,,Balon je prenaduvan i mora da pukne”. Tako je slikovito opisao socijalno nezadovoljstvo u Crnoj Gori prvi čovjek sindikata nikšićke Željezare i predsjednik Glavnog odbora Unije slobodnih sindikata Janko Vučinić. Vučinić je nedavno pozvao crnogorske građane da smijene vlast uličnim protestima i formiraju vladu nacionalnog spasa, jer je, kako kaže, stanje u državi neizdrživo.

Da je voda došla do poda jasno je pokazao talas nezadovoljstva koji od ljetos zapljuskuje Crnu Goru.

Crnogorski vatrogasci ljetos su danonoćno morali da gase na desetine požara. Onda je u njihovim redovima izbio požar – nezadovoljstva. Povodom Dana dostojanstvenog rada poručili su da njihove kolege od svojih zarada više ne mogu da zadovolje ni minimalne egzistencijalne potrebe, a kamoli da razmišljaju o dostojanstvenom životu.

Armija takvih nezadovoljnika je vrlo šarolika. Prvi put su štrajkovali zaposleni u sudskoj administraciji, a malo je falilo da to učine i pripadnici vojske i specijalne policije. Ljetos su protestovali i činovnici crnogorskog parlamenta.

,,Plate su nam od 200 do 400 eura, bez minulog rada. Ljudi se osjećaju bijedno, stide se pred svojom djecom i pred porodicom”, kazao je za vrijeme štrajka njihov predstavnik Momir Joksimović.

Desetog oktobra štrajk upozorenja organizovalo je oko osam i po hiljada zdravstvenih radnika. Onda su štrajkovali svakodnevno sve do nedavno.

,,Štrajkujemo od nevolje”, objasnila je predsjednica Sindikata zaposlenih u zdravstvu Ljiljana Krivokapić.

Prosječna zarada u zdravstvu u prethodne dvije godine umanjena je oko 20 odsto. Plata ljekara kreće se oko 470 eura. Prosječna avgustovska plata u prosvjeti iznosila je 438 eura.

Zaposleni u pravosuđu štrajkovali su od 30. septembra takođe zbog mizernih zarada. Najduže je izdržala administracija u podgoričkom Osnovnom sudu. U srijedu su zamrzli štrajk do marta.

Tokom juna u zgradi Saveza sindikata Crne Gore glađu su štrajkovala tri radnika stručne službe. Zbog niskih zarada.

Masovno su štrajkovali ili još štrajkuju i zaposleni u privatizovanim firmama. Svi traže neisplaćene zarade i druga primanja, otpremnine, pravo na akcije…

Bivši radnici Ugostiteljsko–turističkog preduzeća Piva iz Plužina protestovali su od 11. jula, a onda su u oktobru počeli štrajk glađu.

Ljetos je 17 radnika hercegnovskog Prvoborca štrajkovalo glađu u upravnoj zgradi. Glađu je štrajkovalo i 60 radnika nikšićke gradske pekare Nikpek. Tražili su isplatu 12 zaostalih plata i povezivanje radnog staža.

Nekad zaposleni u nikšićkom Autoprevoznom preduzeću već dva mjeseca štrajkuju ispred prostorija Saveza sindikata u Podgorici.

Na sjeveru Crne Gore jesenas je protestovalo 180 bivših radnika nekada moćne kompanije Prva petoljetka. Tražili su da im se isplati oko 400.000 eura za koje su zakinuti dok je fabrika bila u stečaju…

Bivši radnici podgoričke fabrike Radoje Dakić više od dvije godine okupljali su se ispred zgrade Vlade tražeći izvršenje sudskih presuda o isplati neisplaćenih zarada. Glavnica duga iznosi oko 30 miliona eura, kamate sedam miliona, a pravo na isplatu ima 1.650 bivših dakićevaca. Još čekaju novac.

Nije se stišalo ni studentsko nezadovoljstvo. Polovinom novembra studenti Univerziteta Crne Gore masovno su izašli na ulice. Prije nekoliko dana Studentski parlament opomenuo je nadležne da studenti nisu zadovoljni kako se rješavaju njihovi zahtjevi. Studentski parlament poručio je da studenti neće dozvoliti da ih ,,prevedu žedne preko vode” i da ,,ne žele da budu marionete”.,

Student Stefan Vešović kaže da su se studenti osvijestili. Ne dozvoljavaju više da po njima gaze neškolovani i nepismeni ministri.

,,Bićemo istrajni u želji da nam se ispune zahtjevi. Nakon 17. novembra doći će i 18, pa i 19″.

Sve se ovo dešava dok je prema zvaničnim podacima trećina stanovništva Crne Gore na granici siromaštva. Preko 30 hiljada zaposlenih radi na crno. Minimalna zarada u Crnoj Gori je 142 eura, a preko 13 hiljada porodica prima materijalnu pomoć. Prema podacima Monstata nezaposlenost u Crnoj Gori prošle godine iznosila je 19,8 odsto, duplo više nego što je prosjek Evropske unije. Prije dvije godine Crna Gora je bila u vrhu po stopi anketne nezaposlenosti mladih ispod 25 godina. Iznosila je čak 42 odsto. Prosjek na nivou EU je 20,5 odsto.

Za takvu socijalnu podlogu na kojoj buja bunt radnika i studenata zaslužan je režim Mila Đukanovića.

Sada se Vlada za većinu pomenutih i mnoge druge proteste proglašava nenadležnom, pošto su kompanije u kojima se štrajkuje uglavnom privatizovane. Dograbili su ih se uz pomoć te iste vlade razni sumnjivi biznismeni i u međuvremenu mnoge uništili. Željezara bankrotirala, Rudnici boksita pred kolapsom, Vektra, čiji je vlasnik Dragan Brković pokupovao brojne firme, pred stečajem…

Premijer Igor Lukšić i Ministarstvo finansija poručili su da u državnoj kasi nema para za povećanje radničkih zarada ni za narednu godinu. Nema pomoći ni od Saveza sindikata Crne Gore, jer je pred bankrotom. Duguje gotovo dva miliona eura i više nema imovine, jer su sve nekretnine pod hipotekom.

Politički analitičari kažu da je smjena vlasti i formiranje vlade nacionalnog jedinstva jedini odgovor na haotično ekonomsko stanje u zemlji.

Uličnim protestima nedavno su smijenjene vlade u Grčkoj i Italiji. Po tom iskustvu – kada se društvo nađe u bezizlaznoj situaciji protesti su jedini izlaz, a prelazna vlada jedino rješenje.

Pošto su slobodni izbori u Crnoj Gori misaona imenica, jedina mogućnost za demokratski iskorak je masovan građanski otpor. Stranim zvaničnicima, kažu analitičari, treba objasniti da političku stabilnost u državi ugrožavaju oni koji žele da korupcijom i kriminalom vječno opstanu na vlasti.

Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević procjenjuje da u Crnoj Gori ne postoji u ovom trenutku ni minimum elemenata da bi se moglo razmišljati o protestu kakav je bio u Srbiji 5. oktobra.

,,Nažalost, još ima dobar dio društvenih segmenata koji nijesu načisto da li je u Crnoj Gori dobro i da li su potrebne korekcije sistema ili je on loš i trebaju radikalne promjene”, kaže Medojević.

Profesorica na Ekonomskom fakultetu Mirjana Kuljak smatra da je dobro što postoje razni protesti, ali je loše to što njihove energije nisu fokusirane u istu tačku. Rasute su i neubojite.

,,Različite energije treba ujediniti pod jednom zastavom, jednim planom akcija, treba preduhitriti da to ne uradi režim i da ne postavi novu prevaru”, upozorava ona.

Ona ima konkretne predloge: ,,Bojkot rada parlamenta, zakonska zabrana političkog djelovanja DPS i SNP, kao ratnohuškačkih stranaka, formiranje koncentracione vlade, organizovanje vanrednih izbora, otvaranje dosijea, provjera imovinskog kartona vršilaca vlasti i njihovih najbližih rođaka, prijatelja i kumova, što bi trebalo da rezultira pravednim procesuiranjem za ratne zločine, oduzimanjem nezakonito stečene imovine, zatvorskim kaznama i lustracijom”.

Vlast je ipak ozbiljno shvatila da bi je protesti mogli ugroziti. Poslije nedavne Đukanovićeve direktive da na političke miševe treba primijeniti deratizaciju, što znači linč i istrebljenje, glas je povisio i premijer Lukšić. Ima, kaže, razumijevanje za proteste, ali ne može da podrži ,,poziv kojim se prijeti ugrožavanju sistema”.

,,Sa tim se ne slažem i spreman sam da u bilo kojem trenutku tražim adekvatno postupanje institucija”, zaprijetio je Lukšić.

Znači – na proteste policijom, sudovima i drugim represivnim mjerama. Bez milosti kao i u protekle dvije decenije DPS vladavine.

Veseljko KOPRIVICA