Za Crnu Goru je najvažnije da će EU nastaviti sa svojom politikom proširenja. U Briselu se odlično razumije da samo držanjem otvorenih vrata prema zemljama kandidatima, EU ostaje bitan igrač u svjetskim okvirima, što je uostalom predviđeno Solunskom agendom iz 2003. godine. U suprotnom, bar na kratak rok, to bi predstavljalo poraz za tu zajednicu i proširilo pesimizam na izmučenom zapadnom Balkanu. Zato kriza neće zaustaviti tempo proširenja Evropske unije, ali će podići nivo očekivanja od novih kandidata.
Vrijeme postaje najvažniji faktor u funkcionisanju EU. Događaji i dinamika naprosto pretiču zacrtane planove i projekcije. Dosadašnji instrumenti, regulativa i način upravljanja pokazali su se nedjelotvornim u prevladavanju finansijskog ludovanja. Ono što su Evropljani planirali da urade u narednih 30-40 godina, moraće da urade u idućih 30-40 dana! Ključno pitanje za ove zemlje, nakon što su mnogo godina živjele zajedno, postaje: da li su sada konačno spremne stupiti u brak? Sve će zavisiti od toga. A taj proces je svakako težak, bolan i skup, i najviše će pasti na leđa Njemaca. U to su se zapadni Njemci uvjerili kada su se prije 22 godine integrisali sa svojom braćom na Istoku. Zato su veoma oprezni kada ponovo treba učestvovati u sličnim scenarijima na puno širem nivou.
Ali, zbog niza razloga, od kojih je najvažniji istorijsko razumijevanja procesa na jugoistoku Evrope, Njemačka je postala najveći advokat Crne Gore u EU. Imati u sadašnjoj nepovjerljivoj Evropi Njemačku za strateškog partnera nešto je najbolje što se Crnoj Gori moglo desiti u ovom trenutku. Upravo je na insistiranje Berlina postignut konsenzus unutar dvadeset sedmorice o modalitetima nastavka procesa evropskih integracija naše zemlje. Njemačka kancelarka Angela Merkel je u Bundestagu početkom ovog mjeseca govorila o spremnosti te države da „pomogne Crnoj Gori u poboljšanju stvari koje treba da poboljša”. Ona ističe da je za Berlin od najveće važnosti da Podgorica pokaže napredak u jačanju pravne države i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. To je jasno bilo rečeno premijeru Igoru Lukšiću i samo je na tim konkretnim pitanjima on lično imao podršku Njemaca od dolaska na tu funkciju. Ne da simulira reforme, prikazuje lijepo lice režima, a posebno ne da podržava sumnjive i skandalozne poslove tajkuna i korumpiranih političara (KAP, Elektroprivreda, Željezara, Valdanos…).
U sjedištu EU i u Berlinu takođe znaju da je „malo rukah i malena snaga” trenutnog premijera. Zato Crna Gora, voljom evropskog komesara za proširenje Štefana Filea i njemačke kancelarke, neće stajati u mjestu. Ona će, ipak, otpočeti pristupne pregovore iako i u Briselu i Berlinu potvrđuju stavove Pariza da „zabilježeni napredak Crne Gore nije zadovoljavajući” kako zbog nedostatka volje zvaničnika tako i zbog nedovoljnih kapaciteta državne administracije.
Evropska komisija i Njemačka su bile veoma kreativne u pronalaženju dobrih stvari. Oni savršeno dobro znaju da do sada nije bilo političke volje da se problemi rješavaju i da je crnogorski monopolizam ostao netaknut. Zato će pregovori i početi i završiti s najosjetljivijim poglavljima, 23 i 24, koji predviđaju čišćenje i uređivanje države po evropskim standardima. „Tim pitanjima se moramo pozabaviti odmah na početku kako ne bismo na kraju bili iznenađeni ovim problemima”, kaže državni sekretar u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova Verner Hojer.
Pred Crnom Gorom je stresno razdoblje. Crnogorska političko-tajkunska elita je svjesna toga. Stoga njoj rokovi nijesu toliko bitni. Željeli bi da dobiju još vremena i ostanu u ovom blaženom stanju, da se presaberu, naprave kalkulacije i pokušaju spasiti svoje biznise, nakon pustoši koje je u društvu i ekonomiji ostavilo njihovo upravljanje. Bar još malo vremena da dobiju ne bi li nastavili da sprovode svoju omiljenu taktiku „aktivnog čekanja”.
No, napredak u evropskim integracijama znači mogućnost da se dobije mnogo više sredstava iz evropskih predpristupnih fondova i više šansi za privlačenje investitora iz EU. Iskustvo takođe potvrđuje da prave reforme najdirektnije utiču na kvalitet života građana. Zato se na ovom pitanju treba mobilisati cijelo crnogorsko društvo i nikom ne bi trebalo da bude svejedno kako će se odvijati pristupni pregovori.
Dolazi vrijeme brzog djelovanja. Direktor u Generalnom direktoratu za proširenje EU Pjer Mirel, koji je uvijek imao simpatija za našu zemlju, navodi da će novi korak „zahtijevati više u smislu suštine”. „To će biti zadatak u koji će Crna Gora morati da uloži mnogo resursa, energije i političke podrške”, napominje šef Delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Evrope Eduard Kukan.
Stege evropeizacije prvi će osjetiti crnogorski premijer. On će još jednom dobiti jasne zadatke. Moraće insistirati na tome da se pravosuđe uredi, otrgne od političke kontrole i da se Vlada, kako to kaže njemački ambasador u Podgorici Pius Fišer, vrlo odlučno dohvati s problemima korupcije i organizovanog kriminala. U suprotnom, brzo će izgubiti podršku Njemačke i Brisela.
To će značiti da je na mjestu premijera igrao samo jedno ljeto, a da je ogromnoj većini građana Crne Gore prokockao nadu, ali ne i budućnost. Poslije toga, nikoga više neće biti briga što on, kao i njegov šef, nije opterećen datumima za pridruživanje Crne Gore EU.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice