Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: DECENIJA I PO OD UBISTVA BRAĆE MARTINOVIĆ: Godine zaborava

Objavljeno prije

na

„Padala je neka sitna kiša. Spustio sam nisko kišobran i gledao samo stope pred sobom”, prisjeća se slučajni prolaznik. Tačno kod kuće Martinovića, preko puta zgrade bioskopa, odjednom je nešto puklo i neka strahovita sila odbacila ga je u stranu.

„Mislio sam da je grom. Kada sam se okrenuo, vidio sam da je velika kuća Martinovića sravnjena sa zemljom”, kaže čovjek koji je zadobio teške povrede glave.

Sjećanja očevidaca sve su rjeđa. Već više od deceniju i po prašina zaborava prekriva stravični zločin. A ne bi smjelo tako biti. Ko ima pravo da stavi tačku na ovaj slučaj i da ga arhivira?

Nevjerovatno snažna eksplozija koja je probudila grad i do temelja srušila višespratnicu braće Martinović u centru, odnijevši u smrt šest ljudi, dogodila se 29. januara 2001. godine, oko osam sati ujutru.

Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i njihov brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu – Igor Cimeša (20) i Biljana Radović (28), kao i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv. Njihovi leševi nekoliko dana traženi su u ruševinama.

Nekim čudom ovu eksploziju preživo je jedino pomoćni radnik Ranko Bućković, koji je spavao u potkrovlju.

,,To je bila nestvarna scena. Iz ruševina kojima jedno vrijeme niko nije smio da se približi zbog naknadnih detonacija od eksploziva, odjednom je izronio čovjek. Nevjerovatno kako je ostao živ. Bio je u potkrovlju, i na njega nije imalo šta da se sruši”, pričaju neki od Beranaca koji su bili među prvima na mjestu zločina.

Sreću nije imao konobar Igor Cimeša. On je bio izbjeglica i radio je kao konobar u kefeu Martinovića.

,,Toga dana trebalo je da radi popodne, ali je mijenjao smjenu. Splet nesrećnih okolnosti odveo ga je u smrt”, svjedoče oni koji su dobro bili upućeni u čitav slučaj.

Sudbina je pokazala svoje zlo lice i prema pomoćnoj radnici Biljani. Toga jutra ustala je u pet da očisti dva poznata beranska lokala prije otvaranja. Završavala je posao kod Martinovića i praktično je bila na polasku kući.

,,Bila je već na izlaznim vratima kada je odjeknula eksplozija i odbacila je nekoliko metara do zida bioskopa, s druge strane ulice. Preminula je na mjestu. Priča se da je bila u drugom stanju i da je njeno dijete u stomaku praktično sedma žrtva ovog zločina”, ispričao je jedan istražitelj.

Istraga je dugo tapkala u mjestu, dok nije sklopljen mozaik za verziju, koja se u prvom sudskom postupku završila osuđivanjem Zorana Stevančevića iz Peći, Davora Savičića iz Doboja i Milovana Đukića iz Andrijevice, na po maksimalnih četrdeset godina robije. U drugom postupku dobili su po ptenest godina. U trećem sudskom postupku, Savičić i Đukić su oslobođeni u nedostatku dokaza.

Prema prvoj verziji, ubistvo braće Martinović naručio je, navodno, Milovan Đukić. Za taj posao unajmio je nekog u koga će Martinovići najmanje posumnjati, Savičića, Stevančevića i Stamenkovića, koji su mnogo vremena proveli u kući Martinovića.

Nekoliko mjeseci prije eksplozije Srđan Stamenković je našao utočište u Andrijevici, pred potjernicom MUP-a Srbije zbog razbojništva i dilovanja droge. U toj malenoj varošici vješto se skrivao predstavljajući se nadimcima Boban ili Japanac.

Druga dvojica, Savičić i Stevančević, stigli su zajedno sa Kosova. Donio ih je ratni vihor.

Savičić je prethodno iz Bosne na Kosovo došao da bi se u ratu priključio Frenkijevcima. U Bosni je ostao poznat pod nadimkom Elvis, jer je, kažu, bez milosti ubijao Bošnjake, pa su ga njegovi drugovi, kao u crnom humoru, prozvali tim imenom, koje često daju muslimani. Ova dvojica su našla utočište u Beranama, kod Martinovića.

Istraga je, navodno, ,,pouzdano” utvrdila da su se naručilac i izvršioci okupili u Beogradu desetak dana prije eksplozije. Da odrade najprljaviji mogući posao trebalo je da dobiju tadašnjih petnaest hiljada maraka. Kao kaparu dobili su, tvrdilo se, pet hiljada.

Savičić, Stevančević i Stamenković su potom došli u Berane u ranim jutarnjim satima 29. januara. Kao skrovište poslužio im je podrum obližnje zgrade, gdje su sačekali da se kafić otvori. Bili su toga dana prvi i poslednji gosti.

Navodno su eksploziv u lokal »Holivud« u prizemlju kuće Martinovića, unijeli Stevančević i Stamenković. Izvori iz istrage pričali su da je bilo ukupno osam kilograma razornog plastičnog eksploziva, koji je postavljen vješto uz noseće stubove kuće u suterenu.

Bez odgovora je ostalo pitanje da li je Stamenković žrtvovan od svojih saučesnika ili nije uspio da pobjegne prije detonacije. Eksploziv je, kako se vjerovalo, aktivirao Savičić iz daljine. Stevančević i on su se potom vratili automobilom jugo pećkih tablica za Beograd.

Prizor koji je uslijedio, očevici kažu da nijesu gledali ni u filmovima. Naprije je odjeknula eksplozija koja je probudila grad. Višespratna kuća kao da se na trenutak podigla u vazduh, a potom su se tone betona srušile kao da su od karata.

U zatvoru se, nakon istrage, jedino našao Stevančević. On je, navodno, u policiji priznao zločin, da bi poslije na suđenju sve negirao.

Savičić je odmah pobjegao i šetao se po Doboju gdje je bio vlasnik lokala na vrhu tamošnje zgrade »Beograđanka«. Dva puta je hapšen u vezi sa tim, ali je na kraju odbijen zahtjev za njegovu ekstradiciju, dok na kraju nije oslobođen.

Ko je onda naručio i ko je ubio Duška Martinovića, pitanje je koje se poslije sedamnaest godina opet nameće. Ako su sudovi u pravu, sva policijska saznanja, konstrukcije i teorije pale su u vodu.

Već na početku istrage mogle su se čuti verzije koje su ubistvo Duška Martinovića dovodile u vezu sa uklanjanjem tragova i nezgodnih svjedoka puteva oružja i droge, na kraju svih ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

Šta je razlog da se vojnicima, koji su u to vrijeme bili stacionirani na beranskom aerodromu, i koji su među prvima došli na mjesto tragedije, ne dozvoli da odmah otpočnu sa raščićavanjem ruševina i potragom za preživjelima? Navodno je postojala opasnost od naknadnih detonacija eksploziva, odnosno oružja i municije koji su kasnije zaista pronađeni u podrumu.

Na tom mjestu tragova više nema. Bageri su zatrpali i poravnali suteren, a Duškov i Milutinov nesrećni otac David, nakon što je ostao bez djece, od tuge je prodao atraktivni plac. Preminuo je od jada prije šest godina. Dok je bio živ još se neko makar interesovao za to da se dođe do istine o stravičnom zločinu. Od tada slučaj se samo povremeno aktuelizuje i problematizuje u medijima.

Za sudove je ta priča završena. Zoran Stevančević je odležao svojih petnaest godina. Milovan Đukić je, nakon što je oslobođen, živio na relaciji Andrijevica – Podgorica. Ubijen je ispred svoje kuće u Podgorici prije dvije godine. O Savičiću se mnogo toga može pronaći i pročitati na internetu. Navodno se priključio ruskim nacionalistima u Ukrajini. Nastavio je da ratuje.

Hoće li se ikada sa sigurnošću utvrditi šta se zapravo desilo toga nesrećenog jutra, 29. januara 2001. godine u Beranama. Šestostruko ubistvo zaboravljeno je kao gotovo nevažan zakonski prestup.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

HAPŠENJA U SLUČAJU SUROVE LIKVIDACIJU DVOJICE CETINJANA: Spisak osumnjičenih sve duži

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vijest o hapšenju članova kriminalne grupe koja je, prema prikupljenim dokazima, odgovorna za zločin, tokom gostovanja na Javnom servisu saopštio je vršilac dužnosti šefa sektora kriminalističke policije Lazar Šćepanović. Njegovi navodi potvrđeni su u zvančinom saopštenju medijima, tri dana kasnije

Vijest da je crnogorska policija uspjela donekle da rasvijetli ubistvo dvojice Cetinjana Petra Lipovine i Žarka Pejakovića 6. novembra u Podgorici, jedna je od onih koja je obilježila nedjelju za nama. Lipovina i Pejaković su likvidirani u sred bijela dana u Podgorici, na kružnom toku ka Nikšiću. Ubice su u žrtve ispalile više od 30 hitaca iz automatskog oružja. Lipovina i Pejaković, prema evidenciji bezbjednosnih službi, bili su bliski kavačkom kriminalnom klanu.

Lipovina je krajem 2023, a Pejaković u oktobru 2024. godine napustio Istražni zatvor, pošto u zakonskom roku od tri godine nijesu donesene prvostepene presude u predmetima organizovanog kriminala.

Vijest o hapšenju članova kriminalne grupe koja je, prema prikupljenim dokazima, odgovorna za zločin, tokom gostovanja na Javnom servisu početkom sedmice saopštio je vršilac dužnosti šefa sektora kriminalističke policije Lazar Šćepanović.

“Nakon pet dana uspjeli smo da razriješimo ovaj slučaj i to nadljudskim naporima. To je slučaj koji je uznemirio građane, a kriminalne grupe su pokazale bezobzirnost u sred bijela dana. Preko 30 projektila je ispaljeno. Više detalja ne mogu saopštiti, a sveobuhvatni epilog biće nakon policijskih i tužilačkih aktivnosti”, kazao je Šćepanović u emisiji Naglas.  Saopštio  je i da „ ovo djelo karakteriše inostrani element”.

Šćepanovićevi navodi potvrđeni su u zvančinom saopštenju policije  medijima, tri dana kasnije.

„Policijski službenici Sektora za borbu protiv kriminala zajedno sa službenicima Regionalnog centra bezbjednosti Centar, a u koordinaciji sa Višim državnim tužilaštvom u Podgorici, sprovode sveobuhvatne intenzivne aktivnosti u cilju rasvjetljavanja dvostrukog ubistva koje se dogodilo 6. novembra u Podgorici. S tim u vezi, do ovoga trenutka, policija je slobode lišila četiri osobe – A.D., M.M., S.K. i N.U. Oni se sumnjiče za krivična djela kriminalno udruživanje i teško ubistvo. U interesu istrage i složenosti predmeta i krivičnog postupka u ovom momentu ne možemo saopštavati više detalja“, piše u saopštenju policije.

Među uhapšenim osobama nalazi se i dvadesetogodišnja Baranka Nikoleta Uskoković. Ona se sumnjiči se da je članica kriminalne grupe koja je odgovorna za ubistvo dvojice Cetinjana. Tokom saslušanja je iskoristila svoje zakonsko pravo i branila se ćutanjem. Na teret joj stavljaju krivična djela – kriminalno udruživanje, teško ubistvo u saizvršilaštvu i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MALOLJETNA ŽRTVA PORODIČNOG NASILJA ZAVRŠILA  U NELICENCIRANOM PRIHVATILIŠTU U DANILOVGRADU: Nemar države skriven iza registarskih nejasnoća

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori postoje samo dva licencirana skloništa za djecu bez pratnje. Iako ni jedno od njih nije u Danilovgradu, nedavno je Centar za socijalni rad maloljetnu žrtvu porodičnog nasilja smjestio u sklonište u tom gradu, čime su, prema ocjeni kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, prekršena garantovana prava djeteta

 

 

Registar licenciranih pružalaca usluga skloništa-prihvatilišta za djecu bez pratnje u Crnoj Gori nije sistematski uređen. To se može zaključiti iz Mišljenja zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežane Mijušković, koja je prethodne sedmice  preporučila Ministarstvu socijalnog staranja da se taj registar uredi kako bi se moglo “bez dileme zaključiti koje je pružanje usluge licencirano, na koju kategoriju se usluga odnosi,  i da sadrži  opis pružene usluge”.

Tom resoru ona je sugerisala i da “u komunikaciji sa centrima za socijalni rad i licenciranim pružaocima usluga utvrdi jasne procedure u odnosu na upućivanje djece i drugih korisnika u skladu sa zakonom i utvrđenim standardima”.

Zamjenica ombudsmana je mišljenje donijela nakon ispitnog postupka,  po pritužbi jedna maloljentice, žrtve porodičnog nasilja iz Danilovgrada. Djevojčica, koja se Zaštitniku žalila na postupanje danilovgradskog Centra za socijalni rad, prema ocjeni Mijušković, bila je pola mjeseca smještana u “sklonište-prihvatilište koje nije licencirano za prijem djece bez pratnje koja su žrtve nasilja”.

“Uz svo razumijevanje potrebe za hitnom reakcijom,  Zaštitnik je mišljenja da se taj postupak ne može opravdati. Smiještanjem djeteta,  koje je u stanju potrebe, u ustanovu, koja nije namijenjena maloljetnicima bez pratnje, koja nema neophodne licence, program za djecu, kao ni obučen kadar za rad sa djecom, krše se brojna garantovana prava djeteta”, navodi se u mišljenju zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Zamjenica Mijušković je primijetila i da “u registru licenciranih usluga nema dovoljno jasnih informacija o kategoriji korisnika na koje se licenca skloništa-prihvatilišta odnosi”. U konkretnom slučaju, ocijenila je,  “to sklonište insistiralo je na zadržavanju djevojčice ne uvažavajući rad i postupanje Centra za socijalni rad kao organa starateljstva”.

Kako su za Monitor kazali u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, u Danilovgradu trenutno postoji samo jedno licencirano sklonište, ali u opisu usluga koje ono pruža nijesu  navedene maloljetne osobe bez pratnje odraslih.  Za te usluge u Crnoj Gori  licenciran je Dječji dom Mladost u Bijeloj, a za uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu za djecu i mlade koji su žrtve trgovine ljudima  Centar Ljubović.

Licencu da pruža usluge skloništa  u Danilovgradu prvo je  u decembru 2019. godine  dobio NVO Institut za socijalnu i obrazovnu politiku,  čije je odgovorno lice tada bio Mitar Radonjić. U toj NVO je, prema riječima Aleksandra Zubera, glavnog inspektora socijalne i dječje zaštite, od dana dobijanja licence,  pa do 30.  oktobra 2022. godine, obavljeno  ukupno  osam inspekcijskih nadzora, od čega šest  po inicijativi i dva kontrolna nadzora. Utvrđene su, kazao je on Monitoru,  dvije  nepravilnosti, koje su otklonjene,  i podnijet jedan zahtjev za nadzor nad kvalitetom stručnog rada nadležnom ministarstvu.

Zuber objašnjava da je rješenjem Ministarstva javne uprave iz jula 2022.godine, u Registru nevladinih udrženja, obavljena promjena pa je osoba ovlašćena za zastupanje te NVO Milica Đukanović.  Nekoliko  mjeseci kasnije promijenjen je naziv i adresa udruženja , preimenovano je u  NVU Ženska asocijacija.   Te promjene u Statutu NVO ponovo su dovele i inspektore po službenoj dužnosti u sklonište. S obzirom da “nova” NVO niti je imala uslove niti pružala tu vrstu usluga, ubrzo je i ostala bez licence.

Đukanović je, međutim, od sredine prošle godine ovlašćena za zastupanje novoformirane NVO Akcija za ženska i dječja prava (Womens  And Childrens Rights Action) sa sjedištem u Danilovgradu, u koju je poslata djevojčica zbog koje je reagovala zamjenica Zaštitnika. Rješenjem Ministarstva rada i socijalnog staranja, samo nakon četiri mjeseca od osnivanja, toj NVO je izdata i licenca  za obavljanje djelatnosti za uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu za odrasla i stara lica, odnosno odrasla lica sa djetetom koje je žrtva ili svjedok zlostavljanja, zanemarivanja, rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i eksploatacije i lica kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve. Licenca se odnosi na pružanje usluga šest  korisnika/ca crnogorkim državljanima  sa prebivalištem na teritoriji države, strancu sa odobrenim privremenim boravkom ili stalnim boravkom u drzavi, azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom, na rok važenja od šest godina.

Između ostale neophodne dokumentacije, kaže Zuber, u rješenju o dobijanju licence,  piše i da je NVU dostavila ugovore  o djelu za poslove stručnog radnika u skloništu za odrasla i stara lica, odnosno odrasla lica sa djetetom koje je žrtva ili svjedok zlostavljanja, zanemarivanja, rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i eksploatacije i lica kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve. Takođe i ugovore za još nekoliko saradnika.

“Nakon dobijanja licence, u NVU Akcija za ženska i dječja prava,  izvršena su dva inspekcijska nadzora po inicijativi, kojom prilikom nije nađen osnov za preduzimanje mjera iz nadležnosti inspektora za socijalnu i dječju zaštitu. Međutim, zbog sumnje da je pružalac usluge zaključio sporne ugovore sa zaposlenima, jedna inicijativa proslijeđena je inspekciji rada na dalju nadležnost”,  kaže Zuber.

Iz Ministarstva podsjećaju da se “djeca mogu  smještati i u hraniteljske porodice, to jest,  mogu koristiti uslugu porodični smještaj-hraniteljstvo“. U našoj državi trenutno je 263 licencirana pružaoca usluge porodični smještaj-hraniteljstvo,a  353 djece je smješteno u hraniteljske porodice.

“Ministarstvo sprovodi aktivnosti na poboljšanju kvaliteta informacija u registru. U oktobru 2024. godine je formirana radna grupa koja će raditi na izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju baze podataka i sadržaju i načinu vođenja evidencija u socijalnoj i dječjoj zaštiti…Komunikacija i saradnja centara za socijalni rad i licenciranih pružalaca usluge smještaja u prihvatilištu-skloništu za djecu žrtve porodičnog nasilja i djecu žrtve trgovine ljudima se odvija u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Pravilnikom o bližim uslovima za pružanje i korišćenje, normativima i minimalnim standardima usluge smještaja u prihvatilištu “,  kazali su Monitoru u Ministarstvu.

Objašnjavaju da su u Strategiji deinstitucionalizacije, za period od 2025. do 2028. godine s Akcionim planom za 2025. godinu, prepoznata  djeca bez pratnje kao jedna od ciljnih grupa, tako da će se , tvrde, u budućem periodu raditi na razvoju usluga i za njih.

Ministarstvo, obećavaju,  planira da u narednom periodu otvori prihvatilište-sklonište za djecu bez pratnje roditelja, odnosno staratelja.  Kažu da je, u saradnji sa Evropskom unijom, započeta  rekonstrukcija objekta u kome će biti otvoreno sklonište-prihvatilište za djecu bez pratnje. Istim projektom, planirano je i otvaranje svratišta za djecu zatečenu u prosjačenju, kao i prostor za beskućnike. Sproveden je postupak javnih nabavki i potpisan je ugovor sa izvođačem radova, koji bi trebao da počnu krajem novembra 2024. a završeni, sredinom naredne godine.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMRT PORODILJE IZ ULCINJA U BARSKOJ BOLNICI: Dug put do istine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo je pokrenulo istragu o smrti mlade Ulcinjanke Drite Tafe koja je umrla u subotu od komplikacija izazvanih porođajem u Opštoj bolnici u Baru sredinom septembra. Govori se i o nizu drugih tragičnih slučajeva, ali još niko nije spreman da za to preuzme odgovornost iako su sada javnost, a posebno žene, glasnije nego ikada ranije

 

 

Ako smo ranije imali nadu da će se istina o slučaju brzo utvrditi,  nakon nalaza nekakve komisije i izjava direktora Opšte bolnice u Baru Igora Karišika svjesni smo da nas čeka dug i težak put da bi saznali istinu“, kaže za Monitor Hatidže Neljaj,.direktorka ulcinjskog SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja.

Ona ističe da u saradnji sa drugim ženskim organizacijama sa kojima su u Ulcinju u četvrtak organizovali protestno okupljanje pod nazivom Želimo istinu za Dritu,  neće stati. “Dugujemo to Driti, Asmiri, Ajli, Naidi i svim drugim ženama, njihovoj djeci i sebi samima“, poručila je Neljaj.

Iz barske bolnice su kazali, da se tri dana nakon smrti porodilje nijesu oglašavali, “kako bi se provjerile sve činjenice uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju i uzele izjave od svih učesnika u liječenju pacijentkinja Drite Tafa i Asmire Aljošević“.

“Komisija za kontrolu kvaliteta u Opštoj bolnici Bar zaključila je da su u liječenju tih porodilja ispoštovana sva medicinska načela i sva pravila struke, u skladu sa trenutno važećim protokolima“, izjavio je Igor Karišik,  direktor te zdravstvene institucije.

Driti Tafi je 13. septembra urađen treći carski rez. No, tom prilikom je došlo do podvezivanja mokraćovoda. Tafa je hitno upućena u Klinički centar Crne Gore (KCCG), gdje joj je instalirana spoljašnja sonda, kako ne bi došlo do zastoja bubrega. Nakon novih analiza i snimanja, postavljena joj je sonda u organizam, ali je brzo došlo do sepse i u subotu, 2. novembra, Drita je preminula.

Dr Karišik tvrdi da je u barskoj bolnici komplikacija brzo prepoznata i da je pravovremeno reagovano. “Da nije bilo prepoznavanja komplikacije, radilo bi se o ljekarskoj grešci. Da nije pravovremeno reagovano, govorili bismo o krivici. Oba elementa greške i krivice u ovom slučaju nema”, istakao je.

Nakon reakcija javnosti, lokalnih vlasti u Ulcinju, poslanika i civilnog društva oglasio se i ministar zdravlja Vojislav Šimun. Napominjući da će svi odgovorni biti procesuirani u skladu sa zakonom, on je rekao da je u barsku bolnicu upućena zdravstveno-sanitarna inspekcija i da su formirani operativni timovi koji će ispitati slučaj. Najavio je da će njegov resor sprovesti i samostalnu detaljnu istragu, formirati eksternu komisiju sastavljenu od stručnih članova iz regionalnih zdravstvenih centara i EU, kako bi imali nepristrasan pristup u rasvjetljavanju slučaja smrti porodilje Drite Tafe.

Sprovedena je obdukcija i čeka se izvještaj. Istragu je otvorilo i Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Dritina porodica je protiv doktorice u bolnici u Baru, koja je vodila njenu trudnoću i izvršila hiruršku intervenciju, pokrenula sudski postupak. „Moja sestra je dovedena u bolnicu u odličnom zdrastvenom stanju, bez ikakvih tegoba.  Poslije porođaja uslijedile su  komplikacije. Pitali smo doktoricu, jer je operacija trajala dva i po sata, kako je protekla, doktorica je rekla da je sve u redu. Sestra je od početka imala bolove, oni su rekli da je to normalno poslije porođaja“, kaže njen brat Ejub Zatović.

On upozorava da se tragedija koja se desila njima, sjutra može  desiti nekom drugom. “Podnijeli smo krivične prijave, dali izjave u policiji. Na ovome nećemo stati. Boriću se do kraja, zbog svoje sestre, zbog drugih žena, majki, sestara“, poručio je on.

Dan nakon Dritinog porođaja u bolnici u Baru se porodila još jedna Ulcinjanka,  26-ogodišnja Asmira Aljošević, takođe carskim rezom. Njena majka, Bukurija Lukolić, kaže da se gotovo dva mjeseca Asmira nalazi na intenzivnoj njezi u KCCG u Podgorici. “Moja kćerka je bila životno ugrožena, 22 dana je nakon porođaja bila u komi. Da bi joj spasili život uklonjeni su joj materica i jajnici. Za to neko mora da odgovara“ poručuje ona.

Podsjećamo, u KCCG  je prije  tri godine, dva dana nakon porođaja carskim rezom u barskj bolnici, preminula Ajla Hot. I ona je, kao i Drita, ostavila za sobom troje djece. “Ne znam što je još potrebno da se desi da bi se nešto preduzelo. Oni tačno znaju koji tim i ko je grešku napravio“, tvrdi njen suprug Zlatan Hot.

Ulcinjski Institut Punta je u izvještaju objavljenom u septembru ove godine, naveo da se  zdravstvena zaštita trudnica i porodilja u Crnoj Gori, naročito u opštinama Bar i Ulcinj, suočava sa ozbiljnim izazovima. Prema njihovom ispitivanju, oko 44 odsto trudnica/porodilja je bilo nezadovoljno kvalitetom usluga u barskoj bolnici, dok dvostruko više smatra da korupcija utiče na kvalitet zdravstvene njege.

Porodilište u Ulcinju, otvoreno 2005. godine, nema operacionu salu. U njemu je  prošle godine rođena samo jedna beba.

“Sve ovo ukazuje da zdravstveni sistem u oblasti reproduktivnog zdravlja tone u dubine neprofesionalizma, svodeći ustanove u Baru i Ulcinju kao ‘nužno zlo za one koji nemaju’ ili kao biro za savjetovanje i davanje preporuka za pronalaženje najpoželjnije privatne ustanove za pružanje onih usluga koje su zakonom zagorantovane svim pacijentkinjama uz klauzulu zabrane diskriminacije”, naveli su iz Punta Instituta. Oni zaključuju  da je pružanje zdravstvene usluge trudnicama i porodiljama iz opština Ulicnj i Bar na veoma kritičnom nivou zbog raznovrsnih nedostataka koji su ljudske, tehničke i profesionalne prirode.

Ministar Šimun kaže da su formirali Nacionalnu komisiju koja će se baviti unapređenjem stanja u ulcinjskom porodilištu. „Očekujem brzo izvještaj te komisije“ objašnjava on.

Do daljnjeg, porodilje iz Ulcinja idu za Podgoricu, Cetinje, a neke i do Bijelog Polja zbog sigurnijeg porođaja. Sama pomisao na Dritin, Asmirin ili Ajlin slučaj  za trudnice je  traumatična.

 

                                                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo