeruje u najave lokalne vlasti da će im naredna godina donijeti i obnovljenu stanicu u Nedakusima, na kojoj su nekad stajali autobusi iz svih pravaca. Smatraju da vladajuća Demokratska partija socijalista samo u toku predizbornog perioda pominje projekte koji, kako kažu, znače obezbjeđivanje osnovnih uslova života građana.

U gradu pod Obrovom neki tvrde da je propadanje Trans servisa počelo 1989. u jeku AB revolucije kada su autobusi tog preduzeća besplatno vozili na Gazimestan, a potom i na razne mitinge po Crnoj Gori. Neumjesna privatizacija tog preduzeća, a kasnije i segmentacija, ostavila je Bjelopoljce bez jednog od osnovnih infrastrukturnih objekata u gradu. Ta činjenica mnogo ne smeta lokalnoj vlati, koja se tek s vremena na vrijme, prisjeti potrebe sugrađana da imaju autobusku stanicu.

Na to su u par navrata upozorili i iz lokalne opozicije. Opštinski odbor Demokratske narodne partije (DNP) u Bijelom Polju zatražio je prošle godine od nadležnih u lokalnoj upravi da se u program javnih radova za sljedeću godinu obavezno uvrsti, između ostalog, izgradnja autobuske stanice, kružnog toka i rekonstrukcija glavne saobraćajnice kroz naselje Rasovo.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo