Nezadovoljstvo je prekipjelo. Više hiljada bivših radnika sa sjevera Crne Gore okupilo se ispred Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju i zatražilo da se preispitaju sve propale privatizacije. Ogoljena je pljačka. Ostalo je siromaštvo i bijeda. Ne tako davno funkcioner SDP-a iz Berana Radivoje Merdović, u razgovoru za Monitor, kada je ukazivao na neophodnost revizije privatizacija u ovom gradu i na sjeveru Crne Gore kao da je naslutio da to vrijeme mora doći.
Merdović se u dva navrata obraćao Osnovnom državnom tužiocu sa zahtjevom da se preispitaju elementi eventualnih kriminalnih radnji i krivičnih djela, prije svega u dvjema privatizovanim kompanijama u Beranama. Najprije je, zajedno s generalnim sekretarom Unije samostalnih sindikata Srđom Kekovićem, zatražio da se ispita privatizacija beranske ciglane Rudeš i onog što se kasnije desilo s tom firmom, koja je pod izgovorom zastarjele tehnologije i uvođenja nove – sravnjena sa zemljom. Drugi put Merdović se tužilaštvu obratio prijavom protiv vlasnika Fabrike papira Nova Beranka Radoja Gomilanovića.
U prijavi je naveo da je u ovim firmama u tom trenutku bio u toku postupak otuđenja dijela opreme, mašina i alata, sumnjivo proglašenih kao otpad, odnosno sekundarne sirovine i tražilo da se utvrdi da li u tome ima „nezakonite prodaje, zloupotrebe službenog položaja, falsifikovanja službenih isprava i zloupotreba u privatizaciji”. Neke od tih „sekundarnih sirovina”, pisao je Merodović tužiocu, izvjesni trgovac iz Nikšića potom je prodao kao osnovna sredstva koja se i sada nalaze u funkciji kod pojedinih beranskih privatnika – bageri, viljuškari i drugo.
Merdović je jedan je od onih koji smatraju da bi nakon svega, najpreči zadatak države bio da načini reviziju svih privatizacija i stečajeva koji su vođeni u posljednje dvije decenije, i da na taj način spasi što je moguće spasiti.
„Revizija podrazumijeva da se preispita kako je to bogatstvo prešlo u ruke nekoliko novokomponovanih i novoregrutovanih bogataša. To je posao za policiju, tužilaštvo i sudstvo. Neko je odgovoran što je ovaj grad postradao”, naglašava Merdović.
S revizijama privatizacija trebalo bi hitno krenuti, jer bez toga neće biti oporavka i razvoja privrede.„Ja sam s prijavom pokušao da zainteresujem državne organe da se pozabave tom erozijom društvenih dobara. Kompletna beranska privreda gusarski je osvojena, a hajdučki eksploatisana. Ko je za bilo šta od ovoga odgovarao? Đe su sudske presude?”, pita Merdović.
Premijer Igor Lukšić prilikom posjete Beranama prije dva-tri dana, na razvalinama industrijske zone Rudeš, najavio je, s puno optimizma, otvaranje nove „biznis zone”, i posjetio fabriku za izradu lameliranog namještaja. Na primjedbu novinara da su Berane i sjever opustošeni u pljačkaškim privatizacijama, dok državno tužilaštvo ćuti, on je rekao da ne zna o kojim slučajevima je riječ, i da se treba suzdržati od etiketiranja.
On je to izjavio na ruševinama fabrike celuloze i papira koja je nekada zapošljavala dvije i po hiljade radnika. Fabrika papira Beranaka, čijeg je vlasnika Lukšić kao minister finansija častio sa četiri stotine hiljada eura, za osam godina radila je svega pet-šest mjeseci i na kraju otišla u staro gvožđe.
Od Fabrike kože Polimka, koja je prodata Kipsu za simboličnih hiljadu eura, napravljena je moderna gvožđara, ali se nikada nije ušlo u trag mašinama za preradu kože vrijednim nekoliko miliona eura.
Svoju izjavu Lukšić je dao na Rudešu, u blizini Rudnika uglja, čija se privitatizacija takođe pokazuje kao potpuni promašaj. On je izgleda zaboravio da je MANS nedavno podnio krivične prijave protiv više osoba koje su imale veze s privatizacijom ove kompanije i svime što se kasnije dešavalo s tom, nekada velikom firmom.
Zamjenik izvršnog direktora ove NVO Dejan Milovac rekao je nedavno da dokumentacija koju MANS posjeduje i u slučaju Svetog Stefana, i u slučaju Rudnika uglja, a koje povezuje grčki milijarder Viktor Restis, ukazuje na sumnju da je nekoliko sadašnjih i bivših ministara iz Vlade uključeno u više kriminalnih radnji, koje su imale za cilj zaštitu privatnog interesa „strateškog investitora” na štetu budžeta Crne Gore.
„Kompletna dokumentacija već je analizirana i dostavljena specijalnom tužiocu za organizovani kriminal Đurđini Ivanović”, rekao je Milovac.
Tu, na Rudešu bila je i fabrika za preradu guma Gumig, koju je najprije kupio Damjan Hosta s družinom sa sjevera i koja je potpuno opljačkana. Iz nje je odnešeno sve što je vrijedilo. Počupani su čak i bakarni kablovi iz zidova, a mašine završile kod jednog privatnika u Podgorici. Nikada niko zbog toga nije odgovarao, iako je bilo obilje dokaza. Zgrada fabrike za preradu guma s atraktivnim placom nedavno je prodata industriji mesa Gradina.
Tužilaštvo je i od radnika i od nekadašnjeg potpredsjednika opštine Berane Merdovića dobilo dovoljno dokaza i za kriminalnu privatizaciju ciglane Rudeš. Nju je kupac pod izgovorom nerentabilnosti i navodnih planova za gradnju nove fabrike, porušio do temelja, i sam sebi uveo stečaj, da bi se njen plac ovih dana prodavao po cijeni većoj nego što je kupljena kompletna fabrika.
Na protestu pred zgradom Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju viorio se i transparent – „Đe se đede klaonica iz Berana”. Monitor je i o ovoj pljačkašoj privatizaciji detaljno pisao, kada je postavljeno pitanje kako je izvjesni Milosav Lutovac, kao član borda direktor AD Klanica izvršio pritisak da se ova kompanija zaduži kod njegove privatne firme Laz promet. On je zatim Klanicu zaplijenio na ime tog duga i porušio je, dok manjinski akcionari koji su ostali bez ičega i danas bezuspješno pokušavaju da istjeraju pravdu.
Da li su konačno bivši radnici pobijedili sebe i svoj strah, kako je to izjavio nekadašnji direktor rožajskog Gornjeg Ibra Hamdo Korać.
„Plašili su vas vašim glasovima, nema više toga. Krenuli smo da tražimo od njih da polože račune. Ova vlast je svoje kadrove raspoređivala po fabrikama i firmama, a oni su pljačkali te firme i nijesu odgovarali nego su napredovali u položajima. Danas je Rožaje mrtav grad. Pozivam predsjednika i premijera da posjete firme u Rožajama koje izgledaju kao grobovi”, rekao je Korać.
U nekoliko je navrata Monitor pisao o tome kako je moćni šumarski lobi spriječio privatizaciju Gornjeg Ibra i kako je gurnuta da propadne ova velika kompanija. Nikada nije bilo istrage i revizije.
Nema grada na sjeveru koji nema svoje beranke, kožare, gumare, klanice, gornje ibre, vunke, propala hotelska preduzeća… Hiljade besposlenih i gladnih radnika digli su glavu. Osiromašeni sjever najavljuje pohod na jug.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice