Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE, SVE ČEŠĆI OBRAČUNI KRIMINALACA: Utočište klanova sa juga?

Objavljeno prije

na

Kada je sredinom prošle sedmice u Beranama surovo likvidiran tridesetšestogodišnji Danijel Mandić Manda, upaljen je crveni alarm koji upozorava da, poslije niza kriminalnih događaja sa težim i lakšim posljedicama, situacija u ovom gradu postaje sve užarenija i opasnija.

Ima mišljenja da su djelovi odmetnutih bandi i klanova sa juga države, pred potragom policije pronašli utočište u Beranama, što bi, ako je tačno, moglo biti vrlo opasno.

Ovaj neupadljivi mladić ubijen je praktično u centru Berana, a iz beranske policije

i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, koji vode istragu, potvrđeno je da je Mandić upucan u glavu i da na drugim djelovima tijela nije bilo vidljivih povreda.

Mandić je u trenutku pucnjave, koja se dogodila u ulici u blizini bioskopa, bio u društvu prijatelja.

Oni su se kretali pješice iz centra grada, kada ih je kod zgrade bioskopa, samo stotinu metara dalje, u skretanju u malenu i mračnu ulicu, sustigao automobil iz kojeg je Mandić zasut smrtonosnim hicima. Smrt je nastupila trenutno.

Tokom izviđaja inspektori su pronašli više čaura različitog kalibra, na osnovu čega su nesporno utvrdili da je na Mandića pucano iz dva oružja.

Sagovornik iz policije rekao je da tek treba da se utvrdi da li su na njega pucala dva egzekutora, ili jedan iz dva oružja istovremeno. U ovo drugo je teško povjerovati.

Policija je na nekoliko kilometara u pravcu sela Budimlja, na regionalnom putu prema Petnjici, iste noći pronašla zapaljen automobil marke golf dvojka za koji se vjeruje da je povezan sa ovim ubistvom.

Monitor saznaje da je ovaj automobil ukraden dva mjeseca ranije u selu Polica kod Berana i da je krađa uredno prijavljena. To istovremeno znači da je surova likvidacija spremana od tada, kao i da je u čitav posao moralo biti uključeno više osoba.

Najprije oni koji su automobil ukrali, preko drugih koji su automobil skrivali dva mjeseca, do egzekutora koji su ga upotrijebili u noći ubistva, da bi zatim uništili tragove spaljivanjem.

Da je nešto tragova, ipak, ostalo, govori činjenica da su forenzičari u Danilovgradu izolovali DNK nekoliko osoba.

Tužilac Hasan Lukač izjavio je da su i tokom uviđaja na mjestu događaja prikupljeni brojni tragovi.

„Naložio sam da se izuzmu svi tragovi koji su nađeni na licu mjesta. Nađen je veliki broj čaura za sada nepoznatog kalibra i marke oružja kojim je izvršeno to ubistvo i pretpostavlja se da je u društvu imao još više lica, ali za sada nemamo pouzdane podatke o tome”, rekao je Lukač.

Ono što se u Beranama pouzdano zna je da je mladić koji je u trenutku ubistva bio pored nesrećnog Mandića, stajao uz njega, takoreći, rame uz rame. Otuda enigma kakvo je oružje upotrijebljeno, kada su hici iz kola u pokretu bili toliko precizni i nijesu pogodili nikog drugog, odnosno da su Mandića pogodili pravo i samo u glavu.

„Nije isključeno da je u ovoj egzekuciji korišteno oružje sa optičkim nišanima i navođenjem. Jedino tako je moguće objasniti preciznost hitaca. Ostaje da forenzičari na osnovu pronađenih čaura utvrde sa sigurnošću vrstu oružja”, otkriva izvor blizak istrazi.

Iz Uprave policije saopšteno je da se preduzimaju intenzivne aktivnosti na identifikovanju lica koje je lišilo života Mandića.

,,Policija nastavlja sa prikupljanjem materijalnih dokaza koji mogu ukazati na povezanost sa izvršenjem ovog krivičnog djela”, saopšteno je iz Uprave policije.

U Beranama se priča da je pucač iz automobila imao fantomku na glavi, i da se na trenutak zaustavio i mladićima dobacio – „što je lijepa ova ulica”. Onda je uslijedila paljba.

Mandić je od ranije poznat istražiteljima. On je prije pet godina uhapšen u akciji Medvjed zbog prodaje narkotika i tada je osuđen na dvije godine i pet mjeseci zatvora.

U Beranama je dugo bio suvlasnik lokala City koji više ne radi.

Beranci za ovog mladića pričaju da se posljednjih godina „potpuno povukao u miran život”. Na to ukazuju i činjenice da je čitavog ljeta slobodno šetao i ispijao kafe u gradskim lokalima, kao i da je imao sklonost i ljubav prema biciklizmu i planinarenju.

Sve to je govorilo da je živio opušteno i da nije slutio kakva mu opasnost prijeti i šta se sprema.

Da se bezbjednosna situacija u gradu na Limu pogoršava govori činjenica i da je prije samo nekoliko dana u noge upucan Stribor Đukić (22) ispred svoje kuće u Ulici Dušana Vujoševića, nedaleko od mjesta posljednje pucnjave sa smrtnim ishodom.

Valja se podsjetiti da je krajem novembra otkrivena eksplozivna naprava na automobilu u kom je bio David Kasumović, koja na sreću nije eksplodirala. Kasumović je slučajno izbjegao smrt i mjesec ranije kada je ranjen njegov stric Osman, sa kojim je zamijenjen jer je vozio Davidov automobil.

Za podmetanje eksploziva nešto kasnije osumnjičen je Miomir Đukić (28). Đukić je uhapšen u trenutku dok je pomagao Podgoričaninu Vidoju Stanišiću da pređe granicu kod Rožaja i pobjegne iz Crne Gore. Što znači da se Stanišić pred policijskom potragom skrivao u Beranama.

U Beranama je u posljednjih nekoliko mjeseci bilo više nerasvijetljenih paljevina automobila, koje u medijima nijesu zabilježene, niti je policija o tome izdavala saopštenja, ali koje govore da je koncentracija kriminalaca u ovom gradu tolika da situacija u pogledu bezbjednosti nije ni malo bezazlena.

Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, zakazana je i sjednica lokalnog parlamenta po hitnom postupku sa samo dvije tačke dnevnog reda, utvrđivanje broja odbornika u Skupštini opštine i informacija o stanju bezbjednosti na teritoriji opštine.

Neki su skloni mišljenju da će se koncentracija kriminalaca samo pojačavati, kako se bliže lokalni izbori u ovom gradu koji su zakazani za četvrti februar. I da to nije činjenica bez značaja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo