Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE, RESTAURACIJA SREDNJOVJEKOVNE PANCIRNE KOŠULJE: Profesija bez granica

Objavljeno prije

na

Srednjovjekovna pancirna košulja neprocjenjive vrijednosti, koja se čuva u Polimskom muzeju u Beranama, skoro u potpunosti je nedavno rekonstruisana, zahvaljujući dvojici stranih eksperata koji su o svom trošku boravili u ovom gradu i radili taj osjetljivi i važan posao

 

Srednjovjekovna pancirna košulja neprocjenjive vrijednosti, koja se čuva u Polimskom muzeju u Beranama, skoro u potpunosti je nedavno rekonstruisana, zahvaljujući dvojici stranih eksperata koji su o svom trošku boravili u ovom gradu i radili taj osjetljivi i važan posao.

Monitoru su u ovoj kulturnoj ustanovi objasnili da je to druga restauracija ove košulje, od kada je ona u vlasništvu Polimskog muzeja, ali da je sada konačno dobila svoj prvobitni izgled.

„Pancirna košulja, ili varežnjača, kako je drugi naziv za nju, nalazila se na našem sajtu, i tu je primijetio i za nju se zainteresovao istoričar i specijalista sa srednji vijek iz Austrije Sebastijan Volk. On je stupio sa nama u kontakt i izrazio želju da dođe u Berane i vidi u kakvom stanju. Tako je sve počelo“ – priča kustos Polimskog muzeja Slobodan Obradović.

Prema njegovim riječima, Volk je odmah vidio da se radi o izuzetnom primjerku, sa oklopom, odnosno tijelom, kapuljačom i preklopom za zaštitu lica.

„Smatrajući da se radi o rijetkoj i izuzetnoj pancirnoj košulji, on je, potom, stupio u kontakt sa profesorom i specijalistom za srednjovjekovno oružje u Amsterdamu Martinom Vajhovenom. Njih dvojica su se ponudili da, isto tako o svom trošku, dođu u Berane i da pokušaju da rade na njenoj restauraciji“ – priča Obradović.

Da će priča dobiti svoj epilog, potvrdilo se kada su dvojica stranih eksperata ljetos, zaista, stigli u Berane, i zatim izvjesno vrijeme, strpljivo ugrađujući nedostajuće alke u različitim bojama, stvorili sliku prvobitnog izgleda pancirne košulje.

„Trebalo je da vidite sa koliko su strpljenja i ljubavi prema poslu oni to radili. Provodili su vrijeme klečeći na patosu i povezujući alku po alku. U završnoj fazi smo obezbijedili lutku, navukli joj košulju, i tako su posao doveli do kraja. Takvu posvećenost poslu ja do sada nisam vidio. Pazite, oni su o svom trošku došli i boravili u Beranama, i sve to radili bez ikakve nadoknade“ – kaže Obradović.

Strani eksperti su u početku vjerovali da se radi o artefaktu iz desetog vijeka, ali su tokom restauracije utvrdili da je, ipak, riječ o nešto kasnijem periodu, odnosno petnaestom vijeku i dobu Osmanlija na ovim prostorima.

Poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac kaže da je zanimljiva i priča o tome kako je o košulja pronađena.

„Pronađena je 1936. godine, i dugo se nalazila u privatnom posjedu jedne porodice iz sela Donja Ržanica kod Berana. U literaturi je najprije opisano da je pronađena u pećini Minas, u blizini ovog sela. Budući da sam ja istraživao ovu pećinu i utvrdio da se radi o bronzanom dobu, isključili smo mogućnost da košulja potiče odatle. Vjerovatnija je druga priča, i saznanja da kojih smo mi došli, a to je da je košulja pronađena na padini Tumbarica, kod Donje Ržanice, u blizini seskog vodovoda u Alugama“ – kaže Lutovac.

Kustosu Obradoviću je poznata i priča koja ide u prilog drugoj verziji pronalaska vrijedne pancirne košulje.

„Svojevremeno mi je nekadašnji potpredsjednik opštine Berane, sada pokojni dr Strahinja Asović, pričao o tome kako je košulju pronašao njegov djed, i da je dugo stajala u metalnom sanduku na tavanu seoske kuće. Kao dječak, Strahinja se negdje u školi, na času istorije pohvalio pred profesorom da njegov djed čuva pancirnu košulju. Kada mu profesor nije povjerovao, on je donio u školu. Tako je pancirna košulja ugledala svjetlo dana i počelo je interesovanje za nju“ – tvrdi Obradović.

Polimski muzej je iste godine kada je formiran, 1955. godine, otkupio košulju, i njena prva restauracija obavljena je nešto kasnije u Vojnom muzeju u Srbiji. Takva je sačuvana do u skorije vrijeme, kao jedan od najvrednijih eksponata istorijske zbirke Polimskog muzeja.

U muzejskom kartonu, pod brojem 163, zapisano je da je košulja izrađena od čeličnih žica, nitovana, da je kapuljača dosta oštećena, kao i da se dosta oštećenja vidi na tijelu. Njena težina je 14 kilograma, a dužina 124 centimetra.

Izlagana je na izložbi „Oružje u Crnoj Gori kroz vjekove“ u Podgorici 2016. godine, a prvi put je široj javnosti predstavio i publikovao Pavle Mijović 1980. godine, u svojoj knjizi „Umjetničko blago Crne Gore“.

„Vjerovatno da bi košulja i dalje bila u stanju u kakvom smo je mi čuvali, da se nijesu pojavili stručnjaci iz Holandije i Austrije. Njima, možemo slobodno reći, dugujemo neizmjernu zahvalnost zbog toga što su došli u Berane i, strpljivo radeći, alku po alku, vratili joj autentičan prvobitni izgled“ – kaže direktorica Polimskog muzeja Violeta Folić.

Sagovornici Monitora ističu da su tokom boravka stranih eksperata imali izvanredno iskustvo, i da su oni izrazili želju da se opet vrate u Berane, i nastave istraživački rad u za njima najbliskijoj oblasti, vezano za srednji vijek.

„Arheologija je, pokazalo se i na ovom primjeru, profesija koja ne poznaje granice, a arheolozi ljudi koji su spremni da zbog ljubavi prema poslu kojim se bave, ne pitajući koliko će ih to koštati vlstitog novca, dođu u neko maleno mjesto na Balkanu i rade posao kao da su u svom dvorištu ili u svojoj kući“ – kaže arheolog Lutovac.

Polimski muzej u Beranama predstavlja odavno regionalnu kulturnu ustanovu. U njemu se čuvaju izuzetno vrijedni eksponati, od najranijih tragova života kulture na ovim prostorima, do novije istorije.

Arheolozi i drugi eksperti Polimskog muzeja naglašavaju da Polimlje predstavlja izuzetan arheloški potencijal i prostor, koji je zahvaljujući njihovom entuzijazmu i višedecenijskom radu, u dobroj mjeri istražen.

Dolazeći bez ikakvog interesa u Berane i strpljivo radeći na restauraciji srednjovjekovne pancirne košulje, strani eksperti su nam održali lekciju ne samo iz arheologije i kulturologije, već i iz savremenog shvatanja svijeta kao globalnog sela, koji je daleko od vještačkih etničkih i svakavih drugih ograda podignutih na Balkanu.

                                                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo