Povežite se sa nama

FOKUS

Bez ogledala

Objavljeno prije

na

Parlamentarni izbori su bili 29. marta, zvanično su koštali 1.360.000 eura. Sedamdeset i dva dana kasnije, dobili smo po šesti put istog premijera i istu, samo malo veću, Vladu. Prethodna je imala dva potpredsjednika i 14 ministara, nova ima sedamnaest ministara i tri potpredsjednika. Zbog ekonomske krize, neke su zemlje smanjile broj ministarstava. Mi, naprotiv. Treba udovoljiti svim partijskim klanovima, koalicionim i ostalim partnerima. DRUGI DO NJEGA: Predlažući sastav Vlade mandatar Milo Đukanović je razriješio dilemu oko uloge potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića u izvršnoj vlasti: biće potpredsjednik za politički sistem, ali ne i prvi do premijera. Teško da je slučajno što je Marovićevo ime Đukanović stavio iza imena potpredsjednika za međunarodnu ekonomsku saradnju Igora Lukšića. „Naša politika treba da uključuje što veći broj mladih ljudi. To se odnosi i na najvažnije državne funkcije”, napomenuo je Đukanović, što je dio opozicije protumačio kao još jedan znak Đukanovićeve riješenosti da Lukšića proizvede u svog nasljednika.

Ministri su, kako je Đukanović i ranije najavio, uglavnom ostali isti. Iz prethodne vlade nedostaju samo ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović i ministar za ljudska i manjinska prava Fuad Nimani. Novi ministar policije biće Ivan Brajović, potpredsjednik SDP-a, a Nimanija će zamijeniti Ferhat Dinoša, predsjednik DUA. Zaslužio je.

Rafet Husović, predsjednik Bošnjačke stranke, i Slavoljub Stijepović, dosadašnji potpredsjednik parlamenta, biće ministri bez portfelja.

Dva ministarstva su podijeljena. Na čelu Ministarstva zdravlja ostaće Miodrag Radunović, dok će se o radu i socijalnom staranju brinuti dosadašnji ministar bez portfelja Suad Numanović. Numanović je bio i predsjednik Komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda , kao i vladine komisije za dodjelu stanova. U vrijeme kad je objavljen spisak iz kojeg se vidjelo da su neki državni činovnici stambeno zbrinjavani više puta, Numanović je tvrdio da je sve urađeno po zakonu. Sebi je u zaslugu pripisao što je spisak učinjen javnim. Ruku na srce, u ovoj zemlji to i jeste za zaslugu.

PRAVI LJUDI: Branimir Gvozdenović ubuduće će se starati o uređenju prostora i zaštite životne sredine. Tu će, valjda, biti smješten dio ministarstva turizma zadužen za ekologiju. O načinu na koji je Gvozdenović, u okviru dosadašnjeg Ministarstva za ekonomski razvoj, brinuo o uređenu prostora svjedoči svaka stopa u Crnoj Gori. Lipci, Zavala, Prostorni i plan razvoja energetike… Dosadašnji direktor Agencije Crne Gore za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja Branko Vujović biće ministar ekonomije. U parlamentu se čulo da tu ima neke pravde – sad će voditi brigu o onome što je dosad uspješno privatizovao.

Nakon privatizacije Jugopetrola Vujoviću se, zajedno sa nekadašnjim potpredsjednikom Savjeta za privatizaciju Veselinom Vukotićem, sudilo zbog zloupotrebe položaja. Optužnica ih je teretila da su 2001. i 2002., mimo tendera, dodijelili milionski posao firmi Harison, čiji je vlasnik Mark Harison. Sud je ustanovio da Vukotić nije odlučio da bez međunarodnog javnog tendera zaključi ugovor o savjetodavnim uslugama sa britanskom advokatskom kancelarijom Harison. Tu odluku donijela je većina članova nadležne Tenderske komisije. Umjesto da optužnicu proširi, sud je okrivljene oslobodio. Sud je, takođe, zaključio da je Vujović bio ovlašćen da zaključi ugovor o pružanju pravnih i savjetodavnih usluga sa Harisonovim zastupnikom iz Beograda, iako je utvrđeno da ta advokatska kancelarija ne postoji na prijavljenoj adresi i u registru Advokatske komore, kao i da joj nije mogao biti dodijeljen posao konsaltinga u oblasti finansija. Firmi Harison je na ime provizije za savjetodavne usluge tada isplaćeno oko tri miliona eura.

Svakodnevni štrajkovi ,,gubitnika tranzicije”, Rusi odbjegli iz Željezare, privatizacija Telekoma u kojoj su građani, kao i dio zaposlenih u toj firmi prošli kao bos po trnju, samo su neki od privatizacionih uspjeha Branka Vujovića. Reklo bi se – pravi čovjek na pravom mjestu.

LANJSKI CILJEVI: Oko razmještanja potpredsjednika, ministarstava i ministara mandatar se, očigledno, imao čime zanimati. Za pisanje programa Vlade, međutim, ne izgleda da je imao previše volje. Lijepo je objasnio da su programski zadaci i strateški ciljevi i ove Vlade jasno postavljeni i sadržani u ekspozeu koji je izložio 28. februara prošle godine. Tada je Đukanović objavio da ,,preuzima vladu u do sada najpovoljnijem političkom i ekonomskom ambijentu, u kojem se nalazi mlada crnogorska država”. Poslije je premijer objašnjavao kako su vanredni izbori potrebni da bi se vlada ,,u punom kapacitetu” borila protiv ekonomske krize. Na kraju je ispalo da su vladi u “najpovoljnijem ambijentu” i u vremenima krize ministri isti, zadaci i ciljevi isti. Nema logike, ali ima ime. “Prilagodljivi kontinuitet”, kaže premijer.

Strateški cilj nam je ulazak u EU i NATO; uz turizam, energetski sektor predstavlja stratešku granu crnogorske ekonomije. Poljoprivreda, kultura, sport – riječi su kojih u ekspozeu nema.

Premijer tvrdi da globalna ekonomska kriza zasad nije ostavila
,,drastične” ekonomsko-socijalne posljedice na Crnu Goru. Za ljeto je najavio rebalans budžeta. Kad su mu zamjerili da je kreditom Prvoj banci pomogao ,,svog brata”, Đukanović je objasnio da to nije tačno ,,nego je vlada pomogla jednoj banci koja ima sto hiljada klijenata”. Klijente je, svi znamo, Prva banka osvojila kontinuitetom od 1901, nikako ćuškanjem korisnika budžeta pred njene šaltere.

Od ovozemljskih stvari mandatar se osvrnuo na školstvo i zdravstvo. Nedovoljno znanje je, kaže, jedno od naših ograničenja. ,,Investitori traže i dobre zanatlije, i dobre računovođe, i dobre ekonomiste, inženjere, pravnike, i razne druge stručnjake. Ali, nedovoljno ih je, pa ta mjesta zauzimaju ljudi iz drugih država. Ovo nas dovodi i do pitanja našeg sistema obrazovanja, njegovog kvaliteta i prilagođenosti tržištu. Mnogo ozbiljnije, dublje i dugoročnije se moramo pozabaviti ovom oblašću.” Kad se pozabavi, Vlada će možda doći na ideju da obezbijedi, recimo, besplatne udžbenike za osnovnu školu. Mada – osnovci su neinteresantni investitorima.

Zna premijer kad hoće: ,,Svaki građanin procjenjuje rad i učinke jedne države i njene vlade kroz to da li lako i kvalitetno može da zadovolji svoje zdravstvene potrebe”. Ipak, ne smatra da se ,,pri ovom nivou budžeta malo izdvaja za zdravstvo”, nego treba poboljšati organizaciju i odgovornost. Nedavno je objavljeno da za zdravstvo izdvajamo 250 eura godišnje po glavi stanovnika i da je iza nas samo Albanija.

RAZBIJENO OGLEDALO: Opozicija je ocijenila da je ekspoze mandatara Đukanovića površan, da ne sadrži razvojnu, ekonomsku i socijalnu politiku. Mandatar je rekao: ,,Vlada će nastaviti da vodi računa o interesima i socijalnoj sigurnosti zaposlenih, pogotovo u velikim sistemima koji su, zbog karaktera svoje djelatnosti, najviše izloženi udarima krize. Isto tako, o penzionerima i socijalno ugroženim kategorijama stanovništva.”

Tu nam je nekako najjasniji kontinuitet. O načinu na koji se, sve redom, vlade Crne Gore kontinuirano bave socijalnom sigurnošću ovih je dana mnogo rekao Nacionalni izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka, koji su uradili UNDP i Institut za strateške studije i prognoze.

Trećina stanovnika Crne Gore, njih oko 215.000, ekonomski su ugroženi jer troše manje od 240 eura mjesečno. U taj broj je uračunato i 70.000 najsiromašnijih crnogorskih stanovnika. Prema ovom istraživanju, jaz između najbogatijih i najsiromašnijih u Crnoj Gori posljednjih pet godina povećan je za gotovo 40 odsto. Stopa siromaštva, odnosno procenat onih koji troše manje od 160 eura mjesečno, smanjila se 0,2 odsto. Najbogatiji, koji čine deset odsto ukupne populacije, troše prosječno gotovo deset puta više od najsiromašnijih.

Tokom mjeseca 58,6 odsto domaćinstava u mogućnosti je da sastavi kraj sa krajem, dok sa velikim teškoćama to uspijeva 21,5 procenata. Svega 7,6 odsto porodica bez problema čeka sljedeću platu. To ogledalo premijer i njegovi ministri dosljedno izbjegavaju.

Sve u svemu, ima svakakvih kontinuiteta: kontinuitet vlasti, kontinuitet korupcije, kontinuitet rasprodaje zemlje, kontinuitet uništavanja prostora, kontinuitet favorizovanja tajkuna, kontinuitet ignorisanja siromašnih, kontinuitet jadnog života većine… I tako kontinuirano.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo