Povežite se sa nama

MONITORING

Beba u Mugijevoj školi

Objavljeno prije

na

Vladimir Beba Popović, nekadašnji šef Biroa za komunikacije Vlade Srbije i direktor proljetos registrovane podgoričke NVO Institut za javnu politiku, napao je novinare Vijesti Miodraga Babovića i Luku Zekovića, psovao ih, vrijeđao i razoružao, oduzimajući im dio profesionalne opreme (diktafon) nakon što je sa fotoaparata izbrisao fotografije koje mu nijesu bile po ukusu.

Popović je novinare napao u utorak, ispred poslovne zgrade Europoint, u kojoj se, pored njegovog Instituta nalaze i predstavništvo OEBS-a, Ambasada Austrije, Generalni konzulat Švajcarske… Tokom napada društvo mu je pravio Zoran Jovanović, policijski službenik i dugogodišnji pripadnik obezbjeđenja premijera Đukanovića.

Jovanović je, nešto ranije, automobilom registrovanim na Upravu policije dovezao Stanka Caneta Subotića, kontroverznog biznismena iz Srbije (od čijeg pravosuđa je uspješno bježao skoro deset godina) i dugogodišnjeg prijatelja i poslovnog partnera Mila Đukanovića i Vladimira Popovića. Zapravo, novinari su se na Popovićevoj meti i našli tako što su željeli da zabilježe Subotićev dolazak u Crnu Goru, prvi od kada je srpska policija povukla međunarodnu potjernicu koja ga je pratila godinama.

Babović i Zeković su napad prijavili policiji. Ima indicija da su Popović i Jovanović još iste večeri saslušani u CB Podgorica ali neka ranija iskustva ostavljaju mogućnost da je Popović, zapravo, u CB svratio na kafu i čestitke. Baš kao što je, svojevremeno, to uradio podgorički gradonačelnik Miomir Mugoša nakon što je, sa sinom diplomatom, na ulici napao urednika i fotoreportera Vijesti Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića

Vladimir Popović je događaj prijavio – Pobjedi. Tamo je, najavljujući tužbu protiv napadnutih novinara ,,zbog ugrožavanja privatnosti i lažnih optužbi”, osvjedočeni medijski manipulator i cenzor objasnio da nije psovao Babovića i Zekovića već njihove poslodavce; da nije oteo aparat i brisao fotografije (,,to je foto-reporter sam uradio, osim jedne koju sam ja obrisao”) niti je konfiskovao diktafon (dobrovoljno su mu ga predali na pregled, tvrdi Popović). Konačno, novi gospodar paradržavnih medija i provladinog NVO sektora u Crnoj Gori ponudio je neoboriv argument: ,,Da je istina bilo šta od toga što tvrde da su navodno bili ugroženi, zar ne bi odmah zvali policiju”. Vladimir Popović je dovoljno velika beba da zna kako je policija već bila tu, u njegovom društvu (iz Uprave tvrde da je njihov službenik Jovanović imao slobodan dan).

Popović je u Pobjedi pojasnio da on nije javna ličnost, a da je ulica na kojoj je postrojavao novinare njegov privatni posjed. Da se ne sprdamo -ovo za privatnu ulicu, u nekom dubljem smislu, može biti da je čovjek u pravu.

Pokušavajući da dokuče motive novog napada na novinare (izuzev činjenice da crnogorske institucije na tu pojavu gledaju krajnje blagonaklono) pojedinci su pomenuli mogućnost da je Popović namjerno napravio incident kako bi skrenuo pažnju novinara dok se Stanko Cane Subotić ne provuče kraj njih. Jovanović je, prema toj verziji, iskusnim okom službenika Sektora za obezbjeđenje ličnosti nadgledao operaciju.

Nije prvi put kako se Jovanović nalazi u ulozi koja nalikuje ličnom obezbjeđenju Stanka Subotića. Mediji su prije nekoliko godina, dok je Subotić bio na međunarodnoj potjernici, objavili fotografiju na kojoj je Jovanovićev službeni automobil parkiran ispred Canetove vile na Svetom Stefanu. Sumnjalo se tada da ljudi iz Đukanovićevog obezbjeđenja čuvaju njegovog prijatelja Subotića dok on, inkognito, boravi na crnogorskoj obali. Vratimo li se desetak godina unazad, dolazimo i do podataka da je Zoran Jovanović jedna od osoba čije je telefonske razgovora sa viđenijim akterima crnogorsko-italijanskih duvanskih poslova prisluškivalo i snimalo tužilaštvo iz Napulja i Barija. Otud i pretpostavka da su Jovanović i Subotić stari znanci.

A stari znanci su i Cane i Beba. Tim se vezama, dugo i detaljno, bavio direktor RTS Aleksandar Tijanić, novinar kome se spočitava sve i svašta ali nikada da je loše obaviješten. ,,Vladimir Popović stoji iza svake Canetove reči, garderobe, košulje, kravate, fotografije, intervjua, izbora jela i pića…”, tvrdi Tijanić navodeći kako je Popović ,,ključni medijski savetnik Stanka Subotića “.

Kada se Popović zimus obreo u Crnoj Gori, pratile su ga priče da je stigao sa zadatkom da se pozabavi medijima koji nijesu pod kontrolom Đukanovića. Ključni medijski savjetnik je momentalno krenuo u akciju – od prozivki nepodobnih u višesatnom intervjuu na televiziji Atlas do podmetanja i konstrukcija na račun opozicionih političara, vlasnika i urednika privatnih medija koje ne kontroliše DPS, a koje su postale redovan dio tzv. informativnog programa TV Pink Montenegro. U njima su upućeni prepoznali rukopis veoma sličan onome kojim se Popović nekada obračunavao sa neistomišljenicima u Beogradu.

A o strahovladi koju je Popović, kao šef srpskog Biroa za informisanje, zaveo u srpskim medijima nakon ubistva premijera Zorana Đinđića i danas se priča. Mnogi kažu – taj se period može porediti samo sa cenzurom i medijskom torturom koju je, tokom NATO bombardovanja SRJ, u Beogradu provodio tadašnji Miloševićev ministar informisanja – Aleksandar Vučić, danas Prvi potpredsjednik Vlade Srbije. I čelnik partije koju, ako je vjerovati srpskim medijima, izdašno finansira Stanko Subotić.

U Monitoru smo, proljetos, nakon što je u Podgorici registrovan Institut za javnu politiku (opis djelatnosti – nauka) konstatovali kako ni u Beogradu nema nikoga ko je povezao sva lica osobe koju mediji opisuju kao ,,nervoznog konobara sa splava Sava”; ,,uspješnog vlasnika i direktora prve beogradske marketinške agencije”; ,,svemoćnog šefa srpskog agitpropa”; ,,velikog cenzora”, ali i čovjeka koga je ,,pokojni Đinđić, šest meseci pre streljanja, nogom u dupe izbacio iz Vlade”.

Danas smo, makar malo pametniji. Treba, ipak, biti oprezan.

Možda se Popovićev susret sa novinarima Vijesti može posmatrati kao prva sesija projekta monitoringa medija. Taj posao finansiraju NATO odjeljenje za javnu diplomatiju u Briselu i Ambasada Slovenije u Crnoj Gori – a provodi ga Popovićev Institut za javnu politiku. Može vama to zvučati smiješno, ali Popović je plaćen da, od septembra 2013. godine, skupa sa svojim saradnicima obavlja ,,konsultacije sa medijima i predstavnicima medija…”. Nemojte se začuditi ako za koji dan iz policije ili tužilaštva stigne obavijest kako je njegovo veličanstvo Beba nepodobne novinare postrojavao, propitivao i pretresao u sklopu monitoringa izvještavanja o integracijama Crne Gore u NATO.

Koga to ne brine, taj se neće začuditi ni informaciji da su Popović i njegova NVO suorganizatori međunarodne konferencije o ulozi medija u procesu sekuritizacije (to je, kažu, vid eskstremne politizacije pojava i događaja). Taj skup bi, pod nazivom Riječ, slika, neprijatelj, trebalo da okupi poznate i priznate goste iz regiona i Evrope. Onda će im Popović i saradnici pojasniti kako su sve priče o kriminalu, korupciji, nepotizmu i raznim oblicima nasilja koje prate njihove nalogodavce ,,ekstremno ispolitizovane”.

Zato je i ovonedjeljno druženje Popovića sa novinarima Vijesti adekvatna najava skupa Riječ, slika, neprijatelj. U najkraćem – Popović je prepoznao neprijatelje, izbrisao im je slike a riječi zarobio, prekontrolisao pa odnio u policiju.

Preostalo je samo da provjeri stanje na računu. A novinari neka se paze. I po mraku i po danu na njih preže mugići i bebe. Policija, za sada asistira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo