Povežite se sa nama

Izdvojeno

BEZ POMIRENJA POLITIČKIH RIVALA U BUDVI: Je li na pomolu  prinudna uprava

Objavljeno prije

na

Vlada još  nije raspravljala o predlogu Ministarstva javne uprave da se nova sjednica budvanskog parlamenta održi 23. januara, niti je predložila neki drugi termin. Oklijevanje Vlade da zakaže novu sjednicu mnogi vide kao pripremu za uvođenje prinudne uprave u Budvi

 

 

Politička kriza u Budvi, koja traje nepunu godinu dana, neće se uskoro završiti, sudeći prema odlukama nadležnih i izjavama predstavnika političkih partija sa najvećim brojem osvojenih odborničkih mandata na poslednjim izborima za lokalni parlament.

Nakon prekinute prve konstitutivne sjednice budvanske Skupštine, održane 12. januara, na kojoj su potvrđeni mandati odbornicima, ali nije izabran šef parlamenta, nije određen novi datum njenog održavanja.

Kao jedini kandidat za tu funkciju bio je predložen Petar Odžić, lider Evropskog saveza i potpredsjednik SDP.  Odžić je kandidat grupacije koju predvodi Nikola Jovanović, Budva naš grad, ES i URA.

Vlada nije raspravljala o predlogu Ministarstva javne uprave da se nova sjednica održi 23. januara, niti je predložila neki drugi termin. Nova sjednica SO Budva mora se održati najkasnije do 27. januara.

„Rok za održavanje sjednice Skupštine opštine Budva istekao je 12. januara, iz čega proizilazi da je Vlada dužna da sazove sjednicu u roku od 15 dana od dana isteka roka za održavanje sjednice, odnosno 27.01.2024.,“ navodi se u pojašnjenju Ministarstva javne uprave.

Nije precizirano da li će to biti nova sjednica ili nastavak  prve konstitutivne sjednice, koju su pratile ozbiljne tenzije. Do prekida zasijedanja je došlo jer su se odbornici saveza Za budućnost Budve (ZBB), Demokrata i PES, usprotivili da sjednicom predsjedava najstariji odbornik Savo Medigović, nakon što je podnio ostavku na odborničko mjesto sa liste grupe građana Budva naš grad. Oni su istakli da je u pitanju bilo nepoštovanje procedure, zbog čega su onemogućili dalji rad parlamenta. Zbog takvog ishoda, nametnula se pravna dilema da li sjednica može biti nastavljena, ali i da li se može zakazati  nova konstitutivna, na kojoj bi se birao predsjednik.

Rok za izbor predsjednika parlamenta u Budvi ističe 12. februara.

Oklijevanje Vlade da zakaže novu sjednicu mnogi vide kao pripremu za uvođenje prinudne uprave u Budvi. Po tom scenariju, u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, „u slučaju raspuštanja skupštine funkciju skupštine do konstituisanja nove, vrši odbor povjerenika koji imenuje Vlada.“

Ne bi bio prvi put da turističku prijestonicu vode vladini povjerenici. U periodu od jula do oktobra 2022. godine, zakonodavnu vlast u Budvi preuzela je tadašnja vlada. Na izborima održanim 23. oktobra, Demokratski front, kojim je rukovodio Milo Božović,  je osvojio apsolutnu većinu glasova građana Budve.

Dvije godine kasnije, dvije teško zavađene frakcije pobjedinčkog DF-a,  ZBB lidera Mladena Mikielja i Budva naš grad Nikole Jovanovića, ni poslije dva izborna ciklusa ne mogu postići dogovor o formiranju vlasti, uprkos činjenici da su razdvojeni osvojili veći broj glasova od bivšeg lidera Božovića. Budva zbog svega  preživljava tešku institucionalnu krizu u kojoj grad ne funkcioniše a interesi grada i njenih građana su posve zanemareni.

Poslije neuspjele sjednice lokalnog parlamenta,  ružnih scena naguravanja odbornika ispred vrata gradske skupštine, prisustva neovlašćenih „kontroverznih“ lica u opštinskim prostorijama, tenzije su, donekle, splasnule. Pristizale su nove ponude za formiranje vlasti, sa pomiriteljskom retorikom, pruženim rukama sa saradnju, sa obje suprostavljene strane. Međutim, do saradnje teško da će doći budući da Jovanović ne odustaje od kandidature Odžića za šefa parlamenta, za čije imenovanje očekuje podršku sedam odbornika DPS-a.  Neskrivene namjere Jovanovića da  uvedeo DPS-a u izvršnu vlast, naišle su na oštro protivljenje Mikielja i  njegovih glasača.

Jedan od zanimljivih pokušaja da se kriza u Budvi na miran način prevaziđe je posjeta Milana Kneževića, lidera DNP, aktuelnom predsjedniku Opštine, Milu Božoviću, u istražnom zatvoru u Spužu. Procjena je da Božović podržava opciju povratka DPS-a na vlast u Budvi, preko odbornika koji su mu ostali vjerni.

Kako Monitor nezvanično saznaje, Kneževićeva posjeta nije rezultirala postizanjem dogovora. Lider DNP  je Božoviću ponudio dvije opcije za rješenje budvanske krize. Prva je da se formira zajednička vlast ZBB i Budva naš grad, uz uslov da se na funkciju predsjednika opštine izabere nezavisna ličnost, koju bi obje strane podržale. Predložen je, navodno, Veselin Marković,(SNP) nekadašnji potpredsjednik opštine, koji je na poslednjim izborima podržao Mladena Mikielja.

Druga ponuda 2+2,  sadržala je model rotiranja na mjestu predsjednika na dvije godine, koji je već oproban u Budvi poslije izbora 2016. godine. Božoviću su predlozi, navodno, bili prihvatljivi, ali je kazao kako nema velikog uticaja na Nikolu Jovanovića, da mu tako nešto naloži.  Rok za odgovor na ponude Kneževića navodno još nije bio istekao kada se Jovanović, ove sedmice oglasio u javnosti pozivom odbornicima ZBB da pruže podršku lideru ES za šefa parlamenta.

„Oni koji žele da se DPS nikad više ne vrati na vlast…, koji pružaju ruku pomirenja, mogu da dođu na sjednicu SO i pruže podršku modelu koji je  lista Budva naš grad predložila za izlazak iz političke krize, a to je da izglasaju Petra Odžića za predsjednika Skupštine Opštine Budva“, kazao je Jovanović.

„Ako to ne žele, preuzimaju punu odgovornost za dalje posledice. Budvi je potrebno pomirenje, sloga i prosperitet. Ukoliko Vlada ne zakaže sjednicu i odluči se za prinudnu upravu to će biti flagrantno kršenje demokratije i produbljivanje političke krize. Mi smo spremni da uprkos razlikama koje postoje, zajednički radimo za dobrobit naših građana sa onima koji našem gradu žele dobro“, naveo je Jovanović.

Jovanović je ponudio političku logiku u sklapanju postizbornih saveza, po kojoj, među političkim subjektima nema nikakvih razlika, programskih ili ideoloških,  niti je obavezujuće šta se u predizbornoj kampanji govori i obećava.„Meni lično uopšte nije važno sa koje strane dolazi podrška i sa kog odborničkog kluba, sa koje odborničke liste ili od koje političke stranke. Mislim da u Budvi postoji dovoljno prostora da zajednički radimo za boljitak svih građana Budve i da na ličnom i političkom primjeru pokažemo da smo dostojni i da smo odgovorni podrške koje smo na tim izborima i dobili“ rekao je Jovanović.

Ova izjava naišla je na žestoku reakciju koalicije Za budućnost Budve.

„Od sinoć je svim građanima Budve i Crne Gore ipak postala očigledna najveća politička izdaja koja se desila u zadnjih deset godina. Neskriveni izdajnik političkih i drugih stavova grupacije kojoj je pripadao i grupe građana kojoj sada pripada otvoreno je tražio podršku od svih i svakog, ali je jasno da želi da ga za predsjednika Opštine Budva izglasa poražena politika Mila Đukanovića uz prećutnu podršku spuške većine…. Cilj neprijatelja Budve i Crne Gore je svima jasan i nije skriven, a u izjavi Nikole Jovanovića od sinoć potpuno je ogoljen – svejedno je da li Budvu vode poraženi DPS i SDP ili demokratska većina u  Crnoj Gori,“ navodi se u opširnom saopštenju ZBB Mladena Mikielja.

Da li će Budva po drugi put dobiti prinudnu upravu i da li će Budvani po treći put na birališta kako bi grad počeo da funkcioniše, odlučiće Vlada u narednih nekoliko dana.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo