Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE:AERO KLUB I AERODROM U NEMILOSTI: Prizemljeni avioni

Objavljeno prije

na

Iza polupanih prozora i velikih metalnih vrata na kojima se uveliko nahvatala rđa, u starom hangaru na beranskom aerodromu, propada vrijedna imovina nekadašnjeg na daleko čuvenog i trofejnog sportskog aero kluba, za koju se više ne zna kome zapravo pripada. Reklo bi se nikome.

Klub nije na vrijeme preregistrovan i praktično ne postoji, pa se s pravom postavlja pitanje čiji su i kome će pripasti dva školska aviona marke utva, četiri jedrilice, od kojih su dvije izuzetno vrijedne, vitlo za podizanje jedrilica, jedino takve vrste u Crnoj Gori i mnoga druga oprema?

Drugi hangar slabije konstrukcije i otvorenog tipa, srušen je ranije pod težinom snjegova, zuba vremana i permanentne nebrige.

„Zbog isteka registracije, ova imovina je u nemilosti kako države Crne Gore tako i Opštine Berane”, kaže za Monitor nekadašnji aktivni član ovog kluba i sadašnji odbornik koalicije Zdravo Berane u lokalnom parlamentu Boris Boričić.

On izražava bojazan od realne opasnosti da bi ova vrijedna imovina mogla biti izmještena iz Berana.

„Klub faktički ne postoji, a ja pouzdano znam da izvan Berana vlada interesovanje za tu imovinu. Pribojavam se da avioni, jedrilice i druga oprema ne „odlete” odavde negdje prema jugu”, kaže Boričić.

On dodaje da je pored ove imovine, u zgradi aerodroma propadanju prepuštena i kompletna arhiva aero-kluba, od najstarijih vremana do danas.

„Slike razbacanih papira i fascikli po nekadašnjim kancelarijama više je nego tužna i odaje tešku nebrigu”, kaže Boričić.

Stari školski avioni, jedrilice, vitlo i razbacana arhivska građa, jedino je što je ostalo od skoro sedam decenija duge tradicije i blistave istorije beranskog aero-kluba, još od najranijih vremena bivše Jugoslavije.

Ovaj klub, podsjeća Boričić, osnovan je 1954. godine, mnogo prije nego je napravljena betonska pista, i služio je u svrhe obuke pilota nekadašnje jugovojske.

„U bivšoj Jugoslaviji postojala su dva takva centra za obuku pilota tadašnje srednje vazduhoplovne škole iz Mostara, jedan u Puli i drugi u Beranama. Aero-klub Berane je preuzeo osnovnu obuku pilota JNA iz Mostara”, kaže Boričić.

On objašnjava da je od novca koji je na taj način zarađivao, beranski avio-klub obavljao i obuku pilota amatera ili sportskih pilota.

„Dugo vreman pokojna Olga Šoškić iz Berana bila je jedina žena vojni instruktor letjenja. Ona je, kao što je poznato, dočekala penziju, ali je zbog ljubavi prema vazduhoplovstvu i dalje letjela, pa je i poginula u padu školskog aviona iznad Berana”, prisjeća se Boričić.

Beranski aero klub bio je osvajač ko zna koliko priznanja i trofeja na takmičenjima širom Jugoslavije.

„Ne želim da ikoga izostavim, ali ću pomenuti samo da je jedan od najuspješnijih, koji je nastavio karijeru profesionalnog pilota, bio Vuka Zečević. On je penzionisan u Montenegro erlajnzu kao pilot embrajera”, podsjeća Boričić.

Sve je tako, kao u lijepoj priči, trajalo do polovine devedesetih, kada su zamrle dinamičnije aktivnosti sportskog aero-kluba. Prestale su obuke, a time i presahao glavni izvor prihoda od kojih se klub izdržavao.

Profesionalne pilote, kao i pilote amatere vrijeme je odnijelo u različite krajeve. U Beranama ih je ostalo svega nekoliko.

Moderna betonska pista širine pedeset metara napravljena je 1974. Pored nje, aerodrom u Beranama s obje strane, ima još dvije travnate piste za slijetanje, slične širine i oivičene betonskim elementima.

„Ovo je rijetko dobro izgrađen aerodrom. Nije ni čudo kada ga je izgrađivala ondašnja moćna vojska”, kaže Boričić.

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su slijetali još prije Drugog svjetskog rata.

Pristanišna zgrada izgrađena je šezdesetih godina kada je i uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Desetak godina na liniji Berane – Podgorica –Berane i Berane – Beograd – Berane, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker.

Pista dužine dva kilometra i poslije četiri i po decenije, odolijeva vremenu i nevremenu. Bez bilo kakve brige i održavanja.

Posljednje dvije i po decenije, od kada ga ni vojska ne koristi, beranski aerodrom služi za sve, a najmanje za ono zbog čega je napravljen. Vozači automobila testiraju maksimum svojih mašina, rekreativci trčkaraju, čobani jure za govedima. Idila.

Tako se propadanje aero-kluba poklopilo s propadanjem aerodroma o kome više niko ne vodi brigu. Baš kao i o imovini aero-kluba.

Monitor je u više navrata pisao o obećanjima koja su crnogorski zvaničnici davali o aktiviranja jedine vazdušne luke i nespornog resursa na sjeveru države. Od silnih obećanja nikada nije bilo ništa.

Ono što se posljednje može saznati je to da je Ministarstvo saobraćaja angažovalo stručnjake da presipitaju opravdanost otvaranja beranskog aerodroma.

Ovaj aerodrom i dalje je u vlasništvu preduzeća Aerodromi Crne Gore. U čijem god vlasništvu da jeste, beranski aerodrom je slika maćehinskog odnosa.

Tako je, po svemu sudeći, i s imovinom aero kluba Berane, za koju se sada ne zna kome će pripasti. Ako prije toga ne propadne.

„To su dva aviona marke utva 75. Jedan je u voznom stanju i registrovan, dok drugi lako može da se popravi i osposobi za letjenje. Zatim su tu četiri jedrilice od kojih su dvije marke blanik koje se još i danas koriste na atraktivnim takmičenjima, odnosno Red Bull manifestacijama i vratolomnim letovima. Za vitlo sam vam rekao da je jedino takve vrste u Crnoj Gori”, ističe Boričić.

Sagovornik Monitora vjeruje da nije kasno da se zajednica zainteresuje i da sa vrlo malo ulaganja dovede sve u upotrebno stanje. Da se, kako smatra, s jedne strane obogati turistička ponuda Berana, a s druge da se ponovo uspostavi obuka pilota sportskih aviona. Da se sačuva vrijedna nepokretna i pokretna imovina i druga oprema. Da školski avioni i jedrilice ostanu u Beranama. Tu gdje su oduvijek bili.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

LOKALNE UPRAVE SVE VIŠE NOVCA IZDVAJAJU ZA KONSULTANTSKE USLUGE: Raste broj zaposlenih, ali i eksternih savjetnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj ugovora o konsultantskim uslugama u opštinama na sjeveru sve je veći, a honorari konsultanata često skriveni od očiju javnosti.  Angažovanje stručnjaka sa strane, lokalne uprave pravdaju nedovoljnom stručnošću u opštinskim adminstracijama

 

 

Visina izdataka za konsultantske usluge u opštinama na sjeveru iz godine u godinu raste,  iako se uporedo povećava i broj zaposlenih, što se često  pravda neophodnošću povećanja ekspertskog kadra.  Zaposleni u opštinskim adminstracijama, iako ih je sve više, navodno ipak nemaju znanje i kapacitete da završe mnoge obaveze lokalnih uprava, pa se često, na prilično netransparentan način agažuju eksterni konsultanti. Čak i kada odgovoraju na zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, u lokalnim upravama skrivaju honorare pojedinih spoljnih saradnika. Iz ugovora se ne može precizno vidjeti koje su poslove odradili i  koliko vremena su za to potrošili.

U Beranama i Kolašinu u tu svrhu ove godine biće potrošeno ukupno blizu million eura.  Pod stavkom Konsultantske usluge, projekti i studije   u ovogodišnjem beranskom budžetu stoji iznos od 567.000.  Kolašin je, s druge strane,  od planiranih 90.000 eura te vrste rashoda, rebalansom došao do 300.000 eura. Za narednu godinu planiraju  dodatno povećanje, pa je projektovani izdatak te vrste blizu 400.000.

Opštine koriste, uglavnom, usluge stručnjaka iz drugih gradova, koji su po profesiji pravnici, ekonomisti, inženjeri građevinarstva. U ugovorima u koje je Monitor imao uvid, mogu se naći i četvorocifreni iznosi honorara za konsultante, a angažovani su  na period od jednog mjeseca do pola godine.  Pojedini su, prema ugovorima, opštinama pružali i cjelogodišnje usluge konsulatacija .

Karakteristika nekih ugovora je i odrednica da konsultanti  nijesu  obavezni da dolaze u prostorije lokalne uprave od koje su angažovani, pa  svoje znanje “šalju” elektronskom poštom. Podrška pravnika, najčešće je korišćena, navodno, za oblast javnih nabavki  ili za “sprovođenje mjera  u cilju uspješnije naplate prihoda“.  Stručnjaci iz oblasti građevinarstva su savjetovali lokalne vlasti o “velikim i značajnim projektima”.

U lokalnim upravama se teško dolazi do detalja oko toga, koliko novca iz stavke Konsultantske usluge, projekti i studije se odnosi na  honorare konsultanata, a koliko na plansku dokumentaciju. Ni u Kolašinu taj odgovor ne mogu precizno dati.

Potpredsjednik Opštine Vasilje Ivanović  objašnjava da se i sam, prilikom kreiranja nacrta Odluke o budžetu za narednu godinu,  zalagao za povećanje sredstava za eksternu stručnu podršku  Opštini.

“Logično je i jasno s obzirom da se u Kolašnu relaizuje veliki broj raznih projekata, za koje je nephodna stručna pomoć. Ta vrsta pomoći za koju, slobodno mogu reći da  ne postoji dovoljno kapaciteta u opštinskoj adminsitraciji, potrebna je i za javne nabavke, ali i za infrastrukturne projekte.  Na taj način izbjegavamo greške, zakonske prestupe  i gubljenje vremena, ali i čuvamo novac građana”, objašnjava Ivanović.

Angažovanje stručnjaka nije spriječilo da nekoliko tendera, koji su se odnosili na infrastrukturne projekte u tom gradu,  bude poništeno ili neuspješno. Kolašinska lokalna uprava ne može se pohvaliti ni značajnijim uspjehom kada je riječ o ubiranju prihoda. U Opštini je  skoro 120 zaposlenih, a taj broj se skoro jednom mjesečno poveća mijenjanjem pojedinih pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

U Beranama su dostigli broj od oko 390 zaposlenih, no i pored toga, neophodno je, objasnili su Monitoru nazvanično u Opštini, često angažovati stručnjake iz pojedinih oblasti. I u toj lokalnoj upravi tvrde da angažovanjem konsultanata povećavaju efikasnost rada lokalne uprave i štede novac građana, ali ne objašnjavaju koliko eksternih savjetnika i iz kojih oblasti su angažovali ove godine. Ipak, tvrde da je veliki dio novca iz te stavke potrošen na plaćanje usluga pisanja projekta i studija.

Do podatka koliko je ove godine plaćeno za projektnu dokumentaciju, a koliko za konsultante i iz  koje oblasti su bili angažovani,  ne mogu da odgovore ni u Plužinama i Žabljaku.  Na Žabljaku nijesu odgovorili ni na pitanje zbog čega je ovogodišnji izdatak po tom osnovu za narednu godinu udvostručen, pa iznosi 100.000 eura. U lokalnim adminstracijama te dvije varoši je po 70-ak zaposlenih. U Mojkovcu, recimo, ne plaćaju konsultante, ali čak i za izradu planova zaštite i procjene rizika  moraju imati pomoć sa strane. Tako  u tu svrhu ove godine planiraju da potroše  oko 10.000 eura, a naredne godine, prema nacrtu Odluke o budžetu, čak četiri puta više. Mnoge lokalne uprave plaćaju  čak i za izrade programa privremenih objekata, te dokumente koja se odnose na parking mjesta, uređenje oblasti taksi prevoza…

“Pokušaji  da to urade radne grupe formirane od zaposlenih u lokalnoj upravi često su se pokazale kao nerazumno trošenje novca i vremena. Članovima radnih grupa se plaćaju honorari, bez obzira na zarade koje primaju u lokalnoj upravi. Na kraju dobijemo dokumente koji su nekvalitetni, prepisani iz drugih opština, bez inovativnosti i urađene bez posebnog zalaganja. Vjerujete, koliko god da košta, ušteda je novca građana kad se plati nekom drugom da to uradi”, kazali su Monitoru u jednoj od sjevernih lokalnih uprava.

Ni na državnom nivou ne štede kad je riječ o isplatama za konsultantske usluge.  Od januara do avgusta ove godine, prema podacima MANS-a, najveća sredstva za konsultantske usluge je izdvojilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede –  preko 3,3 miliona eura, Uprava za kapitalne projekte preko dva  miliona, Ministarstvo finansija 1,3 miliona eura…Prema zvaničnim podacima  u avgustu 2024. godine  za tu namjenu potrošeno je  1,5 milion eura, a u istom mjesecu prošle godine oko 800.000, što predstavlja rast od oko 75 odsto.

Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji, ali i drugim školama trebali bi biti poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim, to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore

 

 

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija proslijedilo je ove sedmice tužiocima obavještenje o još jednom navodnom slučaju neprimjerenog ponašanja nastavnika prema učenicima podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”. Ovo je treći prijavljeni nastavnik u toj ustanovi.

Prema saznanjima Monitora iz Akcija za ljudska prava (HRA) uputili su pismo jednog bivšeg učenika Gimnazije ministarki prosvjete, nauke i inovacija Anđeli Jakšić-Stojanović, koje se odnosi na neprimjereno ponašanje nastavnika od prije četiri godine. Cilj je provjeriti da li se isti nastavnik i dalje ponaša na isti ili sličan način prema učenicima kojima sad predaje.

Pored Radomana Čečovića, još jedan profesor Gimnazije je suspendovan, nakon što je otkrivena mejl prepiska sa učenikom trećeg razreda te škole. Ministarstvo je proslijedilo Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu prijave koja se odnosi na tog nastavnika.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Monitor su kazali da su do sada uputili tužilaštvu u Podgorici dokumentaciju za četiri slučaja zbog sumnji da se radi o seksualnom uznemiravanju i drugom obliku neprimjerenog ponašanja prema učenicima.

,,Konačnu kvalifikaciju  po podnijetim prijavama, odrediće nadležno tuzilaštvo. U tri od četiri slučaja, radi se o slučajevima koji su se desili u periodu od 2018. do 2023. godine. Svi predmeti su dostavljeni i Prosvjetnoj inspekciji, kao i Zavodu za školstvo kako bi se izvršio vanredni nadzor povodom konkretnih slučajeva”, naveli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je u jednom slučaju tražilo od Vrhovnog tužilaštva Crne Gore da preispita odluku osnovnog tužilaštva. Radi se o predmetu u kome je kotorsko tužilaštvo odbacilo prijavu protiv lica zaposlenog u jednoj obrazovnoj ustanovi u Budvi. On je prijavljen da je telefonom  snimao maloljetnice u julu ove godine, na šetalištu u Budvi.

Na protestu ispred podgoričke gimnazije koji je održan 13. decembra poručeno je da profesor Radoman Čečović treba da bude kažnjen za seksualno uznemiravanje i da mu se zabrani rad u obrazovnim institucijama. Okupljeni su tražili da ostavku podnese i direktorica podgoričke Gimnazije Biljana Vučurović.

,,Tema o kojoj se ovih dana govori u javnosti je vrlo delikatna i važna za cijelo društvo, pa je potpuno razumljivo da je uzburkala javnost. Društveni kontekst u našoj državi je takav da omogućava laku polarizaciju u mišljenju i stavovima. Ipak potrebno je da sve javne ličnosti, institucije i mediji, postupaju odgovorno vodeći računa o delikatnosti teme i poštujući prava svih onih koji se dovode u vezu sa ovim i sličnim situacijama, upravo zbog mogućnosti da se nanese veća šteta prvenstveno učenicima i njihovim roditeljima, a zatim i školi i meni lično’’, kazala je Vučurević za Moniotr.

I dok se institucije trude da urade barem nešto povodom tabu teme koja se u fokusu našla nakon objavljivanja teksta o seksualnom uznemiravanju u školama CIN-CG-a, političari ne miruju i stvar preuzimaju u svoje ruke.

Uoči protesta ispred gimnazije, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Jovan Vučurović obratio se jednom od organizatora protesta Kosti Mijuškoviću. Mijušković je kazao da mu se Vučurović obratio dok je bio u pratnji supruge, Biljane Vučurović, koja je direktorica Gimnazije: ,,Doživio sam to kao prijetnju, jer je rekao da ćemo to da riješimo na ovaj ili onaj način, prijetećim tonom”.

Vučurović je potom izjavio da oni koji su krenuli na njegovu porodicu biće dočekani kako se dušmanin uvijek dočekivao u Crnoj Gori, Brdima, Krivošijama, Staroj Hercegovini: ,,Kad se krene na lično, na porodicu, onda odgovor mora biti ravan napadu, značaju porodice. Tu nema kompromisa, nego se daje sve, pa ko šta ponese”.

Iz tužilaštva su se izjasnili da, za sada, samo prate izjave poslanika NSD-a.

Partijski kolega, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović pružio je podršku direktorici podgoričke Gimnazije.„Smeta vam Biljana, je li srbofobi?”, pitao je ministar uz opasku o partijskom bekgraundu profesora Čečovića i prosvjetne inspektorke.

,,Poražavajuće je za jedno društvo da ovako ozbiljni problemi koji treba sve da nas zabrinu ostaju u sjenci dnevno – političkih prepucavanja. Tako se fokus sa žrtve i suštine problema prebacuje na teren nacionalnog i političkog, a jedina istina je da je žrtva uvijek žrtva bez obzira koje je vjere, nacije, političkog opredjeljenja. Ovo mora biti tema od javnog interesa, tema koja je iznad bilo kakvih podjela jer, ukoliko ne budemo djelovali institucionalno, uključujući sve aktere, žrtva sjutra može biti i moje dijete i dijete bilo koga od nas”, izjavila je za Monitor ministarka prosvjete Jakšić-Stojanović.

U međuvremenu, Prosvjetna inspekcija predložila je razrješenje direktorice Gimnazije.

,,Kada je u pitanju predlog za razrešenje i direktorice Vučurović i svakog drugog rukovodioca obrazovne ustanove, kao što sam i istakla u toku obraćanja javnosti, odrediću se samo i isključivo u skladu sa zakonom. U utvrđivanje činjeničnog stanja su, osim Prosvjetne inspekcije, uključeni i Inspekcija rada i Zavod za školstvo i nakon dostavljanja izvještaja svih institucija i predmetne dokumentacije ću se odrediti i donijeti odluku u skladu sa zakonom”, kaže Jakšić-Stojanović.

S druge strane, Vučurović je podnijela krivičnu prijavu zbog povrede njenog i ugleda škole. Tvrdi da je Inspekcijski nadzor koji je izvršen u Gimnaziji   nelegitiman i nezakonit, te da je glavnoj prosvjetnoj inspektorki Luciji Adžić početkom decembra istekao mandat.

Ministarka tvrdi da je Lucija Adžić radila  u punom kapacitetu. ,,U momentu pokretanja postupka inspekcijskog nadzora u Gimnaziji, Adžić je bila u mandatu  glavne inspektorke za prosvjetu, a postupak inspekcijskog nadzora je okončala kao lice ovlašćeno za vršenje inspekcijskog nadzora u  skladu sa Zakonom o inspekcijskom nadzoru, o čemu postoji sva dokumentacija”, navela je Jakšić-Stojanović.

Direktorica Gimnazije kaže: ,,Još uvijek nemam povratnu informaciju o krivičnoj prijavi koju sam podnijela zbog povrede mog ugleda i ugleda škole, kao i zbog nezakonitog inspekcijskog nadzora uz pogrešnu  primjenu materijalnog prava. Očekujem da će nadležne institucije i u ovom slučaju reagovati u skladu sa zakonom, odgovorno i nepristrasno’’.

Inspektorka Adžić je izjavila za TV Vijesti da se direktorica podgoričke Gimnazije još uvijek nije izjasnila na nalaz Prosvjetne inspekcije  i da će sačekati njen odgovor do kraja ove sedmice. Vučurević za Monitor kaže da je izjašnjenje na nalaz Prosvjetne inspekcije poslala u zakonski predviđenom roku: ,,Od svih nadležnih institucija očekujem odgovornost i objektivnost u postupanju uz poštovanje važećih zakona’’.

Pored poziva na smjenu direktorice Gimnazije, dio javnosti i pojedini političari traže ostavku ministarke. ,,Takav zahtjev, koliko je meni poznato, nije formalizovan. Međutim, ‘šta god dodje, ja sam mu naredan’. Ono što mogu reći je da ću se, dokle god sam na ovom mjestu, svojim djelovanjem zalagati za nultu stopu tolerancije na nasilje i preduzimanje svih mjera kako bi se sankcionisali svi oni koji su svojim činjenjem ili nečinjenjem doveli do toga da se nasilje dešava ili zataškava, bez obzira kojoj vjeri, naciji ili političkoj partiji pripadali. Ako je cijena toga da ne budem ministarka i prema tome cu se lako odrediti. Uvjerenja i životni principi su važniji od pozicije”, komentariše Jakšić-Stojanović pozive za njenu smjenu.

,,Vjerujem da se transparentnim postupanjem i ukazivanjem na temu seksualnog uznemiravanja u školama, ali i kada je riječ o svim drugim slučajevima uznemiravanja i nasilja, postižu promjene, podiže nivo svijesti javnosti i konačno, doprinosi definisanju konkretnih koraka u postupanju’’, kazala je Vučurević.

Kad institucije ne djeluju ili to rade sa zakašnjenjem, žrtve se zanemare, a i ostali akteri poprimaju oreol žrtvi usljed javnog liča i osuda. Uz politiku koja sve zamagli, valja napomenuti da su aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u školama poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim,  to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo