Gradnja četiri nove zgrade za izbjeglice sa stotinu stanova, intenzivno se privodi kraju, a na pomolu bi mogla biti afera oko raspodjele jer niko od izbjeglica i njihovih predstavnika nije uključen u taj proces. Pedsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mićo Marjanović upozorava na netransparentnost koja bi mogla pratiti postupak raspodjele.
„Dokumenta su se predavala Centru za socijalni rad u Beranama, a raspodjela će se obaviti u Ministarstvu rada i socijalnog staranja. U Centru za socijalni rad interesovao sam se ko je sve predao dokumentaciju i po kojim kriterijumima, a oni su me pitali šta ću ja tu, šta ja ima tu da tražim, – kaže Marjanović.
On podsjeća da je izgradnja ovih zgrada finansirana sredstvima iz evropskih fondova a da je Opština Berane obezbijedila zemljište i infrastrukturu.
„Sada je resorno ministarstvo prigrabilo projekat, i ni mi kao izbjeglička organizacija ni Opština Berane, nemamo uvid u to kako će se izvesti raspodjela. Ja imam pravo da sumnjam da tu nijesu čista posla i da može biti raznoraznih manipulacija”, – tvrdi Marjanović.
Prema njegovim saznanjima za te se stanove bore i oni koji ne bi mogli imati pravo na njih i da su na sceni raznorazna „razdruživanja” i „udruživanja” unutar familija kako bi se prikazalo što teže stanje i prigrabio stan koji nekom ne pripada, odnosno pripada nekom ko zbog takvih manipulacija može ostati bez stana.
Četiri nove zgrade s oko stotinu stanova nalaze se odmah pored sadašnjeg velikog kolektivnog centra, a stanarima koji su se morali iseliti iz baraka radi izgradnje, Opština Berane plaća kiriju u privatnom smještaju sve do završetka projekta.
„Četiri miliona eura, koliko je bilo potrebno za izgradnju, obezbijedila je Evropska unija posredstvom Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj”, – kaže Marjanović.
Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane prošlo je više od šezdeset hiljada nevoljnika.
Većina se kasnije vratila kućama ili su se iselili u treće zemlje, ali njih oko tri i po hiljade ostali su do danas u ovom gradu.
„Berane je izbjeglicama ineteresantno zbog blizine Kosova. Zato ih je u ovom gradu najviše. Do sada smo trajni smještaj imali za trideset porodica u zgradama koje je gradio njemački HELP, kao i još trideset u naselju Riversajd. Izgradnjom još stotinu stanova ne rješava se u potpunosti stambeno pitanje izbjeglica koji su opredijeljeni da trajno ostanu u Beranama. Zato Evropska banka mora planirati nove projekte za Berane”, – kaže Marjanović.
Bez crnogorskog državljanstva i ličnih dokumenata ovi se ljudi nijesu mogli registrovati na biroima rada, što je preduslov za pronalaženje posla. Nijesu mogli dobiti vozačku dozvolu. Isključeni iz zvaničnih struktura nijesu mogli dobijati ni kredite za otpočinjanje samostalnog posla jer, naravno, banke ne daju kredite licima bez ličnih dokumenata.
Svi problemi, koji prate izbjegličku populaciju, prema mišljenju Marjanovića, sada bi mogli biti zloupotrijebljeni možda i u političke svrhe.
„Samo da ne bude kasno i da se ne ispostavi da je glavni kriterijum za raspodjelu možda potencijalna partijska pripadnost onih koji su stekli pravo glasa u Crnoj Gori. Može se desiti da njih bude najviše, a da bez stanova ostanu drugi kojima su zaista potrebni”, – strahuje Marjanović.
Predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori objašnjava da se rješavanjem stambenog pitanja ne rješavaju svi izbjeglički problemi. On kaže da se pod hitno mora prići rješavanju i pitanja izbjegličkih penzija koje su minimalne.
„Urgentan problem koji treba početi rješavati je kolektivni centar Vrulja u Gusinju, gdje izbjeglice već devetnaest godina žive u skoro nehumanim uslovima. Treba prinuditi lokalne uprave u drugim crnogorskim opštinama da pristupe izradi i usvajanju planske dokumentacije, kako bi međunarodna zajednica mogla da sprovodi projekte kao u Beranama i Nikšiću”, – kaže Marjanović.
On podsjeća da izbjeglice koje su opredijeljene da u Beranama ostanu da žive čine deset odsto ukupnog stanovništva.
„To bi trebalo da bude jedan od ključnih kriterijuma za dodjelu stana. Uz to i potvrda da ne posjedujete, odnosno da ste ostali bez imovine u državama iz kojih ste došli”, – kaže Marjanović.
Ovaj čovjek je, kako tvrdi, u saznanju da je za neki od stotinu stanova u novim zgradama u Beranama konkurisalo dosta onih koji imaju imovinu i riješeno stambeno pitanje na drugom mjestu.
„Kamen temeljac za zgrade je postavila tadašnja ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori Margaret Ujehara, zajedno sa domaćinom, gradonačelnikom Berana Dragoslavom Šćekićem (SNP). Ja ću ovih dana, neće mi biti teško, tražiti prijem kod gradonačelnika i ako bude moguće u američkoj ambasadi, da ih na vrijeme upozorim da se moraju uključiti u proces raspodjele stanova”, – kaže Marjanović.
Predsjednik Saveza udruženja raseljenika Crne Gore zbog toga i upozorava da u komisiji koja će izvršiti raspodjelu treba da bude neko ko dobro poznaje izbjegličku populaciju, odnosno socijalno stanje svake porodice, kao i predstavnici Opštine Berane. Naravno i međunarodni unvestitori koji sigurno ne bi željeli da bude eventualnih zloupotreba i manipulacija.
Tufik SOFTIĆ