Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Azimut u ruskom ruletu

Objavljeno prije

na

Savjetnik generalnog direktora Rosteka – državnog holdinga za carinske poslove – Aleksandar Romanov, nije karijerni tehnokrata, već penzionisani pukovnik ruske Vanjsko-obavještajne službe (Službi vnešnej razvedki, SVR). Kada su 8. avgusta o.g. u Sevsku, gradu oko 500 km jugozapadno od Moskve, zbog reketiranja privrednika direktor i zamjenik jedne od pedesetak filijala Rosteka uhapšeni, Romanov je izgovorivši se „godišnjim odmorom” – zbrisao u Crnu Goru. Između 9. i 27. avgusta, Romanov telefonski razgovara ili pregovara sa važnim ljudima iz vrha Ruske Federacije (RF). Izgleda da su ga savjetovali da se vrati. Iz Crne Gore je automobilom otputovao u Bugarsku, potom 28. avgusta čarter letom za Rodinu gdje ga hapse.

Romanova terete, piše ruska štampa, za organizovanje komercijalnog podmićivanja. Milioni dolara i rubalja takvog profita navodno su oprani preko banaka, potrošeni na kupovine akcija i nekretnina u inostranstvu… Zbog čega bi nama sve to bilo posebno interesantno?

Dio kriminalnog novca, sumnja se, plasiran je u Crnu Goru. Osumnjičeni Aleksandar Romanov u Crnoj Gori ima portfelje u najmanje jednom preduzeću i u dva hotela sa četiri zvjezdice. Osnovao je u Privrednom sudu u Podgorici 30. avgusta 2006. Romanoff d.o.o. „za promet i usluge – djelatnost hoteli i sličan smještaj”.

Firma upravlja hotelom Romanoff na Svetom Stefanu sa 20 dvokrevetnih soba (25-35 m2), dva „studija” (40-60 m2) i dva predsjednička apartmana (150-200 m2); cijena po krevetu dostiže 260 eura za noć a predsjednički apartmani se izdaju po ekstra cijeni.

Osim Romanoffa, Romanov je u šemi vlasničkog preuzimanja hotela Azimut, takođe na Svetom Stefanu, što nas dovodi do drugog bezbjednosno interesantnog Rusa, njegovog partnera – Andreja Horeva, čiji smo lik i djelo opisali (Monitor od 1. juna).

Premda relativno mlad, rođen 1972, Horev je penzioner sa epoletama general-majora ruskog MVD-a (tamošnji MUP). Od 27. septembra 2007. je prvi zamjenik načelnika Departmana ekonomske bezbjednosti (DEB). Lično ga je lani 7. jula ukazom smijenio tadašnji predsjednik RF-a Dmitrij Medvedev, jer je falsifikovao podatke o svom učešću u ratu u Čečeniji. Uslijedilo je udaljenje iz službe, objašnjeno negativnom ocjenom na ciklusu testiranja MVD-a, njihovoj verziju security checkinga (bezbjednosne provjere).

Neslužbeno, Horev je dovođen u vezu s pronevjerama, iznudama, švercom i korupcijom u birou N-7 DEB-a koji bi upravo trebalo da suzbija kriminal. Prema izvještajima ruskih medija, zataškao je neke od najkrupnijih afera ruskih zvaničnika. Protivvrijednost krivičnih djela, koje je od 2007. do 2010. u DEB-u „istraživao”, približno je 24,65 milijardi eura.

Privatna ili porodična imovina generala Horeva – navodno u disproporciji sa legalnim primanjima – predmet je istrage. Januara ove godine je dao iskaz Upravi istražnog komiteta Centralnog federalnog okruga RF-a. Jedno od ključnih pitanja je svetostefanski Azimut. Nije u obavezujućem imovinskom kartonu prijavio da je učesnik kupovine hotela za 6,5 milona eura.

Horev je saopštio da se radilo o previdu: transakciju nije prijavio svojoj službi pošto će Azimut preuzeti naknadno. Ugovor o kupovini hotela je 20. decembra 2009. sa rokom plaćanja do 2014. potpisala njegova supruga, Nadežda Horeva, i partnerka joj – supruga pomenutog Aleksandra Romanova.

General MVD-a Horev i pukovnik SVR-a Romanov tako su postali partneri sa Ivanom Delićem, preduzetnikom iz Budve, vlasnikom firme i prodavcem hotela Azimut, diplomiranim profesorom fizičke kulture oko koga se kontroverzne – i nikada dokazane – fabule raspredaju deceniju.

Azimut je otvoren 2002, ima 16 soba sa specijalno dizajniranim namještajem i unikatnim dekorom, te „ekskluzivni apartman” od 120 m2 (čitav posljednji sprat) za „posebne goste”. Dodatna vrijednost usluge hotela, piše u prospektu, je raspolaganje dijelom „čuvene svetostefanske plaže, s optimalnom granulacijom morskog šljunka; fotografije s naše plaže, zbog povlašćenog ugla na čuveno ostrvo, jednake su onima sa oficijelnih turističkih prospekata Crne Gore”.

U stvarnosti, prema našem istraživanju, ni Azimut ni Romanoff nemaju građevinske dozvole – sagrađeni su i godinama posluju kao divlji objekti. Privremeno su pečaćeni 2004. i 2006. od strane Republičke ekološke inspekcije. Investitor Azimuta, kako stoji u inspekcijskoj dokumentaciji, bio je Dušan Delić, Ivanov otac, dok je Aleksandar Romanov investitor Romanoffa, „objekta poslovno-turističkog”.

U katastru, međutim, Romanoff je stambena zgrada, petospratnica koja se, sa dvorištem od 169 m2, vodi na Romanova. Upisan je teret – nema dozvolu na svih registrovanih 362 m2 objekta (kat. parcela br.1332 – LN br.26 KO Sveti Stefan), iako je i pogled na zdanje dovoljan da se zaključi da Romanoff ima daleko veću kvadraturu, itd.

Pošto se radi o divlje sagrađenim objektima, kako uopšte rade kao hoteli? „Odgovor” se nalazi u tzv. privremenim rješenjima o odobrenju za rad, sumnjivoj praksi koju godinama primjenjuje Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Tokom mandata eks-ministra Predraga Nenezića u jednom intervalu je utvrđeno da je čak tridesetak hotela na budvanskoj rivijeri imalo tzv. privremena rješenja – među njima Romanoff i Azimut.

Nenezić je Rješenjem br.01-1824/2 dodijelio Azimutu ne samo kategoriju „mali hotel sa četiri zvjezdice”, već i „plus” kategoriju, sa napomenom da se akt izdaje sa rokom važenja do 2014, godine kada bi hotel trebalo vlasnički da preuzmu Horev i Romanov. Sličan akt kategorizacije postoji i za Romanoff, koji se reklamira sa „četiri zvjezdice”.

U Vladi Crne Gore očigledno ne vide ništa sporno. Naprotiv, baš su u Romanoffu partnerima iz NATO-a nedavno udesili višednevne boravke!

Ministarstvo odbrane Crne Gore je u svojstvu organizatora 11-15. juna vlasniku hotela, pukovniku iz SVR-a poslalo da ugosti dio od ukupno 252 učesnika Planske konferencije za vježbu Combined Endeavor koju je u Grafenviru, vojnoj bazi u Njemačkoj, nedavno realizovala Komanda američkih snaga za Evropu.

Glavni gost skupa je bio Henri Novak, brigadni general američke Odbrambene obavještajne agencije (Defense Intelligence Agency), koji baćuškama iz ruske bezbjednosti nije nepoznat. General Novak nekadašnji je vojni ataše u Moskvi – do 2008. kada su ga recipročno proćerali zbog špujunaže!

Reputacija SVR-a za NATO partnere u cjelini je užasavajuća: Služba vnešnej razvedki, sukcesorka NKVD-a, je infiltrirana u najkrupnije špijunske skandale posljednjih godina – zagonetnu smrt svog bivšeg agenta Aleksandra Litvinenka u Londonu 2006. i slučaj Ane Čepmen i družine raskrinkane 2010. u SAD-u.

Vratimo se problemu sumnjivih hotela. Za razliku od Romanoffa, čiji se barem manji dio vodi kao divlja „stambena zgrada”, Azimut od oko 1.200 m2 nije ni upisan u katastar. Na katastarskoj parceli br.1330 – LN br.606 KO Sveti Stefan, ubilježen je samo voćnjak 1. klase. To nije sve, jer je „voćnjak” pod teretom tužbe izjavljene na rješenje drugostepenog organa 17. juna 2006. od građanina D.R. i drugih.

Uz to, prema našim saznanjima, Aleksandar Romanov i Andrej Horev su, najkasnije prošle godine, preuzeli menadžment nad Azimutom. Hotelom upravlja Romanoff d.o.o, firma u kojoj, nakon nekoliko promjena u osnivačkim aktima, Romanov posjeduje 54 odsto a Nadežda Horeva, supruga generala Horeva 46 odsto. Mještanka Daliborka Đurašević, izvršna direktorka Romanoffa d.o.o., nominalna je direktorka i Azimuta i Romanoffa. Ivanu Deliću, po osnovu ugovora o zakupu Azimuta, mjesečno Romanoff d.o.o. isplaćuje zakupninu od 5.000 eura.

Sve u svemu, Romanov i Horev su iz nekih razloga ušli u riskantni poslovni poduhvat: na odloženo vrijeme su kupili Azimut koji je u katastru „voćnjak”; nekretnina ili dio nje je pod hipotekom tužbe; sada brinu i o menadžmentu a privremene dozvole za rad hotel dobija u fluidnoj proceduri.

No, vlasničko preuzimanje Azimuta do 2014, na način predviđen ugovorom iz 2009. sa „porodicom Delić” (formulacija iz ruske štampe) je možda pod znakom pitanja. Romanov je, nakon hapšenja 28. avgusta, navodno pokazao interes da saradnjom u istrazi spašava svoju kožu tako što bi „otkucao” Horeva.

Prema pisanju Komersanta od 15. avgusta – članak je naslovljen U černogorskoj nedvižimosti generala našelsa brjanski sled – rasplet kriminalne afere Rosteka u Brjansku nije moguć bez raskrinkavanja uloge generala Horeva.

U tekstu V Rosteke našli priznak stati od 3. septembra, Komersant izvještava da je ispitivanje arestovanog Romanova donijelo njegovo priznanje, ali i podatke o šemama raspodjele primljenog mita. Konkretno je imenovan jedino Andrej Horev, „visoki sigurnosni zvaničnik” koji je pokrivao ortake iz Rosteka, uz ogradu da se ta verzija „trenutno testira”.

Horev je, podsjeća list, onomad u DEB-u „nadgledao biro u borbi protiv krijumčarenja”. U njegovom slučaju je sprovedeno niz provjera, no „prikupljenog materijala za kazneni predmet nema dovoljno”, ali će se istraga „sada Horevom, očigledno, opet pozabaviti”.

To je možda klimava prognoza, jer 20. septembra portal Ekonomska bezopasnost tvrdi da je Horev opet zakučio „generaljskuju dolžnost” u državnoj Federalnoj službi za regulisanje tržišta alkohola – gdje je konfiguracija za „poslovne poduhvate” Horeva idealna, jer je u RF-u uvedena jedna vrsta prohibicije.

„Rat koji je ruska vlada proglasila korupciji završio se potpunom i bezuslovnom pobjedom korupcije; pobjednici se na okupiranoj teritoriji osjećaju kao gospodari i dobijaju visoke javne funkcije”, ocjenjuje slučaj Horeva portal Ekonomska bezopasnost u tekstu Kamorra po-russki: Kremljevskaja kriša.

Horev „krišu” (u prijevodu krov), kako smo već objavili, možda ima kod Jevgenija Školova, koji je proljetos imenovan za zamjenika predsjednika RF-a Vladimira Putina. Školov je Horevu bio kadrovski mentor i 2007. ga je preporučio za dužnost u DEB-u. Putin i Školov su 1980-ih kao oficiri KGB-a u isto vrijeme službovali u bivšoj Istočnoj Njemačkoj; navodno su dijelili kancelariju obavještajne rezidenture u Drezdenu…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo