Pod krovom zadružmog doma u Lubnicama nekada su se nalazili otkupna stanica, prodavnica, kafana, pošta i ambulanta. Urušavajući se, malo po malo, danas predstavlja tek ruinu i ruglo nekadašnjeg mjesnog centra, koji je, kao maleni grad, u vrijeme bivše Jugoslavije vrvio od života.
U zadružnom domu, koji je u svakom pogledu bio i nosilac razvoja takozvane Gornjoselske župe, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavaca, Кurikuće i Vuča, radilo je u jednom periodu i do dvadeset radnika.
Danas, kažu, i ne znaju ko je pravi vlasnik. Priča se da je to jedan od lokalnih tajkuna iz Berana. U svakom slučaju, krajnje je vrijeme za sanaciju oronulog objekta.
„Lubničani su svojevremeno uz velike napore i pomoć ‘šire društvene zajednice’ izgradili ovaj objekat. Кasnije je u zadružnom domu, pored ostalih sadržaja, vršen otkup ljekobilja i poljoprivrednih proizvoda, što je lokalnom stanovništvu donosilo znatan dohodak. Tako je cijeli kraj bio vezan za ovaj objekat. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka zadružni dom je zatvoren, da bi sniježne padavine 2011. godine potpuno urušile krov zgrade”, prisjeća se predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.
On kaže da je neko ranije kupio zadružni dom za male pare i nakon toga ga prepustio propadanju.
„Ruinirana zgrada u centru Lubnica ne može služiti na čast onima koji su je osudili na propast. To je nedopustivo i bio bi red da se izvrši sanacija ili da se zgrada ustupi nekome ko će je ponovo staviti u funkciju”, kaže predsjednik ove mjesne zajednice.
Raković napominje da izled ovog objekata svjedoči kako je nekadašnje društveno bogatstvo nemilice uništavano, dok su lokalnom stanovništvu nuđena lažna obećanja. „Umjesto da u zgradi seoskog doma danas imamo prerađivačke kapacitete i otkupni centar, ona predstavlja ruglo i opasnost. Očigledno da je neko smišljeno krenuo da uništi i selo i poljoprivredu, ali i naše tradicionalne vrijednosti. Ako se takvim nastojanjima ne stane na kraj, sigurno da nam se ne piše dobro. Tražimo od nadležnih da shvate da sadašnji izgled ovog objekta, koji je pretvoren u zmijarnik, predstavlja društvenu sramotu”.
Iz lokalne vlasti u Beranama navode da je privatizacija u posljednjih dvadesetak godina, po konceptu kojeg je sprovodila Vlada, nanijela neprocjenjivu štetu svim razvojnimn granama, pa i poljoprivredi.
„Poljoprivredne zadruge bile su mali giganti u skoro svim mjesnim centrima. Preko njih se odvijao život. Trgovalo se, stvarao se dohodak. Lokalno stanovništvo je u njima nalazilo zaposlenje. Dolaskom takozvanih biznismena koji su preko noći za male pare pokupovali nešto što su brojne generacije decenijama stvarale, zadruge su izbrisane iz registra živih, dok je zadružna imovina devastirana. Nekadašnje društveno bogatstvo namjerno je uništeno da bi privilegovani pojedinci izvukli dobit. Sve to ukazuje da se u upravljačkim strukturama nalazila jedna neozbiljna družina koja je, uništavanjem zadruga, zadala udarac našim selima, suočenim sa sve prisutnijom migracijom stanovnipštva”, naglašavaju u beranskoj lokalnoj upravi.
Iz resornog Sekretarijata za poljoprivredu tvrde da je poljoprivredna zadruga u Lubnicama, kao i ostale u beranskim mjesnim centrima, namjerno ugašena kako bi se, po unaprijed pripremljenom konceptu, uništilo selo i poljoprivreda.
„Aktuelna crnogorska vlast je imala namjeru da od seljaka napravi siromaha, koga će kasnije lako kupovati uoči svih izbora. Tako su danas u našim selim uzorna gazdinstva postala rijetkost. Ta ista vlast je za početak ugasila poljoprivredne zadruge koje su davale mogućnost individualnim proizvođačima da na lak način plasiraju svoje tržne viškove. Za sve to vrijeme zadružni domovi su se pretvarali u ruine i to naočigled onih koji se hvale kako se iz agrobudžeta izdvajaju ogromna sredstva za pospješivanje poljoprivredne proizvodnje. Time je jednim nedomaćinskim odnosom državnih vlasti uništeno nešto što je moglo da predstvalja realnu razvojnu šansu”, smatraju predstavnici beranske lokalne uprave.
Da su taj proces uništavanja sela pratila izrazito negativna migraciona kretanja, može se lijepo vidjeti urpavo na primjeru Lubnica.
Na prostoru Gornjoslelske župe 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je taj broj znatno manji. Samanjenje stanovništva u srednjem slivu rijeke Bistrice prouzrokovalo je i smanjenje poljoprivredne proizvodnje i desetkovanje stočnog fonda. Broj onih koji se bave tradicionalnim djelatnostima sveden je na minimum.
Osnovnu školu u Lubnicama ove godine pohađa svega četrdesetak učenika. Nekad ih je bilo do četiri stotine. Mještani su saglasni da je slaba infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga društva u cjelini uzrokovala drastičan odliv stanovništva s ovog područja.
„Gornja sela su nekad bila puna naroda. Mjesni centar u Lubnicama je živio kao pravi mali grad. Imali smo jaka pojedinačna gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Autobus na relaciji Berane – Lubnice saobraćao je četiri puta u toku dana. Danas su naša sela mrtva. Ljudi su se, u potrazi za boljim životom, odselili u neke srećnije krajeve. Zato u školskim klupama imamo tako mali broj učenika. Opravdan je strah da će na ovom području ubrzo zagospodariti bijela kuga”, strahuju mještani Lubnica.
U nekada moćni i veliki mjesni centar danas medicinska sestra dolazi samo dva puta mjesečno, dok se pošta rijetko otvara. U selu Kurikuće škola je zatvorena, iako je 1976. godine brojala 40 učenika.
Mještani naglašavaju da se više mlijeka proda u seoskoj prodavnici nego što se pomuze na podučju cjelokupnih Gornjih sela.
Pa ipak, stanovnici Lubnica se nadaju da će nakon izgradnje puta Berane – Кolašin, ljudi početi da se vraćaju i da podbjelasički kraj može zauzeti posebno mjesto na turističkoj mapi.
Valjalo bi podsjetiti da je to onaj bjelasički kraj gdje je Hidroenergija Montenegro dobila koncesije za gradnju hidroelektrana i iz kojih već izvlače milione eura. Od svega toga lokalno stanovništvo imalo je malo koristi. Elektrane su donijele i određene štete zbog uništavanja ribljeg fonda i remećenja prirodnih tokova rijeka.
Pogled na seoski zadružni dom u Lubnicama dovoljan je da se shvati ko ima koristi a ko štete od prirodnih i drugih resursa kojima sada gazduju poznati ili nepoznati tajkuni. To bi se moglo zvati napredno propadanje.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice