Ovih dana ponovo je aktuelizovana izjava stranog diplomate Jerneja Videtiča od prije nekoliko godina da bi beranski aerodrom bio vrlo interesantan za ulaganja i investicije, ako bi Crna Gora postala članica NATO pakta. Ovaj je diplomata tada, na tribini u Beranama, na kojoj se govorilo o prednostima pristupanjama Crne Gore Alijansi, kazao da bi to mogla biti velika šansa za grad, upoređujući Berane sa slovenačkim mjestom Cerklje, u koje je, kako je rekao, NATO uložio oko sto miliona eura.
„Aerodrom u Cerklju postao je mjesto za investiranja NATO-a. Tamo je stvorena baza za slovenačku vojsku, s tim što nije isključena mogućnost korišćenja aerodroma ni u civilne svrhe”, objasnio je.
Prema njegovim riječima, model iz Slovenije mogao bi se prenijeti u Berane nakon pristupanja Crne Gore alijansi.
„Ja to vidim kao šansu za ovaj grad i za čitav kraj. Tu je Bjelasica i mogućnosti za razvoj turizma. Tu su industrijski potencijali. Aerodrom ne bi bio klasična baza NATO alijanse. On bi bio u vlasništvu crnogorske vojske, ali bi se mogao koristiti i za civilne letove”, izjavio je diplomatski zvaničnik.
Aerodrom u Beranama ne radi skoro tri decenije, a lokalne i državne vlasti su dvadesetak godina unazad obećavale njegovo reaktiviranje.
Nema nikave sumnje da ovaj veliki infrastrukturni objekat predstavlja neiskorišteni resurs sjevera države. Bio bi najbliži za desetak opština u Crnoj Gori, ali i Srbiji.
Upravo zbog toga na sjeveru se vjeruje da postoji jak lobi koji se protivi otvaranju beranskog aerodroma, kako se na taj način ne bi umanjio promet aerodromima u Podgorici i Tivtu.
Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su slijetali u vrijeme Drugog svjetskog rata. Saveznici su odatle prevozili partizanske ranjenike na liječenje u Italiju.
Ovdje je formiran i poznati sportski aero klub Berane, iz kojeg su izlazili školovani piloti koji su kasnije letjeli širom svijeta za najpoznatije svjetske kompanije. Pristanišna zgrada izgrađena je šezdesetih godina kada je uspostavljen redovni putnički saobraćaj.
Desetak godina na linijama Berane – Podgorica –Berane i Berane – Beograd – Berane, pa i za Zagreb i Ljubljanu, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker. JNA je 1974. godine sagradila kvalitetnu pistu dugu blizu dva kilometra i široku 45 metara, koja do danas odolijeva zubu vremena.
Posljednjih decenija, od kada ga ni vojska ne koristi, beranski aerodrom služi za sve, a najmanje za ono zbog čega je napravljen.
Treba samo zamisliti grad koji je imao vazdušni saobraćaj i deset hiljada radnika u industriji, a onda s Bogavskog brda, gdje se aerodrom nalazi, baciti pogled na sadašnjost. To je slika države u propadanju i povratak u prošlost makar pola vijeka.
Ono što ne može da se popravi u realnosti, može u politici. Mada je sasvim jasno da zbog brojnih problema za ovaj aerodrom nema brzog rješenja, političarima je bio neisrpna isnspiracija za stalna predizborna obećanja. Tako je bivši gradonačelnik Berana Vuka Golubović jednom prilikom saopštio „samo što nije”.
„Vjerujte, da je uslov za dobijanje izbora pomenuti otvaranje aerodroma, nikada ga pomenuo ne bih. Kunem se. Izvjesno je da će vrlo brzo biti potpisan ugovor po kojem će Opština Berane dati investitoru aerodrom bez i jednog centa”, rekao je tadašnji gradonačelnik direktno u kamere TV Vijesti.
Dvije godine ranije, ususret parlamentarnim izborima, on je putovao u Njemačku sa tzv. „opštinskom delegacijom koja radi na reaktiviranju beranskog aerodroma”, gdje je trebalo da se sretne s potencijalnim partnerima u tom poslu.
„To je jedna njemačka firma koja se bavi proizvodnjom opreme. Postoji i druga, češko-engleska grupacija, zainteresovana za infrastrukturni dio aerodroma. I sa njima smo u stalnoj komunikaciji i kontaktima”, pričao je Golubović.
Nedugo potom „neimenovani izvor iz Vlade” saopštio je, međutim, kako je „studija razvoja vazdušnog saobraćaja na sjeveru Crne Gore”, čiju izradu je finansirala Evropska agencija za rekonstrukciju i razvoj, negativna po pitanju otvaranja aerodroma u Beranama.
Po toj studiji beranski aerodrom bio bi, navodno, profitabilan jedino da kroz njega godišnje prođe minimalno 600-700 hiljada putnika.
Ni to nije obeshrabrilo crnogorske zvaničnike da šire optimizam i dijele obećanja.
I predsjednik Filip Vujanović aerodrom u Beranama otvarao je više puta, a najozbiljnije je to učinio uoči referenduma, kada je saopštio kako je sa ministrom pomorstva i saobraćaja Andrijom Lomparom razgovarao o mogućnosti obnove ove vazdušne luke. Tom prilikom je konstatovano da samo treba riješiti svojinske odnose a zatim pronaći strateškog partnera.
Ondašnji ministar Lompar, kao da je zaboravio o čemu je pričao s predsjednikom države, poslije toga je izjavio da je što se Vlade tiče to završena priča, ekonomski nerentabilna te da se prepušta lokalnoj upravi da pokuša naći partnera za taj posao.
Onda se u potragu za partnerom uključio Rafet Husović, tada ministar bez portfelja. On je putovao u Tursku, ali partnera nije doveo pa je obećao da će sljedeći put na put povesti i ministra saobraćaja.
Aerodrom u Beranama otvarao je i biši premijer. Kada su u predreferendumskoj godini sve državne pare otišle na rekonstrukciju aerodroma u Podgorici i Tivtu, on je čvrsto obećao da neće biti zaboravljen ni beranski aerodrom i to svoje obećanje čak i vremenski oročio.
,,Planiramo da aerodrom u Beranama počne s radom u naredne dvije godine”, rekao je Đukanović 2006. godine.
Prilikom jedne posjete Vujanovića Turskoj, tadašnji predsjednik te daleke države Abdulah Gul izjavio je kako će brzo biti letova između Istanbula i Berana. Dva turska investitora potom su otkupila dokumentaciju, ali nijesu dala ponudu za beranski aerodrom na tenderu koji je raspisala lokalna uprava.
U vrijeme NATO bombardovanja SRJ, u kojem ni Crna Gora nije bila pošteđena, građani Berana bili su u strahu zbog činjenice da vojni aerodrom u njihovom gradu predstavlja laku potencijalnu metu.
Bombardovanja aerodroma, međutim, nije bilo a to se danas, kako se više Crna Gora približava NATO-u, komentariše u svijetlu mogućeg ustupanja te zračne luke Alijansi. Po modelu kako je to prije nekoliko godina najavljivao strani diplomata.
Tufik SOFTIĆ