Više beranskih privrednih preduzeća i kompanija, nekada vrlo uglednih i velikih, koja odavno ne postoje, još se vode u registru državne Centralne depozitarne agencije (CDA). Među tim preduzećima su i hotelsko turističko preduzeće Berane, fabrika za protektiranje guma Gumig i nekadašnja fabrika kože Polimka.
Manjinski akcionari ovih kompanija ovom činjenicom nijesu iznenađeni, jer u većini tih preduzeća ranije nijesu vođeni stečajevi niti procesi likvidacije, ali su svjesni da nemaju nikave koristi od toga što im se imena još provlače u registru CDA. Da pravda jednom, ipak, mora stići one koji su te kompanije uništili, svi odreda očekuju.
Najsvježiji je primjer gašenja firme KIPS Polimka AD Berane. Podgorička kompanija KIPS je naime, ugasila svoju kćerku firmu u Beranama, i u ovom gradu nastavila da radi pod podgoričkim imenom, što su bivši radnici i građani koji su bili akcionari, shvatili kao prevaru.
Nekadašnji sindikalni lider Dušan Veljić objašnjava da je akcionarsko društvo u procesu stečaja i ukazuje na mogućnost da najveći broj radnika i građana koji su vlasnici akcija za ovo još uvijek ne znaju.
„Trgovinski centar KIPS u nekadašnjoj fabrici kože Polimka nastavio je da radi pod nazivom KIPS Podgorica , objašnjava za Monitor bivši sindikalni lider Kaže kako je tražio da se država umiješa i ispita privatizaciju, ali da nije bilo rezultata. „Nijesam imao podršku. Sam ne mogu ništa”, kaže Veljić. Strahuje da se na ovaj način zatiru i tragovi velike pljačke milionski vrijednih mašina i opreme, koji su iz fabrike nestali nakon privatizacije.
„Jedino još gajim nadu da će se akcionari, kojih još ima skoro četrdeset odsto, pobuniti”, kaže Veljić. Tvrdi da nije bilo nikave sjednice akcionara na kojoj bi se donijela jedna ovako važna odluka.
Poslije bezuspješnog višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, Polimka je 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS koje je fabriku zatvorilo, a u dijelu prostorija otvorilo prodajni salon građevinskog materijala, opreme za kuću i drugih stvari, potpuno nevezanih sa kožarskom industrijom.
Industrija kože AD Polimka Berane, prodata je za simboločnih hiljadu eura, odgovarajući socijalni program, i obavezu investicionih ulaganja od milion, ali su samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile, kako radnici tvrde, vrijedne dva miliona, dok je u magacinima bilo robe na zalihama u vrijednosti od još milion eura. „Te mašine su bile ispravne i konzervirane” – podsjeća Veljić.
„Sada se u CDA naša firma vodi kao da je u stečaju. Ona odavno ne postoji, sve je rasprodato, i mi osnovano sumnjamo da se na ovaj način utiru tragovi velike pljačke mašina, opreme i robe sa zaliha, na koje su manjinski akcionari imali pravo” – kaže nekadašnji sindikalni lider Polimke.
Hotelsko turističko preduzeće Berane temeljno je opljačkano prije desetak godina, ali manjinski akcionari se i u ovom slučaju još nadaju da taj kriminal neće proći nekažnjeno. Nadu za to im upravo, kako kažu, daje činjenica da firma nije izbrisana iz registra CDA. Komentariše da manjinski akcionari ne zaboravljaju pljačku, iako firma faktički postoji još samo u papirima.
„Udruženje manjinskih akcionara nije ugašeno, kao što ni akcionarsko društvo nije izbrisano u CDA. U našem slučaju nije vođen proces stečaja niti likvidacije. Zato mi vjerujemo da će pljačka jednom biti raskrinkana”, kaže predsjednik Udruženja manjinskih akcionara HTP Berane Miomir Ćorac.
HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH.
Oni su imali u startu 36 odsto akcija, ali im je Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto. Euroturist GMBH je, međutim, vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, „otimajući po ulicama”, vaučere i akcije od građana i radnika, postao vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, i više im državni fondovi nijesu bili potrebni.
Na meti se najprije našla Gradska kafana, ili kafana Korzo, na najatraktivnijoj lokaciji, u centru grada. Oduvijek popularno mjesto prodato je već sljedeće godine pod sumnjivim okolnostima.
Euroturist GMBH prethodno je podigao namjenski kredit od Atlasmont banke od 120 hiljada eura za njenu rekonstrukciju. Rekonstrukcije nikada nije bilo.
Monitor je u više navrata pisao o pljačkaškoj privatizaciji Hotelsko-turističkog preduzeća Berane. Kao i gradska kafana, ubrzo su narednih godina rasprodati svi vrijedni hoteli i kafane koje su pripadale beranskom HTP-u. Kapital akcionarskog društva u osnivanju je procijenjen na 5,2 miliona eura koliko bi bila nominalna vrijednost pljačke.
Euroturist GMBH do danas je, ipak, sa 50,14 procenata vlasnik nepostojeće firme koja se i dalje vodi u registru Centralne depozitarne agencije.
Fabrika za protektiranje guma Gumig privatizovana je 2003. godine, u isto vrijeme kada i HTP, čak su i početni vlasnici bili isti. Euroturist, na čijem čelu je zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana, i Monte-adria slovenačkog berzanskog mešetara Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion.
Nedugo potom svi radnici su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve vrijedno.
„Izvlačeni su čak i bakarni kablovi iz zidova i prodavani kao stari materijal. Nestali su i svi rezervni djelovi i tri tone aluminijuma”, prisjećaju se danas bivši radnici.
Prema nekim informacijama pogoni Gumiga su na kraju prodati izvjesnoj industriji za preradu mesa, ali to nije zabilježeno u registru CDA, gdje su još većinski vlasnici nekoliko privatnih lica, koji su u srodničkim odnosima sa nekima od nekadašnjih vlasnika Hotelsko- turističkog preduzeća Berane.
U CDA dalje se vode: Hladnjača AD Berane, Maloprodaja AD Berane, Bepek AD Berane, Poljoprivreda i šumarstvo AD Berane, Ugostiteljsko preduzeće Stadion DD Berane, Uslužni servis AD Berane. Nijedna od njih odavno ne postoji, dok se imena manjinskih akcionara, od kojih su neki među deset najvećih, povlače u registru kroz nazive fantomskih kompanija.
Tufik SOFTIĆ