Povežite se sa nama

FOKUS

Betonirano carstvo

Objavljeno prije

na

Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović i direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač su najavili da će se obračunati sa organizovanim kriminalom i klanom Nasera Keljmendija. Oni su nakon nedavnog susreta održali konferenciju za novinare i objelodanili da će informacije o njemu ,,objediniti sa podacima susjednih država”. ,,Biće hapšenja. Prije svega, mislim na nosioce organizovanog kriminala, konkretno u vezi sa opojnim drogama”, kazao je Lukač.

Monitorov izvor iz policije procjenjuje da klan Nasera Keljmendija broji od pet do čak osam hiljada članova, od najbližih saradnika, do uličnih dilera droge, i da posao razbijanja tog bratstva neće biti ni malo lagan.

,,To je više nego što KAP, Elektropirivreda, Telekom, Željezara, Rudnici boksita u Nikšiću i Rudnik uglja u Pljevljima zajedno imaju radnika. Keljmendi je trenutno najveći poslodavac na ovim prostorima. To su ljudi, pod oružjem, legalno ili ilegalno nabavljenim”, objašnjava naš sagovornik.

Keljmendi ne može, navodno, da se sjeti ni koliko automobila posjeduje, a kamoli koliko i gdje pištolja skriva. Pouzdano se zna da je za neke dobio dozvolu od policije u Sarajevu, baš kao što je crnogorski narko baron Safet Kalić imao dozvolu od naše policije za tri pištolja i lovački karabin tipa vinčester.

Mediji su odavno objavili da se Naser Keljmendi nalazi na čelu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, koja vodi poslove iz Peći i Sarajeva. On iz hotela Casa grande na Ilidži kontroliše krijumčarenje velikih količina kokaina i heroina iz Turske, preko Kosova do zapadne Evrope.

Sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je pisao krajem 2009. kako Kelmendi i njegov klan upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu.

,,Nije samo droga u pitanju. Tu su i drugi poslovi. Zamislite koliko je njegovo bogatstvo u novcu, kada se zna da samo na kamate, što je sitnica, u Bosni daje oko dvadeset miliona konvertabilnih maraka, odnosno deset miliona eura”, kaže Monitorov policijski izvor.

Prema njegovim riječima Naserovi najbliži saradnici su Ramiz Murići, brat od strica Redžep Džeko Keljmendi, Mehmed Sadrija, Sadik Murići, koji je sada u Njujorku, Hisen Kurtbogaj, Skender Murići, Ahmed Mala i Muhamed Ali Gaši zvani Žuti.

Keljmendi je sa Gašijem sumnjičen za ubistvo Ramiza Delalića Ćele poznatog sarajevskog žestokog momka. Naš izvor tvrdi da policija zna ko je neposredni izvršilac i da se on slobodno kreće Kosovom. Keljmendi je i dalje u neprijateljstvu sa Ćelevim sljedbenicima. ,,Između ova dva klana u Sarajevu su česti vatreni obračuni”, kaže naš izvor iz policije.

Keljmendi je počeo sa cigaretama, zajedno sa Ekremom Lukom. Kasnije su novac zarađen od šverca cigareta ubacili u unosniji posao sa drogom.

Monitorov izvor tvrdi da Keljmendijevi rođaci i prezimenjaci Redžep, Šefket, Valdet, Dževdžet i Agron zvani Groši, rade isključivo sa drogom. Ram Keljmendi švercuje drvnu građu iz Crne Gore, dok je Shuma Ermuch njegov čovjek od povjerenja i na vrhu piramide šverca oružja, o čemu je Monitor već pisao.

Prema Monitorovom izvoru iz policije, Keljmendijeve glavne veze u Crnoj Gori bili su Rožajci Safet Kalić, zatim Suad i Samir Musić.

,,Pod Keljmendijevom kontrolom je i porodični klan Murići. Pripadnici ovog klana su između ostalog ‘radili’ sa ukradenim vozilima iz SAD, koja su prodavali u Crnoj Gori i Bosni. Ispod klana Murići nalazi se još nekoliko manjih porodičnih klanova, takođe u službi Keljmendija. Ovi klanovi, opet porodičnim vezama, u direktnoj su sprezi sa mafijom u Zapadnoj Evropi”, tvrdi Monitrov izvor.

Keljmendi ima mrežu i ljude u svim državama bivše Jugoslavije. Bosanska Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je prikupila podeblji dosije o Keljmendiju za kojeg kažu da rukovodi zločinačkom organizacijom. Policijski isljednici su novinarima CIN dali do znanja da ga smatraju izuzetno inteligentnim čovjekom. U policijskim izvještajima navode da Keljmendijeva organizacija kontroliše krijumčarenje narkotika na jednom od krakova balkanske rute. Prema policijskim podacima jedan od jačih mafijaših zapadnoevropskih centara je Hamburg. U tom gradu vladaju braća Osmani – Burim, Baškim i Feliks. Naser Keljmendi, se, tvrdi Monitorov izvor, sa njima povezao preko Ismeta Curija Osmanija iz Ulcinja koji je često ugošćavao Naserove sinove.

U njegovom hotelu Casa grande u Sarajevu mogu se sresti poznati ljudi, iz svijeta politike, biznisa i kriminala. U toj zemlji mediji ga povezuju sa biznismenom Fahrudinom Radončićem, što su negirali i jedan i drugi.

U iskazu tužiocu Kantona Sarajevo Olegu Čavki 3. septembra 2007. godine Kelmendi je kazao da u crnogorskom ljetovalištu Ulcinju gradi hotel i da se i tamo planira baviti ugostiteljstvom. U Ulcinju posjeduje stan, 11 stambenih prostora ukupne površine 377 metara kvadratnih, kuću, te stambenu zgradu od 1.600 metara kvadratnih. U Podgorici stan od 56 kvadrata iza kafea Grand koji je omiljeno sastajalište crnogorskog državnog vrha, prenose mediji.

Na Listi interesantnih OCCRP, se, pored ostalog navodi da u Crnoj Gori Keljmendi ima u stopostotnom vlasništvu registrovanu firmu Donata Company, koja se bavi nekretninama. Prema katastru, Keljmendi u Ulcinju posjeduje zemljište od 18.638 kvadratnih kilometara.

U iskazu iz 2007. pred tužiocem Čavkom, Naser Keljemendi je negirao umiješanost u trgovinu drogom. ,,Mrzim drogu i sve što ide s drogom”, izjavio je. Policijske agencije međutim ne prihvaćaju tu tvrdnju.

Da ima jake veze i u Crnoj Gori, govori i slučaj kada je 2006. godine pregazio pješaka, ali je bez zadržavanja pušten da ode za Bosnu. U vezu je doveden sa kontroverznim službenikom ANB Vlatkom Rakočevićem, koji je je, navodno, policajcu na saobraćajnom punktu Ribarevine naredio da ga pusti kada mu je u rutinskoj kontroli u kolima našao ,,sitninu” – 500 hiljada eura. Telefonski razgovor, čiju je autentičnost Rakočević negirao, zabilježen je na snimku svadbe Safeta Kalića. MANS je potom zatražio da se ispita snimak, ali i porijeklo enormnog bogatstva službenika ANB koji, između ostalog, kod Mojkovca posjeduje turistički kompleks Imanje Rakočević na kojem je nedavno Uprava policije održala kolegijum. Monitorov izvor iz policije tvrdi da Keljmendi u Crnoj Gori ima direktnu vezu sa veoma uticajnim političarem.

Ljetos su beogradske Večernje novosti pisale kako klan Keljmendi kontroliše cjelokupni šverc koji ide preko granice između Crne Gore i Kosova. Izvor prirodom posla upoznat sa radom ove ,,firme” kazao je za taj list: ,,Oni kontrolišu kompletan šverc koji iz Crne Gore ide ka Kosovu, preko sela Bandžov i planine Hajle, kojima osim cigareta, kafe, ide i šverc oružja i eksploziva. Šverc drveta jači je od šverca duvana.”

Prema sagovorniku Večernjih novosti, Naser Keljmendi u Crnoj Gori osim u Podgorici, boravi u Ulcinju i Baru. Vozi džip podgoričkih oznaka, a koristi na primorju i audi A 6 i folksvagen, bosanskih oznaka. Njegov uhapšeni sin Liridon, koji je bespravno stekao crnogorsko državljanstvo, često je osim na primorju boravio u Rožajama, gdje se vozikao crvenim ferarijem bosanskih oznaka u društvu Ismeta Osmanija zvanog Curi, koji nema crnogorsko državljanstvo, ali posjeduje pasoš i ličnu kartu.

Prema sagovorniku Večernjih novosti u Rožaje iz Srbije posebno iz Zastavinog proizvodnog programa dolazi oružje, koje se potom švercuje prema Kosovu i Albaniji, što rade ljudi iz klana Keljmendi, koji su za svoje potrebe ,,rentirali” i klanove Murići i Lajku. List navodi da ka Kosovu nesmetano jezde i šleperi građe koja ne bi smela da napusti granice Crne Gore.

Prije godinu dana je Politika objavila da je srpska policija istražujući slučaj Darka Šarić, dobila saznanja da su ovaj Pljevljak i klan Keljmendija u bliskim odnosima.

Navodno su trojica bliskih saradnika Darka Šarića iz Srbije boravila nekoliko mjeseci u Kantonu Sarajevo kod ljudi bliskih klanu Keljmendija. Vikende su, priča se, provodili na Jahorini, a na Palama su otvorili piceriju. I ta veza se sada detaljno provjerava.

Ovog ljeta je Euroblic ekskluzivno saznao da se Darko Šarić sastao krajem juna i početkom jula u BiH sa nekoliko osoba. Izvori Euroblica, koji su upućeni u slučaj, naveli su da se Šarić tokom boravka u BiH sastao sa Naserom Keljmendijem.

Podaci srpske policije o porodici Keljmendi su zavedeni u izvještaj pod nazivom Stanje organizovanog kriminala na Kosovu. Taj izvještaj sadrži operativne informacije i nema snagu dokaza na sudu.

Prema podacima srpske policije, Keljmendi sa Kosova je glavni finansijer i organizator prometa heroina, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u Zapadnu Evropu.

SIPA takođe navodi da se Keljmendi nalazi na čelu jedne od najbolje organizovanih zločinačkih organizacija u regionu. Mediji u Sarajevu navode da Keljmendijev klan ima dobre veze s nekim osobama iz političkog, pravosudnog i policijskog vrha u BiH, Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu koji im omogućuju zaštitu.

Monitrov, dobro obaviješteni izvor je kategoričan: ,,Keljmendi, bez ikakve sumnje, ima podršku pojedinih političkih struktura u državama u kojima djeluje.” Imajući u obzir sve faktore, on procjenjuje da deklarativna spremnost direktora policija Crne Gore i BiH da se uhvate u koštac sa tako moćnim klanom, za sada nema pokriće. Druga je priča, naglašava on, ako se potvrdi da se za Keljmendija zaintersovala Amerika, zbog njegovog uticaja u toj zemlji, i da mu je već godinu, u okviru akcije pod nazivom Besa, za petama FBI. U tom slučaju Keljmendi, i njegovi zaštitnici bi mogli da se ozbiljno zabrinu.

Tufik SOFTIĆ
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo