Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: EKSPLOZIJE I PODMETNUTI POŽARI: Zaborav, snjegovi i šaš

Objavljeno prije

na

Inspektor Goran Pešić, čiji je auto dignut u vazduh,  je radio  na najtežim krivičnim predmetima na teritoriji više opština u regionu. Učestvovao je u rasvjetljavanju nekih od najsurovih ubistava na sjeveru. Osim privođenja nekoliko bezbjednosno inetresantnih osoba, do odlaska ovog broja Monitora u štampu, nije se moglo saznati da li je šta drugo preduzeto. Svi raniji slučajevi podmetanja eksploziva policijskim službenicima, i drugim građanima Berana, nerasvijetljeni su. A bilo ih je mnogo

 

Privatni automobil inspektora kriminalistike u CB Berane Gorana Pešića golf 2 u potpunosti je  havarisan krajem u prošle sedmice. Od siline eksplozije  oštećen je i reno klio koji je bio parkiran pored njega. Jaka detonacija mnoge je podigla na noge negdje oko tri sata u noći.  Bilo je jasno da se dogodilo nešto ozbiljno.

„Čitava zgrada se protresla, kao da je zemljotres. Čula se lomljava stakala. Svi smo istrčali iz naše i okolnih zgrada da vidimo o čemu se radi. Prizor je bio kao u kriminalističkim filmovima. Djelovi automobila i  parčad stakla letjeli su na sve strane” – ispričao je Monitoru jedan od očevidaca. Sreća u nesreći je što od siline eksplozije nije izbio požar, koji bi se prenio na čitav red parkiranih automobila.

Vlasnik automobila parkiranog pored inspektorovog, mogao je samo da sklanja razasute djelove. „Ovakve havarije pokrivene su samo kasko osiguranjima. Naši automobili su sirotinjski, i ovu štetu niko nam neće nadoknaditi” – kazao je on.

Sve se dešavalo na samo stotinu metara od centra grada, u Ulici Osme crnogorske brigade, na parkingu gdje je bilo na desetine automobila.

Od detonacije su popucala stakla na dvije susjedne zgrade, koje dijeli samo uska ulica i  mjesto za parking prostor ispred zgrada.

Monitoru je iz beranske policije rečeno da je obavljen uviđaj i izuzeti tragovi, a o kojoj vrsti eksploziva se radi, znaće se tek naknadno.

Neko je ovo odradio stručno. Eksploziv je najvjerovatnije bio postavljen ispod mjesta suvozača. O koliko jakom eksplozivu se radilo govori činjenica da je pod automobila potpuno probijen u prečniku od preko pola metra, a unutrašnjost čitavog automobila izgledala je jezivo, kao zgužvana. U asfaltu, ispod, ostao je krater prečnika dvadeset i dubine šest centimetara.

Inspektor beranskog Centra bezbjednosti Goran Pešić ima višedecenijsko iskustvo. Radio je na najtežim krivičnim predmetima na teritoriji više opština u regionu. Učestvovao je u rasvjetljavanju nekih od najsurovih ubistava na sjeveru. Ranije su mu bušene gume na autu.

Srećna okolnost je što se ekspolzija  dogodila kada nije bilo nikoga ni u automobilama koji su najoštećeniji, niti u okolini.  Osim privođenja nekoliko bezbjednosno inetresantnih osoba, do odlaska ovog broja Monitora u štampu, nije se moglo saznati da li je još nešto preduzeto. Svi raniji slučajevi podmetanja eksploziva policijskim službenicima, i drugim građanima Berana, ostali su nerasvijetljeni.

Nikada nije razriješeno ko je krajem devedesetih godina podmetnuo eksploziv ispod renoa 4 ta­da­šnjeg ko­man­di­ra Cen­tra bezbjednosti Dra­ga­na Šćepano­vi­ća.  Neriješen je slučaj od sre­di­ne ja­nu­a­ra 2002. go­di­ne, kada je miniran stan tadašnjeg načelnika CB Berane Dragana Mazića. Pukom srećom niko od porodice Mazić nije stradao. Ne zna se ni ko je i  zbog čega postavio eksploziv pod džip još jednog načelnika beranske policije Nova Veljića, ispred zgrade u kojoj je  stanovao. Veljiću su paljeni automobili i nakon odlaska u penziju, što, takođe, nikada nije rasvijetljeno.

Od tih vremena dogodio se veliki broj paljenja automobila policijskim službenicima, koje je teško i nabrojati. Polako i sigurno padaju u zaborav.

Od relativno skorijih slučajeva, nije rasvijetljeno ko je zapalio dva automobila tadašnjeg komandira za saobraćaj u ovom gradu Danka Jelića. Njegov i automobil njegove supruge bili su parkirani jedan do drugog, ispred zgrade gdje stanuju, praktično u centru grada.

Ostalo je nerasvijetljeno i ko je podmetnuo požar na privatnom automobilu inspektorke u odjeljenju za droge Marijane Radovanić, takođe u centru grada. Radovanić je nedugo zatim napustila policijski posao i prešla u advokaturu.

Dobro upućeni policijski službenik objašnjava da su podmetanja požara pod automobile i drugu imovinu krivična djela koja su vrlo teška za otkrivanje.

„Tačno je da forenzika napreduje i da se dolazi do nekih tragova do kojih se ranije nije moglo doći. Ali, sve vam govori činjenica da od svih pobrojanih slučajeva podmetanja požara u Beranama, nijedan nije rasvijetljen” – kazao je taj službenik.

On objašnjava i da se za podmetanje požara obično „angažuju” sitniji delikventi, koji su za male pare spremni da počine i mnogo teža krivična djela. Naručioci, odnosno nalogodavci, ostaju još dublje u sjenci nikada razjašnjenih požara.

Ako već ne mogu rasvijetliti podmetanje eksploziva, ili paljenja automobila svojim službenicima, kako očekivati da se rasvijetle eksplozije i paljevine kod običnih građana.

Feljton ne bi bio dovoljan da se pobroje i opišu svi slučajevi podmetanja požara u Beranama u posljednje dvije decenije.

Već je zaboravljen veliki požar na dva kombi vozila sportskog Rukometnog kluba iz 2003. godine, koja su bila parkirana u dvorištu kuće trenera Veska Raketića, iako se šteta mjeri desetinama hiljada eura. Da je požar podmetnut, odavno nema nikakve dileme.

U podmetnutom požaru izgorjela je fabrika za preradu drveta porodice Janković,  kozmetički salon, automobil službenice Zavoda za zapošljavanje, direktora beranske Opšte bolnice, jednog ljekara, jednog medicinskoh tehničara iz Hitne pomoći, automobil vlasnice  privatne apoteke, i ko zna još koliko drugih.

Ko se danas, osim njihovih porodica, sjeća radnice na održavanju čistoće Biljane Radović ili konobara Igora Cimeše? Tek kada se pomenu braća Martinović, postaje jasnije o čemu se radi. Bio je 29. januar 2001. godine. Tačno u osam sati ujutru, dogodila se najstrašnija eksplozija, ne samo u Beranama, nego i na širim prostorima, koja je u smrt odnijela šest osoba.

Sa više kilograma razornog eksploziva do temelja je srušena višespratna kuća braće Martinović. Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu, mladi konobar Cimeša i mlađana Biljana. Stradao je i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv i koga su izvršitelji vjerovatno žrtvovali.

Kad zaborav, „snjegovi i šaš” prekrivaju ovo šestostruko ubsitvo, kako očekivati da država riješi mnoge druge slučajeve paljevina i podmetanja eksploziva u kojima, na sreću, niko nije stradao. Kad država ne odgovori na izazov, slijede krvavi obračuni kriminalaca na ulicama. Čemu smo svjedoci posljednjih godina.

                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo