Mogućnost da se na Solani gradi turistički kompleks sa golf-terenima šokirala je ljubitelje prirode, posebno ptica u Evropi. Niko se u tim krugovima ne može čudom načuditi kako je nekom u „prvoj ekološkoj državi na svijetu” jedan takav projekat uopšte pao na pamet. „Ružno izgrađenih obala ima dovoljno na Mediteranu. Oaza kao što je ulcinjska Solana veoma je malo”, navode njemački mediji. Još oštrije upozorenje stići će crnogorskoj Vladi iz evropskih institucija, koje su izuzetno osjetljive u pitanjima očuvanja i zaštite prirodne sredine. „Ukoliko se ne sačuva ovaj lokalitet, koji je značajan u međunarodnim okvirima, uslijediće veliki šamar našoj zemlji na njenom evropskom putu”, kaže izvršni direktor Centra za zaštitu i proučavanje ptica Darko Saveljić.
U želji da barem u evropskoj javnosti sačuva imidž modernog državnika, premijer Igor Lukšić se odlučio za prelazno rješenje. Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije, na čijem je on čelu, ove je sedmice odložio izjašnjavanje o prijedlogu da ulcinjska kompanija u većinskom vlasništvu tajkuna Veselina Barovića dobije pravo svojine umjesto korišćenja zemljišta. Navodno, Lukšiću trebaju dodatna objašnjenja. To bi moglo značiti da njegova Vlada ne želi da dalje srlja u ovom slučaju.
„Problem kod Solane je što proces privatizacije nije išao preko poziva za nadmetanje, već je ona prodata na berzi, što je impliciralo da novi vlasnik nema nikakve obaveze kada su u pitanju investicije, socijalni program i ostala ulaganja. Problematično je 2008. godine bilo i odsustvo vizije i očigledna namjera nekoga iz vlasti da Baroviću pribavi ogroman profit nad tim prostorom”, kaže zamjenik direktora MANS-a Dejan Milovac.
On podsjeća da je vlasniku Eurofonda bilo omogućeno da za manje od milion eura kupi preduzeće koje je upravljalo s preko 15 miliona kvadratnih metara. U samom finišu donošenja Prostornog plana države zemljište Solane volšebno je iz industrijskog pretvoreno u gradsko-građevinsko, čime je otvorena mogućnost da u zaleđu Velike plaže nikne turistički kompleks.
Sve radnje za tako nešto planski i sistematski su obavljene. U Solani je ranije uveden stečaj, firma i zapošljeni godinama iznurivani, izgubljena koncesija na korišćenje morske vode… Uz to, na Port Mileni državnim se novcem gradi velelepni most kako bi veći brodovi i jahte mogli uplovljavati do zamišljenih bungalova i vila na Solani. Topila se nada da će preduzeće čija je izgradnja označila početak novog vremena u Ulcinju ponovo proizvoditi slane kristale i biti raj za ptice i turiste.
Sve je, ipak, izvjesnije da bi mogli propasti Barovićevi planovi. A oni bijahu, kako tvrde u Eurofondu, usmjereni k boljitku čitave zajednice. „Mi nijesmo zainteresovani za prodaju Solane. Dovođenjem strateškog partnera na zemljištu koje je nefunkcionalno izgradili bismo hotelsko-turističke kapacitete i golf-terene”, kaže Barovićev poslovni partner Boiša Šotra. Navodeći da bi dobit za državu bila velika, a da bi se tu zaposlilo mnogo ljudi, Šotra zaključuje: „Ne znam koji je to investitor u Crnu Goru doveden, a koji bi uložio preko milijardu eura”. No, on nije rekao ko ima tako puno para i želje da gradi na, uglavnom, močvarnom području, u zaleđu Velike plaže. Ranije smo pisali da su za kupovinu Solane 2009. godine bili zainteresovani vlasnici egipatske grupe Oraskom, a lani i neki investitori iz arapskih zemalja. Barović, navodno, nije nipošto pristajao da im ustupi Solanu za manje od sto miliona eura. Na prvom javnom tenderu cijena za prodaju tog preduzeća iznosila je 257,8 miliona eura. Naravno, niko se nije javio, pa stečajni upravnik Solane Milorad Iković tvrdi da će biti raspisan novi. „Uslovi će biti manje-viši isti, ali će cijena biti niža od 257,8 miliona eura”, dodaje on.
U lokalnoj vlasti u Ulcinju smatraju da Solana, s obzirom na značaj, potencijale i tradiciju, treba da ostane ono što je bila gotovo osam decenija. „Vjerujem da u ovom slučaju Vlada može da postupi kao što je to urađeno lani u Fabrici elektroda Plužine (FEP), kada je ona otkupila akcije koje je dotadašnji većinski vlasnik kupio na berzi”, kaže za Monitor poslanik Nove demokratske snage FORCA u crnogorskom Parlamentu Genci Nimanbegu. On ističe da tim preduzećem i ubuduće može upravljati privatna kompanija ili opština, te da treba prihvatiti prijedlog MANS-a, koji su podržale i pozicione i opozicione partije u Skupštini Crne Gore, o izmjeni Prostornog plana države koji se odnosi na Solanu.
Važnost proizvodnje soli za zemlju pokazala se i ovih sedmica kada je snijeg okovao gotovo cijelu Crnu Goru. „Crnagoraputu smo prodali oko hiljadu tona soli za puteve i izašli u susret svim zahtjevima opštine, jer je snijeg padao i u Ulcinju”, kaže v.d. izvršnog direktora Solane Dragiša Rosandić. On se nada da će se i ovog ljeta obaviti berba slanih kristala, za što je potrebno uložiti 150 hiljada eura.
Ninska solana kao primjer
Primjera uspješnosti sličnih preduzeća ima u najbližem okruženju. Solana u Ninu od 2002. godine posluje kao privatna firma. Zahvaljujući svojoj bogatoj paleti proizvoda od soli, poznata je kao nezaobilazno turističko odredište koje posjećuju brojni gosti. Svoj sjajni proizvod, „cvijet soli”, izvozi čak u Japan. Prošle godine je u ninskoj solani otvoren Muzej soli. Sve bi se to, kako navode eksperti, lako moglo uraditi i u ulcinjskoj solani koja je prostire na 1.500 hektara. Ninska tek na 55.
Mustafa CANKA