Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Banke, budžet i korak do sloma

Objavljeno prije

na

Da kreditori, Svjetska banka i MMF, nijesu poslali ultimatum išlo bi i dalje sve po starom. Direktiva je natjerala Vladu da kreše potrošnju, a Žugića da zavodi red u banci sa kojom je višestruko povezan

 

Istina se više ne može skrivati: bankarski sitem se urušava, investicije smanjuju, budžet  kreše, javni dug je dostigao plafon, a Crna Gora izgleda ulazi u fazu kada će njom sve više upravljati strani kreditori, prije svega MMF i Svjetska banka. To je rezultat decenijske prekomjerne potrošnje, zaduživanja, korupcije i kriminalnih poslova vrha vlasti, njihovih bankara i poslovnih ortaka.

Da krenemo od banaka: guverner Radoje Žugića konačno je počeo da se miješa u svoj posao. Dvije banke –  Atlas i IBM  –  su pod privremenom upravom. Atlas banka se sumnjiči zbog navodnog  pranja novca, a zbog istih poslova se istražuju još tri banke, koje na crnogorskom tržištu imaju još veći udio.

Problem sa pranjem novca koje ispituje Specijalno tužilaštvo, samo je vrh brijega. Najmanje tri banke na crnogorskom tržištu, od kojih je jedna među najvećim u zemlji,  godinama imaju problem sa obezbjeđenjem od rizika i mogle bi, ako se ne saniraju, dodatno urušiti bankarski sitem.

Odavno Evropska komisija, MMF i Svjetska banka traže uspostavljanje kontrole nad te tri banake.  Ali, to je bilo uzalud. U jednu Žugić ne smije ni da zakorači, a kamoli da pusti međunarodne finansijske institucije da obave kontrolu. Dozvolio je da se kriju i od Svjetske banke i od  javnosti revizorski izvještaji, što je protivzakonito. Mirno je gledao kako se banke bave sumnjivim poslovima, zbog kojih su postale još nesolventnije.

Pararalelno sa uvođenjem discipline u bankarskom sektoru, Evropska komisija sa stranim kreditorima tražilla je od Crne Gore uravnoteženje budžeta, kresanje administracije, obuzdavanje prekomjerne potrošnje i zaduživanja. Zauzvrat, međunarodne institucije su u prethodnom periodu obezbijedile garancije i ohrabrile inostrane kreditore da daju stotine miliona eura našoj zemlji po povoljnim uslovima, kako bi se održao budžet i krenulo konačno sa reformama.

Umjesto kontrole bankarskog sektora i smanjenja javne potrošnje rasipano je na sve strane, jer vlast decenijama funkcioniše tako što bahato troši, investira iz ništa u nigdje, korumpira i kupuje birače. Samo do prije koju sedmicu, najavljivao se nastavak zaduživanja za gradnju autoputa, drugog bloka Trmoelektrane, dijelila se državna pomoć propalim  firmama…  A umjesto smanjenja administracije za pet odsto na centralnom i deset odsto na opštinskom nivou, zapošljeno je, prema tvrdnjama opozicije, novih 3.000 službenika.

Ministar finansija je konačno ove sedmice, braneći budžet pred poslanicima, priznao da se ne može nastaviti po starom,  da se neće ulaziti u nova zaduženja zbog nastavka autoputa, da će rashodi morati da se krešu – drastično. Da kreditori, Svjetska banka i MMF, nisu poslali ultimatum,  i dalje bi išlo  po starom.

Dakle direktiva, a ne prosvjetljenje, natjerala je i Žugića da zavodi red u banci uz čiju je pomoć doktorirao, a možda se i bavio biznisom, o čemu sada javno svjedoče insajderi iz Atlasa. A koliko će sve to koštati državu?

Podsjetimo: Atlas banka ima više od 70 hiljada klijenata, čiji su depoziti uvođenjem privremenih mjera zarobljeni. Od toga, prema procjeni Mile Kasalice, 118 miliona eura pripada građanima čije depozite do 50.000 eura garantuje država. Pored njihovog novca, tamo su i desetine miliona eura crnogorskih preduzeća, od onih velikih kao što su Aerodromi, do malih i srednjih. Tu je i novac više opština i drugih važnih institucija. Ko će sve to da pokrije, da li će Žugić odgovarati što je tako dugo žmurio?

Narednih mjeseci mogle bi izaći na vidjelo i druge istine, jer se inostrani kreditori neće zadovoljiti uvođenjem prinudne uprave samo u ove dvije banke. Hiljade ljudi u administraciji moglo bi brzo ostati bez posla, preduzeća bez državne pomoći.

Ogromni su dugovi države. Uz sve pomenuto, prema pravosnažnim presudama ovjerenim u Strazburu, država bi trebalo da isplati više od stotinu miliona eura samo radnicima Radoja Dakića i vlasniku KIPS-a. A gdje su milionske garancije.

Malo je još ostalo DPS-u da raskrčmi – Aerodrome, EPCG, kanjon Morače, možda i Taru…  Ali i da sve to rasproda,  ne znači mnogo. Stvari su otišle tako daleko,  a Evropska komisija, MMF i Svjetska banka gube strpljenje.

Opozicija bi trebalo da bude mudrija nego do sada. Umjesto međusobnih svađa, morala  bi da traži od vlasti punu istinu o stanju u državi. Mnogo brže nego što je DPS očekivao, mogao bi krenuti rasplet i suočavanje sa poraznim bilansima ove nekontrolisane vlasti.

 

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Priča o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o Sporazumima sa Emiratima je vjerodostojna, sumorna  priča o nama. O jednoj zemlji koja je navodno krenula trečeći u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli

 

 

Priča o Sporazumima sa Emiratima je višedimenzionalna. Otvara mnoga ozbiljna, dugo zatrpavana pitanja. O  konceptu našeg razvoja, tačnije o  tome imamo li ga uopšte ? O  našim resursima, šta smo sa njima uradili i šta namjeravamo da uradimo sa onim što nam je ostalo? Zašto se ne razvijamo strateški i sa  planom, već srljamo iz improvizacije u improvizaciju, dok traju borbe za moć ? Koje svemu daju ton.  Kad se sve sabere – to je  vjerodostojna,  sumorna  priča o nama. O našem kulturološkom identitetu. Priča o jednoj zemlji  koja je navodno krenula u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli.

Društvo se  strasno dijeli oko sporazuma sa Emiratima, koje je ove sedmice i usvojio parlament. Nikome živome,  ni premijeru i njegovima, koji su hitali da usvoje sporazume,  ali ni njihovim kritičarima,  nije palo na pamet da pomene Ustavni sud. Instituciju koja je najpozvanija da odgovori na prosto pitanje –  jesu li sporazumi koje je parlament izglasao ustavni?  A očito je: svi ostali aspekti priče o potencijalnim arapskim investicijama, bespredmetni su bez tog odgovora.

Problem je uvijek dublji  nego što izgleda. Možemo samo da zamišljamo kako bi Ustavni sud odlučio, da, kojim slučajem  nije partijska instanca. Svi znamo: i ta ustavna inicijativa  svela bi se na preglasavanje vlasti i opozicije, baš kao u parlamentu.  O Ustavnom sudu, na kraju, najbolje govori njegovo ćutanje.

O našim sporazumima pišemo pisma Briselu. Da nam makar odgovore jesu li u skladu sa putem zemlje u EU.  Djelići odgovora stigli su. „Pojedine tačke sporazuma koje je Crna Gora potpisala sa UAE ne ukazuju na usaglašenost sa pravnim poretkom EU“, upozorio je izvjestilac Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru, Marjan Šarec.  „Nije moje da sudim o razlozima i svrsi samih sporazuma, ali svakako ne bi bilo dobro da projekte koji će proisteći iz tih sporazuma prati sjenka sumnji”, napomenuo je.

Ne treba sumnjati: pratiće ih. Dobro je što ovaj put sve nije prošlo u tišini. To je vjesnik nade. Ali  naša glasnost pokazala je ono što odavno znamo: kod nas ne postoji izoštren,  prepoznatljiv glas kvalifikovane javnosti. Koja smiruje strasti, a ukazuje na suštinu.  Rano upozorava na posljedice. Loše i dobre.

Usvajanje sporazuma, nije kraj već početak bitke za njihov ishod. Neminovno ćemo biti na gubitku  ako se o  budućim projektima bude govorilo  dominantno  iz partijskih, interesnih i drugih rovova. Ako svaka strana  bude izbjegavala da primijeti one činjenice koje joj ne odgovaraju.

Nikome neće pomoći dalje prećutkivanje  činjenice da je Velika plaža već urbanizovana. Da su na toj urbanizaciji radile četiri prethodne vlade. Da su na njoj ucrtani soliteri i preko 11 spratova, o čemu je Monitor pisao.  Da je ta zemlja, nekad mahom državna, rasprodata ovdašnjim moćnicima i biznismenima . Da mi danas ne možemo govoriti o prodaji netaknute  Velike plaže  potencijalnim arapskim investitorima, jer smo je već rasprodali i pripremili za gradnju.

Vlast odbija da primijeti:  Velika plaža nije tek isplativo tlo za gradnju. Sporazum sa  UAE ne tretira samo ekonomske bilanse, već zadire i u ljudsku emociju. Velika plaža je srasla s dušom Ulcinjana i građana Crne Gore.  Dio je njihove intime.

Oni koji  o sporazumima govore kao o  novoj đedovini, zavjetno ćute o tome, zašto smo u cijelu tu priču krenuli grlom u jagode. Zašto su onemogućili konkurenciju za tako velike investicione projekte. I zašto bi  izdavanje na 99 godina Arapima ili bilo kome drugom bio jedini koncept našeg razvoja?

Da su postavgustovske vlasti radile na izgradnji institucija i njihovoj depolitizaciji nakon pada DPS-a, najvažnije odgovore bi već imali. Procedure bi bile ispoštovane, konsultovana struka.  Javnost uključena u proces. Šansu bi dobili argumenti i povjerenje u izgovorenu riječ.

U čitavom ambijentu, očekivano,  društvenim mrežama širi se  mizogeni i govor mržnje.  Nakon što je direktorica MANS –a Vanja Ćalović Marković oštro kritikovala sporazume sa EU, na FB stranici koja se povezuje sa Pokretom Evropa sad, oživljena je prljava  kampanje prošlog režima  protiv nje. PES je to osudio u saopštenju, ali još čekamo institucije da kažu ko stoji iza tog FB profila. Onda bi znali koliko je iskreno i PES-ovo saopštenje.

Meta prljavštine, sa druge strane, postala je  i premijerova supruga. Opak je  znak izostanak masovne reakcije na tu gadost. Pa poslanica Jevrosima Pejović.  Gotovo je izvjesno –biće toga još.  Dok čekamo institucije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Peticija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto lekcija o tome kako je vjeronauka u stvari evropski i svjetski standard, poslanici Demokrata i bivšeg DF-a mogli bi da pojasne javnosti kako se desilo da skupštinski Odbor raspravlja o inicijativi o uvođenju vjeronauke koju je pokrenuo jedan – srednjoškolac. Iza kog su se  sakrile njihove partijske kolege

 

 

Uzalud su Nikola Rovčanin, poslanik Demokrata i njegov kolega Dragan Bojović,  poslanik Demokratske narodne partije, pokušavali ove sedmice da pojasne kritičarima da je  uvođenje vjeronauke u crnogorske škole u stvari samo evropski standard.

Rovčanin  je, očigledno dobro pripremljen za temu,  nabrojao gotovo sve zemlje EU koje imaju vjeronauku u školama. Bojović se pozvao na  primjere iz Sjedinjenih Američkih Država, a obojica su  potegli i susjednu Hrvatsku kao pozitvan primjer. Dešava se.

Bojović je održao i malo predavanje o pojmu sekularnosti, adresirano kritičarima – 114 nevladinih organizacija i devet građanskih aktivista koji su”stali u odbranu sekularnog javnog obrazovanja u Crnoj Gori”. Oni su reagovali u susret ovonedjeljnoj sjednici Odbora za prosvjetu, nauku i kulturu, na kojoj se raspravljalo o peticiji kojom se traži uvođenje vjeronauke kao izbornog predmeta u osnovne i srednje škole.

“Imamo taj neki borbeni odnos prema vjeri i religiji, to je zaostavština komunizma. Model EU kojem težimo je drugačiji od toga i omogućava razne vidove vjeronauke. Borba za ljudska prava je počela borbom za slobodu vjeroispovijesti. Ne treba od svakog pitanja praviti famu, i nazivati ovo klerofašističkim – ako je tako, onda idite recite zapadnim zemljama da su klerofašističke”, iznervirano je zaključio Bojović.

Poslanik Nove srpske demokratije Vaso Obradović imao je još jači argument. Pojasnio je da je vjeronauka prosto – prirodna.  “U trci za ljudskim pravima smo zaboravili našu tradicionalnu crtu.. sve naše vrijednosti su proistekle iz vjerskih pitanja”, zaključio je. Šta reći.

Na kraju, ipak, nijesu uspjeli da ubijede ni većinu skupštinskog Odbora, koji je odlučio da peticiju ipak neće slati Vladi na mišljenje i dalju proceduru.

Iako je sudbina peticije tu okončana, bilo bi interesantno da poslanici Demokrata i bivšeg DF-a objasne javnosti kako se to  desilo da skupštinski Odbor raspravlja o inicijativi o uvođenju vjeronauke koju je pokrenuo jedan srednjoškolac, a iza kog su se sakrile i njihove partijske kolege.

Generalni sekretar Skupštine Aleksandar Klarić uputio je Rovčaninu 25. marta dopis u kom traži da se razmotri peticija koju je potpisalo šest hljada građana koji traže uvođenje  vjeronauke u škole, a koji je   Skupštini podnio Teodor Milanko. Peticija sa šest hiljada potpisa okačena je na sajtu parlamenta, odnosno Odbora za prosvjetu.

I ne samo da je parlament javno objavio svih šest hiljada matičnih brojeva potpisnika peticije, kršeći tako njihovo pravo na privatnost, nego se ispostavilo i da je podnosilac peticije Skupštini srednjoškolac –  učenik mješovite  škole u Herceg Novom. Iza kog su se sakrili i pojedini poslanici. Uvidom u spisak potpisnika peticije, vidi se, recimo,  da su je potpisali  poslanik Demokrata Vladimir Čađenović, i bivši poslanik DF Novica Stanić.

Poslanici su mogli da iskoriste svoje parlamentarne mehanizme da se založe za vjeronauku, ako im je toliko do nje stalo. Ili su možda pokušali da se od optužbi za  konstantno stavljanje na dnevni red pitanja koje podižu društvene tenzije, sakriju iza javnosti. Zloupotrebljavajući i srednjoškolce i lične podatke građana.

Sve u svemu, još jedan evropski dan u parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ostroga mi, baš evropski

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni se ne stide. Ni Đukanović i njegovi , ni Kovačević i Mandić i njihovi. Dok ta dva glasa budu nadjačavala ostale, hraneći se međusobno, i Nikšić, kao i Crna Gora, ostaće zarobljeni u krugu sopstvenih tmina prošlosti. Priča o budućnosti i Evropi bajka je za raju, i jednih i drugih

 

 

Lov na Srbe, zadavanje presudnog udarca veliskosrpskom nacionalizmu,  dan kad ćemo saznati kojim jezikom govore Nikšićani…Tako redom, iz  predizbornog arsenala dva politička bloka –  partija bivšeg Demokratskog fronta  i  Demokratske partije socijalista. U susret lokalnim izborima u Nikšiću, u nedjelju, koji se pokušavaju predstaviti  kao presudna bitka za Crnu Goru.

Ništa od onog da lokalni izbori traže lokalne teme –  (ne)zaposlenost, infrastruktura, projekti kojima se planira gradski razvoj, rješavanje ekoloških nevolja. Oni koji ih i pomenu, ne čuju se od buke identitetskih pitanja koje forsiraju dva najglasnija bloka, aktuelna i prethodna nikšićka vlast.

Ruku na srce, i šta bi rekli da ne govore o jeziku, državi i naciji. Za vrijeme Demokratske partije socijalista, rodni grad Mila Đukanovića postao je poznat po, kako se to popularno govorilo, žestokim momcima  i nikšićkim dobrovoljcima . Nakon devedesetih gušio se  se u nezaposlenosti, a  lokalna administracija u armiji službenika sa odgovarajućom partijskom knjižicom. Fabrike su nestajale jedna po jedna, a Nikšićani koji se nijesu mogli uhljebiti u lokalnoj upravi,  posao su tražili ili u najbližoj Podgorici, ili negdje van granica.

Nastavilo se i sa novom administracijom.  Za posao u lokalnoj upravi potrebna je partijska knjižica nove vlasti. Ili, još poželjnije,  amin  Mitropolije crnogorsko primorske. Radnici nikšićke Željezare, bezbroj puta neuspješno spašavane,  i dalje poručuju da samo žele da rade. Ima i promjena. Zvanični sajt opštine od avgusta 2020. čita se isključivo na ćirilici.

Nikšić je u ovih posljednjih nekoliko godina i regionalno proslavio njegov gradonačelnik, Marko Kovačević. Teško je nabrojati koliko se puta u domaćim i okolnim medijima našao zbog govora mržnje. Isto toliko puta fotografisan je u nekakvoj regionalnoj grupi za podršku Aleksandru Vučiću i  Miloradu Dodiku.  Uzvratili su mu podrškom i pred ove izbore.

Nakon skupa Za budućnost Nikšića, ove je sedmice  kamenovan službeni automobil gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića. Upitan zašto je bio na skupu u Nikšiću, gradonačelnik grada iz susjedne države saopštio je: „To su naša braća. To je isto kao da ne odete kumu na slavu. Naravno, gospodin Kovačević, zašto da krijemo kad se i to zna, bio je na podršci skupovima koji su u bili u prethodnom periodu u Trebinju. Imamo izuzetno dobru saradnju, nemamo čega da se stidimo”.

Oni se ne stide. Ni Đukanović i njegovi , ni Kovačević i Mandić i njihovi. Dok ta dva glasa budu nadjačavala ostale, hraneći se međusobno, i Nikšić, kao i Crna Gora, ostaće zarobljeni u krugovima tmina prošlosti. Priča o budućnosti i Evropi bajka je za raju, i jednih i drugih.  Onih koji pričaju o Evropi  dok stoje rame uz rame uz Dodika i Vučića, njegujući vizuju Crne Gore po modelu Republike Srpske,  ali i drugih koji se bore protiv  srpskog sveta, pokušavajući da ko zna koji put svoj svijet, svijet  korupcije, kriminala  i nesuočavanja sa ratnom prošlošću, predstave kao put u svijetlu budućnost.

U nedjelju će se, u Nikšiću, osim izbora, održati i Ostroški polumaraton. Trka za dušu, zovu ga organizatori. Trku su aminovale i lokalne vlasti i MUP.  Gradom će, osim birača, trčati 516 takmičara iz 21 zemlje, regiona i inostranstva. Ima i onih koji sumnjaju u slučajnost podudaranja izbora i maratona.

Uz  policijsko pojačanje, podignute tenzije i stotine maratonaca, biće to, Ostroga mi, baš evropski.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo