Sve ide u pravcu potpunog aboliranja i oslobađanja okrivljenih. Sudski proces u Osnovnom sudu u Beranama protiv kompanije Bemaks i odgovornog lica Veselina Kovačevića okončan je, naime, pravosnažnom oslobađajućom presudom, dok je postupak protiv tadašnjeg direktora JP Vodovod Faruka Pačariza, nakon prve oslobađajuče presude, ponovljen.
Prema presudama u koje je Monitor imao uvid, kompaniji Bemaks i njenom direktoru Veselinu Kovačeviću na teret je bilo stavljeno krivično djelo uništenje i oštećenje javnih uređaja, odnosno oštećenje cijevi gradskog vodovoda, što je izazvalo „znatan poremećaj u životu građana” iz člana 328, stav 2 iz stava jedan KZCG.
U prvostepenoj presudi sudije Dragana Dašića, Kovačević i Bemaks kažnjeni su novčano, sa šesto, odnosno hiljadu i sedamsto eura zbog oštećenja i uništenja javnih uređaja iz člana 328, stav 1 KZCG, ali je bjelopoljski Viši sud ovu presudu ukinuo.
Monitoru je u beranskom Osnovnom sudu rečeno da je taj sud potom u ponovljenom postupku, postupajući po ukidnim razlozima, oslobodio krivice i Bemaks i Veselina Kovačevića, što je Viši sud zatim potvrdio.
Nakon krivičnih prijava koje su tada nezavisno podnijeli beranski Centar bezbjednosti, Socijalistička narodna partija, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, te Ratko Rmuš i Sveto Aković u svojstvu oštećenih građana, optužnica je podignuta i protiv direktora JP Vodovod Faruka Pačariza.
Njemu je na teret bilo stavljeno krivično djelo nesavjestan rad u službi, odnosno da 22. avgusta 2013. godine, nakon probijanja cijevi gradskog vodovoda, nije hlorisao vodu, niti prekinuo isporuku „čime je povrijeđeno pravo građana na korišćenje higijenski ispravne vode, usljed čega je došlo do epidemije”.
Pačariz je u prvom postupku pred sudijom Aleksandrom Ćulafićem oslobođen jer, prema presudi, voda nije uzorkovana 22. avgusta kada je izbila epidemija, već dva dana kasnije, dok Hrvatski zavod za javno zdravlje na osnovu poslatih uzoraka nije mogao jasno dokazati da je uzrok epidemije voda. Iz toga zavoda je stigao negativan nalaz, zbog toga što su uzorci poslate vode putovali znatno duže nego je bilo predviđeno „a virusi su nestabilni i teško se dokazuju”.
Tako je, kako objašnjavaju u Osnovnom sudu, sve ostalo na nivou sumnji i pretpostavki da je izvor epidemije „najvjerovatnije voda za piće, a sudska odluka se ne može zasnivati na pretpostavkama”. Viši sud je ukinuo ovu presudu, a u ukidnim razlozima se praktično više i ne pominje epidemija već službene radnje u vezi s tim da li je povrijeđeno pravo građana na higijenski ispravnu vodu. Ponovljeni postupak je u toku.
Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula je u noći između petka i subote, 23. i 24. avgusta prošle godine. Monitor je tada pisao da je 23. avgusta u Domu zdravlja bio samo jedan pacijent sa stomačnim problemima, da bi nekoliko sati poslije ponoći u Jedinicu hitne pomoći počeli da pristižu pacijenti u većem broju.
Zatim su se, prije otvaranja ordinacija izabranih ljekara za djecu i odrasle, bukvalno formirali redovi. Tog prvog dana epidemije u Domu zdravlja je bilo ukupno 318 pacijenata, a najviše je pregledano u Dječijem dispanzeru, gdje je samo u prvoj smjeni dato oko stotinu infuzija.
Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno. U prilog činjenici da je uzročnik epidemije voda, govori i podatak da su obolijevanja zabilježena samo na području koje se napaja vodom s gradskog vodovoda.
Na konferenciji za novinare, koja je tih dana održana u Beranama, i direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša i minister zdravlja Miodrag Radunović bili su nedvosmisleni da je u pitanju infekcija hidričnog porijekla, i da je uzrok neispravna voda iz gradskog vodovoda, u kojoj su pronađene takozvane koliforne, odnosno fekalne bakterije, kao što su ešerihija koli i mnoštvo virusa.
Dr Mugoša je tada rekao da Institut, na čijem je čelu, ne radi jedino testove na takozvane nero viruse, zbog čega su uzorci vode upućeni na dodatnu analizu u Zagreb. Sada nalaza crnogorskog Instituta za javno zdravlje i decidne izjave njegovih čelnika o uzrocima epidemije u sudskim spisima nema, već samo nalaz Hrvatskog zavoda za javno zdravlje.
„Sud je trebalo da pozove bivšeg ministra zdravlja Miodraga Radunovića i direktora Instituta Bobana Mugošu da daju izjave i da svjedoče, jer je to predloženo u krivičnoj prijavi koju smo Sveto Aković i ja podnijeli. Pitanje je zašto to nije urađeno”, kaže nakon svega advokat Ratko Rmuš.
Čudno da je tako lako i brzo zaboravljeno i da je kompanija Bemaks gradeći put Berane – Kolašin jedanaest puta u mjestu Zdravac probušila cijevi gradskog vodovoda, što se poklopilo s izbijanjem epidemije, kao i da javnost o tome nije bila na vrijeme obaviještena. Zaboravljeno je da je stanje u gradu tih dana bilo toliko alarmantno da je održana i hitna sjednica lokalnog parlamenta na kojoj je traženo uvođenje vanrednog stanja.
Niko od građana Berana nije, u međuvremenu, podnio tužbeni zahtjev za nadoknadu štete po jednostavnom obrascu koji je MANS tada besplatno dijelio na ulicama.
„Nevjerovatno da od nekoliko hiljada građana niko nije zatražio odštetu niti se pridružio krivičnim prijavama koje su već podnesene. Ja sam to morao da uradim zbog svoje supruge i djeteta, koji su proveli nekoliko dana u bolnici, na infuzijama. Meni je savjest mirna, mada ne mogu da se pomirim s tim da se sudski procesi ovako završavaju”, kaže advokat Rmuš.
U međuvremenu, na martovskim lokalnim izborima ove godine došlo je do promjene vlasti u Beranama i DPS je otišao u opoziciju, a SNP u koaliciji s DF preuzeo rukovođenje gradom.
Kako sada stvari stoje, epidemija stomačnih oboljenja u Beranama nije se ni dogodila, niti je bilo ko kriv. Takav epilog moguć je samo u pravno neuređenim državama. Da je drugačije, neko bi morao materijalno da obešteti sve koji su bili pogođeni trovanjem. Ili makar one koji su zatražili medicinsku pomoć i na taj način imali dokaz da su bili otrovani. U Crnoj Gori građani se izgleda plaše da se i prisjete takvih teških ispada.
Tufik SOFTIĆ