Povežite se sa nama

OKO NAS

BACANJE HRANE U CRNOJ GORI: Ni zakona, ni evidencije

Objavljeno prije

na

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu  oko trećina hrane u svijetu se baci. Istovremeno, oko 800 miliona ljudi u svijetu svakodnevno gladuje. U Crnoj Gori o ovome nema zvaničnih podataka. Nema ni Zakona o viškovima hrane, niti Nacionalne strategije za borbu protiv siromaštva

 

„Činjenica da ne znamo koliko se u prosjeku godišnje baci hrane i nepostojanje Zakona o viškovima hrane samo govori o tome da institucije koje bi o ovome trebalo da vode računa, to ne rade, ili rade vrlo površno”, kažu za Monitor iz Građanske mreže Nesvrstani.

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), oko trećina hrane u svijetu se baci. Prema podacima Evropske komisije (EK) u Evropi se godišnje baci oko 88 miliona tona hrane, u vrijednosti od 143 milijarde eura. Istovremeno, oko 800 miliona ljudi u svijetu svakodnevno gladuje. Oko 36 miliona građana u Evropi svakog drugog dana nema uslova da sebi obezbijedi pristojan obrok.

U Crnoj Gori o ovome nema zvaničnih podataka. Znamo da uvozimo 6,5 puta više robe nego što izvozimo, a od toga država dnevno troši oko milion i po eura samo na uvoz hrane. Monitor je o tome i ranije pisao.

„Prema istraživanju naše saradnice Zorice Blagojević, koje je objavljeno u italijanskom naučnom magazinu, prosječan stanovnik u Crnoj Gori mjesečno baci hranu u vrijednosti od pet do 25 eura. Više od polovine hrane koja se baca je u dobrom stanju, a najviše se bacaju žitarice i hljeb”, kažu za Monitor iz NVO Zero Waste Montenegro.

„Hranu bacamo iz mnogo razloga – zato što nam se pokvari (67 odsto), zatim zato što mi lično ili članovi domaćinstva ne želimo da jedemo staru hranu (17 odsto) ili mislimo da nije bezbedna (11 odsto) – ali pre svega zato što nam se može”, kaže za Monitor Vladan Šćekić iz Centra za unapređenje životne sredine iz Srbije.

Prema njegovim riječima, domaćinstva su odgovorna za preko 50 odsto otpada koji nastaje od hrane. Taj problem je inače lako rješiv i zavisi od našeg odnosa prema hrani. „Prvo bi trebalo da proverimo šta imamo u frižideru, pa da napravimo spisak namirnica. Tako nećemo kupovati impulsivno, već samo ono što nam treba. Dobra navika je prvo potrošiti stare namirnice, pa tek onda kupovati nove. Važno je i paziti na porcije, sipati samo onoliko koliko nam je dovoljno, a ostatke možemo zamrznuti i koristiti za nove obroke. Najbolje je proizvod upotrijebiti do oznaka garancije kvaliteta koju daje proizvođač, ali ipak – nije zgoreg ni upotrebiti nos i proveriti da li je namirnica dobra”, objašnjava Šćekić.

I pored brojnih apela NVO Banka hrane, Vlada Crne Gore još nije usvojila ni Deklaraciju protiv bacanja hrane, kao što je to urađeno u Evropskom parlamentu još 2012. godine. U međuvremenu, ova nevladina organizacija, koja je u toku svog desetogodišnjeg postojanja pomogla mnogim građanima Crne Gore, prestala je da postoji. Razlog navode u saopštenju: „Država je adresa. Nije u redu da teret siromaštva godinama podnose osiromašeni građani”.

Pojedine države, poput Francuske, zakonima regulišu ovu oblast. U ovoj zemlji je zabranjeno bacanje hrane ukoliko je ona ispravna i može da se donira, a postoje brojne odredbe koje destimulišu bacanje hrane. I drakonske kazne za one koji ih se ne pridržavaju.

Iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja u Crnoj Gori smatraju da usvajanje zakona, kojim bi bilo propisano šta marketi, restorani i potrošači treba da rade sa viškom hrane, ne bi riješilo problem. Kako su objasnili, višak hrane se može preraspodijeliti samo pod uslovom da zadovoljava kriterijume bezbjednosti.

Monitorovi upućeni sagovornici, koji su obavljali poslove u kuhinjama lanaca hotela i restorana visoke kategorije u Crnoj Gori, tvrde da se većina hrane baci. Zaposleni ponekad ostatke nose ukućanima, ali  i to rjeđe, jer – sramota je. Manji restorani i hoteli često hranu i namirnice kojima je istekao rok ponovo upotrebljavaju, a naročito mesne proizvode, koje zamrzavaju, a potom termički obrađuju.

Iz Centra za unapređenje životne sredine tvrde da restorani mnogo efikasnije koriste namirnice nego što bi običan čovjek pretpostavio. „U procesu pripreme hrana bude maksimalno iskorišćena i jako retko se bacaju namirnice koje su pred istek roka. Veći problem je hrana koja ostane nakon odlaska gostiju i koja se teško može iskoristiti. Zbog toga najčešće završava u kontejneru. Pojedini maloprodajni lanci su počeli da doniraju hranu pred istek roka organizacijama koje sa bave ugroženim grupama stanovništva. Te donacije su uglavnom u vidu voća i povrća, jer je za meso potrebno specijalno skladištenje, koje organizacije koje primaju donaciju nemaju”.

„Obavezivanje prodajnih lanaca da doniraju hranu koja je pred istekom roka uz oslobađanje PDV-a na takve artikle značajno bi redukovalo bacanje hrane u marketima”, smatraju iz NVO Zero Waste Montenegro.

Kompostiranje, reciklaža ostataka hrane predstavlja jednu od metoda kako se boriti sa ovim problemom. U Crnoj Gori prva kompostana za četiri primorske opštine, Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budvu, otvorena je tek 2016. godine u Kavču. Od tada, nije došlo do značajnijeg napretka kada je riječ o ovom vidu upravljanja otpadom. „Ljudi u većini slučajeva ni ne znaju šta je kompostiranje, tako da se sve svelo na par pojedinaca i organizacija koji edukuju ljude, ali bez većeg uspjeha”, kažu iz Građanske mreže Nesvrstani.

Iz NVO Zero Waste Montenegro ističu da postoje načini smanjenja otpada prije kompostiranja: „Bacanje hrane je potrebno izbjeći na svakom koraku od uzgoja, uvoza, stavljanja u prodaju, kupovine, pripreme. Hranu treba donirati onima kojima je potrebna ili pojedinim humanitarnim organizacijama kao što je Crveni krst. Ostaci se mogu koristiti i za ishranu životinja”.

Otpad od hrane je izostavljen iz zakona i strategija o upravljanju otpadom. „To se mora izmijeniti. Otpad od hrane na deponijama stvara opasne gasove kako što je metan koji šteti ozonskom omotaču i negativno utiče na zdravlje ljudi. Prema podacima FAO otpad od hrane čini 8 odsto svjetskih emisija gasova štetnih po ozonski omotač”, objašnjavaju iz ove nevladine organizacije.

Bacanje hrane, osim što šteti prirodi, podrazumijeva i nepotrebno trošenje novca.

 

Rasipništvo, manir čovječanstva

Svake godine se u Srbiji baci gotovo 247.000 tona hrane, što je dnevno čak 676 tona. Svako baci oko 35 kilograma hrane godišnje, u vrijednosti oko 10.000 dinara. Najviše se baca hleb (10,18 kg), zatim meso (7,18 kg) i mlijeko (6,74 kg), a najmanje voće (5,7 kg) i povrće (5,33 kg). Ovo su rezultati Centra za unapređenje životne sredine, koji je je prošle godine završio prvo istraživanje o bacanju hrane u domaćinstvima u Srbiji.

Ovo istraživanje ne daje konačne rezultate o bacanju hrane, jer uključuje samo otpad od hrane koji nastaje u domaćinstvima. „Potrebno je dodati i nepoznate količine otpada koje nastaju na izvoru, u procesu uzgajanja i otkupa namirnica, fabričkoj obradi i pripremi za dalju prodaju, viškovima koji se ne prodaju u trgovinskim lancima i prodavnicama, i otpad iz ugostiteljskih objekata. Na osnovu različitih modela računanja, sa sigurnošću se može reći da se baca još 40 odsto hrane”, kaže za Monitor Vladan Šćekić iz Centra za unapređenje životne sredine.

Kako je objasnio, imajući u vidu da je količina bačene hrane srazmjerna ‘bogatstvu’ nacije, možemo pretpostaviti da se u Crnoj Gori i zemljama u regionu baca gotovo ista ili vrlo slična količina hrane.

U svijetu se najviše baca voće i povrće (45 odsto), potom morski proizvodi (35 odsto), žitarice (30 odsto), mliječni proizvodi (20 odsto) i meso (20 odsto), pokazuju podaci FAO.

Prema Indeksu održivosti hrane za 2017. godinu, u Kini i Grčkoj najmanje se baca hrana, tek 44 kilograma po stanovniku godišnje. Slijedi Indija gdje se baca 51 kilogram.

Australijanac svake godine baci nevjerovatnu količinu od 361 kilograma, što je osam puta više od prosječnog Grka. Među prvima u rasipanju hrane su SAD sa 278 kilograma po stanovniku u toku godine.

Prema procjenama UN-a, svjetska populacija će se sa 7,6 povećati na 9,8 milijardi do 2050. Dok se proizvodnja hrane i sada bori da održi korak sa sve brojnijim  stanovništvom, predviđa se i porast nevolja sa bacanjem hrane.

                                                                                                            Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZGRADNJA GARAŽE U CENTRU ŽABLJAKA: Parking na jedinoj zelenoj površini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planirana izgradnja javne garaže u centru Žabljaka izazvala je tenzije između lokalne vlasti i građana. Oko 240 stanovnika potpisalo je peticiju kojom se zahtijeva da se odustane od planiranog projekta za koji tvrde da bi donio više štete nego koristi

 

 

Na mjestu gdje je starijim planskim dokumentima bila planirana zelena površina, aktuelna žabljačka vlast sada namjerava da gradi garažu. Taj objekat, kako je planirano, izgradiće se između stare zgrade Opštine i  škole. Riječ je o investiciji na parceli od 1.892 kvadratna metra, sa dvije podzemne i jednom nadzemnom etažom, kapaciteta 85 parking mjesta, sa dvosmjernim ulazima, odnosno izlazima, sa gradskog trga i iz Ulice Božidara Žugića.

Iz Opštine tvrde da drugu lokaciju nemaju, te da je mjesto garaže predviđeno Detaljnim urbanističkim planom (DUP) prije sedam godina. Lokalna uprava je raspisala tender za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta garaže. Prema tom projektu, garaža će koštati oko tri miliona eura, a visini cijene doprinosi i problematičan teren na kojem se gradi. Riječ je, kako objašnjavaju iz Opštine, o lošem geodetskom stanju, jer se na parceli nalaze cjevovodi koje će biti neophodno izmjestiti.

Navodno,  izgradnja garaže je neophodna jer će, nakon rekonstrukcije Trga durmitorskih ratnika u centru grada, Žabljak ostati bez značajnog broja parking mjesta. Za garažu je iz opštinskog budžeta opredijeljeno 200.000 eura, ali će se za početak radova čekati dodatna sredstva države.Da je moglo i bolje i jeftinije, tvrde predstavnici potpisnika peticije. Lokaciju buduće garaže ranije su problematizovali i predstavnici žabljačkih gradskih škola. Tvrde da blizina tog objekta školama na više načina ugrožava djecu. Ulaz i izlaz iz garaže, prema planu, trebalo bi da budu upravo naspram kapije školskog dvorišta i neposredno uz školsku zgradu.

„Naša zabrinutost je opravdana činjenicom da se lokacija predviđena za izgradnju auto-garaže (ulaz/izlaz sa gornje strane) nalazi preko puta kapije školskog dvorišta, u Ulici Božidara Žugića, koja je i bez garaže opterećena saobraćajem, pa se čeka i po 15 minuta da se stigne do škole ili vrtića. Ista je situacija i sa donje strane, gdje je preko puta školskog restorana Duga, tako da na oba mjesta postoji mogućnost ugrožavanja bezbjednosti učenika. Restoran Duga je otvorenog tipa i služi kao kabinet za obavljanje praktične nastave“, piše u obrazloženju peticije.

Kako tvrde potpisnici, postavljanje tog objekta, „koji sa sobom nosi veliku cirkulaciju saobraćaja, buku i visoku koncentraciju izduvnih gasova“, dovodi u pitanje opstanak ugostiteljske škole u gradu, u kome je turizam glavna privredna grana.Podsjećaju da se u okolini mjesta gdje je planirana gradnja nalaze brojni ugostiteljski objekti, u kojima je u toku turističke sezone velika cirkulacija gostiju, „koji očekuju mir i čist vazduh“.

„To neće moći dobiti ako se ovaj projekat sprovede u djelo. Gosti hotela Gorske oči su često stariji i bolesni ljudi, čija bi sigurnost bila ugrožena saobraćajnim gužvama prouzrokovanim korišćenjem ove garaže. Sa istim poteškoćama bili bi suočeni i stanari okolnih zgrada, koji bi u potpunosti izgubili već djelimično narušen mir. Takođe, na istoj lokaciji, uz samu garažu, nalazi se i zgrada Stare opštine, koja je na listi zaštićenih dobara“, navode u obrazloženju.

Podsjećaju da je Žabljak ekološka prijestonica Crne Gore, a da se u njenom najužem centru grada jedina zelena površina žrtvuje kako bi nikao „zagađivač vazduha – azotnim oksidima (benzin, ulje, gume), kao i bukom motora“. Zbog toga, tvrde, planirani projekat donosi više štete nego koristi. Podsjećaju i da je DUP-om Žabljak u zoni C predviđen prostor koji se može organizovati kao parking garaža sa mnogo većim kapacitetom u odnosu na trenutno planirani, uz manja ulaganja i bez značajnih negativnih posljedica.

Dio odbornika lokalnog parlamenta takođe je izrazio rezerve prema ekonomskoj isplativosti projekta. Smatraju da za isti novac mogu biti obezbijeđena duplo veća kapacitetska rješenja na pristupačnijim lokacijama. Za tri miliona eura moguće je, ocjenjuju, obezbijediti duplo više parking mjesta.

Na teritoriji Opštine Žabljak je 2022. godine završena izgradnja jedne javne garaže u centru grada. Objekat površine 3.600 m² raspoređen je na tri nivoa i ima kapacitet od 140 parking mjesta, uključujući i mjesta za osobe sa invaliditetom. Garaža je opremljena savremenim automatskim sistemom i video-nadzorom. Finansirana je iz budžeta opštine i koštala je oko 1,09 miliona eura.

Međutim, izgradnja tog objekta nije prošla bez kontroverzi. Nekoliko mjeseci nakon završetka, građani su ukazali na brojne nedostatke, uključujući pukotine na konstrukciji i neadekvatnu zaštitu od snijega tokom zime. Neki smatraju da je kvalitet izgradnje ispod očekivanog, dok lokalna vlast tvrdi da su svi problemi u fazi sanacije. Preduzeće „Parking servis Žabljak“ upravlja sa više parking lokacija u centru grada, uključujući i ovu garažu sa tri sprata.

Sa svakom novom turističkom sezonom, sve više dolazi do izražaja hronični nedostatak parking prostora u toj varoši. Taj problem pogađa kako mještane, tako i turiste. Ulice Žabljaka tokom ljeta i zime, kada je posjećenost najveća, često su zakrčene automobilima. Slobodna parking mjesta gotovo da ne postoje, a vozači su nerijetko primorani da parkiraju na trotoarima, zelenim površinama i uz kolovoz, čime se ugrožava bezbjednost pješaka i otežava saobraćajna prohodnost.

Prema Elaboratu kontrole i upravljanja parkiranjem u Žabljaku, koji je rađen prošle godine, u široj gradskoj zoni ukupno je tek nešto više od 250 parking mjesta. U dokumentu je konstatovano da „dugo traganje za slobodnim mjestom i veliki broj parkiranih vozila na površinama koje za to nijesu predviđene ometa funkcionisanje ostalih transportnih podsistema (dinamički saobraćaj, pješačenje…). To, kako piše, stvara utisak urbanog haosa, degradira životnu sredinu i narušava kvalitet života u gradu i kvalitet usluge koju Žabljak kao turistička destinacija nudi. Problem je, objašnjeno je, posebno izražen u centralnoj zoni naselja, kao i na prilazu Crnom jezeru.“

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ROŽAJE,  NAKON HAPŠENJA BIVŠEG OPERATIVCA ANB: Decenije opasnih svjedočenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova  tvrdi da je uhapšeni Rožajac Mujo Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji

 

 

Nekoliko akcija koje su  izvedene u Rožajama od strane Specijalnih policijskih jedinica, okončane su hapšenjem nekadašnjeg operativca Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Muja Mujevića 10. aprila ove godine

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova  tvrdi da je Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji. On je ocijenio da je to vrh piramide,  a da je preostalo da se sada “hapse šverceri za policijskim značkama“.

„Kao bivši službenik ANB Mujević je praktično rukovodio bezbjednosim sektorom u Rožajama. On je bio taj koji je mijenjao i postavljao komandire Odjeljenja bezbjednosti u tom gradu“, kaže on za Monitor.

Rožaje je dugo bilo u centru dešavanja kada se radi o švercu cigareta, narkotika i svih mogućih akciznih roba.

Policajci iz ovog grada su nakon svjedočenja o švercu cigareta preko planine  Hajle do Kosova, ostali bez posla. Oni su još prije petnaest godina svjedočili da je taj šverc bio državni projekat. Kada su prijetnje njima i njihovim porodicama postale previše opasne – otišli su u inostranstvo. Vratili su se svi, osim Envera Dacića, koji je ostao u Luksemburgu ne povjerovavši u priče da se nešto promijenilo u Rožajama i Crnoj Gori.

O švercu cigareta u Rožajama svjedočio je i Muharem Fejzić . Specijalno tužilaštvo do danas nije identifikovalo lica sa snimka o švercu cigareta, kao ni autentičnost video-materijala koji je Fejzić dostavio .Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo. Na snimcima koje je dostavio tužilaštvu zabilježeno je kako jedan od švercera vadi pakete sa cigaretama iz džipa i slaže ih pored automobila.

On je javno saopštio imena tadašnjih službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova koji učestvuju u švercu cigareta, među njima i Muja Mujevića.

Viši sud, umjesto istrage o švercu cigareta, 2015. godine kaznio je Fejzića sa 14 hiljada eura jer je, navodno, saopštio imena bez dokaza, odnosno “oklevetao nedužne ugledne  ljude”. I ovaj Rožajac, poslije torture kroz koju je prošao, otmice i mučenja, našao je utočište  u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa.

Nakon hapšenja Mujevića, Fejzić se ponudio preko društvenih mreža da se vrati i bude zaštićeni svjedok, i ubrzo potom saopštio kako je zbog toga dobio prijetnje. Rekao je da je uprkos tome  spreman na poziv policije da dođe u Crnu Goru. Nije otkrio odakle.

Vlasti su ranije sve učinile da prikažu kako je Fejzić fingirao svoju otmicu, kada je tvrdio da je mučen.

Ovaj slučaj samo je potvrdio ono što je pisano mnogo ranije, kada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio da državni šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestajao. Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima.

On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima, kojih samo prema Kosovu ima desetak, a nekima od njih granični prelaz Kula mogu zaobići i šleperi.

Više se gotovo niko ne sjeća takozvane afere “nafta”. Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su utvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte neki službenici napunili džepove sa čak dva miliona eura.

Slučaj je, kako je tada saopšteno, preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.

Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo ovjeravani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova.

Ono je tako dalo gotovo neoboriv dokument Vrhovnom državnom tužiocu da stavi u proceduru crnogorske “šeike” ali i njihovu logistiku.

Jednostavnim matematičkim operacijama bilo je lako utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za oko dvadeset miliona eura.

Fiktivni izvoz nafte smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gdje je, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, makar polovina bila je u vlasništvu jednog poznatog bezbjednosno interesantnog lica iz Rožaja.

Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im, osim ovog lica, bili i drugi ljudi sumnjivih biografija, bliski tadašnjem režimu.

Kada su novinari u Beranama nekom prilikom “pritegli” Filipa Vujanovića sa pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno “u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.

Godinama su se u ovom sjevernom gradu ukrštali putevi heroina koji je dolazio sa dalekog istoka, i kokaina koji je u Evropu stizao iz Južne Amerike. Kraljevi heriona i kokaina bili su iz Rožaja i Pljevalja. Sklopili su i kumstva. Nije zaboravljen snimak svadbe Safeta Kalića na kojoj se vidi i tadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.

Dok se prao nelegalno stečeni novac, u Rožajama je  niklo mnogo velelepnih građevina.

Jedna od takvih,  fabrika i čitav uslužni kompleks na ulazu u grad, je u vlasništvu je nedavno uhapšenog bišeg operativca ANB Muja Mujevića.

Mujević je prema nekim procjenama “težak” oko dvadeset miliona eura. Farma sa sedamdeset krava i mljekara učinili su ga uglednim biznismenom koji je često istican kao primjer dobrog investitora. Niko nije pitao odakle operativcu ANB sa skromnim prihodima takva imperija.

                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI CETINJANA: Odgovori i odgovornost i dalje izostaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinjani  ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta i odgovornosti za dva masovna ubistva u tom gradu. Naglašavaju da su njihovi protesti  vapaj za pravdom i odgovornošću

 

 

Cetinjani i malobrojni građani drugih gradova već tri mjeseca po kiši i snijegu blokiraju Kruševo ždrijelo na putu Podgorica – Cetinje noseći transparente na kojima su ispisana imena nedužno ubijenih Cetinjana, ali i  poruke – „Ne tražimo osvetu, tražimo odgovore“, „Markov i Mašanov zakon, štit a ne prazna obećanja“,  „Da nam đeca žive bezbjedno“… Traže odgovore zbog masovnog ubistva koje je prvog januarskog dana počinio njihov sugrađanin Aco Martinović ubivši 11 osoba prije nego je presudio sebi, ali i zbog zločina koji je dvije i po godine ranije na Cetinju počinio Vuk Borilović kada je u monstruoznom pohodu ubio desetoro. U oba masovna ubistva  stradala su  i djeca – na Medovini su ubijena dva dječaka Marko i Mašan, a krvavog prvog januarskog dana Janko i Vukan.

Protestanti ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću.

„Nijesmo ođe da ćutimo. Ođe smo jer nas boli. Bole nas ožiljci na srcu od 12. avgusta i 1. januara. Boli jer između ta dva masakra ništa nije urađeno da bismo mi živjeli bezbjednije. Naši protesti su i vapaj. Za pravdu, za istinu, za odgovornost. Naši zahtjevi su odavno svima poznati. Do sada nijesmo dobili nikakav odgovor od onih koji su morali da reaguju. Makar jednim saopštenjem – pojašnjenjem šta se zapravo desilo. Je li zakazalo zdravstvo, tužilaštvo, sudstvo, policija, ili su u pitanju neki propusti u komandnoj odgovornosti? Samo huk tišine – to doživljavamo kao ignorisanje Cetinja i građana Crne Gore. To  vrijeđa žrtve ova dva masakra – poručio je Bajko Stanojević.

Prije tri dana građani Cetinja uputili su otvoreno pismo čelnicima cetinjske opštine, lokalnog parlamenta i odbornicima. Pismom su zatražili istinu i odgovornost za djelovanje svih odgovornih u institucijama čije su odluke, kako navode, dovele do toga da  Martinović i Borilović „slobodno šetaju ulicama naoružani do zuba“.

„ Tri mjeseca svakodnevno, mi koji osjećamo potrebu za time, stojimo na Kruševo ždrijelo – Belveder, pokušavajući da skrenemo pažnju svima Vama koje smo birali, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, da smo samo zbog nestručnosti i neažurnosti, da ne kažemo nešto teže dok se ne dokaže, doživjeli dvije velike tragedije u našem gradu, navodi se u pismu.

Naglašavaju da tri mjeseca odgovora sa državnog nivoa nema, što, kako navode, manje boli od činjenice da na blokadama nema ni odbornika koje su birali . Pozvali su ih da se u nedjelju kao sugrađani pridruže protestu.

„Ne treba vam članska karta zađenuta za pas, već kao naši sugrađani i naši predstavnici dođite svih vas 33 u neđelju 20. aprila u 17:20 sati na Kruševo ždrijelo – Belveder i bez stranačkog prefiksa, članskih partijskih knjižica, političkih i partijskih mimoilaženja. Dokažite da ste uz narod! Čekamo vas, bez izuzetka, preśednicu lokalnog parlamenta Prijestonice, sve odbornike Prijestonice, preśednika i potpreśednike Prijestolnice“,  poručili su.

Nekoliko dana ranije, prošlog petka, u Prijestonici je odražna vanredna sjednica Skupštine na kojoj joj je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković saopštio da su svi koraci koje je Prijestonica preduzela nakon dva tragična događaja bili pokušaj da se dobiju odgovori na nezamislive tragedije.

„Međutim, da bi se zaista stvorio sistem otpornosti potrebna je snaga institucija i jasan odgovor države koji će osigurati da se glas Cetinja čuje i poštuje i da zaključci Skupštine Prijestonice ne ostanu mrtvo slovo na papiru – poručio je Đurašković.

On je podsjetio je da je Skupština Prijestonice nakon tragičnog događaja početkom ove godine donijela niz zaključaka sa jasnim ciljem da se slična tragedija nikada više ne ponovi.

„Umjesto institucionalnog odgovora, uslijedila je tišina, a umjesto odgovornosti – ćutanje“,  kazao je Đurašković.

Za skoro tri godine, od prvog masovnog ubistva na Cetinju uslijedio je samo jedan optužni prijedlog.  Sredinom marta, cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni prijedlog protiv nekadašnje načelnice Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Olivere Krivokapić i to zbog nepokretanja upravnog postupka za oduzimanje vatrenog oružja od Vuka Borilovića, koji je 12. avgusta 2022. počinio višestruko ubistvo u cetinjskom naselju Medovina. Optužni prijedlog je, kako navode u saopštenju, protiv okrivljene, koja je bila i ovlašćeno lice za vođenje upravnog postupka, podnijet pred Osnovnim sudom u Cetinju, a zbog propusta u vršenju službe. Istog dana Krivokapić je podnijela krivičnu prijavu protiv tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva.

– Optužni predlog je neosnovan – što će se u postupku lako dokazati. Ovim optužnim predlogom tužilaštvo želi zaštititi sebe jer u slučaju nasilničkog ponašanja imenovanog nije, kao i drugim lakšim krivičnim djelima, iniciralo pretresanje stana, niti naložilo da se obavi psihijatrijski pregled – navela je Krivokapić.

Sredinom januara premijer Milojko Spajić putem društvenih mreža objavio je informaciju da se sastao i razgovarao sa Majom Ljiljanić Popović, inicijatorkom “Markovog i Mašanovog zakona”, o važnim izmjenama u regulisanju posjedovanja oružja – strožim uslovima i kontrolama i kraćem trajanju dozvola, rigoroznijim kaznama za nelegalno oružje.

Spajić je rekao i da su kontaktirani američki partneri, kako bi im FBI napravio analizu obje tragedije na Cetinju  i da su dobili pozitivan odgovor sa političkog nivoa. Da li je urađena analiza i šta se u njoj navodi nije poznato.

Uslijedilo je raspisavanje, javni poziv za javne rasprave o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore i Zakona o oružju i municiji Markov i Mašanov zakon, koji je trajao do 24. februara. „Novi zakon stupa na snagu gdje će držanje, a posebno nošenje neobilježenog oružja biti najdrakonskije kažnjeno u Evropi, najavio je Spajić sa konferencije odražne 4. januara i poručio da prema tim ljudima neće biti milosti.

Početkom aprila objelodanjeno je da drakonske kazne za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja, koje je Vlada obećala nakon masakra na Cetinju kada je ubijeno 13 ljudi, ipak neće biti toliko oštre.

Umjesto plana da za nedozvoljeno držanje oružja  kazna bude godinu zatvora, to biti pola godine, dok za neovlašćeno nošenje oružja umjesto predloženih od tri do 10 godina, kazna biti od dvije do osam godina.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo