Glumac iz Makedonije Atanas Atanasovski dio je međunarodnog glumačkog tima predstave “Pobuna mornara” Zetskog doma, u okviru koncepta Art Geto. Na ovogodišnjem FIAT-u dobio je nagradu za glumu, a igra i u predstavi Mizantrop rediteljke Ane Vukotić, u produkciji Teatra komedija iz Makedonije Atanas Atanasovski završio je Fakultet dramskih umjetnosti u Skoplju, u klasi Vlada Cvetanovskog i Mimi Tanevske. Kao perspektivan i mlad glumac, do svoje 29 godine, ostvario je više od 25 uloga u predstavama i filmovima. Dobitnik je mnogih nagrada.
MONITOR: Na ovogodišnjem FIAT-u podijelili ste nagradu za najbolju mušku ulogu sa kolegom iz predstave “Ćao, prijatno!” Valentinom Kostadinovskim. Odluka žirija je bila jednoglasna, a njihovo obrazloženje je da ste perfektno uigrani tandem koji stvara jedan organizam koji se transformiše u više likova radeći to nevjerovatno jednostavno i naizgled tako lako. Kako je nastala predstava, koja je okarakterisana kao nepretenciozna komička igra, u kojoj je zaista dominantna partnerska igra?
ATANASOVSKI: Ćao, prijatno! je drama sa dva aktrera. Našli smo nekoliko tekstova Pitera Kuka i Dadlija Mura iz 1970. godine i shvatili da su veoma aktuelni pa smo odlučili da ih adaptiramo. Dodali smo i tekst Oh Hello od Džona Mjulenija i Nika Krola i bazirali smo priču na nas. Radnja predstave bazira se oko dva glumca, koji su naših godina i koji su iz Skoplja. Naravno podsjećaju na nas, ali sve je lažno. Biografije su lažne, ali mogu i da ne budu jer je sve prihvatljivo. Predstava Ćao, prijatno! je plod dugogodišnje saradnje između glumca Valentina Kostadimovskog, reditelja Siniše Evtimova i mene. Dramaturgija predstave zavisi isključivo od partnera na sceni. No na sreću nas dvojica se veoma dobro poznajemo i bilo nam je lako da iznesemo predstavu. Različitosti karaktera prave dramu, a komedija nastaje kada glumci odluče da iznesu svoje mišljenje o sadašnjoj situaciji.
MONITOR: Predstava “Ćao, prijatno!” je višeslojni komentar na određene pojave. Naročito na stanje u kulturi i ponašanje publike u pozorištu. Koliko je važna angažovanost u pozorištu, jer ovaj komad kritikuje cjelokupno društvo?
ATANASOVSKI: Ćao, prijatno! je provokacija, ali lako prihvatljiva budući da se svi smijemo. Kad je istinito onda je i smiješno. Kada provociraš kako zaposleni u državnoj administraciji ne rade ništa i kada publika shvati ironiju, onde je mnogo lakše. Iskreno se nadam da pozorište i dalje ima moć da promijeni nešto u društvu.
MONITOR: Iako se oslanja na skopski žargon, na gradske šale – predstava se sa velikim uspjehom igra u cijelom regionu jer definitivno ima univerzalnu dimenziju. Zanima me kako publika reaguje i ima li razlike kad se igra u Crnoj Gori?
ATANASOVSKI: Svako izvođenje ove predstave je drugačije i iskreno to me raduje. U Crnoj Gori naišli smo na odlične reakcije na predstavu. Shvatili smo da i Crna Gora ima slične probleme kao Makedonija. Jezik kojim govori predstava je univerzalan. Svi mi znamo probleme u pozorištu, svi znamo kako se neki ljudi ponašaju kada ulaze u pozorište i kada to znamo svi se tome smijemo. Kada će se to promijeniti ne znam.
MONITOR: Igrate u predstavi Zetskom doma “Pobuna mornara” Diega de Brea, inspirisana tekstovima „Kotorski mornari” Fridriha Vulfa i “Četvrti ugao” Radoslava Rotkovića, čija je premijera bila u Tivtu, a uskoro će igrati na Cetinju. Predstava je dio projekta “Art Geto”, a član ste ansambla ove predstave koji je međunarodnog karaktera. Koliko ste zadovoljni samim procesom i koliko Vam je važno što ste dio ove ekipe?
ATANASOVSKI: Proces rada je bio veoma zanimljiv, jer smo mnogo učili tokom samog stvaranja predstave. Bio je to veoma intenzivan proces koji je na svaki način uticao na nas, na naša čula. Veliku radost mi pričinjava to što sam upoznao mnogo talentovanih glumaca, kolega iz različitih država. Sa njima sam dijelio iskustva i od svakog od njih po nešto novo naučio. Art Geto je fantastična ideja Lidije Dedović, koja bi trebalo da napravi nove projekte ovakvog karaktera budući da su prava rijetkost.
MONITOR: Tema predstave je pobuna mornara u Boki 1918.godine, ali daje jedan savremeni osvrt na taj događaj. Koliko predstava korespondira sa današnjom situacijom?
ATANASOVSKI: To što se dešavalo 1918. je strašno, kada shvatiš da su ti ljudi stradali, bili izmučeni, ali ipak probali da nešto urade kako bi promijenili stvarnost koju više nisu mogli da podnesu. Mi smo kao glumci veoma daleko od ovakvog životnog iskustva, ali preko cijelog precesa uspjeli smo da bar malo preslikamo ono što je uistinu bilo.
MONITOR: Tumačite glavnu ulogu u predstavi “Mizantrop” koju je Ana Vukotić režirala u Teatru ,,Komedija” u Skoplju. Još nije igrana u Crnoj Gori, pa nam kažite o predstavi, jer je najavljena kao magnetna rezonanca vremena u kojem živimo.
ATANASOVSKI: Imao sam odličnu saradnju sa rediteljkom Anom Vukotić i cijelim kreativnim timom koji stoji iza predstave .Napravili smo predstavu koja ima poseban senzibilitet. Naš Mizantrop je izmješten i prikazan kao „realan svijet” u kojem uspijevaju samo oni koji se služe lažima. Za ove iskrene ostaje samo da zajašu svog konja i odu tamo negdje gdje će biti slobodni.
Miroslav MINIĆ
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice