Reizabrani generalni sekretar Saveza samostalnih sindikata Zoran Masoničić, tek što je izabran, umjesto da se opusti i uživa – doživio je pravi šok. Savez se, naime, suočio se s podacima MONSTAT-a, da je tokom 2010. godine čak 13.000 građana ostalo bez posla. Pa su odgovorni sindikalci zaključili da je to ,,poziv na uzbunu”. Porukom da ,,država mora zaustaviti trend pada zaposlenosti, a nadležni preispitati svoju odgovornost za nastalo stanje”, Masoničić i njegovi saradnici su pokazali da naziru o čemu se ovdje radi. Nakon toga, vjerovatno još u nevjerici, generalni sekretar je otišao na službeni put. Valja mu se suočiti sa surovom istinom.
ŠOK I OSUDE: Zna prvi sindikalac Crne Gore i njegov SSCG šta je prava muka. U saopštenju su napisali: ,,To stvara nepovoljnu socijalnu situaciju u Crnoj Gori, u kojoj velika grupa ljudi nema sredstava ni za golo preživljavanje, a vrlo malo njih ne osjećaju pad standarda. Podržavamo sve koji su radom stvorili bogatstvo, ali ne i one koji su izbjegavajući svoje obaveze prema zaposlenima i državi, došli do nezakonite imovine”, uz napomenu da ,,oštro osuđuju” najnovije najave poskupljenja struje. Zanimljivo je da ovi sindikalci nijesu do pojavljivanja MONSTAT-ovih podataka bili svjesni dramatičnosti situacije u kojoj se radnici nalaze. Sreća što postoji državna statistika kojoj vjeruju, ako već ne vjeruju sopstvenim podacima i očima. A i nije im se čuditi. Bili su, zasigurno, prezauzeti organizovanjem Kongresa na kojem su reizabrali generalnog sekretara. I kovanjem planova – kako da otpuste makar dvije trećine od 60-ak službenika zapošljenih u Savezu. Iako su jako zabrinuti, čelnici SSCG još se nijesu odazvali na poziv studenata da s njima izađu na novi protest. Kažu – prvo da se izjasni rukovodstvo. Za razliku od njih Unija slobodnih sindikata Vladi i premijeru bacila je rukavicu u lice. Uslijedio je i poziv na bunt. A to je uznemirilo sami vrh.
PROBLEM S BUNTOM: Vođa nikšićkih željezaraca Janko Vučinić pozvao je studente da se pridruže zajedničkim protestima za smjenu vlasti i uspostavljanje vlade nacionalnog spasa, a to se ni malo nije dopalo premijeru Igoru Lukšiću. Ističući da nema ništa protiv da građani, ako su nezadovoljni standardom, organizuju demonstracije i proteste, Lukšić je rekao da problem ima s pozivanjem na bunt. ,,Bunt znači svrgavanje vlasti, rušenje institucija. Ova Vlada će imati priliku da bude na provjeri za godinu i po na izborima i građani će tada moći da kažu šta misle o njoj, i to je to”, rekao je Lukšić. Ili, ne crkni magarče do zelene trave… Dok se pozivao na legitimitet vlasti i na strpljenje do narednih izbora – nestrpljivo je objasnio da su primanja nekih sindikalaca veća od ministarskih plata. Pa je pozvao na skidanje maski, da se vidi šta ima ko, šta bivši, šta sadašnji ministri a šta sindikalni lideri Unije slobodnih sindikata.
BEZ DOKAZA: No, Kekovićeva plata, kako se ispostavilo, nije veća od ministarskih. Mada to, u suštini, i nije važno u ovoj priči. Prosto, ukoliko premijer zna da je bilo ko, pa i čelnici USS, stekao nešto na protivzakonit način – dužan je to da prijavi nadležnima. Na to ga obavezuje zakon. U suprotnom, njihova imovina je njihova privatna stvar jer oni nijesu javni funkcioneri. I ne podliježu javnoj provjeri. Osim toga, ne misli valjda premijer da samo bosi, goli i gladni smiju da dignu glas protiv vlasti. I to tamo i onoliko koliko im nadležni (isti oni protiv kojih se bune) dozvole.
Lukšićev javni poziv na skidanje maski bez konkretnih podataka samo je podsjećanje na populistički vokabular njegovog prethodnika. Slično je ranije i potpredsjednik Vlade Vujica Lazović prokomentarisao ponašanje Vasilija Miličkovića, čudeći se što se buni kad je dobrog imovnog stanja. Vladini prvaci, baš kao i svi građani, obavezni su da prijave svakog ko radi nelegalno – a oni, za razliku od građana, imaju mehanizme da pokrenu uspavane institucije koje treba da istražuju. Istovremeno, nema ni pomena o visokim platama direktora državnih firmi koje godinama proizvode gubitke. Njihova primanja su nesporna. Ni pomena o svima onima – ministrima i službenicima – koji su dozvolili da djeca, koja po zakonu imaju pravo na besplatne udžbenike budu bez njih mjesecima. Da nemaju iz čega da uče gotovo cijelo polugođe, da čitavo odjeljenje zna da upravo njihovi roditelji spadaju u grupu ,,socijalno ugroženih”. Pažljivo se država, u čijem Ustavu piše da je zemlja socijalne pravde, ponijela prema djeci iz najsiromašnijih porodica. Možda će se lojalni Sindikat, kad čuje za to, ponovo groziti i napisati dirljivo saopštenjem za javnost.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice