Svaki treći omladinac u Crnoj Gori je depeesovac, kaže partijska statistika.
Prema riječima Rajka Kovačevića, portparola DPS-a, ta partija ima 2500 mladih aktivista i oko 28 hiljada članova starosti od 18 do 30 godina. Prema posljednjem popisu, iz ove godine, u Crnoj Gori ima nešto preko 100 hiljada mladih te starosne dobi. Omladinaca u DPS-u više je nego što pojedini crnogorski gradovi broje stanovnika. Kotor, primjera radi, ima 22 hiljade stanovnika.
DPS, pri tom, prema partijskim evidencijama koje se vode u 21 opštini, ima 90 hiljada članova. Više nego što je imao Savez komunista 1980. godine, koji je tada brojio tačno 72.009 članova.
Ostale partije nemaju još, kažu, preciznu i svježu evidenciju o mladima o ukupnom članstvu. U organima upravljanja, a većinom zbog zahtjeva EU, procenat mladih se u većini partija kreće od 25 do 30 posto. Prema istraživanju sprovedenom na Fakultetu političkih nauka u Podgorici koaliciona SDP ima recimo 1.500 mladih aktivista.
Da je priličan broj članova vladajuće koalicije među studentskim funkcionerima, pokazali su i nedavni studentski protesti, kada su pojedini funkcioneri Studentskog parlamenta istupili iz vladajućih partija nakon prvog, novembarskog, studentskog protesta.
Taj su protest neki vidjeli ne samo kao najveći studentski protest u Crnoj Gori odavno, već i kao novu snagu u borbi protiv nedemokratskog režima.
Studentske vođe su, međutim, mahom insistirale na tome da se studentski protesti „ne politizuju”. Otkazan je najavljeni studentsko – radnički protest, a studentski protesti završeni stiskom ruke premijera Igora Lukšića i studentskih vođa, nakon najave premijera da će ispuniti zahtjeve. Mnogi su otkazani studentsko- radnički protest objašnjavali „ pritiscima i zastrašivanjem studenata”.
Da je zastrašivanja bilo tvrdili su i pojedini studenti. Imajući u vidu broj mladih u vladajućoj DPS, ima težinu i objašnjenje jednog od studentskih vođa, Demira Hodžića. „Oni su dugo u partijama, imaju razne ponude. Na njih se ne vrši pritisak nego korupcija”, kazao je tada Hodžič.
Hodžić je ovih dana bio u centru pažnje javnosti zbog hrabre spremnosti da javno spali člansku kartu DPS-a, za koju je ustvrdio da je falisfikovana, iako nije krio da je jedno vrijeme, po usmenom dogovoru, bio aktivista DPS –a. Da je njihov član, Hodžića su „podsjetili” iz DPS-a nakon što je obznanio da su mu iz te partije nudili posao da prekine sa organizovanjem protesta. Hodžić je objasnio da su mu iz te partije rekli da će ako batali proteste dobiti posao ,,toliko lak da će otvarati i zatvarati nogom vrata”.
Obećanja da će dobiti posao mladi članovi vladajućih partija sa kojima smo razgovarali, sadašnji i bivši, navode kao glavni razlog ulaska u partije.
Ima doduše, i onih koji tvrde da su u DPS ušli, „iz ljubavi prema Crnoj Gori” u predreferendumsko vrijeme.
Krsto Kovačević, jedan od funkcionera Studentskog parlamenta koji je istupio iz DPS-a zbog studentskog protesta kaže za Monitor da je u DPS ušao pred referendum, zbog ideje nezavisne Crne Gore. „ Oni su nam donijeli samostalnost”, kaže Kovačević. Ne zna da objasni zašto je morao da se učlani u partiju.
Hodžić, koji je takođe DPS-u prišao pred referendum, smatra da je ipak, najveći broj mladih u partijama „jer je to jedini način i put koji oni vide kao rješenje bilo kog njihovog problema”.
„Kroz partije mladi pokušavaju riješiti sve probleme, od najmanjih do najkrupnijih”, kaže jedan od studentskih funkcionera koji je želio anonimnost.
Zaposlenje je, slažu se mahom naši sagovornici, jedna od najvećih briga studenata i mladih i zato najprimamljivije depees obećanje.
Posljednji podaci Monstata o nezaposlenosti kažu da je u Crnoj Gori 49 hiljada nezaposlenih. Od tog broja čak više od 10 hiljada imaju više ili visoko obrazovanje, dok je mnogo manje nezaposlenih sa osnovnom školom, oko 6,5 hiljada. Više od stotinu nezaposlenih su magistri i doktori nauka.
Novi crnogorski trend: nezaposleni su sve mlađi i sve obrazovaniji.
Božidar Šišević, samostalni istraživač Zavoda za zapošljavanje Crne Gore kazao je nedavno da u Crnoj Gori ,,imamo novi fenomen. Ranije su srednjoškolci činili najveći broj nezapošljenih, dok sada mladi ljudi sa fakultetima čine najveći balast za zapošljavanje”.
Šišević je podsjetio na nesklad između obrazovnog sistema i potreba tržišta rada. Poznato je da Crna Gora još nema strategiju visokog obrazovanja koja bi predložila rješenje za taj problem.
Da su partije u stvari agencije za zapošljavanje a ne državni zavodi kako bi trebalo, nedavno je konstatovao i Mlađan Dinkić, komentarišući situaciju u Srbiji.
„Čim sam završio fakultet, ponuđen mi je posao direktora jedne društvene ustanove”, priča za Monitor mladić, bivši član DPS. Kada je dobio ponudu za posao, nije bio u partiji. U početku, priča naš sagovornik koji je želio da ostane anoniman, dogovor je bio da ne ulazi u partiju, niti da se politički ističe, samo da vodi tu ustanovu jer im, rekli su mu, treba baš takav – „perspektivan i mlad”.
Ubrzo su počeli pritisci i pozivi na sastanke partije, priča naš sagovornik. „Učlanio sam se. Posao je bio lijep… Kada više nijesam mogao da zatvaram oči, iščlanio sam se i napustio posao”.
Iako perspektivan i mlad, zatvorena su mu , kaže, vrata za poslove u državnoj upravi.
„Konkurisao sam za posao u jednom ministarstvu. Na testovima u Upravi za kadrove bili smo najbolji nas dvoje, pa je odluku o izboru trebao da donese ministar. Nijesu me primili uz obrazloženje da se drugi kandidat bolje pokazao na intervjuu. Ja intervju nijesam ni imao”, kaže.
Naš sagovornik smatra da se mladi u DPS učlanjuju prvenstveno radi interesa, ali da se ne nude svima poslovi i privilegije. „Većina dobija samo obećanja da će toga biti, kad završe fakultet” kaže on. „Mladi se učlanjuju ne samo da bi dobili posao, nego da ne bi izgubili šansu da se zaposle”.
Šanse onih koji nijesu u partijama, a posebno onih koje partija žigoše, mnogo su manje. Ima primjera da oni sa najvećim fakultetskim prosjekom budu nezaposleni ili na neodgovarajućim radnim mjestima.
A svojevrstan dokaz da su vladajuće partije najuspješnije agencije za zapošljavanje su imovinski kartoni partijskih funkcionera: njihove supruge i bližnji zapošljeni su uglavnom u državnoj upravi i uspješnim državnim preduzećima, Prvoj banci ili diplomatiji.
Da su partijska i nacionalna pripadnost glavni kriterijumi za zapošljavanje pokazali su i skorašnji podaci Ministarstva za ljudska i manjinska prava, po kojima su čak 80 odsto zaposlenih u državnoj upravi – Crnogorci. Opozicija je to protumačila kao diskriminaciju „svih oni koji ne pripadaju crnogorskoj populaciji, odnosno ne glasaju za DPS”.
Vide to i djeca.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice