Iako je parlament za 15-ak dana odložio izjašnjavanje o vladinom prijedlogu zakona o autoputu Bar – Boljare (rasprava će, umjesto ove nedjelje, započeti 25. novembra), nema sumnje da će taj akt postati zvaničan državni dokument bez obzira na sve manjkavosti i nedorečenosti – i njegove i posla kojega se on tiče.
Pravno gledano, danas imamo sljedeću situaciju: i ako je u Crnoj Gori od 2008. godine na snazi Zakon o koncesiji za autoput Bar –Boljare, Vlada je u februaru, kršeći taj Zakon, sa kineskom kompanijom CRBC potpisala Ugovor o projektovanju i izgradnji autoputa, odnosno dionice Smokovac – Uvač –Mateševo (potpisao Ivan Brajović, ministar saobraćaja). Potom je Vlada sa kineskom Eskim bankom potpisala ugovor o kreditu vrijednom malo manje od 944 miliona dolara (ugovor potpisao ministar finansija Radoje Žugić). Tek onda je Vlada parlamentu uputila prijedlog zakona o autoputu koji bi, pod uslovom da bude usvojen, dao pravni osnov poslovima kojima se izvršna vlast bavila duže od godinu, kršeći važeće propise.
Vlada na odluku Skupštine gleda kao na već gotovu stvar. Iz njihovih se izjava ponekad čini kako je i sama gradnja autoputa negdje na samom kraju. A istina je sljedeća: izuzev iskazane volje i (pod precizno definisanim i veoma rigoroznim uslovima) obezbijeđene pozajmice zbog koje bi mogla zapasti u dužničko ropstvo, Crna Gora nema ispunjen ni jedan preduslov za ulazak u ovaj projekat.
Elementarno – ne zna se da li je ova država kadra da sebi priušti autoput vrijedan skoro tri milijarde eura. Samo takozvana prioritetna dionica (iako niko ne umije da objasni ko joj je i kada dao ovaj stepen važnosti) dužine 41 kilometar, koštaće između 800 miliona i 1,1 milijarde eura (računajući kamate na obećani kredit). I pored toga što će izvođač i njegovi saradnici biti oslobođeni plaćanja carina na uvezeni materijal, 2/3 akcize za potrošeno gorivo, plaćanja PDV-a, poreza i doprinosa na zarade angažovanog nedomicilnog stanovništva…
Početkom godine, dok se pregovaralo o krediti sa Eskim bankom, iz Vlade su saopštili da su Ekonomski i Građevinski fakultet u Podgorici uradili studiju izvodljivosti za ovu dionicu. Tu je, navodno, dokazana i ekonomska opravdanost cijelog projekta. NVO MANS je početkom marta od Građevinskog fakulteta dobio odgovor da on ,,nije učestvovao u izradi studije izvodljivosti za izgradnju dionice autoputa Bar-Boljare, od Smokovca do Mateševa”. Isti odgovor stigao je i od Ekonomskog fakulteta. Ko je onda pravio računice na koje se poziva Vlada?
Dio te tajne razriješen je nedavno, kada su Atlas televizija i Pobjeda objavili razgovor sa profesoricom Ekonomskog fakulteta Jasminom Ćetković, ,,jednom od autora socio-ekonomske analize tog projekta”. Ta je analiza, tvrdi profesorica, pokazala da će se sredstva uložena za gradnju prioritetne dionice vratiti za 17 godina od početka gradnje, odnosno 13 godina nakon početka eksploatacije tog dijela autoputa.
Istovremeno profesorica Ćetković kaže kako finanasijska analiza tog posla pokazuje da će država morati da subvencioniše koncesionara između 20 i 30 miliona godišnje. Analize su, očigledno, rađene prema modelu koji je u međuvremenu propao. Ali, i one, po svoj prilici, pokazuju da gradnja autoputa nije ekonomski samoodrživ projekat.
A i kako bi bio kada govorimo o troškovima od najmanje 20 miliona eura po kilometru dionice autoputa. Čija se trasa do danas ne zna. Ili se krije od javnosti.
A evo i zašto. Sredinom 2009. godine, Vlada je usvojila Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu i Detaljni prostorni plan za dionicu Smokovac – Uvač – Mateševo. Potom je Vlada, prema saznanjima Monitora, u namjeri da snizi troškove gradnje koji su prelazili 1,2 milijarde eura, trasu puta spustila na nižu kotu. Orginalna trasa je zaobilazila zaštićeni kanjon Tare, ali nova, jeftinija ideja vodi uz kanjon i siječe ga mostovima na nekoliko mjesta. Na taj način je postignuto da Aktor/HCH svoju ponudu od 1,2 milijarde eura za dionicu Smokovac-Mateševo spustila na 1,05 milijarde (taj posao je propao zbog nedostatka novca). Prema Zakonu o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu Vlada je bila dužna da nakon izmjene trase ponovi postupak procjene i o izmijenjenoj trasi zatraži mišljenje javnosti, ali to do danas nije učinila.
Uglavnom, u skladu sa poznatim idejnim projektom na dionici Smokovac-Uvač-Mateševo biće 18 tunela ukupne dužine 17,6 kilometara i 13 mostova dužine 3,3 kilometra. I čemu sve to i momentu kada država već duguje oko dvije milijarde eura, dok je novi kredit dovodi do zaduženosti u visini 80 odsto godišnjeg društvenog proizvoda. Pred vrata bankrota.
Da stvar bude problematičnija, Crna Gora danas nema robe, izuzev bukovih oblutaka, koja bi mogla od proizvođača do potrošača putovati dionicom Smokovac – Mateševo. Nema ni ljudi, posebno ne na sjeveru države, koji bi imali interesa i ekonomske moći da ovaj put koriste u mjeri dovoljnoj da bi on bio održiv. O profitabilnosti da i ne govorimo.
,,Način na koji je zaključen ovaj višestruko rizičan i ekonomski
neuvjerljiv posao dodatno potvrđuje praksu netransparentnog upravljanja javnim finansijama i potrebu režima da po svaku cijenu uđe u ovaj
projekat kako bi se održao na vlasti”, kaže za Monitor poslanik Mladen Bojanić upozoravajući da je i ovog puta izostala ozbiljna debata, dok smo na djelu imali propaganda oslonjenu na ,,državne medije, obavezni službeni optimizam i režimske poslovne interese”.
O spornim odredbama predloženog zakona Bojanić kaže: ,,Način finansiranja dionice autoputa koji je izabrala naša Vlada oslobađa izvođače gotovo svih poreskih
obaveza, ali i prevaljuje najveće rizike koje nosi ovako skupa i složena
investicija na teret građana Crne Gore. Pomenuću samo neke: rizik roka izgradnje, odnosno prekida posla (kašnjenje je limitirano na pet odsto od ukupne investicije na teret izvođača), rizik kvaliteta gradnje (rok za popravke na teret izvođača je samo dvije godine), rizik servisiranja kredita koji je obezbjeđen državnom imovinom. Da, na kraju, dodam i valutni rizik. Naime, zadužujemo se u dolarima, a znamo da odnos USD/EUR može pretrpjeti velike skokove”.
Makar posljednje upozorenje poslanika Bojanića moralo bi u Vladi naići na plodno tlo. Naime, i premijer Milo Đukanović je, skupa sa prijateljem i poslovnim partnerom Vukom Rajkovićem osjetio sve tegobe zaduživanja uz deviznu klauzulu. Njihova Global Montenegro je uzela kredit u švajcarskim francima i danas je on (u eurima) mnogo veći. Realna je opasnost da bi se i Crna Gora mogla suočiti sa istom nevoljom.
Na opasnost rizičnog (pretjeranog) zaduživanja koje nije u skladu sa proklamovanim poštovanjem pravila euro zone upozorava i Dejan Mijović ekonomski analitičar iz Foruma 2010. On podsjeća da je Svjetska banka proljetos, zbog plana o novom zaduženju za potrebu početka gradnje autoputa, preusmjerila već odobrenu pozajmicu od 50 miliona dolara za konsolidaciju crnogorskog budžeta. ,,Stav međunarodnih institucija prema namjeri Vlade da uzme kineski kredit bio bi vjerovatno još negativniji da su znale za beneficije koje su date izvođaču projekta, jer je kredit sa tim beneficijama skuplji od svih ranije dobijanih koncesionih ponuda koje su, između ostalog, uključivale u cijeni i upravljanje i održavanje puteva po najvišim standardima”, kaže Mijović.
Brojne primjedbe na Vladin projekat vijeka u kontinuitetu iznose i iz političkog kluba Pravedna Crna Gora. Jedna od njih kaže: ,,Vlada jedan ovako basnoslovno skup i hazarderski posao nije uspjela ni u pravnom smislu da učini nespornim, jer je očigledno da predloženi zakon otvara uvjerljive dileme u pogledu njegove ustavnosti”.
Kome onda treba dionica Smokovac – Mateševo.
Dio odgovora na to pitanje nude vlasnici građevinske operative. ,,Na osnovu ovog posla mnoge kompanije, pa i naša, već su kupile dosta novih mašina. Smatram da je ovaj posao došao u pravo vrijeme što se tiče svih građevinskih kompanija”, kazao je Saša Aćimić, vlasnik i izvršni direktor kompanije Tehnoput. Zadovoljan je Veselin Kovačević iz Bemax-a. On se za TVCG pohvalio: ,,Crnogorske firme jedva čekaju da počne jedan tako značajan projekat za našu državu i u potpunosti su spremne da odgovore tom zahtjevu”. Stavovi vlasnika ovih firmi, su razumljivi.
Sumnja se da bi profitirati mogao još po neko. Pritiješnjen dokazima, ministar saobraćaja je priznao da su u Vladi imali informaciju da je izabrani izvođač iz Kine, ali i njegova majka firma, na crnoj listi Svjetske banke zbog optužbi da su skloni mitu i korupciji. ,,Kineske kompanije CCC i CRBS koje će graditi prvu dionicu autoputa ka sjeveru koje su na crnoj listi Svjetske banke zbog sumnji da su sklone mitu i korupciji nikad nisu dobile dokaz od te međunarodne institucije za takve tvrdnje”, kazao je Brajović uz napomenu da je naša Vlada znala da je Svetska banka zabranila saradnju sa Kinezima do 2017. godine. Brajović zna da i u Crnoj Gori imamo sličan slučaj. Dojče Telekom je vlastima SAD platio 100 miliona dolara zbog korumpiranja vlasti u Crnoj Gori i Makedoniji tokom privatizacije lokalnih teleoperatera, ali se crnogorski premijer Milo Đukanović i njegovi saradnici i srodnici do danas brane na identičan način: niko im još nije dostavio dokaze. A i neće, dok oni kontrolišu stvari.
Zato najavu gradnje crnogorskog autoputa treba posmatrati kroz prizmu svega što je pratilo prethodne ekonomske projekte ovdašnjih vlasti – od šverca duvana do privatizacije KAP-a i Elektroprivrede. Onda će vam i konačan ishod te avanture postati mnogo jasniji.
Ulicom protiv korupcije
Mi jesmo za modernu putnu vezu prema sjeveru, ali smo protiv ovog ponižavajućeg, korupcionaškog Ugovora koji je ministar Brajović potpisao sa Kinezima. To je sažetak našeg političkog stava, kaže za Monitor Koča Pavlović portparol PzP i poslanik DF-a:
,,Vlada nema nadležnosti da krši Ustav, što je u više odredbi ovog Ugovora urađeno. Skupština nema mandat da to kršenje Ustava verifikuje. Zato mi u PzP jedini izlaz iz ove nezakonite i protivustavne situacije vidimo u referendumu, a ne u skupštinskoj raspravi koja predstoji.
SDP-ovo ustupanje našeg državnog suvereniteta Kinezima kroz Ugovor o finansiranju auto-puta i DPS-ovo ustupanje našeg prava na eksploataciju gasa i nafte oko Prevlake Hrvatima predstavljaju stvarni temelj novog koalicionog sporazuma vladajućih partija. A taj se novi temelj može kratko nazvati – korupcija.
Nakon dvogodišnjeg zavaravanja crnogorskih birača, SDP je pobrisao svaku razliku u odnosu na njihovog velikog brata.
A jedina brana ostvarenju njihovog udruženog kriminalnog poduhvata, koji za cilj ima pljačku svega što je ostalo, u ovom trenutku predstavlja državni suverentet i Ustav kao akt u kome je taj suverenitet definisan i ozakonjen. Zato mi danas imamo ovakvo unisono nasrtanje na Ustav sa svih strana, i po svim osnovama.
Moderne „tate” naše državne suverenosti, Milo Đukanović i Ranko Krivokapić, očito misle da im to umišljeno očinstvo daje pravo da se prema Crnoj Gori odnose kao prema njihovom privatnom placu, koji mogu dobro unovčiti. U ovoj situaciji je ulica jedino što državu Crnu Goru može spasiti od potpunog kolapsa. Moramo izaći iz ovih kvazi institucija na ulicu, i na jedini raspoloživi način pokazati ovoj bagri da država Crna Gora nije njihov privatni posjed.”
Glupost ili zla namjera
,,SNP CG ne spori potrebu gradnje autoputeva jer ih jedino Crna Gora nema u regionu, pa gotovo ni u Evropi”, kaže za Monitor Aleksandar Damjanović. ,,Sporni su ekonomski, pa i politički prioriteti ove Vlade, a tiču se namjere gradnje autoputa prema sjeveru ( fokus na dionici od Podgorice do Mateševa, odnosno Kolašina). Mišljenja smo da su prioritetni crnogorski infrastrukturni projekti morali biti rekonstrukcija pruge Beograd-Bar, kao i gradnja drugog bloka TE Pljevlja, koji bi u znatno bržem roku generisali veće koristi, i finansijske i socijalne za građane i sjevera i Crne Gore.”
– Interesantno je da Vlada, uz gradnju autoputa u pravcu jug sjever, paralelno forsira i tzv. trasu dionice Transjadranskog gasovoda u pravcu istok-zapad, što je ekonomski nelogično, da ne kažem glupo. Uz autoput ka Srbiji treba razmišljati o dionici kraka Južnog toka, dok je uz dionicu Transjadranskog gasovoda realno planirati i dionicu Jadransko-jonskog autoputa. Ili se radi o megalomanskim ambicijama u smislu ulaganja više milijardi evra, maltene odjednom, u najmanje tri kapitalna projekta što Crna Gora – niti bilo koja država regiona – jednostavno ne može da izdrži, ili o gluposti onih koji izgleda žele da planiraju i naše sudbine, ili o zloj namjeri i skrivenim geo-političkim, pa i finansijskim ambicijama na štetu ključnih političko-ekonomskih interesa Crne Gore. I o tome će SNP otvoriti priču. ,,U svakom slučaju”, zaključuje Damjanović, ,,bez preciznih informacija o svim troškovima, i javnim i skrivenim, i o koristima koje Crna Gora može da ima od ovog projekta, jednostavno nema ozbiljne rasprave i SNP CG neće prihvatiti da daje bezrezervnu podršku nečemu što samo po sebi izaziva niz rezervi, da ne kažem kontroverzi”.
Zoran RADULOVIĆ
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
SVIJET4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice