Gdje je nestao ruski državljanin Nikolaj Šehovcov, koji je 2006. godine kupio hotel Jelovicu kod Berana? Kako to da već sedam godina nema nikakve informacije o ovom čovjeku, iako se hotel još vodi na njegovo ime? Da li je moguće da je „ugledni ruski investitor” možda pod lupom međunarodnog policijskog interesovanja?
Na ova i mnoga druga pitanja do danas nema zvaničnih odgovora. Neko vrijeme se spekulisalo da je još prije dolaska u Crnu Goru ovaj Rus bio pod međunarodnom potjernicom izdatom u Kazahstanu, pod oznakom „arest”.
Informacija o tome da za Šehovcovim postoji međunarodna potjernica, mogla se pronaći na Kazahstanskom informacionom portalu.
Taj portal je, naime, svojevremeno objavio priču o velikoj korupcionaškoj aferi u koju su bili upleteni najviši zvaničnici te države. Šehovcov se, navodno, nalazio na čelu firme Bonita inžinjering čiji je nezvanični vlasnik bila supruga jednog tamošnjeg političara.
Prema tom portalu, rukovodstvo kompanije Bonita inženjering razbježalo se iz Kazahstana još 2006. godine.
Da li je Nikolaja tada put doveo u Crnu Goru? Činjenica da je ovaj čovjek negdje baš u to vrijeme kupio hotel Jelovicu, na istoimenoj planini, dvadesetak kilometara od Berana, govori u prilog tome.
Hotel je kupio od nekada poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića. Obećao je da će od ove planine, koja čini dio Bjelasice, napraviti crnogorski Zlatibor. Bilo je i tada čudno, ali se niko nije zapitao zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu. Sa njim je bila i djevojka koju je predstavljao kao suprugu, Anželu, koje takođe nema od kada se Nikolaj izgubio. Već tada je bilo čudno i to što Nikolaj skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana.
Istina je da je tu stekao mnoga poznastava. Agilan, u stalnoj „borbenoj gotovosti”, s gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi još čitav kompleks novih, žičare, uspinjače i sve što uz to ide.
Tek kada se krajem 2009. godine izgubio, iznenada kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se, takođe, i da je u Beranama boravio ilegalno, i kako je trebalo da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija s visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor”.
Tome u prilog govori činjenica da je Nikolaju Vasiljeviču Šehovcovom pasoš, koji je pet godina ranije izdalo rusko ministarstvo inostranih poslova, istekao 4. februara 2009. godine. Nikolaju se trag izgubio krajem te godine, što znači da od februara 2009. nije mogao boraviti u Crnoj Gori, sve i da nije imao potjernicu.
Prodavac hotela Radomir Raičević danas tvrdi da mu ovaj „strateški investitor”, osim kapare, nikada nije dao ostatak novca, i zato je poveo sudski postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora.
„Ja uporno pokušavam da uđem u trag tom čovjeku”, kaže Raičević za Monitor.
On dodaje da je preko svojih prijatelja u Rusiji i sam saznao da Nikolaja neko zbog nečega traži, i izražava uvjerenje da on nije otišao daleko, odnosno da bi još uvijek mogao biti u Crnoj Gori.
„Ako je tačna informacija da za njim postoji međunarodna potjernica, onda je to posao za policiju. Onda treba da ga traži policija, a ne ja. Šta treba da uradim, da ja raspišem potragu za njim”, dodaje Raičević, koji je stalno nastanjen i živi u Beogradu.
On se prisjeća kako je došlo do poznastva s Nikolajem, i šta je prethodilo prodaji hotela Jelovica.
„Najprije je došao u Srbiju s namjerom da kupi Rekreaturs, sa dvadesetak hotela, vrijednosti nekoliko stotina miliona. Tada je ministar za kapitalne investicije bio Velja Ilić. Meni ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili smo posao vrijedan tri do četiri miliona eura. Šta sam ja tada mogao znati? Došao je kao mnogi drugi Rusi koji su stigli u Crnu Goru i Srbiju kupujući nekretnine”, priča Raičević.
Ovaj čovjek kaže kako je Šehovcova, za kojeg je mislio da je ozbiljan kupac, primio čak i u svoju kuću.
„Dao sam mu i vozača. I na kraju mu samo uz kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio da prevede imovinu na sebe. Ja sam mu pomogao da registruje preduzeće u Podgorici Jelovica banja doo. Poslije toga mi nikada nije isplatio ostatak novca”, tvrdi Raičević.
Za Nikolajem tragaju i desetine drugih Beranaca koji su u poslovanju s njim, dok je popravljana zgrada hotela, ostali kratkih rukava.
Ako je tačno to što je pisao Kazahstanski informacioni portal, onda su zrele prilike da crnogorski državni organi preispitaju poslovanje ovog čovjeka u Crnoj Gori, da mu se hotel Jelovica oduzme. Odavno su se, bez ikakve sumnje, stekli uslovi da se država umiješa u slučaj Šehovcov.
Hotel je u međuvremenu zatvoren. Nakon što je okončana agonija hotela Berane u gradu i Lokve na planini Cmiljevici, ostala je još samo crna mrlja vezana za hotel Jelovica.
Ako je ispravan i regularan, ako nije pod međunarodnom potjernicom, zašto se Rus ne javi. Ostali su mu imovina i neraščišćeni računi na sjeveru Crne Gore gdje je zalutao one godine kada je bila navalica ruskih investitora po našem primorju.
Ostao je i da propada neiskorišteni hotelski resurs na planini Jelovici, zajedno s misterijom gdje je nestao ruski investitor.
Tufik SOFTIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice