Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: ZAOBILAZNICA KOJA NIŠTA NE ZAOBILAZI: Infarkt štrase

Objavljeno prije

na

Nastavak radova na zaobilaznici pored Lima u Beranama, na potezu od ulice Osme crnogorske, obodom parka, pa do gradskog mosta, aktuelizovao je pitanje – kako je građena ova saobraćajnica, koju, prema nekim tvrdnujama, ni danas nema upotrebnu dozvolu.

Radovi na dijelu takozvane Obalske ulice pored parka počeli su u junu i već je trebalo da budu završeni, a tek su ovihdana intenzivirani. Investitor ovog dijela zaobilaznice pored Lima, kojom se za sada ništa ne zaobilazi jer već postoji jedna zaobilaznica na magistralnom putu Berane – Andrijevica ispod Bogavskog brda, je Direkcija javnih radova.

Jedan od najvećih infrastrukturnih projekata realizovanih u posljednje vrijeme, takozvana zaobilaznica ili, kako se zvanično u projektnoj dokumentaciji zvala, Obalska ulica s mostom preko rijeke Bistrice, prema nekim informacijama, ni poslije više od deset godina od završetka radova na prvom dijelu dugom tri i po kilometra – tehnički nije primljena.

Kako nezvanično saznajemo, to znači da ova saobraćajnica još nema upotrebnu dozvolu.

„Upotrebna dozvola se izdaje na osnovu dokumentacije s tehničkog prijema. Koliko je meni poznato, upotrebna dozvola za tu saobraćajnicu nije izdata”, rekao je Monitoru izvor koji je želio ostati anoniman.

Njemu, kako je kazao, nije poznato zašto nije obavljen tehnički prijem, ali zna da je komisija izlazila na teren.

„Da li je razlog nepoštovanje projektne dokumentacije i da li je to jedini razlog, ne znam”, – rekao je taj izvor.

Popularno nazvana „kardiovalskularno odjeljenje” i „infarkt štrase”, zbog rekreativaca koji najviše koriste pješačku stazu, zaobilaznica pored Lima pravljena je tokom 2008. godine. Bio je to period vlasti Demokratske partije socijalista.

Kamen temeljac početkom te godine, u predizbornoj trci za predsjedničko mjesto, Filip Vujanović postavio je kod gradskog mosta, do kojeg zaobilaznica tada nije stigla i do kojeg dolazi tek ovih dana, kad DPS odavno nije na vlasti u Beranama.

Gradnja je počela sa druge strane, u prigrdskom naselju Buče, i poslije tri i po kilometra naglo prekinuta na početku parka, nekoliko stotina metara dalje od predsjednikovog „temeljca”.

Produžetak od još toliko kilometara, do magistralnog mosta u naselju Talum, najavljivan u izbornim govorima 2009. u godinama nakon toga ostao je nerealizovan.

Prema zvaničnim informacijama koje su se mogle naći na sajtu izvođača radova preduzeća Integral inženjering, zaobilaznica je koštala 3,8 miliona eura a u referencama ove kompanije ubilježana je kao jedan od značajnijih projekata niskogradnje.

S naknadnim radovima ta cijena, kako se moglo čuti na jednoj od sjednica beranske Skupštine, porasla je na oko pet miliona.

Zaobilaznica je pravljena u vrijeme velikog prijateljstva između preduzeća Integral inženjering i lokalne uprave u Beranama.

Godinu-dvije ranije Integral je za nekoliko desetina hiljada eura kupio od GP Sarajevo put asfaltnu bazu u beranskom selu Donja Ržanica. To se pokazalo kao dobar posao, jer su nešto ranije zatvorena dvije asfaltne baze u selima Štitarica i Poda, tako da je ova, s kapacitetom od stotinu tona dnevno, ostala jedina na sjeveru Crne Gore.

Kako je asfalt bio vrlo tražena roba, naročito u vrijema predizbornih takmičenja, baza je radila punom parom.

Zasluge za otvaranje, odnosno umirivanje protesta mještana zbog neispunjavanja ekoloških standarda, Integral je beranskoj lokalnoj upravi vratio asfaltiranjem na poček. Poček je, međutim, pristigao za naplatu u oktobru naredne godine u vidu blizu milion i po eura potraživanja, što se završilo na sudu i blokadom opštinskog računa.

Tako je završeno partnerstvo, u državnim medijima opjevano naslovima „Ivana se s Integralom šeta” te pričom o velikom značaju ulaska ove kompanije na sjever Crne Gore.

Integral inženjering, osnovan je 1989. godine u Laktašima, rodnom mjestu Milorada Dodika.

Prema izvodu iz sudskog registra jedan od osnivača i suvlasnika bio je Slobodan Stanković iz Banja Luke, jedini je vlasnik. Firma je prerasla u korporaciju sa sedamnaest članica u regionu. Zvanično, nezvanično, Integral, sa svim kompanijama u regionu ubraja se u petnaest firmi za koje bosanski mediji tvrde da su pod kontrolom Dodika i da su s njim povezane.

Integral inženjering, pod istim imenom, kćerku kompaniju osnovao je u Podgorici 2001. godine. Odmah je počeo da dobija velike poslove u našoj državi, a Vlada Crne Gore na Integralovom sajtu bila je upisana kao jedan od značajnijih poslodavaca.

Vlada Crne Gore bila je poslodavac i za izgradnju Obalske ulice s mostom preko rijeke Bistrice u Beranama. Nema odgovora na pitanje da li je i kada tehnički primljena, odnosno zašto nema upotrebnu dozvolu.

Za ovu zaobilanicu vezan je i veliki broj krivičnih prijava protiv bivših funkcionera Demokratske partije socijalsita, protiv kojih se ovih dana optužnica vraća na doradu.

Riječ je uglavnom o raznoraznim mahinacijama vezanim za eksproprijaciju zemljišta preko kojeg je saobraćajnica prošla.

Zbog čega ova najduža ulica u Beranama i popularno šetalište nema upotrebnu dozvolu, nemoguće je doznati.

Činjenica je da je zaobilaznica pored Lima mogla biti šira i da je nezgodna za mimoilaženje velikih vozila. U kuloarima se pričalo da je bivšem premijeru i sadašnjem predsjedniku referisano kako je „pravljena samo za male automobile”. Nije zabilježeno da se Đukanović njome provozao.

Dio saobraćajnice koji se ovih dana gradi bez ikakve sumnje uljepšaće grad, ali će ime zaobilaznica imati smisla tek onda kada ona bude produžena još nekoliko kilometara pored naselja Talum, do magistralnog puta, gdje je prvobitno planirana da se izgradi saobraćajna petlja.

Tada će putnici za Andrijevicu i Plav ovuda moći da zaobilaze grad, ali će opet ostati nejasno čemu tolika investicija, kada Berane već ima jednu zaobilaznicu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo