Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BESKUĆNICI: Na drugoj strani ulice

Objavljeno prije

na

Svako zaslužuje mjesto koje će zvati domom, rečenica je koja se ponavlja u raznim pričama o beskućnicima. Ne zna se kako Života Vasić iz Valjeva i Zoran Stijepović iz Šavnika zovu napušteni toalet velik dva sa dva metra, bez vode i struje, u kojem, u centu Podgorice, žive. Teško da može biti dom. Naravno da se ne zna koliko beskućnika ima u Podgorici i Crnoj Gori. Naše nadležne službe vazda imaju preča posla.

NVO Banka hrane je upozorila, a TV Vijesti prošle sedmice prikazala, kako žive dvojica ljudi, zašlih u šezdesete, nakon što su iz građevinske firme u kojoj su radili otpušteni zbog starosti. Mjesto gdje ispod zemlje žive na stotinak je koraka od sjaja Hercegovačke ulice, mosta Milenijum i na minut-dva hoda do Vlade i Skupštine.

Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti poznaje termin bekućnik. To je ,,lice koje nema imovinu, nema mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi moglo namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smješteno u prihvatilištu ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nijesu namijenjena za stanovanje”. Oni spadaju u grupu koja se ,,posebno štiti” u ostvarivanju ciljeva socijalne i dječje zaštite. Može im priznati pravo na materijalno obezbjeđenje, jednokratnu novčanu pomoć, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, ličnu invalidninu, smještaj u ustanovi socijalne zaštite ili porodični smještaj ako su u pitanju stare ili osobe sa invaliditetom. Kad kod nas nešto od socijalnih prava može, a ne mora, onda, uglavnom – ne može.

Prošloga ljeta ulcinjske su se vlasti našle u nevolji jer nijesu znale gdje da sahrane beskućnika iz Bosne Boža Kretiju. U Centru za socijalni rad za Boža nikad nijesu bili čuli. Mediji su spekulisali da je Kretija umro zbog neuhranjenosti, ali se nije isključivala ni mogućnost da je uzrok smrti neka bolest. Šta je zapravo bilo, nije se saznalo. Božo Kretija nije nikoga zanimao sve dok ga nije trebalo sahraniti. Najavljivano je da će, ako se niko od rodbine ne pojavi, biti sahranjen u ,,kolektivnoj grobnici”. Valjda je grob na kom bi pisalo njegovo ime bio prevelika investicija za naš sistem socijalne skrbi.

Početkom ove godine beskućnik V. V. se žalio Zaštitniku ljudskih prava na Centar za socijalni rad Podgorica i Centar bezbjednosti Podgorica. U pritužbi je napisao da je beskućnik i ugroženog zdravstvenog stanja; da je korisnik materijalnog obezbjeđenja u mjesečnom iznosu od 64 eura; da se obraćao Centru sa zahtjevom za tuđu njegu i jednokratnu novčanu pomoć, ali da je odbijen; da nema dovoljno sredstava za život, ljekove i plaćanje stana; da se institucije ne obaziru na činjenicu da je beskućnik i samim tim ne pružaju mu adekvatnu zaštitu iako je nesposoban za rad; da ga policija stalno kontroliše na javnim mjestima i pretura po njegovim ličnim stvarima, koje nema gdje na sigurnom da ostavi; da su ga jednom prilikom pritvorili na jedan mjesec i nakon toga oslobodili jer nije utvrđena njegova krivica. Smatra da su državne institucije povrijedile njegova prava.

Zaštitnik je pokrenuo ispitni postupak. Centar za socijalni rad uglavnom je potvrdio ono što je V.V. rekao. Dodali su da su mu povremeno davali jednokratnu novčanu pomoć za hranu, ljekove i stanovanje. Ukupno trista eura. Policija je kazala da V.V. legitimiše zbog ,,izgleda i ponašanja koje izaziva sumnju”.

,,Ne postoje navodi u pritužbi građanina na naročito nehumano ponašanje službenika prilikom vršenja svojih poslova, već ukazuje da su mu ovakvi pretresi stvari i presretanje na različitim djelovima grada bezobzirni i neprimjereni, s obzirom na to da sve stvari koje posjeduje (uključujući medicinsku dokumentaciju) nosi sa sobom jer je beskućnik i nema gdje da ih ostavi. Stigmatizacija i predrasude ove kategorije lica od strane organa javnog reda i mira može da dovede do ‘kriminalizacije beskućnika’ kojim bi se njihov boravak na javnom mestu osuđivao i sankcionisao prenebregavajući činjenicu da su faktički u pitanju ugrožene kategorije građana kojima je društvo dužno da pomogne”, ocijenjeno je u službi Zaštitnika ljudskih prava.

Prema mišljenu ove službe, beskućnik je tim statusom već doveden u ranjivu poziciju, pa je potrebno da policija ne povređuje nihov integritet, da obrazloži kontrole kako bi se umanjila mogućnost da beskućnik bude doveden ,,u stanje nesigurnosti i ličnog nespokojstva”.

Zaštitnik zaključuje da ,,nije zapažena direktna povreda prava u postupanju državnih službenika i njihovom odnosu prema podnosiocu pritužbe, ali da postoje propusti na sistemskom nivou zbrinjavanja i zaštite”.

I tu je suština priče. Imamo Nacionalnu stambenu strategiju, imamo i Zakon o socijalnom stanovanju, kao i Program socijalnog stanovanja. Sve je to prepuno socijalne inkluzije i kohezije, samo, eto, prihvatilišta nema. Osim jednog u Pljevljima.

NVO Akcija za ljudska prava ponovo je pozvala vlasti da obezbijede prihvatilište za beskućnike u Podgorici. Obratili su se Kemalu Purišiću, ministru rada i socijalnog staranja i podgoričkom gradonačelniku Slavoljubu Stijepoviću i podsjetili da je HRA, od decembra 2012. do aprila 2013, u Podgorici vodila prihvatilište za beskućnike uz finansijsku pomoć Ministarstva rada i socijalnog staranja i Open Society Foundation, a zatim je trebalo da država u saradnji sa lokalnom samoupravom obezbijedi prihvatilište. ,,Na osnovu iskustva, više puta smo naglašavali da troškovi vođenja prihvatilišta za beskućnike kapaciteta do 10 osoba ne prelaze 1.200 eura mjesečno (uz korišćenje jednog obroka u Narodnoj kuhinji), pa je jasno da je pitanje osnivanja prihvatilišta pretežno pitanje dobre volje da se najugroženijima obezbijedi pomoć, a ne pitanje nedostatka sredstava”, objašnjava HRA.

Iz te organizacije upozorili su ministra Purišića da uprkos najavama da će prihvatilište početi da radi ove zime, Podgorica ponovo najhladniji period dočekuje bez ikakvog prostora u kome može da pomogne da ne stradaju ljudi bez krova na glavom. ,,Apelujemo na vas da hitno preduzmete mjere prije nego što bude prekasno”.

U svijetu i u susjedstvu radi se drugačije. Odbornik u jednoj pariskoj opštini Arash Derambarsh pokrenuo je kampanju koja je rezultirala time da je francuski parlament prošle godine izglasao zakon prema kojem trgovački lanci neprodatu hranu, koja je i dalje jestiva, moraju da poklone dobrotvornim organizacijama. Nijesu bili srećni trgovci zbog dodatnog posla, ali – morali su.

Prihvatilišta za beskućnike u Hrvatkoj postoje u 11 gradova. Njihovim problemima bavi se veliki broj organizacija. Ulične svjetiljke prvi je hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, član je Međunarodne mreže uličnih novina. Projekat ima za cilj smanjenje broja beskućnika i poboljšanja životnih uslova za ovu sve brojniju populaciju u hrvatskom društvu. Časopis govori o beskućnicima, siromašnima, zavisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama, ljudima s ruba društva, i pokušava da im bude „ulaznica u bolji svijet”. Ulične svjetiljke prodaju beskućnici, pola novca pripada prodavcu, dok druga polovina pokriva trošak štampanja novog broja. Izdavač časopisa je Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat.

Možda najvažnije: zahvaljujući trudu i dugotrajnom procesu zagovaranja, beskućnici su priznati kao jedna od posebnih ciljnih grupa u Mjerama za poticanje zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Nama je najlakše – okrenuti glavu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo