Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: RAMIZ MUJOVIĆ ČEKA ODGOVOR OD SPECIJALNOG TUŽIOCA: Ukrali mu babovinu

Objavljeno prije

na

Beranac Ramiz Mujović, koji već tri decenije živi i radi u Sarajevu, podnio je krivične prijave protiv bivšeg predsjednika Opštine Berane Vuke Golubovića, bivšeg načelnika Katastra Darka Mališića, biznismena Žarka Barjaktarovića i NN lica, zbog toga što su, kako tvrdi, bez osnova preknjižili osamdeset ari zemljišta njegove pokojne majke.

Prema onome što Mujović tvrdi, ovi ljudi su u vrijeme izgradnje takozvane zaobilaznice, zemljište koje je pripadalo njegovoj porodici na dijelu sadašnje separacije prenijeli i upisali na ime Žarka Barjaktarovića, nakon čega je ovaj biznismen dio zemljišta ustupio Opštini za igradnju zaobilaznice, a zauzvrat dobio parcelu na drugoj atraktivnoj lokaciji u gradu.

„Krivičnu prijavu sam predao i Osnovnom državnom tužiocu u Beranama i Specijalnom tužiocu u Podgorici. U ODT mi je rečeno da je postupak u toku, a ovih dana su me primili i u Specijalnom tužilaštvu gdje su mi takođe potvrdili da su primili moju prijavu i da je u radu”, ispričao je Mujović za Monitor.

On tvrdi da sve o čemu govori ima dokumentaciju, odnosno posjedovne listove, koji pokazuju da je zemljište bilo u vlasništvu njegove porodice kada je izvršena misteriozna transakcija u trouglu Opština –Katastar – biznismen Barjaktarović.

„Evo, pogledajte. Ovo sam sve našao u Državnom arhivu. Tu su posjedovni listovi, ostavinski postupak i rješenje kako je s moga oca zemljište prešlo na majku. Evo i presuda sudova iz 1973. i 1974. u postupcima koje je moj otac vodio”, kaže Mujović.

Naglašava da u Upravi za nekretnine nema nikakvog traga o tome na koji način su ljudi protiv kojih je podnio krivične prijave isknjižili njegovu pokojnu majku Hankiju Muratović.

„Pokušavam da to saznam, ali nema podataka o tome na koji način i koja je osnova za isknjiženje. Tražio sam da nije riječ o uzurpaciji ili kupoprodaji, odnosno bilo kakav pravni osnov po kojem su oni isknjižili moju majku, međutim toga nigdje nema. I zato sam podnio krivične prijave protiv nadležnih osoba, koje su tada bile u Opštini Berane i drugih lica”, priča Mujović.

On kaže da neke od ljudi koje je tužio veoma dobro poznaje i da ih je nakon što je saznao za preknjiženje posjetio.

„Ja sam pitao i tadašnjeg načelnika Katastra Darka Mališića zašto je ovo uradio. Rekao sam mu i podsjetio ga da su se imanja naših porodica graničila. On je rekao samo da nije imao papire, našta sam ja odgovorio da ja imam sve od 1937. godine, našta je on zanijemio. Rekao sam mu da odatle idem u tužilaštvo”, kaže Mujović.

Ovaj Sarajlija, porijeklom iz Berana objašnjava da nema ništa protiv biznismena Žarka Barjaktarovića ako je to zemljište kupio kada je privatizovao Građevinsko preduzeće Izgradnja, ali dodaje da nije mogao kupiti nešto što je njegovo.

„To nikada nije pripadalo Izgradnji, već se sve do dvije hiljade i neke vodilo na moju majku. Nama nikada nije jedan euro dat za to. U restituciji nijesmo podnosili zahtjev, zato što smo mi bili i ostali vlasnici tog zemljišta. Uostalom, papiri sve govore”, priča Mujović.

On kaže da ga Opština nije pozivala u vrijeme kada se gradila zaobilaznica, već da su pozvali Žarka Barjaktarovića.

„Ja sam došao u posjed zapisnika s tog sastanka iz koga se vidi da Barjaktarović izjavljuje da to čini u dogovoru s predsjednikom Opštine Golubovićem, a da će naknadno donijeti dokumentaciju. Njemu je zauvrat ustupljeno neko drugo zemljište. Taj zapisnik je, čini mi se, iz 2009. godine”, kaže Mujović.

Kada se pojavio u Opštini poslije promjene lokalne vlasti, Mujović tvrdi da su ga dočekali s iznenađenjem i da su mu kazali kako oni o tome sve znaju i da su ga dugo tražili.

„Onda je taj radnik kod koga sam se javio nazvao sekretara za urbanizam i rekao – dođi da vidiš ko nam je došao. Kako sam shvatio, i oni su protiv ovih osoba podnijeli krivične prijave”, priča Mujović.

On objašnjava da je do preknjiženje došlo najvjerovatnije zbog toga što su lica protiv kojih je podio krivične prijave računala da se niko od njegove porodice neće pojaviti.

„Svi moji su u Americi, braća i sestre, i oni su, misleći da nema više nikoga od moje porodice, izvršili isknjiženje”, kaže Mujović.

Prema njegovim riječima, vrijednost zemljišta, prema procejanama za ovu najužu gradsku zonu, iznosi skoro milion eura.

Nakon smjene lokalne vlasti u Beranama, u martu 2014. godine, novo opštinsko rukovodstvo došlo je do pouzdanih podataka da je bivši gradonačalnik Vuka Golubović prenio uz pomoć tadašnjih rukovodilaca opštinskog Katastra desetine hiljada kvadrata opštinskog zemljišta sebi i firmama lokalnih tajkuna, ili njima lično, dok je bio na toj funkciji.

Neki predmeti, zahtjevi za upis i rješenja o upisu, izvršeni su i realizovani neposredno nakon gubitka lokalne vlasti Demokratske partije socijalista u ovom gradu i saznanja da Golubović više neće ostati na mjestu predsjednika Opštine.

To je sadržaj dvije od ukupno šest krivičnih prijava koje je specijalnom tužiocu za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije predala Opština Berane protiv bivšeg predsjednika Opštine i više odgovornih lica Uprave za nekretnine PJ Berane i njima povezanih osoba i firmi.

,,Koliko je nama poznato, i po ovim prijavama preduzete su neke radnje, tako da je, osim iz Opštine, nešto kasnije i iz Katastra izuzeta dokumentacija u vezi s navodima iz prijava. Ta dokumentacija je vrlo obimna”, rekao je Monitoru sagovornik iz Opštine Berane.

Sudbina krivičnih prijava koje je Opština podnijela protiv bivših rukovodilaca još nije poznata. Obično se kaže da je pravda spora. Beranac Ramiz Mujović se nada da će u njegovom slučaju biti brža nego do sada.

„Ja čekam odgovor iz tužilaštva i neću odustati od toga. Imam crnogorsko državljanstvo i pasoš, i tu nema ništa sporno. Zamislite da se jednog jutra probudite i saznate da vam je neko preknjižio osam hiljada kvadrata gradskog građevinskog zemljišta i ukrao milion eura. To je moja babovina i neću dozvoliti da se tako završi”, ispričao je Mujović.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo