Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ CVIJETNI PARK: Pošto livada treće klase

Objavljeno prije

na

Može li slučaj u Beranama odavno poznat pod nazivom Cvijetni park postati predmet interesovanja Specijalnog tužilaštva? To je ovih dana zatražio jedan od privatnika kojem je srušen lokal na ovoj najatraktivnoj lokaciji, koja je čudnim putevima iz saobraćajnog čvora i parkinga pretvorena u ,,livadu treće klase” i na namještenom tenderu prodata za zgradu koja je potom nikla kao pečurka poslije kiše.

Četiri godine nakon što mu je po nalogu Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine srušen lokal, smješten na parceli između glavne ulice i Cvijetnog parka, Esko Gruda zatražio je od specijalnog tužioca Milivoja Katnića da preispita kako je izvedena prodaja ovog zemljišta.

On tvrdi da je i lokal srušen nezakonito i parcela o kojoj je riječ prodata na nezakonit način te da se iskreno nada da će to konačno uvidjeti i pravosudni organi kojima se, zajedno s ostalim privatnicima otjeranim s te lokacije, godinama žalio.

Opština Berane je sporno zemljište početkom 2012. godine, tretirajući ga kao livadu treće klase, za 105.000 eura prodala privatnom preduzeću Rudi komerc radi izgradnje poslovno stambene zgrade.

Vlasnici malih lokala cijelo su vrijeme tvrdili da su u ovom postupku grubo oštećeni i da je procedura prodaje zemljišta i uklanjanja njihovih objekata sprovedena bez pravnog osnova i utemeljenja u pozitivne zakonske propise. Oni su isticali da su mjesecima ranije tražili pomoć od najviših državnih organa, stavljajući im do znanja da lokalni moćnici žele da uklone njihove objekte bez centa nadoknade, iako su lokali u katastru bili uknjiženi kao svojina jedan kroz jedan.

Za razliku od njih, tadašnji predsjednik Opštine Vuka Golubović izjavljivao je da je prodaja sporne parcele obavljena u skladu sa zakonom.

Gruda sada podsjeća da je zajedno s ostalih šest privatnika još 2012. godine predao krivičnu prijavu specijalnom tužiocu protiv Golubovića i još dvojice opštinskih službenika. U prijavi je i tada navedeno da su ova lica u decembru 2011. godine, „u namjeri da sebi i drugima pribave protivpravnu imovinsku korist, iskoristili svoj službeni položaj i prekoračili granice svog službenog ovlašćenja, na način što su Vladi Crne Gore dostavili podatke da se prodaje poljoprivredno zemljište, odnosno livada treće klase, iako se radi o gradskom građevinskom zemljištu”.

Oni su ovo zemljište privatniku kasnije prodali jeftinije nego što je to isto zemljište nekoliko godina ranije procijenjeno u procesu restitucije. Vlasnici lokala su uz krivičnu prijavu uputili i propratno pismo tadašnjoj vrhovnoj državnoj tužiteljki Ranki Čarapić u kojem su tvrdili da se radi o smišljenom i organizovanom kršenju zakona.

Gruda u obraćanju sadašnjem specijalnom tužiocu tvrdi da posjeduje dokaze koji ukazuju da se u ovom slučaju, vezanom za prodaju zemljišta, radilo o krađi državne imovine. U prilog tvrdnji da je tender bio namješten, on podsjeća da je oglas za prodaju objavljen uoči novogodišnjih praznika, a tek nakon nekoliko dana i na sajtu Opštine.

,,Javni poziv je raspisan 30. decembra 2011. godine i to, po ustaljenom šablonu, samo u dnevnom listu Pobjeda. Javni poziv trajao je za vrijeme novogodišnjih i božićnih praznika tako da su zainteresovanim licima faktički ostala samo tri radna dana za prijavljivanje. Iako se radilo o građevinskom zemljištu, tadašnji predsjednik Opštine Vuka Golubović je kao ovlašćeno lice zaključio kupoprodajni ugovor 30. januara 2012. godine, uz naznaku da se prodaje poljoprivredno zemljište treće klase, iako se radi o katastarskoj parceli koja je smještena u strogom centru grada. Tako je prodao i naše lokale na tom zemljištu i to bez našeg znanja. Nakon toga naši lokali su uklonjeni mimo svih zakonskih propisa i bez ikakve nadoknade”, naglasio je Gruda u obraćanju Milivoju Katniću.

Slučaj Cvijetni park aktuelizovao je pitanje zakonitosti rada Katastra u Beranama bez kojeg se ovakve stvari ne bi mogle završavati. Tako je predsjednik Opštine Dragoslav Šćekić ovih dana pozvao glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića da preispita rad beranske Područne jedinice Uprave za nekretnine, zbog, kako je naveo, osnovane sumnje da su odgovorna lica u toj ustanovi u posljednjih petnaestak godina pričinila mnoštvo nezakonitih i koruptivnih radnji.

On je za Dan kazao da je spreman da svoje tvrdnje potkrijepi odgovarajućim dokazima i da očekuje bržu reakciji državnih organa zaduženih za suzbijanje organizovanog kriminala. Ustvrdio je da Opština Berane zbog neodgovornog ponašanja lokalnog Katastra i drugih povezanih subjekata godinama trpi velike štete i da je zahvaljujući takvim radnjama usporena realizacija velikog broja važnih projekata.

,,Pozivam Milivoja Katnića da uđe u beranski Katastar i spasi ovaj grad od onih koji su se godinama poigravali s državnom imovinom, a samim tim i s građanima. Brojni primjeri ukazuju da je lokalni Katastar bio i ostao maligno tkivo Berana. Između ostalog, odgovorni u Područnoj jedinici Uprave za nekretnine već petnaestak godina odbijaju da uspostave zakonito svojinsko stanje na određenim katastarskim pacelama i zaštiti državnu imovinu na Buču. Nezakonite radnje su evidentne i po pitanju eksproprijacije državnog zemljišta na više lokacija u gradu zbog čega Opština Berane trpi velike štete. Zato je krajnje vrijeme da se tome stane na kraj”, izjavio je Šćekić.

On je kazao da se brojni predmeti vezani za nezakonito postupanje s državnom imovinom nalaze kod pravosudnih organa i da se iz dana u dan otkrivaju novi slučajevi.

,,Mi svakodnevno dolazimo do novih saznanja koja ukazuju na neažurnost, a samim tim i na krivična djela odgovornih u beranskom Katastru. Neki predmeti se nalaze kod tužilaštva dok drugi čekaju na red, jer prosto ne možemo da postignemo da ih sve pocesuiramo. Dovoljno je reći da odgovorni u beranskom Katastru izbjegavaju da postupe po rješenjima Ministarstva unutrašnjih poslova i shvatiti o kakvom se javašluku radi”, kazao je Šćekić.

Na sve to su još prije četiri godine ukazivali privatnici iz Cvijetnog parka. Esko Gruda smatra da je ovaj slučaj tipičan primjer kriminalnog organizovanja, a nadu u pravdu sada mu, kako kaže, vraća novi specijalni tužilac.

,,Postupanja specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića u vezi brojnih kriminalnih radnji u Crnoj Gori povratila su mi nadu da će i istina o prodaji spornog zemljišta u Beranama, na kojem je srušen i moj lokal, radi ličnog bogaćenja pojedinaca, izaći na vidjelo. Tim prije, jer čitavo Berane zna da su pojedinci u ovom slučaju oteli privatnu imovinu i na nezakonit način za sebe prigrabili ogromno bogatstvo”, kaže Gruda.

Iz Uprave za nekretnine potvrđeno je da se već neko vrijeme provjerava rad beranskog Katastra. Cvijetni park nije jedini slučaj koji intrigira javnost u Beranama, ali je jedan od onih koji svakodnevno bode oči i podsjeća na ružnu prošlost koja je do sada ostala nekažnjena. I čeka na red kod specijalnog tužioca.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo