Povežite se sa nama

Izdvojeno

BERANE I MEĐUGRADSKI SAOBRAĆAJ: Agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Autobuska stanica u Beranama, bez jednog jedinog radnika i bez struje, podsjeća na scene iz horor filmova. Tako je već dugo, a ni nove crnogorske vlasti nijesu napravile ni korak u cilju razrješenja neodržive situacije

 

Mrak na autobuskoj stanici u Beranama prikriva lice mlade djevojke koja sa strane čeka kada će naići autobus. Sklonjena je malo dalje od ulaznih vrata, a unutra, kaže, ne smije ući, mada je sve otvoreno. Ne skriva da je malo uplašena.

„Ne smijem da prođem kroz zgradu. Strah me je da dođem do perona. Pitanje je i da li će autobus ući u autobusku stanicu, ili će ostaviti putnike na kapiji” – kaže ona.

Autobuska stanica u ovom gradu, bez jednog jedinog radnika i bez struje, podsjeća na scene iz horor filmova. Tako je već dugo, a ni nove crnogorske vlasti još nijesu napravile ni korak u cilju razrješenja neodržive situacije.

Zbog toga su radnici beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž zatražili od nadležnih državnih institucija da hitno reaguju kako bi se prekinula agonija u kojoj se nalazi ne samo njihovo preduzeće, već, kako kažu, čitav grad zbog nefunkcionisanja najfrekventnije autobuske stanice na sjeveru države.

Oni u javnom obraćanju podsjećaju da se nalaze u štrajku od maja prošle godine, ali da je kriza u njihovoj kompaniji počela mnogo ranije, odnosno da su posljednju platu primili u junu 2018. godine.

„Nama nije drago što se situacija ovako iskomplikovala, ali tako je moralo biti. Mnogo se problema nakupilo i kulminiralo je onog trenutka kada smo mi odbili da radimo besplatno” – kaže predstavnik radnika Nenad Radičević.

On ističe da se situacija dodatno iskomplikovala kada je autobuskoj stanici, koja je u vlasništvu Simon vojaža, isključena struja.

„Treba da vidite naveče, kada je velika frekvencija autobusa drugih prevoznika, kako se prave gužve na ulici. Autobusi nemaju gdje da stanu, ako kapiju neko ne otvori. S jedne strane zatvorena i bez struje autobuska stanica, a s druge strane ulice izvode se građevinski radovi na benzinskoj pumpi” – kaže Radičević.

Radnici očekuju da u međuvremenu, dok Specijalno državno tužilaštvo ne sprovede istragu protiv jednog od suvlasnika, Mehmeda Adrovića, druge institucije, resorno ministarstvo i saobraćajna inspekcija, uvedu elementarni red na ovom autobuskom čvorištu u Beranama.

Dok radnici već deseti mjesec štrajukuju, u njihovoj firmi Simon vojaž i dalje vlada poptuno rasulo.

Kompaniju su zbog neizdržive situacije napustili najbolji vozači, automehaničari i drugi radnici, koji su trbuhom za kruhom pošli na razne strane.

„Mi nemamo informaciju šta se trenutno dešava, ali strahujemo da drugi prevoznici kojima se po osnovu prodatih karata duguju ogromna sredstva, kao i drugi povjerioci, krčme i djelove autobuske stanice i pokretne i nepokretne imovine drugih radnih jedinica Simon vojaža. Ovo mora nekako hitno da se zaustavi” – apeluje Radičević.

Prestanak rada najvećeg autoprevoznog preduzeća na sjeveru države napravilo je haos u lokalnom saobraćaju u ovom dijelu države, na koji je do tada Simon vojaž imao monopol.

Na autobuskoj stanici u Beranama, niti bilo gdje drugo, nije moguće dobiti elementarnu informaciju o voznom redu i polascima autobusa drugih prevoznika, pa prevoznici informacije o polascima oglašavaju kroz lokalne medije.

Zbog prekida lokalnog saobraćaja, iz Berana se teže prebaciti do susjednih gradova – Bijelog Polja, Andrijevice, Plava, Rožaja, Gusinja i Petnjice, nego do Podgorice ili Beograda.

Na ovu neodrživu situaciju neposredno pred novogodišnje praznike ukazao je i predsjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić, koji je primio nezadovoljne radnike Simon vojaža i dodijelio im novčanu pomoć.

Gradonačelnik Berana je tada insistirao da državni organi, a prije svega tužilaštvo, ubrzaju rad i pokažu efikasnost zbog radnika koji su dovedeni na prosjački štap.

Mehmed Adrović je predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u toj varoši. Pod lupom medija i ranije se nalazio zbog kontroverznih poslova. On je ranije Monitoru rekao da krivična prijava nema smisla.

Ipak, krivičnu prijavu koju je protiv njega podnio suvlasnik iz Luksemburga Simon Bernard, nakon početnih izviđajnih radnji, preuzelo je Specijalno državno tužilaštvo.

Bernard je krivičnu prijavu protiv Adrovića podnio početkom novembra prošle godine tereteći ga za navodne zloupotrebe u poslovanju i falsifikovanje njegovog potpisa na službenim dokumentima.

Krivičnom prijavom tereti se i Mehmedova supruga Dalisa za koju se tvrdi da je znala da su faslifikovana dokumenta kada je preuzela funkciju izvršnog direktora privrednog društva.

U krivičnoj prijavi piše da su se u radnjama Mehmeda Adrovića stekla sva obilježja krivičnih djela zloupotreba položaja u privrednom poslovanju, zloupotreba ovlašćenja u privredi, faslifikovanje isprave, navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja, utaja poreza i doprinosa, lažni bilans, dok se u radnjama Dalise Adrović stiče krivično djelo faslifikovanje isprave.

Bernard preko svog advokata navodi da je zajedno sa Mehmedom Adrovićem 2004. godine osnovao DOO Simon Voyages u kojem je bio suosnivač i izvršni direktor, a Adrović suosnivač, o čemu postoji podatak u Centralnom registru privrednih subjekata.

Navodi se, međutim, da je zloupotrebom svojih ovlašćenja u privrednom društvu, bez znanja partnera iz Luksemburga, Adrović donosio odluke i potpisivao ih u ime Bernarda, svjesno falsifikujući njegov potpis i mimo njegovog znanja i volje je 2006. godine donio odluku kojom je sebe imenovao za direktora privrednog društva.

Bernard sada tvrdi da za sve to vrijeme nije znao šta se dešava u privrednom društvu niti je izvještavan o poslovanju, a da je firma u rasulu, saznao je iz medija.

Monitoru je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama naprije potvrđeno da su primili krivičnu prijavu i pokrenuli izviđaj, odnosno da rade na provjeravanju navoda iz prijave.

Nedavno je, međutim, saopšteno da je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu na dalje postupanje. Iz tog tužilaštva još nema nikavih informacija da li je i šta pokrenuto u ovom slučaju.

Šta god da uradi Specijalni državni tužilac, državni organi i stare i nove vlasti trebalo je odavno da preduzmu mjere da se zaustavi agonija Simon vojaža i najveće i najprometnije autobuske stanice u ovom dijelu države.

Kroz Berane, u svakoj varijanti, moraju proći autobusi iz Gusinja, Plava, Andrijevice, Petnjice ili Rožaja. Takođe, i oni u prolazu iz Srbije, koji dolaze preko prelaza Dračenovac kod Rožaja, kao i sa Kosova i Makedonije, preko graničnog prelaza Kula.

Koliko je to autobusa dnevno, odnosno kolika je frekvencija, to niko ne zna. Vjerovatno trenutno nešto manja zbog pandemije, ali i dalje velika. Teka kada se situacija koliko toliko normalizuje do početka turističke sezone, ako agonija radnika Simon vojaža bude još trajala i ako status autobuske stanice ne bude riješen, biće to veliki poraz novih vlasti.

                                                                                                             Tufik Softić

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo