Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: ĐAČKI PREVOZ POD LUPOM TUŽILAŠTVA: Posao s potpisom DPS

Objavljeno prije

na

Privatni prevoznik Viktorija ekspres iz Berana podnio je Višem državnom tužiocu u Bijelom Polju krivične prijave protiv direktora i nekih sekretara srednjih škola u Beranama i Andrijevici zbog toga što su, navodno, koristeći svoj službeni položaj omogućili prijevozniku Simon vojaž da po znatno nepovoljnijim cijenama od onih koje je ponudio prijevoznik Viktorija ekspres prevozi đake.

Na taj način oni su, kako se tvrdi u prijavama, omogućili prevozniku Simon vojaž da pribavi protivpravnu imovinsku korist, nanoseći štetu učenicima, odnosno njihovim roditeljima i prevozniku Viktorija ekspres.

Preduzeće Somon vojaž, za koje iz Vikotorije ekspresa tvrde da je povlašćeno, u vlasništvu je funckionera Demokratske partije socijalista i predsjednika Opštinskog odbora te partije u Petnjici Mehmeda Meše Adrovića.

Direktori beranskih srednjih škola Vasko Vujović, Vujica Popović i Žarko Raičević, kao i direktor Srednje mješovite škole iz Andrijevica Branko Vukić, te sekretar beranske Srednje stručne škole Fahrudin Dervišević tvrde da za prijave nema osnova.

U pojedinačnim prijavama se navodi da su direktori i sekretari kao ovlašćena službena lica zaključili ugovor za posebni linijski prijevoz putnika – đaka s prevoznikom Simon vojaž iz Berana, čiji je prevoz znatno nepovoljniji za đake, jer su cijene tog prevoznika veće od cijena koje je ponudio prevoznik – podnosilac prijave Viktorija ekspres Bečići, Budva, ne vodeći pri tom računa o interesima đaka i drugih prevoznika.

„Favorizujući prijevoznika Simon Vojaž iz Berana, čija je ponuda nepovoljnija po učenike, a ignorišući ponudu Viktorija ekspresa, koja je mnogo povoljnija, direktori su kao službena lica protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja, pribavili drugom protivpravnu imovinsku korist – Simon vojažu iz Berana, a nanijeli štetu učenicima, odnosno njihovim roditeljima i prevozniku Viktorija ekspres Bečići, Budva”, nevedeno je u krivičnim prijavama koje su dostavljene Monitoru.

Prijave je u ime Viktorija ekspres potpisao ovlašćeni predstavnik Slobodan Đuričan. „Odgovorno tvrdim da su direktori škola izbjegavali da potpišu ugovore o prevozu učenika sa prevoznikom Viktorija ekspres i da su, iz njima znanih razloga, usmjeravali đake da se voze sa prevoznikom Simon vojaž”, kaže Đuričanin.

On ističe da je Viktorija ekspres uspjela da se nametne svojim cijenama i kvalitetom usluga i da, na osnovu potpisa učenika i njihovih roditelja ovjerenih kod notara, od Direkcije za saobraćaj dobije saglasnost za obavljanje posebnog linijskog prevoza učenika.

„Nastojali smo posljednjih mjeseci da, u skladu s utvrđenim propisima, organizujemo prevoz učenika na relacijama Berane – Andrijevica – Plav i Berane – Bijelo Polje. Ispunjavali smo sve uslove. Svo to vrijeme nailazio sam na opstrukcije direktora škola koji su ignorisali naše ponude i izbjegavali da potpišu ugovore koje smo nudili. Očigledno je da su to radili pod pritiskom odgovornih iz preduzeća Simon vojaž, koje je posljednjih godina držalo monopol na prevoz đaka u ovom dijelu Crne Gore”, tvrdi Đuričanin.

Prema njegovim riječima, Somon Vojaž je izuzetno visokim cijenama zavlačio ruke u džepove roditelja, a samim tim i u kasu Ministarstva prosvjete koje je refundiralo troškove đačkog prevoza. „O tome najbolje govori podatak da je prevoznik Simon Vojaž u minulom periodu za mjesečnu pretplatu na relaciji Murino – Berane djeci uzimao po 75 eura, a da mi te iste usluge naplaćujemo 48 eura. Podnijeli smo krivične prijave kako bi se ovome stalo na kraj”, kaže Đuričanin.

Svi direktori i sekretari tvrde da su krivične prijave koje je protiv njih podnio pevoznik Viktorija ekspres neosnovane i da su se oni pridržavali važećih propisa.

„Mi smo postupali onako kako je naložilo Ministarstvo prosvjete, ostavljajući đacima i njihovim roditeljima da sami odluče s kim će da se voze. Netačno je da smo potpisali ugovor s preduzećem Simon vojaž. To preduzeće, kao i ostali prevoznici, potpisivalio je ugovore s roditeljima učenika, a ne s direktorima škola, tako da su krivične prijave koje je protiv nas podnio prevoznik Viktorija ekspres potpuno neosnovane. Netačno je da smo favorizovali bilo kojeg prevoznika. Nas, kao direktore škola, u principu ne interesuje ko će da prevozi učenike. Nas interesuje da oni imaju uredan prevoz po što povoljnijim cijenama i da na vrijeme dolaze u školu. Direktori škola ne određuju da li neko ispunjava uslove za prevoz učenika, već drugi nadležni državni organi”, odgovarili su rukovodioci protiv kojih su podnijete krivične prijave.

Sada je i dio roditelja učenika s područja opština Berane, Andrijevica, Bijelo Polje i Plav, čija djeca koriste usluge đačkog prevoza, zatražio od Ministarstva prosvjete da preispita kako su te usluge vršene u prethodnom periodu. Oni su izrazili sumnju da je preduzeće Simon vojaž prikazivalo veće troškove nego što su bili relani i da je neosnovano povećavalo cijene preplate za djecu na određenim relacijama, zbog čega su štetu imali đaci, njihovi roditelji i Ministarstvo prosvjete.

„Sumnjamo da su minulih godina spiskovi učenika dostavljani Ministarstvu prosvjete radi participacije troškova prevoza brojčano uvećavani. Takođe, diskutabilno je da li je cijena mjesečne karte odgovarala cijeni za koju je participacija uplaćivana. Od Ministarstva prosvjete tražimo da ispita da li je spisak učenika za participaciju odgovarao činjeničnom stanju i da li su cijene mjesečne karte na koju je plaćana participacija bile regularne”, kažu roditelji.

Oni su nedavno obavili razgovor s predstavnicima Ministarstva prosvjete. „Umjesto ministra primili su nas njegovi službenici, što nas je iznenadilo jer smo htjeli direkto njemu da iznesemo određene stvari. Pozivamo ga da se uključi u ovaj slučaj jer smo uvidjeli da i ljudi zaposleni u Ministarstvu na čijem se čelu nalazi znaju o čemu je riječ”, kažu roditelji učenika.

Oni tvrde kako je klupko počelo da se odmotava pojavom prijevoznika Viktorija ekspres i da su tada cijene mjesečnih karti za učenike počele da se umanjuju.

„Pored visoke cijene nijesamo bili zadovoljan ni načinom kako je obavljan prevoz đaka. U međuvremeni se s mnogo boljim autobusima i nižom cijenom pojavio prevoznik Viktorija ekspres, što je naišlo na odobravanje roditelja. On je ponudio da našu djecu od Murine do Berana mjesečno vozi za 48 eura. Tek tada je i prijevoznik Simon vojaž počeo da smanjuje cijene mjesečnih karata. To samo po sebi govori koliko su naša djeca, a i Ministarstvo prosvjete, izgubili novaca zbog drastično visokih cijena đačkih pretplata koje je nametao Simon vojaž”, kažu roditelji.

Vlasnik i izvršni direktor preduzeća Simon vojaž Mehmed Adrović demantovao je tvrdnje da je njegovo preduzeće na nelegalan način prevozilo učenike.„Mi smo ozbiljna firma koja upošljava sto radnika. Tvrdnje da smo pribjegavali nezakonitostima su zlonamjerne. Raspoloživa dokumentacija jasno stavlja do znanja da Simon Vojaž radi u skladu sa zakonom i da je prevozio učenike na osnovu registrovanih linija”, kazao je Adrović.

Roditelji koji nijesu željeli da im se pominju imena ističu kako čitav posao ukazuje na spregu funkcionera Demokratske partije socijalista, počevši od direktora škola pa do visokih službenika u Ministartsvu prosvjete, u korist njihovog partijskog kolege i šefa lokalnog odbora DPS-a u Petnjici, odnosno vlasnika preduzeća Simon vojaž. Iz Viktorije ekspresa najavljuju da neće stati na ovim prijavama, već da će se obratiti i specijalnom tužilaštvu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo